Jump to content

Mustafa Kemal'in askerleri


InvisibleLight

Recommended Posts

Skroz razumem sta hoces da kazes i cak se donekle i slazem (dobar primer za to je Srbija i njen uticaj na srbe na Kosovu). Medjutim imam utisak da turci i iranci to drugacije gledaju. 

 

Ma naravno da gledaju drugačije i razumem ih, ogromnu teritoriju većinski nastanjuju Kurdi. No, ja od kad znam za sebe tu je sukob. Odnos Turaka i Kurda je otprilike kao Srba i Albanaca u Srbiji pre 1999. Znači, ne može Turska to trajno da reši silom. Nekakva dobra volja mora da se pokaže negde. Našao sam da je u poslednjih 30 i kusur godina 40 hiljada ljudi poginulo. To je, ono, red veličine jednog sasvim pristojnog rata.

Link to comment

Odnos Turaka i Kurda je otprilike kao Srba i Albanaca u Srbiji pre 1999.

Wrong. Kurdi su integrisani u tursko društvo onako kako Albanci nikada nisu bili u srpsko. Niti ih možeš na keca izdvojiti niti prosečan Turčin kada pred sobom ima prosečnog Kurda vidi nepremostivu provaliju izmedju njih. Kurd u Istanbulu nikada neće osećati pritisak koji je osećao Albanac u Beogradu nakon što je UCK počela da ubija (jedino ako je neka budala koja će javno da veliča PKK). Uzgred, u Istanbulu živi par miliona Kurda, oni su sa Turcima isprepleteni više nego što će Srbi i Albanci ikada biti. Većina Turaka ume itekako da povuče liniju i napravi razliku izmedju svog komšije Kurda i nekog teroriste iz PKK, čak i posle ovoliko godina i onoliko poginulih na obe strane. Srbi i Albanci nemaju tu sposobnost. Ako već tražimo primer sličnog odnosa medju narodima pre ćemo ga naći kod Engleza i Iraca nego kod Srba i Albanaca.

 

Ono što je tačno je da se ovo ne može rešiti oružjem i da mora da se pokaže malo pameti. Turska ne može da drži istok golom silom. Ali, tek treba da se pokaže šta se ovde dešava. Bio je neki mirovni proces i onda se odjednom: a) Turska napržila da udara PKK iz vazduha kao blesava i b) ispostavilo da je PKK za sve vreme tog mirovnog procesa gomilao oružje i minirao puteve pa sada samo detoniraju unapred postavljene zamke. Povrh svega, Abdulah Ocalan na čijoj platformi i autoritetu se bukvalno zasniva mirovni proces ćuti kao zaliven otkako je eskaliralo - reč nije rekao. Nešto tu intenzivno smrdi, postoji čak i teorija zavere koja kaže da AKP i PKK zajedno rade™ na uvodjenju nekog vanrednog ili poluratnog stanja što je jedini način da se u Turskoj formalizuje vladavina jednog čoveka sad kad je jasno da od dvotrećinske većine u parlamentu nema ništa. Pa kad se to ustali onda će nenadano zakopati ratne sekire kako su ih i otkopali.

 

Ili to, ili su Kurdi jednostavno bili namazaniji a sada su pride nanjušili grogiranog protivnika.

Link to comment

56-17 je neka procena. Ali opet nije baš uporedivo sa Srbijom gde je 90% Albanaca bilo skoncentrisano na Kosovu a ostali odmah uz Kosovo. Kurda ima svuda u Turskoj, najviše naravno na istoku i tamo dominiraju ali milioni njih su u Istanbulu i drugim velikim gradovima.

Edited by beowl
Link to comment

Ok, naravno. Sve što kažem za samu Tursku je da bi im bilo pametno da nađu neki koliko-toliko kompromisni okvir autonomije koja ne ugrožava celovitost Turske. Jer ovo što Kurdi sad doživljavaju u borbi protiv ISIS, na već formiranoj bazi borbe protiv Sadama, je jedna svojevrsna (dodatna) emancipacija. Bolje je ići događajima u susret. 

Link to comment

Tja, ne znam šta stavljaju u izveštaje. Tenzije rastu svakog dana, bilo je puno nasilja na anti-pkk protestima u gradovima u Anadoliji. Narod je počeo da kači zastave na balkone, to je uvek indikativno. Pogibija onih vojnika je baš dobro pogodila ljude i bilo bi veoma korisno kada se jedno par nedelja ništa ne bi dogodilo kako bi se stvari koliko-toliko slegle. Ali šanse da se ništa ne dogodi su minorne.

 

Da Demirtaša hoće da hapse pred izbore, priča se već dva meseca. To im je plan da udare po HDP bez da ih zabranjuju.

Link to comment

Cizre se polako pretvara u Donji Prekaz a društvene mreže će implodirati. Na tviteru se vodi rovovski rat izmedju kurdskih i vladinih aktivista™ a na fejsu se protivnici vlasti izmedju sebe ubrzano dele (uz žestoko napušavanje) na one koji podržavaju Kurde i one koji su za nemilosrdan odgovor teroristima. Pasmater.

Link to comment
  • 4 weeks later...

A Strasbourg, Erdogan galvanise la diaspora turque contre le PKK

Par Allan Kaval (Strasbourg, envoyé spécial)

Quelque 12 000 personnes ont assisté, dimanche 4 octobre, au discours du président turc Recep Tayyip Erdogan à Strasbourg.

Un seul drapeau, un seul pays, une seule foi : tel était le message que le président de la République de Turquie, Recep Tayyip Erdogan, est venu délivrer aux Turcs de la diaspora européenne réunis pour assister à la « rencontre citoyenne contre le terrorisme » organisée dimanche 4 octobre au Zénith de Strasbourg. Sans jamais évoquer l’Etat islamique (EI), le dirigeant a consacré l’essentiel de son discours, retransmis en direct par les principales chaînes de télévision turques, à la lutte contre la guérilla du Parti des travailleurs du Kurdistan (PKK) et aux affrontements qui l’opposent depuis août aux forces de sécurité d’Ankara dans le sud-est majoritairement kurde de la Turquie.

M. Erdogan a appelé à l’unité de son pays devant plus de 12 000 de ses concitoyens venus de France, d’Allemagne et des pays limitrophes. Précédée par une prière collective dirigée par un imam venu de Turquie, l’allocution a rappelé la volonté d’Ankara de poursuivre le combat « jusqu’au bout » et son refus d’« abandonner le pays aux vauriens », condamnant dans un même élan le mouvement armé kurde, ses partisans installés en Europe et, à mots couverts, le Parti démocratique des peuples (HDP, prokurde).

 

Lors des législatives du mois de juin, le succès de ce parti légal lié au PKK auprès des kurdes de Turquie mais aussi de l’électorat de gauche avait empêché le Parti de la justice et du développement (AKP), formation politique islamiste dont M. Erdogan est le fondateur, de conserver la majorité absolue au Parlement, qu’il détient depuis son arrivée au pouvoir en 2002. A la suite de l’échec des tentatives de formation d’une coalition gouvernementale, de nouvelles élections sont prévues pour le 1er novembre, bien que les affrontements avec le PKK ne faiblissent pas dans les régions kurdes.

 

Alors que M. Erdogan arrivait en Europe, la journée de dimanche a notamment été marquée par des opérations militaires qui auraient fait deux morts civils en marge de combats avec des militants armés dans les villes kurdes de Silvan et Nusaybin. Se posant en chef de guerre, M. Erdogan a assuré la détermination de la Turquie, qu’il préside sans gouvernement majoritaire depuis les dernières élections, à « écraser l’organisation terroriste ». L’audience, acquise, lui a répondu en scandant « Allahou akbar ! » (« Dieu est grand » en arabe).

 

Excluant de fait toute sortie négociée de la crise sécuritaire en cours, il a assuré : « Tous ceux qui veulent se détacher de nous, nous (…) le leur ferons regretter », en allusion aux velléités séparatistes qu’il accuse le mouvement kurde de poursuivre. Avant de souligner, comme un avertissement, que le chaos règne encore dans les territoires dont l’Empire ottoman s’est retiré.

 

Les menaces de la censure des autorités électorales de Turquie, gardiennes des principes laïcs de la République, n’ont pas empêché le président turc de faire un usage appuyé des références religieuses, dans un discours émaillé de références aux valeurs et aux symboles islamiques, alliées à l’exaltation de la nation turque.

 

Se laissant aller à de grandes envolées historiques, il a décrit la lutte contre le PKK comme le prolongement des guerres menées par les grands conquérants turcs, mêlant la victoire de Saladin à Jérusalem contre les croisés, la prise de Constantinople par le Mehmet II et la bataille des Dardanelles qui opposa l’armée ottomane aux alliés européens en 1915. « Nos cœurs sont à l’unisson aujourd’hui comme ils l’étaient à ces périodes », a-t-il affirmé, fustigeant les « calculs » qui voudraient porter atteinte à l’unité nationale, avant de rendre hommage aux « martyrs » des forces de sécurité, tombés récemment dans la lutte contre le PKK.

 

« Donneurs de leçons »

 

Si le conflit avec le mouvement kurde a dominé le discours, le président Erdogan, qui devait rencontrer les dirigeants de l’Union européenne lundi à Bruxelles, a également condamné avec virulence la réponse des Etats européens à la crise des migrants. La foule a hué ces Etats « donneurs de leçons ». Dénonçant l’insuffisance de l’aide extérieure apportée à Ankara, qui a accueilli sur son sol près de deux millions de réfugiés syriens et irakiens, et l’absence de volonté européenne de partager ce « fardeau », M. Erdogan a présenté la Turquie comme le défenseur de « la vraie civilisation » face à une Europe affectée par « la xénophobie, l’islamophobie et le racisme ».

 

 

Selon les organisateurs appartenant à des associations communautaires et religieuses proches du pouvoir turc et soutenues par un réseau de mosquées reconnues officiellement par Ankara, la rencontre du président Erdogan avec ses partisans européens est sans rapport avec le contexte électoral dans lequel se trouve la Turquie. Les Turcs de l’étranger ayant la possibilité de participer aux élections nationales depuis 2014, le président Erdogan n’a cependant pas omis d’appeler ses concitoyens à se rendre aux urnes consulaires lors des prochaines législatives anticipées, un scrutin sous haute tension où, pour l’AKP, chaque voix comptera.

 

 

Juce je Erdogan odrzao miting u Strazburgu za Tursku dijasporu. Na mitingu je pricao o Saladinu i njegovoj pobjedi protiv krstasa, trazio podrsku dijaspore u svojoj borbi protiv PKK (zaboravljajuci da je sam Saladin kurdskog porijekla) i kritikovao EU. Jedna zastava, jedna zemlja jedna vjera.

U srcu evrope.

Do sada nisam vidio nijedno protestno îsmo, protestni demars bilo koje partije (fr ili evropske).

Novinari se onda pitaju zasto je FN tako visoko kotiran, zasto desnica polako klizi prema ekstremnoj desnici, zasto je Orban toliko popularan ne samo u Madjarskoj nego i u drugim zemljama evrope.

Link to comment

Da Demirtaša hoće da hapse pred izbore, priča se već dva meseca. To im je plan da udare po HDP bez da ih zabranjuju.

 

Толико о способности просечног Турчина да раздвоји свог комшу Курда од PKK терористе за разлику од Срба неспособних да разликују једног Ругову или Хаљимија од једног  Хашима Змије.

Edited by stooler
Link to comment

Nije mu to prvi put, imao je sličan izlet u Beču prošle godine

 

Erdoğan's visit to Vienna generated days of reactions in the European country from several circles, with Austrian media outlets clearly voicing their opposition to the visit, saying: “You are not welcome here,” and politicians in the country warning Erdoğan against making provocative comments. The visit also sparked mass demonstrations in Vienna.

On Thursday, Erdoğan addressed a large audience of expatriate Turks when visiting Austria. He visited Vienna to mark the 10th anniversary of the foundation of the Union of European Turkish Democrats (UETD). The visit came ahead of Turkish presidential elections, scheduled for Aug. 10. However, Erdoğan has yet to announce his candidacy for the presidency.

 

Link to comment

Толико о способности просечног Турчина да раздвоји свог комшу Курда од PKK терористе за разлику од Срба неспособних да разликују једног Ругову или Хаљимија од једног  Хашима Змије.

 

Žao mi je ali razlika između te dve sposobnosti je otprilike nebo i zemlja, u korist prosečnog Turčina. Da nije tako, tj. da ih prosečan Murat razlikuje onako kako ih razlikuje™ prosečan Mile, ova zemlja bi odavno gorela u neviđenom građanskom ratu. Srećom je Murat malkice otporniji na dnevnu politiku i predizborne kampanje od Mileta, iako u duši jeste ozbiljan nacionalista.

 

Loženje dijaspore neće pomoći AKP. Dijaspora je i onako podeljena na liberalnu i patriotsku, prelivanja glasova zbog sukoba sa PKK će tu biti minimalna. Prognoze su i dalje da će više izgubiti otklonom koji su napravili od svojih kurdskih birača nego što će dobiti na patriotizam. Uostalom, oni su se dogovarali sa ovim istim teroristima protiv kojih sada mobilišu birače.

Link to comment

Meni je bilo cudno (i nekako drago) da par nedelja posle izbora u prilicno trendy istanbulskoj cetvrti (blizu Moda parka) vidim dosta HDP plakata, i niti jedan ostecen ili iscepan. Sad misleni eksperiment, DSK plakati na Vracaru 90-tih. Tesko, mada doduse DSK i nije bio ni najmanje zainteresovan za tako nesto.

Link to comment
×
×
  • Create New...