Crtice o prvom svetskom ratu

[MancMellow]

cause je vise trigger, a causes bi bio/bili uzrok, mada nije bas jasna podela kao u srpskom. mada, ako su se dogovarali Clark i Stone o tome ne bi me cudilo da su zakljucili da je glavni uzrok Prvi sv. rata korupcija u srpskom ministarstvu gradjevine...

Edited January 31, 2014 by MancMellow

[namenski]

Francuska, potrosnja namirnica po glavi stanovnika 1789. i 1913, dnevno:Hleb, 1789, 552 grama, 1913, 730 gramaSecer, 1789, 2.2 grama, 1913, 44.1 gramRiba, 1789, 6.6 grama, 1913, 16.4 gramaMasnoce, zivotinjske, 1789, 3.7 grama, 9.4 gramaBiljna ulja, 1789, 3.2 grama, 1913, 13.6 gramaVino, 1789, 0.25 litara, 1913, 0.44 litraKrompir, 1789, 56.4 grama, 1913, 436.2 gramaMleko, 1789, 117.9 grama, 1913, 263.6 gramaSir, 1789, 5.5 grama, 1913, 12.8 gramaGodisnje:Voce i povrce, 1789, 51 kg, 1913, 111 kgMeso, 1789, 20 kg, 1913, 111 kgPivo, 1789, 3 litra, 1913, 35.5 litaraCider, 1789, 26.1 litar, 1913, 40.2 litraAlkohol, 1789, 0.9 litara, 1913, 6.4 litraKafa, 1789, 0.24 kg, 1913, 2.7 kg

[Dr Arslanagić]

Germany, I apologise for this sickening avalanche of first world war worship

:isuse:Ajme mene gospe sinjska! Kakav veličanstveni diletantizam! Znao sam da je britanska istoriografija u kurcu ali baš ovolikom... Nađu par istoričara koju zapodenu kafansku šta bi bilo kad bi bilo raspravu a neki kolumnista im se onda poserava na spiku đuture i lije suze za nesretnim i neshvaćenim Nemcima. Ali tako to biva kada na LSE Gadafijevi sinovi rade doktorate a Švabovi su ostali jedini koji daju grantove za istraživanja.Užasan diletantizam. Jbt, vezano za ovaj projekat o WWI koji je radio the British Library a koji je kačen ovde sam jebeni ja slao mejl da su dali pogrešno tumačenje jednog plakata pa su ga brže-bolje sklonili sa sajta. :frust:

[Budja]

Pa, dobro, The Guardian i Simon Jenkins. Vise nego na samu istoriju fokusira se na proslavu i percepciju (BBC i dr.) i patriotski zanos.Jenkins je prilicno dosledan pacifista, ako se ne varam.Nije tu fokus u novom tumacenju Velikog rata.Naslov je, dakako, glup.

History is the orphan of politics, abused and forgotten. A year that promises a festival of history is thus a good thing. But why does it have to be a festival of war? Over the centenary horizon lies Magna Carta (1215). This year we should be commemorating the Hanoverian succession, the demise of the Stuart monarchy and the advent of modern politics. Then comes Peterloo (1819) and the pathway to the Great Reform. Will the government stage festivals, parades and lottery grants for these? Come the anniversary of the 1918 armistice, will it also remember votes for women? Can we really not do history without war?

Edited February 1, 2014 by Budja

[MancMellow]

Meni je prosto divno kad se 1 levičar poziva na zajedničke plemenske korene od pre 15+ vekova

:isuse:Znao sam da je britanska istoriografija u kurcu ali baš ovolikom...

. Silver lining...

[Dr Arslanagić]

Pa, dobro, The Guardian i Simon Jenkins. Vise nego na samu istoriju fokusira se na proslavu i percepciju (BBC i dr.) i patriotski zanos.Jenkins je prilicno dosledan pacifista, ako se ne varam.Nije tu fokus u novom tumacenju Velikog rata.Naslov je, dakako, glup.

Pa jeste. Taj War is Hell pristup deke Trotera, po kojem bi svi trebalo da se stide, relativizuje pitanje krivice za izbijanje rata. Rat se, eto, desio, a mi (Britanci) smo gedžovani što ga obeležavamo.

[Dr Arslanagić]

Silver lining...

Ah, opet neko drugi treba da zapuca na sirotog Franju?

[vodebele]

Opet, Jenkins ovo moze da napise samo o wwi.Da je ovo probao da napise o nekom drugom (hint: veliko d) ratu, vec bi imao memorial muzeje i trista drugih cuda za vratom.

Edited February 1, 2014 by vodebele

[Dr Arslanagić]

upravo

[Otto Katz]

Pa jeste. Taj War is Hell pristup deke Trotera, po kojem bi svi trebalo da se stide, relativizuje pitanje krivice za izbijanje rata. Rat se, eto, desio, a mi (Britanci) smo gedžovani što ga obeležavamo.

S pravom ukazuješ na pitanje sentimenta kao ključno. Samo nisam siguran, poziva li se tu baš na stid. Ako prizovemo onu paradigmatičnu scenu iz Galipolja gdje viši oficir aristokrat sluša glazbu s gramofona i rutinski naređuje da novi i novi valovi mladog mesa zaspu zastor od vrućeg olova, izbija osjećaj besmisla. I doista, zašto bismo se stidjeli za britansku aristokraciju koja se i sama tom prilikom potpuno osakatila? Naš današnji pijetet može biti prožet ponosom, kao što ćemo narednih mjeseci i vidjeti da se događa, ali postoje razlozi za postavljanje pitanje smisla one masovne pogibije i ponosa na nju. Koji je smisao gubitka jednog muškog pokoljenja u Britaniji, ili trećine populacije u Srbiji?Ponos ili stid, perspektiva u kojoj ovi osjećaji dolaze u sukob se tiče viđenja osnovnih subjekata rata. O ovome smo već imali sporadičnu diskusiju s MancMellowom, koji jednako kao i Ferguson zastupa tradicionalno stanovište po kojem su exkluzivni subjekti istorijskih događaja države sa svojim strukturama. Posljedično se onda argumenti vezuju za pitanja kao što su probitak ove ili one države, tj. imperije, ili krivica za izbijanje rata. Pri čemu se na pitanje krivice gleda više manje kao na jednoznačno pripisivanje odgovornosti homogenim subjektima u stilu onog prikaza WWI kao kafanske tuče. Najgore u ovoj zamci zarobljenosti u nacinalno-državnu pripadnost je što se podrazumijeva da smi mi danas oni isti Britanci, Nijemci, Srbi od prije 100 godina, pa se danas eto prisjećamo kako smo se onomad žestoko pobili. Krivica, odgovornost, savjest su tu onda jednako živi motivi kao prvog dana, istorija se urušava u vječni koloplet seoskih zađevica oko međe i prevlasti u selu, gdje se za jedne rodove zna da su bogobojazni i radišni, dočim su drugi raspikuće i kavgadžije. Kao kod onih srednjevjekovnih vitezova s nabudženim rodoslovima što vuku korijen od biblijskih likova, pa kad se sretnu "potomak" Kaina s "potomkom" Abela, potprpckivanje prije dvoboja započne primjedbom kako se Vaš cijenjeni predak nije ponio najčasnije prema mome.Dva komentara ispod onog Fergusonovog članka o strateškoj pogrešci Britanije: Streatham

• The British government faced possible civil war in Ireland; working class militancy was rising; the women's movement was growing in strength - war came as a relief to the rulers, allowing them to raise the idiot's umbrella called 'patriotism'.
  Absolutely correct! What was really worrying the ruling elites in Britain, France and Germany was the increasing militancy of working people in all these countries. During 1913-14 there were more industrial stoppages than at any other time since the introduction of capitalism and the rate was increasing rapidly.The united fear among the great powers was about the unprecedented rise in Bolshevik and Socialist movements and their influence on the working classes in Europe and Britain.Read the real history. Remember WW1 was launched just as the very first international strike was about to take place, planned and led by the French Socialist leader and anti-war campaigner Jean Jaures.WW1 officially began on the 27th July 1914 but probably the first shot that was fired came from the pistol that assassinated Jaures on the 31st July, effectively putting an end to the strike.As a result, the workers of these countries, misled by jingoism were unleashed upon each other resulting in the obscene, mutual slaughtering of many the most courageous working class thinkers and leaders.No wonder German soldiers desperately called out 'Kameraden' as they threw down their weapons and surrendered.

Edited February 1, 2014 by king louie

[Prospero]

Vuk Jeremic ‏@jeremic_vuk1mGood discussion with Prof. Chris Clark on the world events of 100yrs ago. Some of his views weren't understood fully well in the Balkans...Expand

;)

[MancMellow]

to sto je napisao nema nikakvog smisla

[Prospero]

džeremaja ili komentator iznad?

[MancMellow]

Dva komentara ispod onog Fergusonovog članka o strateškoj pogrešci Britanije: Streatham

• The British government faced possible civil war in Ireland; working class militancy was rising; the women's movement was growing in strength - war came as a relief to the rulers, allowing them to raise the idiot's umbrella called 'patriotism'.
  Absolutely correct! What was really worrying the ruling elites in Britain, France and Germany was the increasing militancy of working people in all these countries. During 1913-14 there were more industrial stoppages than at any other time since the introduction of capitalism and the rate was increasing rapidly.The united fear among the great powers was about the unprecedented rise in Bolshevik and Socialist movements and their influence on the working classes in Europe and Britain.Read the real history. Remember WW1 was launched just as the very first international strike was about to take place, planned and led by the French Socialist leader and anti-war campaigner Jean Jaures.WW1 officially began on the 27th July 1914 but probably the first shot that was fired came from the pistol that assassinated Jaures on the 31st July, effectively putting an end to the strike.As a result, the workers of these countries, misled by jingoism were unleashed upon each other resulting in the obscene, mutual slaughtering of many the most courageous working class thinkers and leaders.No wonder German soldiers desperately called out 'Kameraden' as they threw down their weapons and surrendered.

Kinze, jako je tesko dokazati da je britanska elita tj drzava hrlila u rat. Da li je dosao "kao olaksanje" nije od kljucnog znacaja. A ono sto je 100% sigurno je da sednicama vlade, a dobrano se zna ni privatno, nisu skoro uopste razgovarali o tim motivacijama za rat ako do njega i dodje. Brit. elita nije bila kopmletno imuna na zamisljenu radost koju im je budila ideja da je glavni ekonomski rival na kontinentu ratno porazen, ali su diplomatski cinili, istinabog zajedno sa rusima, najvise da do rata uopste ni ne dodje, a to je ono sto se racuna. Na kraju, sta vices u momentu kad predajes oruzje i dizes ruke u vis je, ono, trivija.

[MancMellow]

džeremaja ili komentator iznad?

I jedan i drugi, samo iz razlicitih razloga :D