Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Dobro, i meni je neko jače slanje borbenih trupa SF, ali mi nimalo nije SF da kada saberemo instruktore, pomorsku pešadiju koja obezbeđuje luku i možda već aerodrom, pojedine specijaliste/savetnike viših činova pri Asadovoj vosjci, verovatno FSB/SVR ekipu koja obaveštajno pokriva čečensku ekipu pri ISISu, itd itd, da lako možemo doći do 2-3000 vojnika u nekom trenutku.  

 

A ako se u Idlibu nastavi napredovanje (al Nusre, ako se ne varam) protiv SAA, nije isključeno ni da recimo mornarička pešadija u jačini čete a možda i bataljona sa modernijim naoružanjem (T-90, BTR-82 itd) direktno učestvuje u borbama.

 

Idlib je, za sada, gotova prica - problem je da JAF (Jaish Al-Fatah) - koalicija koju izmedju ostalih cini i Nusra, ali nije najveca u koaliciji (najveci su islamisti, pre svega Ahrar i njemu bliske grupe) krene na Latakiju i na jug ka Hami cime bi bio presecen koridor izmedju Damaska i obale. U takvoj situaciji pre bih rekao da ce ruska pomoc, za sada, ici na to da se uspesno odbrani (od eventualnog napada) Asadova 'crvena linija'.

Za neki ofanzivni povratak na sever - u Idlib i sl. potrebno je dosta vise (pre svega) ljudske sile. Preimucstvo u vazduhu nece igrati presudnu ulogu, a sumnjam da ce tada skrstenih ruku sedeti i regionalni sponzori pobunjenika.

Edited by Bane5
Link to comment

Gađa oba cilja, a šta će da pogodi - videćemo.

 

Uslikani su Su-30 na stajanci u Latakiji, špekulacija je da ih je nekoliko tu zbog kontrole vazd. prostora, a da je još po 12 Su-24 i 25 za udare po zemlji, dakle 30ak aviona.

 

A sa Bibijem je dogovoreno neko tehnicčko koordinaciono telo kako bi se izbegli incidenti u vazduhu i sa PVO.

 

via TT

Edited by Prospero
Link to comment

@Eras

 

Ima i to svakako, ali misim da je hype oko Tartusa naduvan (u medijima). Jedan od Mistrala je trebalo da bude baziran u Crnomorskoj floti koja je slala jedinice na Mediteran (i to po 1-2 broda, više za marševsku vežbu nego bilo šta drugo) pa je propašću posla sa Francuzima i mogućost za projekciju sile na Mediteran ostala prilično tanka. Prosto, Sirija nije bila "force multiplier" za rusku vojsku ni pre, ta baza je bila u ostala u lošem stanju, i korišćena sasvim sporadično.

 

Mislim da je efekat da Rusija pokaže snagu na globalnom političkom planu kroz nametanje nekog dila u Siriji, uz očekivani Putinov govor u UN za koji dan, daleko najvažniji faktor, uz poruku da "islamski terorizam neće proći, a mi znamo i imamo volje da ga tučemo" kao drugi.

 

Dakle, grandstanding pre svega.

 

 

@Pečorin

 

Da, to je slika na koju sam mislio.

Edited by Prospero
Link to comment

Sa druge strane, ako Obama namerno troluje ratoborni Beltway ne nudeći nikakvu smislenu vojnu opciju i puštajući da ovi dink and dunk programi propadaju, pomerajući društveni konsenzus još više ka "to nije naš rat" poziciji, onda mu svaka čast kako za malu cenu ućutkuje ratne trube.

moguce, ali mislim da ne. program je ipak pre svega PR (kao i kompletan pristup u Siriji). pored toga, u proteklih 15 godina, svaka vojska ili milicija koju su Ameri spremali i obucavali je zavrsavala slicno - raspali bi se prvom prilikom. avganistanska vojska, iracka vojska, PA milicija koja je trebalo da sprovede puc u Gazi.

 

mislim... traze pro-americki nastrojene ljude koji ce se boriti za americke interese. naravno da ce se raspasti u prvoj krivini, u sukobu sa odlucnim i posvecenim ljudima koji se bore za sebe i svoje. (ovi su u Siriji trebali da se bore kontra IS-a, nikako protiv rezima. :lol:)

Edited by Gandalf
Link to comment

Ma da, deluje ionako komplikovano da bi bilo tačno. :D
 
Ovo drugo je jedna od teza koje je Volt naveo kao razlog zašto je vojno mešanje pogrešan izbor.
 
 

Something seems to have gone badly wrong with U.S. military training efforts over the last 15 years. The Pentagon has poured tens of billions of dollars into training Afghans, Iraqis, and, more recently, a few friendly Syrians, but all we seem to get for it are foreign forces that lose battles, desert at a whim, and remain dependent on U.S. logistics, command advice, and other kinds of support. The groups our various proxies are fighting against — the Taliban, Hezbollah, al-Nusra Front, for example — don’t get any American training or advice, yet they consistently out-perform the recipients of American largesse. What gives? In any case, our recent track record at building reliable and competent foreign security forces cautions against believing that quicker and more vigorous U.S. involvement would have produced a successful outcome.

 

Link to comment

Ovo drugo je jedna od teza koje je Volt naveo kao razlog zašto je vojno mešanje pogrešan izbor.

taj argument je falican u jednoj stvari. vojna intervencija moze da uspe, ako bi saradjivali sa postojecim vojskama ili milicijama. tj. ukoliko postoji nekakav zajednicki cilj. libijske anti-Gadafi milicije i OVK su primer.

 

da Amerikanci stvore prijateljski nastrojenu vojsku, moze jedino u svetu u kome su Ameri pokrenuli susu i isplanirali pobunu.

Edited by Gandalf
Link to comment

Može da uspe u rušenju Asada i zavođenju nekakvog reda u većem deu zemlje ubrzo nakon toga, pitanje je, kao i u Iraku a delom i u Libiji - follow up obaveza i pristanka relevantnih faktora na podeljene im karte.

Link to comment

taj argument je falican u jednoj stvari. vojna intervencija moze da uspe, ako bi saradjivali sa postojecim vojskama ili milicijama. tj. ukoliko postoji nekakav zajednicki cilj. libijske anti-Gadafi milicije i OVK su primer.

 

da Amerikanci stvore prijateljski nastrojenu vojsku, moze jedino u svetu u kome su Ameri pokrenuli susu i isplanirali pobunu.

 

Mislim da su stvari prilično jednostavne. Tamo gde nation-building uspe (Japan, Nemačka) imaš i pouzdane saveznike. Ljudima je dobro, bolje nego ranije, to vezuju za američko prisustvo = Amerika se ili voli ili bar shvata kao bitan saveznik i donosilac prosperiteta. Tamo gde je država u većem raspadu nakon intervencije, i gde ne postoji neka perspektiva da će biti bolje - Irak, Libija, Avganistan - tamo se američka okupacija i intervencija negativno gleda, i tamo se ti koji se bore na njihovoj strani bore za kintu. To su neki raznorazni nedićevci i višijevci. Naravno da će da se raspadnu čim vide da odlučne američke podrške više nema, da su se Ameri pokupili i otišli, i to pred nabrijanim borcima koji su ustali da se bore upravo protiv efekata američke intervencije i okupacije.

 

Dakle nije problem u vojnoj obuci iračke ili avganistanske vojske, već u tome da je nation-building u Iraku i Avganistanu neslavno propao i da većina ljudi živi i dalje u bedi, ali sa još većom nestabilnošću i neizvesnošću nego ranije.

Link to comment
×
×
  • Create New...