Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Da, Palmira je bila u centru pažnje zapadnih medija, ako SAA uđe u grad uz makar i simboličnu rusku podršku iz vazduha gledaćemo jako "we can - you can't" kurčenje Kremlja prema Beltway-u. 

Link to comment

Mislim da treba ostati skeptičan prema nekom vidnom učešću ruskih kopnenih trupa, osim onih koje su tu kao instruktori i u relativno malom su broju. Oni verovatno idu sa SAA po liniji fronta, imaju snimci gde se oklopnim kolima vozaju kroz neka mesta, ali ne verujem da će u ovoj fazi recimo držati makar i delić fronta samostalno. 

 

Tu su ruski sateliti i dronovi (sa pratećom vojskom), tu je neko novo oružje (dugometne snajperke i novi mitrljazi i raketni bacači takođe sa specijalistima), verovatno izviđači za navođenje arti i avio vatre itd itd, dakle specijalisti po pojedinim SAA jedinicama.

Link to comment

treca bitna stvaka je ta da se u ovom delu provincije homs nalaze neka od najznacajnijih gasnih polja u siriji.

koliko dugo cemo cekati da nas neko prosvetli kako su Rusi tu samo zbog nafte?  :fantom:

Link to comment

Mission creep?

Mic po mic pojačavanje Asada sve dok svi asadovci ne budu zamenjeni Rusima? Neće se to dogoditi. Ovo je DNR scenario.

 

najveci problem ozbiljnog uplitanja u siriju je taj sto je za nekakav znacajan obrt u korist asada potreban zaista veliki broj vojnika i logistike.

ovo pod uslovom da se prihvati ratovanje svih sa svima (sto bi bila velika ruska greska) i pritom bez da neko od onih koji su bliski pobunjenicima ne dize svoj ulog.

Link to comment

Ja pre mislim da je ovo kec na desetku putinu da isproba svoju vojsku. Obratite paznju da on pomaze asadu samo protiv ISISa, dakle jako dobro se gleda da se nikome ne zameri. Ako uz to uspe da ojaca saveznika ili unovci novi uticaj - tim bolje.

Link to comment

koliko dugo cemo cekati da nas neko prosvetli kako su Rusi tu samo zbog nafte?  :fantom:

 

ne vredi, dzabe je sve... ima informacija da je upravo ovih dana jedna ruska kompanija zapocela istrazivanje gasa u sirijskom priobalju, ali to su sve nebitne sitnice.

teoreticarima zavere da su ameri izazvali susu i pobunu svojevremeno nije pomoglo ni kada sam im za libiju pokazao mapu koncesija u naftom i gasom najbogatijim delovima libije gde su 'zacudo' rusi bili dobro pozicionirani.

ipak, da se na rasplinjavamo sitnicama....

Edited by Bane5
Link to comment

Ja pre mislim da je ovo kec na desetku putinu da isproba svoju vojsku. Obratite paznju da on pomaze asadu samo protiv ISISa, dakle jako dobro se gleda da se nikome ne zameri. Ako uz to uspe da ojaca saveznika ili unovci novi uticaj - tim bolje.

 

za sada je tako, ali bih ja dodao da rusi i prema ostalima pokazuju zubie da bi olabavili sveukupni vojni pritisak na asada. to nece moci dugo da traje i negde ce se morati desiti sukob i ostalih pobunjenika protiv, nazovimo je tako - 'ruske asistencije'.

novi krug i to verovatno najkrvaviji u dosadasnjem ratu u siriji je zapoceo.

Link to comment

najveci problem ozbiljnog uplitanja u siriju je taj sto je za nekakav znacajan obrt u korist asada potreban zaista veliki broj vojnika i logistike.

 

možda se ni ne ide na neki veliki obrt. pre će biti povratak nekih tački, konsolidovanje fronta. sve radi jačanja pozicije u nekim budućim pregovorima

 

 

Ja pre mislim da je ovo kec na desetku putinu da isproba svoju vojsku.

 

zar je nije isprobao već u Ukrajini? :D

Link to comment

tzv. vijetnamski scenario

 

Šta znam, nedostaje jaka retorika o važnosti Sirije za Rusiju, a borba protiv ISISa se ionako podrazumeva kao široka obaveza™ gomile drugih zemalja. Ivek mogu da se spakuju i odu i krive Ameriku jer je propustila da pomogne, na primer, a tu opciju Amerika nije imala u Vijetnamu.

 

Ali da ima elemenata mission creep-a, ima svakako.

Edited by Prospero
Link to comment

za sada je tako, ali bih ja dodao da rusi i prema ostalima pokazuju zubie da bi olabavili sveukupni vojni pritisak na asada. to nece moci dugo da traje i negde ce se morati desiti sukob i ostalih pobunjenika protiv, nazovimo je tako - 'ruske asistencije'.

novi krug i to verovatno najkrvaviji u dosadasnjem ratu u siriji je zapoceo.

 

Sasvim moguće. Pogotovo ako Rusi misle da mogu silom da povrate Asada za pun(ij)u kontrolu nad zemljom posle svega, onda su ludi načisto. 

 

Mogu načelno ovo da podržim ako je deo konsolidacije kakve-takve združene vlasti nad dobrim delom Sirije u sklopu šireg mirovnog procesa kroz dogovor dela Sunita i Alavita, uz drmanje Amerike i ostalih da malo i oni zalegnu za to sa strane, i uz precizno gađanje vojnih efektiva ISISa (a ne tepih-bombardovanje Rake, recimo), ali ako se zaglave sa podrškom Asadu na sve ili ništa i usput izazovu i umerene (štagod) pobunjenike protiv sebe onda je to sasvim van pameti i bilo kakvog opravdanja.

Link to comment

FP

 

 

 

...

According to conversations with officials and experts in Moscow, Russia’s military presence has several goals. First, Moscow aims to reinforce Syria’s beleaguered military over the coming months to ensure that it can continue functioning as a capable fighting force. Though Assad’s military has suffered significant reversals in recent weeks, Moscow believes it can hold out more or less indefinitely, if sufficiently armed. By beefing up its assistance to Assad now and reinforcing its own military presence, Russia can buy him space and time to facilitate a negotiated political settlement that secures Moscow’s interests: a strategic foothold on the Mediterranean and a position of influence inside Syria and in the wider region, one that prevents the state from further devolving into a breeding ground for terrorism.

 

The second aim of the Russian deployment is to establish Moscow as a power broker with whom the competing factions inside Syria and across the wider region — as well as the large, U.S.-led, anti-Islamic State coalition — will have to contend. Within Syria, Russian military assistance helps strengthen Assad’s position not only against his Sunni enemies like the Islamic State, but also among a range of Iran-backed proxies such as Hezbollah that have assumed a more prominent role in the government’s campaign in recent months. Senior Syrian Army officers have noted in conversations that Russia is the predominant trainer of their air force, and that there are deep military-to-military relations between Moscow and Damascus.

 

They have also expressed a deepening concern over the ongoing conflict’s rising costs, their dim prospects for victory, and the deepening role of Iran and its militias. While Tehran has provided military and financial support to Damascus — reportedly as much as $35 billion — it has largely preferred to support its own militias and Hezbollah, rather than boosting the beleaguered Syrian Army.

 

With Moscow now taking a deeper military stake in the conflict, Tehran will have to accommodate Russia’s interests to a greater degree. Iran wants to maintain Syria as a coastal conduit for arming Iran’s proxies in Lebanon and in the Palestinian territories, while Moscow is more interested in expanding its influence in the Middle East and ensuring its position in a post-conflict settlement. As Putin stressed in his meetings with Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu on Sept. 21, Russia is also not interested in supporting Iran’s conflict with Israel, which means that Moscow does not want to see Hezbollah’s influence grow at the expense of the government in Damascus.

 

At the same time, some Russian officials acknowledge privately that Assad’s days as ruler of anything resembling a united Syria are likely numbered. But Putin wants to avoid the sort of uncontrolled chaos that followed the fall of Saddam Hussein in Iraq and Muammar al-Qaddafi in Libya. Instead, he wants to ensure that any transition in Syria remains as orderly as possible, and that a post-Assad government respects Russian equities — notably, maintenance of the Russian naval base at Tartus, which is critical to Moscow’s efforts to project power into the Mediterranean as the United States pulls back from the region, and taking a hard line against Sunni extremists.

 

As Russian officials have said since the beginning of the Syrian crisis, their support for the status quo has not been about keeping Assad in power. Moscow, instead, has opposed the removal of Syria’s elected government by force, and has advocated for change through a political process. (As early as December 2012, Putin noted, “We aren’t concerned about Assad’s fate, we understand that the same family has been in power for 40 years and changes are obviously needed.”) A political settlement that preserves the Syrian state, perhaps with Assad serving out the remainder of his presidency and then retiring or agreeing to new presidential elections, would be acceptable to Russia. Moscow fundamentally disagrees with the oft-stated U.S. position that Assad cannot be a part of any political settlement, or that his departure is a precondition for a settlement, but it also does not see his continued leadership of Syria as a vital interest.

...

 

Zanimljiv je posebno ovaj momenat u odnosu na Iran i Teheran.

Edited by Prospero
Link to comment

možda se ni ne ide na neki veliki obrt. pre će biti povratak nekih tački, konsolidovanje fronta. sve radi jačanja pozicije u nekim budućim pregovorima

 

 

ovo moze i kao razmisljanje na post Prospera.

 

meni to izgleda logicno i pisao sam u nekom postu ranije u tom smislu, ali ne pita se tu samo jedna strana.

postoji mnostvo sa druge i trece strane u sukobu, a gde su tu i interesi regionalnih sila?

postoji dominantna sunistska populacija koja je ostala u siriji i koja ima kapaciteta da hrani pobunu (ako zatreba i uz nekakav priliv boraca iz drugih zemalja) u onoj meri da se rusima zaista desi neko zaglavljivanje u rat koji nece moci da kontrolisu na isti nacin na koji ga ne mogu kontrolisati usa.

u ovom trenutku, vidim tanku liniju ovoga sto smo konstatovali - o udaru na IS i konsolidaciji asadove drzave unutar granica sirije (kolika god ona bila) sa jedne strane i sukoba koji ce nadmasiti svih ovih cetiri ipo godine zajedno.

mislim da se lako previdjaju cinjenice da su pojedine frakcije pobunjenika za ovih 4,5 godina postale prave vojske, da iza njih postoji logistika, da su oni naucili da ratuju sa neprestanom pretnjom iz vazduha, da (mahom) imaju podrsku lokalnog sunitskog stanovnistva... i ono sto je najvaznije tu ne govorimo o grupama od par stotina ili hiljada ljudi, to su postale grupacije koje mogu da izvrse ozbiljne vojne operacije (videti pod 'druga bitka za idlib' 2015.).

ali ni to nije najveci problem!

najveci problem je sto osim snaga na jugu sirije (FSA sa svojom formacijom Juzni Front) i delom nekih snaga na severu i u alepu koje mozemo nazvati onim snagama koje su prihvatljive i rusima i usa ekipi kao deo buducih dogovora u siriji, sve ostale navedene vojske u vecini cine islamisti, ima ih svakakvih, ali preovladjuju oni cija je platforma ne samo verska vec i nacionalna, ali to je, ocigledno, nedovoljno da ih velike sile bar malo prihvate kao relevantne za resavanje oba problema u siriji (buducnost drzave i borba protiv IS-a).

sve dok se ne nadje prostor da se te snage prihvate i vojno i politicki, sunitska pobuna ce ostati van bilo kakvog mirovnog procesa.

i tu, naravno, problemima nije kraj jer postoji potreba da se unutar same pobune neke stvari dodatno iskristalisu - da se desi jos jasnije odredjenje prema statusu nusre npr.... ali da ne davim.

jako sam skeptican da se nesto dobro moze desiti u siriji.

Edited by Bane5
Link to comment
×
×
  • Create New...