Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

odgovaraju im rezimi* koji proizvode politicku stabilnost i sa kojima je moguce lepo saradjivati, ne odgovaraju im rezimi koji proizvode nestabilnost.

 

*bez obzira da li se radi o diktaturama ili demokratijama.

 

Da li je uvek tako? Recimo, Lukasenko - stabilan rezim a neomiljen i nije deo EU. Drugo, ste cemo sa nekonzima, tj. da li je i njihov napad na Irak bio realpolitik ili prosto ideologija.

 

Da, ako su korelisane sa sopstvenim interesima, kako si lepo primetio. U suprotnom, Radek i puj pike ne vazi sporazumi.

 

Dakle, to sto se u Istocnoj Evropi desila demokratija ne govori nista o Zapadu.

 

Znaci, silne investirane milijarde ne govore nista? Sve je realpolitik i uopste nema ideologije.

Link to comment

Da li je uvek tako? Recimo, Lukasenko - stabilan rezim a neomiljen i nije deo EU. Drugo, ste cemo sa nekonzima, tj. da li je i njihov napad na Irak bio realpolitik ili prosto ideologija.

 

 

Znaci, silne investirane milijarde ne govore nista? Sve je realpolitik i uopste nema ideologije.

 

Skakuces sa terena na teren po obicaju.

 

Kakve sad veze investicije imaju sa demokratijom?

Mislim, investirane su i silne milijarde sa zapada u Rusiju a tek Kinu, sto je dokaz tacno cega?

Link to comment

Skakuces sa terena na teren po obicaju.

 

Kakve sad veze investicije imaju sa demokratijom?

Mislim, investirane su i silne milijarde sa zapada u Rusiju a tek Kinu, sto je dokaz tacno cega?

 

Investicije u drzavne strukture i infrastrukturu.

Link to comment

Da li je uvek tako? Recimo, Lukasenko - stabilan rezim a neomiljen i nije deo EU.

 

odgovaraju im rezimi* koji proizvode politicku stabilnost i sa kojima je moguce lepo saradjivati, ne odgovaraju im rezimi koji proizvode nestabilnost.

 

*bez obzira da li se radi o diktaturama ili demokratijama.

Link to comment

Jedno je saradjivati a nesto sasvim drugo je aktivno pomagati. Rekao si da zapad nigde nije nista demokratizovao - da li to znaci da se istocna Evropa sama od sebe demokratizovala kao i sve one druge zemlje? Da li je to realpoliticki (PR) ili ideoloski je drugo pitanje. 

Link to comment

Dizdarević kaže da su u ter.vodama Sirije pronađene velike količine nafte i gasa.

Opet, ozbiljno kažem ne znam koliko je kredibilan, po CV-u nije baš neozbiljan.

A čuj, javi Dizdareviću da nema tačne informacije.

 

Nešto mu je tačno a nešto nije. Npr tačno je da su u sirijskim vodama blizu Tartusa pronađene velike rezerve gasa ali to samo po sebi znači... šta? Da će istog trenutka neko da organizuje ustanak u Siriji kako bi se dokopao tog gasa? Podatak sam za sebe ne znači ništa i mora da se posmatra kombinovano sa xyz drugih stvari ali on ga izdvaja i nudi kao nekakav krucijalni argument. I još na to dodaje nekakvu naftu koja tu naprosto ne figuriše, Sirija nije ni u prvih 30 zemalja po potvrđenim rezervama, njihovih par milijardi barela SAD same proizvedu za 6 meseci, čak ni porodica Bush ne bi pokretala rat za takvu siću.

 

Problem sa Dizdarevićem su njegovi zaključci koji su delom nategnuti, delom izvađeni iz čuvenog "svi mi vrlo dobro znamo" priručnika a delom potpuno sumanuti. Mislim, čovek bez trunke blama kao nekakav argument navodi da je Asad 2013. godine uveo višešpartijski sistem i sproveo izbore. Ej, u 2013. godini. To je za njega nekakav pokazatelj nečega. Dakle podatak mu je tačan ali indukcija koju izvodi iz tačnog podatka je jeziva, a lik proveo tolike godine u regionu kao novinar i diplomata. Kuku i lele.

 

Naravno ni on, poput drugih teoretičara koji čitavo arapsko proleće nazivaju 1 velikim američkim projektom, ne nudi bilo kakav odgovor na par prostih pitanja:

- kako su tačno Amerikanci naterali Muhameda Buazizija da se 17. decembra 2010. godine samospali u Tunisu?

- šta su tačno Amerikanci hteli da postignu izazivanjem arapskog proleća u Egiptu i zašto su srušili svog vernog saveznika Mubaraka?

 

U one priče o desetinama milijardi dolara koje su korporacije dugovale Libiji, dozvoli, poverovaću na osnovu nekih materijalnih dokaza a ne na osnovu časne reči lika koji tvrdi da su sirijski izbori iz 2013. godine nekakav bitan pokazatelj stvari na Bliskom Istoku i da su sve tamošnje nevolje pokrenuli Amerikanci dok su se siroti i odavno prevaziđeni diktatori, zaostali još iz sovjetskog vremena, upinjali kao robovi na galiji da pobunjenim masama ponude pregovore i ustupke. Isto važi i za podatak o nula dolara duga MMFu.

 

Ako ćemo već da se igramo geopolitike, Sirija ima tu sreću™ da se nalazi na trasi dva buduća gasovoda koji su veliki konkurenti jedan drugom. Nakon što je Nabuko neslavno propao, a mnogo pre propasti Južnog toka, EU je u sklopu svojih nastojanja da smanji zavisnost od ruskog gasa razmatrala katarsku opciju. Katar žarko deli da iz gasnog polja Južni Pars protera cevi preko Sauda, Jordana, Sirije i Turske. Avaj, oni dele Južni Pars sa Iranom koji je naravno došao na istu ideju s tim da bi njihov gasovod išao preko Iraka pa odatle u Siriju do Tartusa (što bi značilo da bi Rusi opet imali neku vrstu nadzora™ nad alternativnim evropskim gasovodom). Oba projekta su pre rata bila gurana Asadu na sto, cvetao je peting sa onima koji su danas najglasniji da i on fasuje prvo granu pa frižider. Na kraju je sve to umešano u veliku splačinu koja je tamo nastala, Katar tera tečni gas brodovima dok ne vidi šta može da izbunari od Sirije, Iran se vratio u igru i nastupa zajedno sa Rusima. Ali tu se radi o kontroli energetskih puteva a ne o otimačini nekih mizernih sirijskih rezervi.

 

Lep je taj Dizdarevićev crno-beli svet zlih Amerikanaca i njihovih korporacija protiv besplatnog obrazovanja i slobodnih izbora koje nudi 1 Asad. Negde u nivou spoljnopolitičkog saveta DSS.

Link to comment

Nešto mu je tačno a nešto nije. Npr tačno je da su u sirijskim vodama blizu Tartusa pronađene velike rezerve gasa ali to samo po sebi znači... šta? Da će istog trenutka neko da organizuje ustanak u Siriji kako bi se dokopao tog gasa? Podatak sam za sebe ne znači ništa i mora da se posmatra kombinovano sa xyz drugih stvari ali on ga izdvaja i nudi kao nekakav krucijalni argument. I još na to dodaje nekakvu naftu koja tu naprosto ne figuriše, Sirija nije ni u prvih 30 zemalja po potvrđenim rezervama, njihovih par milijardi barela SAD same proizvedu za 6 meseci, čak ni porodica Bush ne bi pokretala rat za takvu siću.

 

Problem sa Dizdarevićem su njegovi zaključci koji su delom nategnuti, delom izvađeni iz čuvenog "svi mi vrlo dobro znamo" priručnika a delom potpuno sumanuti. Mislim, čovek bez trunke blama kao nekakav argument navodi da je Asad 2013. godine uveo višešpartijski sistem i sproveo izbore. Ej, u 2013. godini. To je za njega nekakav pokazatelj nečega. Dakle podatak mu je tačan ali indukcija koju izvodi iz tačnog podatka je jeziva, a lik proveo tolike godine u regionu kao novinar i diplomata. Kuku i lele.

 

Naravno ni on, poput drugih teoretičara koji čitavo arapsko proleće nazivaju 1 velikim američkim projektom, ne nudi bilo kakav odgovor na par prostih pitanja:

- kako su tačno Amerikanci naterali Muhameda Buazizija da se 17. decembra 2010. godine samospali u Tunisu?

- šta su tačno Amerikanci hteli da postignu izazivanjem arapskog proleća u Egiptu i zašto su srušili svog vernog saveznika Mubaraka?

 

U one priče o desetinama milijardi dolara koje su korporacije dugovale Libiji, dozvoli, poverovaću na osnovu nekih materijalnih dokaza a ne na osnovu časne reči lika koji tvrdi da su sirijski izbori iz 2013. godine nekakav bitan pokazatelj stvari na Bliskom Istoku i da su sve tamošnje nevolje pokrenuli Amerikanci dok su se siroti i odavno prevaziđeni diktatori, zaostali još iz sovjetskog vremena, upinjali kao robovi na galiji da pobunjenim masama ponude pregovore i ustupke. Isto važi i za podatak o nula dolara duga MMFu.

 

Ako ćemo već da se igramo geopolitike, Sirija ima tu sreću™ da se nalazi na trasi dva buduća gasovoda koji su veliki konkurenti jedan drugom. Nakon što je Nabuko neslavno propao, a mnogo pre propasti Južnog toka, EU je u sklopu svojih nastojanja da smanji zavisnost od ruskog gasa razmatrala katarsku opciju. Katar žarko deli da iz gasnog polja Južni Pars protera cevi preko Sauda, Jordana, Sirije i Turske. Avaj, oni dele Južni Pars sa Iranom koji je naravno došao na istu ideju s tim da bi njihov gasovod išao preko Iraka pa odatle u Siriju do Tartusa (što bi značilo da bi Rusi opet imali neku vrstu nadzora™ nad alternativnim evropskim gasovodom). Oba projekta su pre rata bila gurana Asadu na sto, cvetao je peting sa onima koji su danas najglasniji da i on fasuje prvo granu pa frižider. Na kraju je sve to umešano u veliku splačinu koja je tamo nastala, Katar tera tečni gas brodovima dok ne vidi šta može da izbunari od Sirije, Iran se vratio u igru i nastupa zajedno sa Rusima. Ali tu se radi o kontroli energetskih puteva a ne o otimačini nekih mizernih sirijskih rezervi.

 

Lep je taj Dizdarevićev crno-beli svet zlih Amerikanaca i njihovih korporacija protiv besplatnog obrazovanja i slobodnih izbora koje nudi 1 Asad. Negde u nivou spoljnopolitičkog saveta DSS.

"Opet, ozbiljno kažem ne znam koliko je kredibilan."

Zbog ovoga, valjda, i komentarišemo. Ostaje pitanje, koga Dizdarević folira i zbog koga/čega širi neistinite priče.

Ipak, ne liči da je neki politički šarlatan, "slobodni analitičar" ili tako nešto, koji bi se iz zajebancije prihvatio tog posla, bez ozbiljne namere.

Ili jeste...

Link to comment

Uopšte ne mora da znači da nekog smišljeno folira ili da namerno plasira dezinformacije. Uvek dopusti mogućnost da je čovek naprosto diletant ili da su godine druženja sa vinjakom učinile svoje.

Link to comment

Uopšte ne mora da znači da nekog smišljeno folira ili da namerno plasira dezinformacije. Uvek dopusti mogućnost da je čovek naprosto diletant ili da su godine druženja sa vinjakom učinile svoje.

Valjda puno očekujem od diplomata: "Kao veleposlanik BiH bio je u Jordanu, Iraku, Siriji i Libanonu (poslije i u Hrvatskoj)"
Link to comment

Dizdarević je omašio kod nafte kao nekakvog univerzalnog uzroka koji stoji iza arapskog proleća, ključna stvar kod Sirije je njeno savezništvo sa Iranom i višegodišnja vojna podrška libanskim milicijama. Rasturanje Sirije je rasturanje iranskog saveznika i to je glavni cilj. Problem sa arapskim prolećem u Siriji je što je ono vrlo rano oteto iz ruku nezadovoljnih Sirijaca i direktnim mešanjem postalo proksi sukob bliskoistočnih velikih igrača.

Nije najbitnije ko se samospalio na trgu i kako je počelo već ko je uleteo sa strane i samospaljenog namerno gasio benzinom umesto da mu iskreno pomogne. Opravdano nezadovoljstvo naroda diktaturom je iskorišćeno da bi se indukovao krvavi građanski rat.

Edited by slow
Link to comment
 
A Chinese aircraft carrier docks at Tartus to support Russian-Iranian military buildup

DEBKAfile Exclusive Report September 26, 2015, 1:17 PM

 

china_carrier_syria_9.15.png

As US President Barack Obama welcomed Chinese President Xi Jinping to the White House on Friday, Sept. 25, and spoke of the friendship between the two countries, the Chinese aircraft carrier Liaoning-CV-16 docked at the Syrian port of Tartus, accompanied by a guided missile cruiser. This is revealed exclusively by debkafile.

Beijing is not finding it hard to dance at two weddings, wooing the US for better relations, while at the same time backing Russia in its military intervention in Syria. Coupled with the warm smiles and handshakes exchanged at the lavish reception on the White House lawn, Beijing was clearly bent on showing muscle – not just in the South China Sea, but by allying itself with the Russian-Iranian political and military buildup in support of Syrian President Bashar Assad and his regime.   

debkafile’s military sources report that the Chinese aircraft carrier passed through the Suez Canal on Sept. 22, one day after the summit in Moscow between Russian President Vladimir Putin and Israeli Prime Minister Binyamin Netanyahu.

When they talked, Putin made no mention of the Chinese warship entering the eastern Mediterranean or its destination. Its arrival has upended the entire strategic situation surrounding the Syrian conflict, adding a new global dimension to Moscow and Tehran’s military support for Assad.

This was grasped at length by US Secretary of State John Kerry. On Sept. 25, he sent Under Secretary of State Wendy Sherman, who also led the US negotiating team for the nuclear talks with Iran, to announce that the Obama administration is ready for dialogue with Iran about the situation in Syria, and this topic would be raised when Kerry’s met Iranian Foreign Minister Muhammad Jawad Zarif in New York on Sept. 26.

But if the top US diplomat hoped to bypass the Russian initiative in Syria by going straight to Tehran, he was too late. Iran is already moving forward fast to augment its military presence in the war-torn country, buttressed by the ground, air and sea support of two world powers, Russia and China.

This turn of evens has a highly detrimental effect on Israel’s strategic and military position. It also strengthens Iran’s supreme leader Ayatollah Ali Khamenei in his determination to turn the nuclear deal concluded in July into a tool for isolating the US politically, militarily and economically in the Middle East, rather than a milestone on the road to a breakthrough in ties with Iran, as the Obama administration had hoped. 

Our military sources find evidence that the Chinese forces are digging in for a prolonged stay in Syria. The carrier put into Tartus minus its aircraft contingent. The warplanes and helicopters should be in place on its decks by mid-November - flying in directly from China via Iran or transported by giant Russian transports from China through Iranian and Iraqi airspace.

This explains the urgency of establishing a Russian-Syria-Iranian “military coordination cell” in Baghdad in the last couple of days. This mechanism, plus the Russian officers sighted in Baghdad, indicates that the Russian military presence is not limited to Syria but is beginning to spill over into Iraq as well.

The coordination cell - or war room - was presented as necessary to begin working with Iranian-backed Shiite militias fighting the Islamic State in both places. But more immediately, it is urgently needed to control the heavy traffic of Russian, Iranian and Chinese military flights transiting Iraqi air space.

Our sources report that the Chinese will be sending out to Syria a squadron of J-15 Flying Shark fighters, some for takeoff positions on the carrier’s decks, the rest to be stationed at the Russian airbase near Latakia. The Chinese will also deploy Z-18F anti-submarine helicopters and Z-18J airborne early warning helicopters. In addition, Beijing will consign at least 1,000 marines to fight alongside their counterparts from Russia and Iran against terrorist groups, including ISIS. 

debkafile’s counterterrorism sources point out that just as Russian marines will be instructed to single out rebel militias with recruits from Chechnya and the Caucasus, the Chinese marines will seek out and destroy Uighur fighters from the northern predominantly Muslim Chinese province of Xinjiang.

In the same way that Putin has no wish to see the Chechen fighters back in Russia, so too Chinese President Xi wants to prevent the Uighurs from returning home from the Syrian battlefields.

Edited by slow
Link to comment

Valjda puno očekujem od diplomata: "Kao veleposlanik BiH bio je u Jordanu, Iraku, Siriji i Libanonu (poslije i u Hrvatskoj)"

 

Ne zaboravi da mu je osnovna podloga novinarska, dakle dopisnik Oslobođenja iz Kaira. Avanzovao u diplomatu kada je zatrebalo kadrova za novostvorenu državu. A sve i da je školovan diplomata ne bi bio ni prvi ni poslednji koji se junački držao i na kraju poklekao pred vinjakom.

Link to comment
×
×
  • Create New...