Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Izvor te vesti je vrlo sumnjiv.

 

The North Korean leader has threatened that Turkey will be nuked by Pyongyang if Ankara takes action against Russia, Ad-Diyar – an Arabic language daily newspaper in Lebanon – quoted informed sources as saying.

 

http://iranfrontpage.com/headlines/id/5687/

 

The paper is reported to be pro-Syrian.

https://en.wikipedia.org/wiki/Ad-Diyar

 

Pro-Syrian Lebanese Arabic daily newspaper, Ad-Diyar

http://english.alarabiya.net/articles/2012/09/18/238771.html

 

Lebanon's Ad-diyar newspaper, which is informally affiliated with the Syrian regime

http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-4303067,00.html

 

Edited by vememah
Link to comment

Najveći problema Turaka u nekom sukobu ne bi bili Rusi, već Kurdi. I Putin i Erdogan imaju narode koji nemaju pojma gde treba da idu, šta treba da rade i zbog kog vraga. Kurdi vekovima čekaju, ratuju, mrze i tačno znaju zašto bi ginuli.

Link to comment

Pogresno.

Doduse, kako stvari stoje, mozda i nije: ono na sta sam pokusavao da skrenem paznju to je nepredvidivost modernih kriza i njihova 'neorganizovanost' zbog koje su podlozne gubitku kontrole.

Klasicnim geopolitickim recnikom i nacinom razmisljanja Turska i Rusija su na pragu oruzanog sukoba: nema drugacijeg nacina da se ovo sto se desava cita drugacije.

Problem je u tome sto, pre svega fizicki, a ako se hoce i geografski, te dve zemlje nemaju oko cega da se tuku: nema zajednicke granice, nema teritorijalnih pretenzija, sve se svodi na zveckanje oruzjem koje - buduci da je jedino na raspolaganju - eskalira i nabija paru.

Ali je jos veci problem u tome sto ne postoje medjuresenja u smislu koliko toliko uhodanih mehanizama da se kriza zaustavi: od ove faze - teorijski - obe strane kao nastavak sukoba u koji su iz nekog razloga resile da se upuste, mogu samo da pribegnu masovnom vojnom odgovoru koji u slucaju Rusije ima i nuklearnu komponentu.

Znam da je fraza, ali - puska koja u 1. cinu visi na zidu, u nekom od narednih cinova mora da opali.

Ako ne juce u Ukrajini, ako ne danas ili sutra u Siriji, onda nekom drugom prilikom ili sa nekim drugim akterima.

U slucaju Rusije i Turske mozda, ali samo mozda, element je i prestiz rezima: ne verujem da je Turcima to osnovni motiv, za Ruse vec postoji osnovana sumnja, a lozenje narodnih masa ispisivanjem na rakete i bombe poruka sa najlepsim zeljama nikad nikome dobra nije donelo.

Ova kriza ce najverovatnije da se resi, legne sama od sebe, samo sto to nije nikakva garancija, a ni lekcija za njeno ponavljanje koliko sutra na nekom drugom, mnogo opasnijem mestu: Indija/Pakistan, Kina i neko od komsija, Japan, Filipini ili Vijetnam, svejedno, znacili bi jos jedan korak blize sranju iz koga - danas - niko ne zna niti ume da se vadi.

 

Sve se slažem. Ipak, ruska reakcija posle obaranja aviona je - za sada - ostala u "vanvojnom" domenu. Prilično sam siguran da bi svaka vojna odmazda po Turskoj dala kejs™ za zatvaranje Dardanela za ruska plovila. Možda ta zabrana ne bi bila 100% u skladu sa Montreux-om ali Rusija bi tu samo mogla da se žali upravi vodovoda jer, kao što si ranije rekao, niti mogu niti imaju čime da razbiju tu blokadu. Tada bi došli u prilično neodrživ položaj u Siriji, osim ako ne izvedu jedan od najspektakularnijih vazdušnih mostova u istoriji što je malo verovatno.

 

Rekao bih da zbog te opasnosti Rusi traže neki model žestokog odgovora na obaranje Su-24 i našli su ga u ovom "ekonomskom" paketu. Ali to ne rešava osnovni problem njihovog prisustva u Siriji. Osnovni problem je taj da što bliže oni budu nekom svom cilju tamo (stabilizacija Asada, poraz FSA, podela zemlje, izbacivanje Turske iz igre) to će biti više izloženi nekoj novoj vojnoj packi. Pitanje je da li Turska, Katar i KSA imaju živaca da mirno posmatraju kako im posle onoliko bizonskog zaleganja za pad Asada planovi malkice propadaju u korist Rusije i Irana. Što su im živci tanji, to će biti više trigger-happy i to će rasti opasnost da opet ispale nešto na Ruse. A da li će Rusi u tom slučaju ponovo ostati srca kamenoga i uzdržati se od eskalacije, to je skoro pa SF. Da, pričamo o toj puški koja strpljivo čeka na zidu da je u nekom narednom činu neko najzad uzme u šake i raspali. Meni se nešto čini da Sirija ima solidne šanse da bude taj čin. Možda nekim čudom i ovog puta mačevi budu vraćeni u korice bez da se okupaju u krvi ali tačka pucanja je svaki put sve bliža i prilično je jasno da je samo pitanje vremena kada će najzad nekom popustiti živci pa će da zamahne svom snagom. Ovako kako su se svi skupili u Siriji, i šta su sve uložili u svoje interese tamo, rekao bih da smo danas bliže tom vatrometu nego što smo ikada bili. Ako se i ovog puta provučemo, sledeći put nećemo. Ili onaj put posle sledećeg. A svaki sledeći dolazi sve brže, nisu to više intervali od po deceniju-dve kao nekad. Sad se manje-više na godišnjem nivou svi nađu u nekoj kafani pa svet moli boga da ostanu makar minimalno trezni.

 

Uzgred, Rusi izgleda spremaju posedanje još jednog aerodroma (kod Homsa). Čisto tehnička informacija.

Link to comment

The cafe and everyone inside were exiles from Raqqa – the same chefs serving up Friday roast chicken and sweet tea, the same shishas and hubbub of politics – but all carried a gloss of tragedy and exhaustion.

...

Most of all, the Raqqa exiles worry that western and Russian definitions of victory will mean removing one tormentor to give free rein to another, President Bashar al-Assad. Many of Raqqa’s exiles spent time in his prisons as well as in Isis jails, and see him as the main cause of their misery. “If I went to the UK parliament to make a speech, the first thing I would say is ask them to remove the cause [of our problems], which is Assad, not the symptom which is Isis,” said Abu Ahmad. “Hundreds of thousands of people died in the last few years, and no one came to bomb Damascus.

...

Raqqa has been slowly emptying of Isis families and tens of elite members of its top ranks. “Lots of commanders have sent their families to Mosul, they think the links will be cut,” said another exile, a former local official, who asked to be named as Abu Mohammed.

 

He would cautiously accept Britain joining airstrikes because, unusually, he wants to get rid of Isis even without a clear plan to replace them: “First get rid of Isis, we can decide after that.” But many others who have risked their lives to take on the group and are desperate for its demise, still warn that a campaign focusing only on the destruction of Isis will not end Raqqa’s suffering if Assad’s forces are able to fight on.

 

http://www.theguardian.com/world/2015/nov/29/raqqa-exiles-bashar-al-assad-isis-bombing

 

Koja logika.  :isuse:

Link to comment

Sve se slažem. Ipak, ruska reakcija posle obaranja aviona je - za sada - ostala u "vanvojnom" domenu. Prilično sam siguran da bi svaka vojna odmazda po Turskoj dala kejs™ za zatvaranje Dardanela za ruska plovila. Možda ta zabrana ne bi bila 100% u skladu sa Montreux-om ali Rusija bi tu samo mogla da se žali upravi vodovoda jer, kao što si ranije rekao, niti mogu niti imaju čime da razbiju tu blokadu. Tada bi došli u prilično neodrživ položaj u Siriji, osim ako ne izvedu jedan od najspektakularnijih vazdušnih mostova u istoriji što je malo verovatno.

 

Rekao bih da zbog te opasnosti Rusi traže neki model žestokog odgovora na obaranje Su-24 i našli su ga u ovom "ekonomskom" paketu. Ali to ne rešava osnovni problem njihovog prisustva u Siriji. Osnovni problem je taj da što bliže oni budu nekom svom cilju tamo (stabilizacija Asada, poraz FSA, podela zemlje, izbacivanje Turske iz igre) to će biti više izloženi nekoj novoj vojnoj packi. Pitanje je da li Turska, Katar i KSA imaju živaca da mirno posmatraju kako im posle onoliko bizonskog zaleganja za pad Asada planovi malkice propadaju u korist Rusije i Irana. Što su im živci tanji, to će biti više trigger-happy i to će rasti opasnost da opet ispale nešto na Ruse. A da li će Rusi u tom slučaju ponovo ostati srca kamenoga i uzdržati se od eskalacije, to je skoro pa SF. Da, pričamo o toj puški koja strpljivo čeka na zidu da je u nekom narednom činu neko najzad uzme u šake i raspali. Meni se nešto čini da Sirija ima solidne šanse da bude taj čin. Možda nekim čudom i ovog puta mačevi budu vraćeni u korice bez da se okupaju u krvi ali tačka pucanja je svaki put sve bliža i prilično je jasno da je samo pitanje vremena kada će najzad nekom popustiti živci pa će da zamahne svom snagom. Ovako kako su se svi skupili u Siriji, i šta su sve uložili u svoje interese tamo, rekao bih da smo danas bliže tom vatrometu nego što smo ikada bili. Ako se i ovog puta provučemo, sledeći put nećemo. Ili onaj put posle sledećeg. A svaki sledeći dolazi sve brže, nisu to više intervali od po deceniju-dve kao nekad. Sad se manje-više na godišnjem nivou svi nađu u nekoj kafani pa svet moli boga da ostanu makar minimalno trezni.

 

Uzgred, Rusi izgleda spremaju posedanje još jednog aerodroma (kod Homsa). Čisto tehnička informacija.

 

šlagvort

 

Jbga, mene ovo više od decenije unazad podseća na neku video igricu "Zavuci Rusima". 

Prvo su im uvaljivali ustanke™ nezadovoljnih manjina, pa ondak su im gurali prst u oko preko manjih komšijskih državica, pa preko velikih, pa preko mora, a sad ih evo čeka boss nivoa u vidu ozbiljnog  regionalnog™ igrača. 

Link to comment
×
×
  • Create New...