Jump to content
IGNORED

DOOM! DOOM IS UPON US! (Raspad naseg drustva, pbp)


Аврам Гојић

Recommended Posts

Ja sam poznavao momka koji je uhvatio neku nesretnu macku i natako je na stap a onda zapalio u nasem parkicu. Pricalo se o tome danima po kraju, ne znam da li je stiglo do nekog roditelja. Mislim da svako doba ima takvu decu psihopate. Ovaj je bio cutljivo, flegmaticno dete sa dozom sadizma koji nisam video ni u jednoj knjizi, ni u jednom filmu. Roditelji radnicka klasa bez neke agresivnosti ili ostrascenosti, koliko se secam.E da, nisam ga video 20 godina, sad je pasionirani kosarkaski navijac.edit: typo

Edited by Mos
Link to comment
  • Replies 40k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • gospa buba

    1865

  • ToniAdams

    953

  • Filozof manijak

    881

  • radisa

    782

Top Posters In This Topic

Posted Images

U mom kraju imali smo jednog takvog, koji je pričao da radi razne stvari mačkama. ne znam da li je lagao, ali hajde da kažemo da nije, za potrebe priče. bio je žovijalan, veseo dečak, dobar drug tako reći. To me je zbunjivalo kao klinca, a zbunjuje me i sada, ali još i mnogo više. Ja mogu da tog klinca proglasim za psihopatu, ali ponekad u istoriji dođe vreme kada odjednom izrone stotine hiljada takvih žovijalnih, veselih, dobrih drugova, i počine najneverovatnije zločine, prema životinjama i ljudima, a ako im se suprotstaviš, završiš na vešalima ili na dnu jame. Mislim da pozicija u kojoj se ta vrsta sadizma previše lako, da ne kažem olako, otpisuje na poremećaj ličnosti krije razne opasnosti.

Link to comment

mislim da je bitno i što su bili u grupi.psihologija mase, jbg.ja bih svoje dete za ruku pa kod psihologa/psihijatra, da nas zajedno tretiraju. sve do izlečenja.

Link to comment

Au jebote koliko se ja plašim takvih malih psihopata, naročito od kada imam dete... jer to beše jedan od prvih znakova psihopatologije, mučenje i ubijanje životinja. Takvi klinci prosto nemaju određene emocije, kao da im je ukinuta empatija i smrzne mi se govno kada tako nešto vidim. Pre svega jer se duboko plašim da tu nema mnogo toga što može da se uradi, nego da je u pitanju defekt u mozgu, nešto urođeno. Nešto što sam čitao o tome gura priču u tom pravcu.http://www.newyorker.com/reporting/2008/11/10/081110fa_fact_seabrookIako se nema jasnog konsenzusa da li je nature ili nurture, jasno je da mozak psihopata funkcioniše drugačije, ali je i jasno da često dolaze iz porodica gde su ih roditelji zapostavljali ili zlostavljali (što opet može da se objasni genetski, što reče Dabović, poženile se psihopate, izrodile decu i prenele svoje psihopatske gene na potomstvo).A Daboviću, ova opservacija

. Odrasli imaju moć nad decom, ali se opredeljuju da je ne koriste, osim hirovito, iz kaprica i komocije - ovo često gledam u svojoj okolini, ono, puštaš da dete radi šta hoće sve dok te ne ometa u nekoj zabavi ili poslu, a onda se dereš na njega. Tako se dobijaju male zveri.
je grozno tačna, prema mom iskustvu. Pogotovo jer hvatam i sebe da to radim u nekom proto-obliku: dete mi je užasno tvrdoglavo i ne jebe živu silu, a ja nisam od onih što biju i deru se, pa mi je nekada prosto lakše da je pustim, naročito kada imamo milion stvari da uradimo i žena i ja (naravno, nije mala nasilna niti išta slično, nego hoće da radi stvari koje se ne smeju, npr. da drnda šporet i penje se po fiokama. I da se pravi da joj mi ništa ne govorimo).
Link to comment

Kvotujem naizmenično:

Imam apsoutno isto iskustvo, upoznao sam starijeg 40-50ogodišnjeg čoveka poprilično prijatne spoljašnjosti, rečitog i prilagođenog, pasioniranog biciklistu, koji mi je 15 minuta posle upoznavanja živopisno i detaljno opisivao proces dranja mačke. Nisam znao kako da reagujem osim smušenim zaziranjem i zgražavanjem.Pokušao sam da otpišem to na memetiku tipa Munze je to, ali se ispostavilo da čovek živi na Dedinju, koje nema baš znatnu istoriju uličnog nasilja.Mislim da je u pitanju tipičan školski primer psihopate, kao izašao iz knjige.
Šta ga znam, nije da deca odbacuju autoritete, nego im se autoritet ne nameće. Odrasli imaju moć nad decom, ali se opredeljuju da je ne koriste, osim hirovito, iz kaprica i komocije - ovo često gledam u svojoj okolini, ono, puštaš da dete radi šta hoće sve dok te ne ometa u nekoj zabavi ili poslu, a onda se dereš na njega. Tako se dobijaju male zveri.
Floskula ili ne, sistem vrednosti™ zlata vredi. U dete treba usaditi moralni kompas, da otprilike zna šta treba da radi i šta ne treba da radi.Što je dete mlađe, to ima više fore, jednom kada se formira sa 12-13-14 godina već je kasno.Ovi klinci su opasno blizu toj granici. Edited by Utvara
Link to comment

bila je na tv neka emisija o najopasnijim delovima UK, pa su prikazivali neki hud u birmingemu, i klince koji su bacali do smrti macku sa krova zgrade, i sve snimali.kad su krimosi iz huda videli snimak, dali su klincima ultimatum, ili da se isele i nikad vise ne vrate, ili ce ih pobiti.

Link to comment
U mom kraju imali smo jednog takvog, koji je pričao da radi razne stvari mačkama. ne znam da li je lagao, ali hajde da kažemo da nije, za potrebe priče. bio je žovijalan, veseo dečak, dobar drug tako reći. To me je zbunjivalo kao klinca, a zbunjuje me i sada, ali još i mnogo više. Ja mogu da tog klinca proglasim za psihopatu, ali ponekad u istoriji dođe vreme kada odjednom izrone stotine hiljada takvih žovijalnih, veselih, dobrih drugova, i počine najneverovatnije zločine, prema životinjama i ljudima, a ako im se suprotstaviš, završiš na vešalima ili na dnu jame. Mislim da pozicija u kojoj se ta vrsta sadizma previše lako, da ne kažem olako, otpisuje na poremećaj ličnosti krije razne opasnosti.
Istorija obiluje primerima najstrasnijih zlocina, pocinjenih iz poslusnosti, zbog ideologije ili koristoljublja, ali je cist, nicim izazvan sadizam retkost i po mom misljenju uvek delo psihopata.
Link to comment

Hm.Imali smo mi jednog što je dok smo se igrali praćkama izbio mački oko, i tri dana nije iz kreveta izlazio, nikada nisu odrasli saznali, njemu bilo teško ovako, ljudski. Ispod deset godina smo imali. Imali smo nasilnike, imali smo jednog mnogo starijeg što je od baterije od 4,5V i elektromotora i igle napravio malu bušilicu i bušio ruke deci, pa su ga drugi stariji sredili, imali smo dva piromana, koji su svašta palili, kod fiće su ih uhvatili i "korigovali", fića je izgoreo, imali smo i seksualno zlostavljanje među vršnjacima, tj tako bih ga sada nazvao, ispao na kraju normalan, arhitekta neki, ženi se uskoro. Doduše mi smo ipak bili pioniri :)Mislim da je jako malo toga što dolazi iz kuće na direktan način, bob dobri zna da sam nasilja video u kraju, a i o ratu se taman pričalo tu negde, i bili dnevnici sa spaljenim telima koji su po tri sata trajali. Pitanje je samo inhibicija, dete to, mislim ja, ima u sebi, kao neku radoznalost više, i ispoljavaju je, možda je jedan gledao svinjokolj pa pričao, ili kako piletu leti glava, ili im palo na pamet, samo je teško to uraditi, e sada, da li će postati masovni ubica u civilnom društvu jeste drugačije od toga da li će lako ljude u ratu ubijati, ovo prvo se može sprečiti, mada je teško, ali se može raditi, mali je procenat onih koji su čiste sociopate/psihopate, no ovo društvo u celini se uopšte ne bavi vaspitanjem ni svoje ni tuđe dece, ni svojim, a ovo drugo, e ti ljudi koji su imali tu želju i devijaciju u ratu...pa...ratuju zbilja...

Link to comment

vidi guzvatonynije sve bas binarno i o konkretnom slucaju je nemoguce bilo sta zakljucitikad rodjenje treceg deteta i uslovno receno zapostavljanje moze da dovede do divljackog premlacivanja dvojice vrsnjaka u sve mogu da poverujemtaj je mali pre tog incidenta bio kod mene kuci i bio je super odgovoran klinac, sada je opet ok i mislim da je zasluga roditelja bila i za negativnu i pozitivnu promenunaravno da nije samo odgovornost roditelja, ali ta odgovornost je najveca i oni treba da odgovarajupa i na nacin da si dobar roditelj, ali recimo zbog posla vidjas dete dva dana nedeljno odgovornost je tui ko pomenu psihologija mase, podela odgovornosti ili cak mehanizam potpunog odbacivanja odgovornosti, time se sluze i odrasli

Link to comment

Ima onaj fragment u Platonovoj "Državi", o fascinaciji nasiljem i smrću, Sokrat tu priča kako se u čoveku bore razne duše.

Ispričaću vam jednu anegdotu: jednog dana se Leontije, sin Aglajonov, vraćao iz Pireja, kada je ugledao nekoliko leševa koje je dželat upravo položio. Mladić je istovremeno umirao od želje da ih osmotri i straha da to učini; dok ih, savladan požudom, nije pogledao, rekavši: „Evo vam, bedne oči, zasitite se ovim lepim prizorom!"
Edited by Marko M. Dabovic
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...