Rat sa Bugarima je izbio zbog ujedinjavanja Bugarske i turske provincije Istocne Rumelije cime je narusena ravnoteza snaga na Balkanu nakon srpsko-bugarsko-turskih ratova uz pomoc Rusije i Sanstefanskog sporazuma nakon istih. Tu partije nisu mogle nista da urade da isti sprece i to je jedan od prvih ratova protiv uticaja Rusije na Balkanu.

Timocka buna je izbila zbog oduzimanja oruzja "narodnoj" vojsci nakon formiranja profesionalne "stalne" vojske, a uz dobro ucesce radikala.

2 hours ago, kronostime said:

Rat sa Bugarima je izbio zbog ujedinjavanja Bugarske i turske provincije Istocne Rumelije cime je narusena ravnoteza snaga na Balkanu nakon srpsko-bugarsko-turskih ratova uz pomoc Rusije i Sanstefanskog sporazuma nakon istih. Tu partije nisu mogle nista da urade da isti sprece i to je jedan od prvih ratova protiv uticaja Rusije na Balkanu.

Timocka buna je izbila zbog oduzimanja oruzja "narodnoj" vojsci nakon formiranja profesionalne "stalne" vojske, a uz dobro ucesce radikala.

Ujedinjenje Bugarske i Rumelije je bilo ocekivano, ona je vec tada imala neki vid autonomije, a da ne govorimo tek o volji naroda koja je apsolutno bila na strani ujedinjenja sa Bugarskom. Tvrdnja da je narusena ravnoteza ne stoji bas, tako mozemo da kazemo za vecinu teritorija koja se oslobadja od Otomana, pa postepeno uvecava svoje teritorije, ali to nije moglo biti opravdanje za rat, koji je otvorio vrata neprijateljstva sa do tada bratskim bugarskim narodom, ovo je ono zabijanje noza u ledja, prvi smo mi sa time krenuli. Rat 1885. je u velikoj meri bio nametnut i izmanipulisan od strane AU, kralj Milan je trebao da oseti raspolozenje kako spolja, ali vise iznutra, gde narod apsolutno nije imao zelje da se bori sa Bugarima, to je nemoguce da nije znao, ali je kao poslusnik AU odveo Srbiju u unapred izgubljeni rat.

Timocka buna nije izbila samo zbog oduzimanja oruzja, tema je kompleksnija, u njenoj pozadini su bili politicki otpor, ekonomski pritisak i povecani porezi koji su pogodili najvise seljake. Povecani su porezi na zemlju, stoku, i domacinstva, da bi drzava otplatila dug koji je nastao izgradnjom zeleznice, istu je pratila enormna korupcija. Stajaca vojska je kod seljaka delovala i kao instrument sile koji je mogao prinudno da naplacuje porez. Postoji i kulturoloska dimenzija sa oduzimanjem oruzja u Timockoj Krajini, to je hajducki kraj, posedovanje oruzja tamo nije bilo samo prakticne prirode, vec je to bio stvar identiteta, gubitak oruzja za mnoge je znacio ponizenje i gazenje tradicije. Treba reci da otpor Milanovoj vlasti nije dolazio samo od Radikala, vac i od Liberala.