Jump to content
IGNORED

DOOM! DOOM IS UPON US! (Raspad naseg drustva, pbp)


Аврам Гојић

Recommended Posts

+1

i u sredini teksta ima o satanizaciji naroda, dve reci. to mi isto para usi.

 

ali ok tekst generalno. ja bas primecujem kod mog klinca (2. raz. OS) manjak radoznalosti u vezi sa skolom, krivim bar pola i sebe :)  nemam ideju kako razbuditi radoznalost.

 

E ako vam je to najproblematičniji deo ovog teksta onda ono... Pritom napisala je "ratovi koje nismo vodili" tako da svakako nije neki nacionalista ili šta već mislite, a ovo za zapad što je napisala je realno tačno.

 

Tekst je golo govno. Prvo deca su mnogo zrelija, a meni se čini po ovom uzorku koji ja imam i pametnija. Kada gledam ove današnje generacije i setim se i sebe i drugih iz moje generacije u tim godinama baš primećujem veliku razliku. Internet i brže povezivanje su svakako doprineli tome.

 

Od svih stvari koje se dešavaju u ovoj zemlji (recimo urušavanja prosvete) ova debilka bi da se bori "protiv zaglupljivanja naše dece". Naravno da će gomila ljudi šerovati ovaj tekst i reprodukovati iste stavove ali realno nema nijedne osobe koja će se zaista upuštati u tako nešto kao što je "borba protiv zombi generacija" (sem možda ove nesrećne žene).

Edited by FERNOUX H
Link to comment
  • Replies 40.2k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • gospa buba

    1865

  • ToniAdams

    958

  • Filozof manijak

    888

  • radisa

    786

Top Posters In This Topic

Posted Images

 

Tekst je golo govno. Prvo deca su mnogo zrelija

 

kako ne. da ih staviš u onu i one situacije kako je to izgledalo kad sam ja išao u osnovnu i u srednju za pet dana bi svi plakali ko kiša. a pri tom je to ništa u odnosu na ono kako je bilo pre toga. nemoj zajebavati. 

Link to comment

Sve je u ovoj zemlji degradirano, i đaci i škola i učitelji.

 

Đaka ima sve manje u školama, u proseku sve su lošiji i lošije savlađuju gradivo, koje je pak, u stanju potpunog fluksa: te se menja, te se ne menja, te se obim smanjuje, te povećava.

 

Činjenica da ima sve manje đaka utiče na fond časova učitelja, koji rade u po dve škole odjednom. Srednje stručne škole naročito su pogođene, industrijske i zanatske pogotovo, njihova degradacija teče uz degradaciju industrija koje bi trebalo da opslužuju : srednja arhitektnonska, mašinske škole, škole za obradu kože i drveta, itd. Tamo je pakao a ne škola, potpuno bez discipline, užas užasa.

 

Dešava se da se obrazuju kadrovi za koje ne postoje radna mesta, niti će postojati, sve dok se ta škola ne ugasi jer nema dovoljno đaka.

Gimnazije takođe forsiraju inflaciju ocena što pomaže pri upisu fakulteta, pojedine osnovne škole takođe (što pomaže upis željene srednje škole) itd.

U svemu tome, kvalitet učitelja i gradiva opada.

Privatne škole su kvazirešenje, jako su skupe, i nisu dovoljno pristupačne širokim narodnim masama.

 

Možda su klinci jednako pametni ili pametniji nego ranije, ali to sa obrazovanjem, vaspitanjem i školovanjem nema mnogo veze. Državne škole su sve gore i to je objektivna stvar.

Link to comment

Tekst je klasičan lament profesije na zalasku s tim što ni autorka toga nije svesna, bar ne na odgovarajući način, a pogledajte malo šta još žena piše na blogu, havarija mozga. Ništa nema više glupih nego ranije, nego ima više zabave i živi se u okruženju s velikom gustinom informacija i zanimacija i jbg sad je sedenje na času dok živ čovek nešto priča klincima strano otprilike koliko nama odvojene muške i ženske škole. Sistem koji je u osnovi uspostavljen pre Hrista je za 20 godina ozbiljno načet i držaće se na aparatima još možda toliko maksimum, dok ne zavlada VR ili ne ode sve u kurac.

 

Pa to ona u neku ruku i kaže. Da deca nisu u stanju da paze. Meni je to makar interesantno, jer sam primetila da sam uz net i telefon razvila neki stepen deficita pažnje.

Link to comment

Deci je dosadno na casovima zato sto su prestimulisana od rodjenja maltene, bombardovana televizijom, mobilnim telefonima, internetom vise nego bilo koja generacija pre njih pa im je dosadno da sede 45 minuta na casu dok neki smarac nesto drvi. Nisu gluplja, samo ih je sve teze zainteresovati 19-vekovnim metodama za skolski program po meri 20. veka jer je svuda oko njih 21. vek.

Link to comment

E ako vam je to najproblematičniji deo ovog teksta onda ono... Pritom napisala je "ratovi koje nismo vodili" tako da svakako nije neki nacionalista ili šta već mislite, a ovo za zapad što je napisala je realno tačno.

 

Tekst je golo govno. Prvo deca su mnogo zrelija, a meni se čini po ovom uzorku koji ja imam i pametnija. Kada gledam ove današnje generacije i setim se i sebe i drugih iz moje generacije u tim godinama baš primećujem veliku razliku. Internet i brže povezivanje su svakako doprineli tome.

 

Od svih stvari koje se dešavaju u ovoj zemlji (recimo urušavanja prosvete) ova debilka bi da se bori "protiv zaglupljivanja naše dece". Naravno da će gomila ljudi šerovati ovaj tekst i reprodukovati iste stavove ali realno nema nijedne osobe koja će se zaista upuštati u tako nešto kao što je "borba protiv zombi generacija" (sem možda ove nesrećne žene).

na koju foru zrelija, živo me zanima

 

moj utisak je sušta suprotnost

Link to comment

Kao neko ko je kao nesto matoriji konj poceo po drugi put da studira i sa 32. zavrsio primetio sam da je nadolazeca generacija bistra kao i sve pre njih. Neki su pametniji, uspesniji, neki manje, ali u proseku ista stvar kao i uvek. Verujem doduse da deca ne znaju zasto sede u ucionici u srbiji, ali to je takodje konstanta koju sam i sam iskusio. Dakle ni tu nista novo.

Link to comment

kako ne. da ih staviš u onu i one situacije kako je to izgledalo kad sam ja išao u osnovnu i u srednju za pet dana bi svi plakali ko kiša. a pri tom je to ništa u odnosu na ono kako je bilo pre toga. nemoj zajebavati. 

Gresis, ljudi su prilagodljivi.

Sto se tice poslednje rasprave, nove generacije su meni barem super, nisu ni preterano bolje ni nesto posebno losije. Moje neko iskustvo.

Link to comment

Pitala ih je sta bi bio idealan posao da novac nije problem i saznala da deca nemaju snove?

Mozda je stvar u tome sto oni uopste nisu deca u smislu u kome su bile ranije generacije jer nemaju priliku za to. Naravno da tinejdzeri imaju jebene snove, samo sto su mnogo obavesteniji nego ranije. Ta deca u srednjoj strucnoj skoli veoma dobro znaju sta ih ceka posle nje i postali su cinicni previse rano jer je realnost previse brutalna za njih. 90% njih zna da ce sledecih 10 godina njihovog zivota proci u snalazenju, minimalcu, poslovima koje ce mrzeti i luksuzima koji ce im biti nedostupni. Oni nemaju "posao iz snova" jer znaju da je takav san za nekog drugog. Ostalih 10% isto tako znaju tacno koji ce posao dobiti i da je njihov zbog necega sto su uradili njihovi roditelji i podjednako se ne pitaju oko svoje buducnosti. Nemaju potrebu ni priliku da razvijaju mastu oko svoje buducnosti jer je ona zacrtana.

 

Taj lament u kome je ok da sjebavamo sve ako vec mora, ali hajde da se bar za decu pobrinemo je ta sustinska besmislica ovog teksta. Nece moci, profesorka, jebiga. Ne moze nestati industrija i ekonomija, ne mozes se posrati po svim opcijama koje mlad covek moze da ocekuje a njemu da ostane radosno uzbudjenje zivota koji ga ceka u takvom slomljenom sistemu. Svaki tinejdzer koji bi se ponasao na nacin koji profesori ocekuju u ovakvim uslovima bi morao biti psihicki poremecen ili potpuno nesvestan svoje okoline.

Link to comment

 a pogledajte malo šta jošžena piše na blogu, havarija mozga. 

Šou™. Sa jedne strane hvali Finski sistem, a sa druge se zalaže za najgrđu segregaciju dece i klasno raslojavanje od 12. godine. Ne bi me čudilo da je tekst naručen kao deo kampanje za uvođenje dualnog obrazovanja.

 

 

И даље навијам за тестове после шестог разреда након којих школа одређује да ли је ђак за гимназију, стручну школу или занат. Какве жеље ученика и родитеља, какви бакрачи! Општа размаженост на све стране, због које су нам у средњим школама везане руке. Трећина сваког мог одељења не може нимало да прати наставу, а предајем атрактивним четворогодишњим профилима, као што су финансијски и пословни администратори. Ови други осим енглеског језика изучавају и пословни енглески језик као посебан предмет. Ради се о профилу који оспособљава ученика да после стручне школе потпуно "влада" канцеларијом. Мора бити веома писмен, комуникативан, сналажљив, организован. Таквих је у просеку пет у одељењу од 30 ђака.

 

Премијер пљампа о дуалном образовању, а нико му није рекао да скоро да нема ученика који је трогодишњи профил уписао зато што га то занима, већ зато што није могао да упише ништа друго.

За такве бих увела двогодишње средње школе, где би од општеобразовних предмета имали само српски језик, да умеју да се потпишу и прочитају речи ОПАСНО, ОПРЕЗ, ИСКЉУЧИ МАШИНУ У СЛУЧАЈУ ДА ... Мимо српског, правац код мајстора да учиш занат, па ако на крају добијеш мајсторско писмо - добијеш. Ако не, мора неко да ради и на мешалици, мора неко и да чисти улице и носи џакове, а за то ти школа не треба.

 

 

Увести рану орјентацију ученика за даље школовање. Мислим да се у Немачкој то ради од 7. разреда, и мислим да је то добро. Мотивише ученике за озбиљнији рад у основној школи, и омогућава планирање уписне политике у средњим школама.

 

Напокон успоставити сарадњу са тржиштем рада, и на основу тога планирати образовне профиле и смерове. У складу са тим, олакшати процедуру увођења нових образовних профила и смерова у средњим стручним школама, па макар трајали по једну генерацију ђака. (На пример, зашто опет 'туристички техничар' ако ће већина ђака сутра радити у продавницама. Уместо тога увести неки трговачки смер. Свакако им предају економисти. Тражити од школа већу флексибилност по том питању, али им и створити услове за то.)

 

 

Srednja škola

 

Srednja škola bi se upisivala na osnovu uspeha i usmerenja iz osnovne škole. Postojao bi minimum bodova za upis u gimnazije i četvrogodišnje stručne škole, dok bi se pri upisu u umetničke škole proveravale i odgovarajuće sposobnosti. Gimnaziju ne bi mogli da upišu učenici koji su imali zaključenu trojku ili dvojku iz bilo kog predmeta. Stručne škole ne bi mogli da upišu učenici koji su ikada imali zaključenu dvojku iz bilo kog predmeta. Umetničku školu ne bi mogli da upišu učenici koji ne prođu testiranje odgovarajućih sposobnosti.

 

 

I ovde bi raspusti bili organizovani kao i u osnovnoj školi.

Osim izleta i kampovanja, učenici bi mogli da idu i na splavarenje, planinarenje, u školu skijanja, u letnje i zimske kampove, likovne kolonije za đake i slično.

 

 

Eventualno jedna višednevna ekskurzija u inostranstvu, i to u završnom razredu.

 

 

 

 

 

 

Gimnazije ne bi bile podeljene na društvene i prirodno-matematičke. Pružale bi odlično teorijsko znanje, ravnomerno iz svih predmeta. Samo što ne bi bilo ovoliko predmeta koliko ih ima danas. Predmeti bi bili "šire postavljeni", jako slični onim u starijim razredima osnovne škole. Nacionalni testovi bi se radili na kraju svakog razreda iz svih teorijskih predmeta. Veliko odstupanje između rezultata sa testova i ocena tokom godine, povlačilo bi kaznu za nastavnike. Učenici gimnazija bi imali direktnu prohodnost na sve fakultete, a rangirali bi se na osnovu uspeha iz srednje škole. Maternji jezik bi imali svakog dana.

 

 

Postojala bi mogućnost izbora dodatnih časova iz postojećih predmeta. Ako je učenik zainteresovan za hemiju i planira da je studira, umesto redovna tri časa nedeljno, mogao bi da izabere još dva časa iz prirodnih nauka i sekciju iz hemije. Pored redovna 23 časa nedeljno (maternji jezik pet, ostalih šest predmeta po tri časa), imali bi na raspolaganju još sedam časova nedeljno, koje bi birali prema afinitetima. U tih sedam časova spadale bi i sekcije iz uže stručnih oblasti (na primer, hemija, a ne "široke" prirodne nauke). Svi ti časovi bi bili obavezni, što znači da bi svakog dana imali po šest časova.

 

 

Imali bi pauzu za ručak, a nakon časova, imali bi mogućnost da još dva sata provedu u školi, baveći se onim što ih interesuje: književnošću, pozorištem, fotografijom, kinematografijom, sportom, šahom, raznim učeničkim klubovima, društveno-korisnim radom, sviranjem u školskom bendu ili orkestru, horskim pevanjem... Mašti na volju!

 

 

Stručne četvorogodišnje škole bi osposobljavale učenike za rad, a fakultete bi mogli da upišu jedino ukoliko osvoje odgovarajući broj poena na prijemnom ispitu, koji bi za njih postojao. Maternji jezik bi imali četiri časa nedeljno. Ostali predmeti bi zavisili od struke za koju se školuju. Opšteobrazovni predmeti bi se sveli na mnogo manju meru nego što ih ima danas. Medicinskoj sestri ne treba baš mnogo istorije ili geografije. Budućem činovniku fizika nije neophodna, a ni hemija. 

 

 

Na jedan čas teorijske nastave iz uskostručnih predmeta, u prva dva razreda dolazila bi dva časa praktične nastave. Praktičnu nastavu ne bi držali priučeni saradnici, već oni koji predaju i teoriju. U trećem i četvrtom razredu bi na jedan čas teorijske nastave, dolazila tri časa praktične. I tada se uči, a ne samo kada se sedi u klupi.

 

 

Škole bi imale dovoljan broj učionica opremljenih za simulaciju pravih radnih uslova. Broj časova redovne nastave bio bi šest dnevno. Ni manje ni više. Nakon redovne nastave, učenici bi imali prilike da provedu još dva sata baveći se nenastavnim aktivnostima.

 

 

Pauza za ručak se podrazumeva.

 

 

Trogodišnje srednje škole bi bile zanatske, sa minimumom teorijskih i opšteobrazovnih predmeta, i to samo u prvom razredu. Tu bi trebalo primeniti dualno obrazovanje, u sva tri razreda.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...