Istorijski revizionizam - strana iskustva

[Yoda]

Mislim samo da ga ostavi na miru, što je razumljivo. Još on u tom trenutku nije stekao poverenje na Zapadu.

Verovatnije je ovo sto ti kazes. Mislim da su 1949. SAD ponudile spasonosni padobran.

[Lord Protector]

http://www.omolenko.com/otstuplenie/jmp.htm

 

Dirljivo.

Oni koji su se protivili već su bili pogubljeni. Desetine hiljada svestenika. Crkve su bile opustošene i srušene a vernici proganjani. NKVD je ubacio agenate u ono što je ostalo od RPC posle terora.Stradanjei kolaboracija

According to Mitrokhin Archive and other sources, the Moscow Patriarchate has been established on the order from Joseph Stalin in 1943 as a front organization of NKVD and later the KGB. All key positions in the Church including bishops have been approved by the Ideological Department of Communist Party of the Soviet Union (CPSU) and by the KGB. The priests were used as agents of influence in the World Council of Churches and front organizations, such as World Peace Council, Christian Peace Conference, and the Rodina ("Motherland") Society founded by the KGB in 1975.The future Russian Patriarch Alexius II said that Rodina has been created to "maintain spiritual ties with our compatriots" as one of its leading organizers. According to the archive and other sources, Alexius has been working for the KGB as agent DROZDOV and received an honorary citation from the agency for a variety of services. Priests have also recruited intelligence agents abroad and spied on Russian emigrant communities. This information by Mitrokhin has been corroborated by other sources.In the early 1990s and later on, Kirill was accused of having links to the KGB during much of the Soviet period, as were many members of the Russian Orthodox Church hierarchy, and of pursuing the state’s interests before those of the Church. His alleged KGB agent’s codename was "Mikhailov".

Edited July 10, 2012 by slow

[Yoda]

Oni koji su se protivili već su bili pogubljeni. Desetine hiljada svestenika. Crkve su bile opustošene i srušene a vernici proganjani. NKVD je ubacio agenate u ono što je ostalo od RPC posle terora.Stradanje

According to Mitrokhin Archive and other sources, the Moscow Patriarchate has been established on the order from Joseph Stalin in 1943 as a front organization of NKVD and later the KGB. All key positions in the Church including bishops have been approved by the Ideological Department of Communist Party of the Soviet Union (CPSU) and by the KGB. The priests were used as agents of influence in the World Council of Churches and front organizations, such as World Peace Council, Christian Peace Conference, and the Rodina ("Motherland") Society founded by the KGB in 1975.The future Russian Patriarch Alexius II said that Rodina has been created to "maintain spiritual ties with our compatriots" as one of its leading organizers. According to the archive and other sources, Alexius has been working for the KGB as agent DROZDOV and received an honorary citation from the agency for a variety of services. Priests have also recruited intelligence agents abroad and spied on Russian emigrant communities. This information by Mitrokhin has been corroborated by other sources.In the early 1990s and later on, Kirill was accused of having links to the KGB during much of the Soviet period, as were many members of the Russian Orthodox Church hierarchy, and of pursuing the state’s interests before those of the Church. His alleged KGB agent’s codename was "Mikhailov".

Tacno tako. Sto naravno nije smetalo Kobi da zakuca na vrata RPC kad je krenula Barbarosa. Partija i revolucija napravile su malo mesta za otadzbinu, tradiciju i crkvu.

[Filipenko]

I, šta je problem sa tim? Blago onima što stradaju, jer njihovo je carstvo nebesko.

Nista posebno. Odmori malo sa drugom Titom kao jedinicom za meru. Igras se sa eksplozivnim bumerangom.

Naravno da je Tito jedinica za meru. Evo kakve je on poruke slao:"Prestani slati agente da me ubiju. Bit ću prisiljen poslati jednog čovjeka u Moskvu i neće biti potrebno da šaljem drugog."Inače, hvala na otvaranju očiju da je Tito bio komunista koji je slao čestitke liderima drugih komunističkih zemalja.

[Yoda]

I, šta je problem sa tim? Blago onima što stradaju, jer njihovo je carstvo nebesko.Naravno da je Tito jedinica za meru. Evo kakve je on poruke slao:"Prestani slati agente da me ubiju. Bit ću prisiljen poslati jednog čovjeka u Moskvu i neće biti potrebno da šaljem drugog."Inače, hvala na otvaranju očiju da je Tito bio komunista koji je slao čestitke liderima drugih komunističkih zemalja.

A, da, cuvena prica kako je smotani Staljinovi atentatori hvatani od strane jugozmajeva (koji su naravno preko noci nadrasli svoje bezbednosne tate), dok se Koba posle tog pisamceta ukakio kao grlica. Jako, nema sta. ;) Vidi, malo je neukusno da se tako sprdas sa RPC pod Staljinom. Bas nije lepo. Opijum za narod mirisao je onako kako kaze NKVD, bilo je malo bolje nakon 1941. godine, nakon rata se opet zategao konopac. Kod nas je u sustini bilo po tom modelu, samo nesto blaze. German je bio na liniji, ali je Titu umeo da kaze i zanimljive stvari u 4 oka. To je plus za Broza. Bas kao i odmaranje sa Jovankom u okruzenju samostana u Sloveniji.Edita Tahiri: Ovo sa cestitkom ti je odlicno. Primer lepog vaspitanja. Edited July 10, 2012 by Yoda

[retronaut]

A, da, cuvena prica kako je smotani Staljinovi atentatori hvatani od strane jugozmajeva (koji su naravno preko noci nadrasli svoje bezbednosne tate), dok se Koba posle tog pisamceta ukakio kao grlica. Jako, nema sta. ;)

Predsednik FNRJ, Marsal Jugoslavije Josip Broz Tito prima izvanrednog i opunomocenog ambasadora Republike Kostarike u Italiji, pri Svetoj stolici i FNR Jugoslaviji po imenu Teodoro Castro Bonnefil …Poznatog u razna vremena i kao:Josif GrigulevičИосиф Ромуальдович ГригулевичLitvanski Juozas GrigulevičiusI jos Artur, Maks, Miguel, Padre, Felipe…Pa Lavrecki (Лаврецкий)…Coveka koji je kao specijalni savetnik delegacije Republike Kostarike odrzao najzapazeniji anti CCCP govor na 6. zasedanju Generalne skupstine UN i bio nagradjen ovacijama.Inace, posle zavrsene karijere dopisnim clanom Akademije nauka CCCP i pisca gomile knjiga na temu Juzne Amerike….Inace priznatog eksperta za NKVD likvidacije, od Spanije, preko USA i Meksika do Argentine.Za druga Tita je razmatrano vise varijanti sa sve oprostajnim pismom pomenutog supruzi Lauri... Edited July 10, 2012 by retronaut

[Yoda]

Bio bih vrlo oprezan sa tim. Griguljevic od 1952-54 biva postavljen za ambasadora Kosta Rike u Italiji i Jugoslaviji. U Italiji je Vidali, njegov stari drugar dok su jos za NKVD vrsili likvidacije po Spaniji. To sigurno Broz odlicno zna, najverovatnije iz prve ruke. Bas kao sto zna da mu Vidali nije oprostio 1948. Pa, kako onda 1952. Griguljevic dobija agreman kao ambasador u FNRJ? Sve i da je pripremao atentat, bio je u startu pracen od domacih sluzbi. Ne bi uspeo nikad.

[retronaut]

Bio bih vrlo oprezan sa tim. Griguljevic od 1952-54 biva postavljen za ambasadora Kosta Rike u Italiji i Jugoslaviji. U Italiji je Vidali, njegov stari drugar dok su jos za NKVD vrsili likvidacije po Spaniji. To sigurno Broz odlicno zna, najverovatnije iz prve ruke. Bas kao sto zna da mu Vidali nije oprostio 1948. Pa, kako onda 1952. Griguljevic dobija agreman kao ambasador u FNRJ? Sve i da je pripremao atentat, bio je u startu pracen od domacih sluzbi. Ne bi uspeo nikad.

Oprezniji sam od tebe :) Naveo sam ga samo kao overenog NKVD izvrsioca radova i to iz 1. lige po svemu sudeci.Ti si uveo Vidalija :) Dalje mozemo samo da nagadjamo: tesko moze da prodje tvrdnja da je imenovani mogao/trebao da posluzi kao diplomatska veza izmedju CCCP i FNRJ jer tesko da bi za to izabrali bas ubicu, obaska sto su kanala za veze te vrste imali na pretek.Mislim da mu je Jugoslavija dala agreman zato sto je to bilo najbezbolnije resenje i - moguce je - prilika da Sovjetima ne provale visoko pozicioniranog spijuna.Da li mu je neko od ovdasnih pre susreta sa Titom rekao da se ne zeza, nego neka uradi to sto ima - mislim na diplomatski deo - i neka se cisti - ne znam.Vidim da novi Rusi, a njima nije verovati bas skroz - ne spore razmatranje nekih od nacina na koje je Grugulevic trebao da ubiva Tita, a kao o gotovoj stvari govore o njegovom oprostajnom pismu zeni Lauri.U knjizi o Grigulevicu iz njihove dosta poznate i cenjene edicije Zivoti Znamenitih ljudi ili tako nekako koju sam pre neku godinu imao prilike da vidim navode i delove iz tog pisma, naravno u kontekstu zrtve koju jedan internacionalista mora da podnosi. Edited July 10, 2012 by retronaut

[Yoda]

Oprezniji sam od tebe :) Naveo sam ga samo kao overenog NKVD izvrsioca radova i to iz 1. lige po svemu sudeci.Ti si uveo Vidalija :)

Evo i zasto ga uvodim:

In the late 1930s, Grigulevich was sent to Spain to monitor the activities of the Workers' Party of Marxist Unification (POUM), during the course of the civil war in that country. Grigulevich worked under NKVD general Alexander Orlov, using the code names MAKS and FELIPE, and organized so-called "mobile groups" that killed, among other actual and suspected Trotskyists, POUM leader Andrés Nin. In this mission Grigulevich apparently collaborated with the assassin Vittorio Vidali, known in Spain as "Comandante Carlos Contreras."[1]Grigulevich was summoned to Moscow in 1938. In January 1940 was sent to Mexico, under the code name "Yuzek," to take part in the first, unsuccessful attempt on the life of Leon Trotsky, again in collaboration with Vittorio Vidali.

Hteo sam samo da kazem da se Titu verovatno odmah upalila crvena lampica kad je drug Maks poslat istovremeno u Italiju i Jugoslaviju, jer druga Maksa u Italiji ceka komandant Kontreras, Vidali, koji je i u krizi oko Trsta igrao jednu od kljucnih uloga u okretanju italijanskih komunista protiv Tita, ali i u slamanju otpora slovenskog zivlja.

Dalje mozemo samo da nagadjamo: tesko moze da prodje tvrdnja da je imenovani mogao/trebao da posluzi kao diplomatska veza izmedju CCCP i FNRJ jer tesko da bi za to izabrali bas ubicu, obaska sto su kanala za veze te vrste imali na pretek.Mislim da mu je Jugoslavija dala agreman zato sto je to bilo najbezbolnije resenje i - moguce je - prilika da Sovjetima ne provale visoko pozicioniranog spijuna.Da li mu je neko od ovdasnih pre susreta sa Titom rekao da se ne zeza, nego neka uradi to sto ima - mislim na diplomatski deo - i neka se cisti - ne znam.Vidim da novi Rusi, a njima nije verovati bas skroz - ne spore razmatranje nekih od nacina na koje je Grugulevic trebao da ubiva Tita, a kao o gotovoj stvari govore o njegovom oprostajnom pismu zeni Lauri.U knjizi o Grigulevicu iz njihove dosta poznate i cenjene edicije Zivoti Znamenitih ljudi ili tako nekako koju sam pre neku godinu imao prilike da vidim navode i delove iz tog pisma, naravno u kontekstu zrtve koju jedan internacionalista mora da podnosi.

Vrlo moguc scenario, isuvise je Grigulevic bio ocigledan kao potencijalni asasin. Drug Koba je bio zaljubljen i u psiholoske igre, pa i to ne treba gubiti iz vida.U poslednje vreme se inace pojavila gomila feljtona i publicistike o tome koliko su i Zapad i Staljin radili na likvidaciji Tita, jedan od poslednjih ticao se navodnog pokusaja sovjetskih lekara 1947. godine, za vreme operacije Titovog slepog creva. Cela prica je suplja po vise osnova, jer bas tada Staljin i nema posebnog razloga da krene na Tita (upravo suprotno, Broz je mozda i najvaznija linija odbrane u odnosu na Zapad), a jedan od lekara koji je navodno izvrsio samoubistvo je, koliko znam, dugo godina kasnije radio u SSSR, kao i da po njemu jedna poliklinika/medicinski centar nosi ime. Ima materijala u tome da je Staljin zeleo da se resi Tita, ali dosadasnje interpretacije uglavnom ljudi iz Brozovog bezbednosnog aparata uvek ostave pojedine nedoumice i nejasnoce. Bas kao sto se svasta pise o Staljinovim planovima za napad na Titovu Jugoslaviju koji nikada nisu potvrdjeni. Ili fama o ideoloskoj dimenziji sukoba Staljin-Tito u cijoj je sustini pokusaj samostalne Brozove aktivnosti oko stvaranja Balkanske federacije sa Bugarskom i Albanijom, kao i akcije u Grckoj, sto je sve znacajno kvarilo dogovore koje je Staljin napravio sa SAD i Velikom Britanijom. Edited July 11, 2012 by Yoda

[retronaut]

Evo i zasto ga uvodim: Hteo sam samo da kazem da se Titu verovatno odmah upalila crvena lampica kad je drug Maks poslat istovremeno u Italiju i Jugoslaviju, jer druga Maksa u Italiji ceka komandant Kontreras, Vidali, koji je i u krizi oko Trsta igrao jednu od kljucnih uloga u okretanju italijanskih komunista protiv Tita, ali i u slamanju otpora slovenskog zivlja. Vrlo moguc scenario, isuvise je Grigulevic bio ocigledan kao potencijalni asasin. Drug Koba je bio zaljubljen i u psiholoske igre, pa i to ne treba gubiti iz vida.U poslednje vreme se inace pojavila gomila feljtona i publicistike o tome koliko su i Zapad i Staljin radili na likvidaciji Tita, jedan od poslednjih ticao se navodnog pokusaja sovjetskih lekara 1947. godine, za vreme operacije Titovog slepog creva. Cela prica je suplja po vise osnova, jer bas tada Staljin i nema posebnog razloga da krene na Tita (upravo suprotno, Broz je mozda i najvaznija linija odbrane u odnosu na Zapad), a jedan od lekara koji je navodno izvrsio samoubistvo je, koliko znam, dugo godina kasnije radio u SSSR, kao i da po njemu jedna poliklinika/medicinski centar nosi ime. Ima materijala u tome da je Staljin zeleo da se resi Tita, ali dosadasnje interpretacije uglavnom ljudi iz Brozovog bezbednosnog aparata uvek ostave pojedine nedoumice i nejasnoce. Bas kao sto se svasta pise o Staljinovim planovima za napad na Titovu Jugoslaviju koji nikada nisu potvrdjeni. Ili fama o ideoloskoj dimenziji sukoba Staljin-Tito u cijoj je sustini pokusaj samostalne Brozove aktivnosti oko stvaranja Balkanske federacije sa Bugarskom i Albanijom, kao i akcije u Grckoj, sto je sve znacajno kvarilo dogovore koje je Staljin napravio sa SAD i Velikom Britanijom.

Jbg, nista licno, samo mi nikako nije jasno zasto se svi koje ovde vidim na - ne zameri - idejnoj poziciji na kojoj vidim i tebe, otprilike i uz svo uvazavanje :) - odricete dela istorije sopstvenog naroda ili, tacnije, zemlje kojoj smo svi, neko licno, a neko po poreklu, pripadali.Bez obzira na sve ideoloske i novoistorijske natruhe, komunistima Jugoslavije - ovo ne kazem kao fan; oni su zaista bili vodeca politicka snaga tih godina - ne priznaje znacaj diplomatskog poteza koji jeste za diplomatske citanke: prebacivanje sukoba sa Staljinom i CCCP sa ideoloskog na medjudrzavni plan.Samo koga ne mrzi da stvari stavi u kontekst vremena u kome su se odigravale ne moze da ne vidi znacaj tog i nekih drugih poteza jedne mlade i sposobne diplomatije.Znacaj i po ostatak sveta.Znacaj uspeha da se stvori i/ili ucestvuje u stvaranju koalicija kakve su recimo Balkanski pakt, pa ako hoces i znacaj cinjenice da se ostalo van ondasnjih blokova.Moze danas da se ko hoces sprda sa uticajem Jugoslavije na takozvani nerazvijeni svet, ali pedesetoh godina kada je taj isti svet prstao od antikolonijalizma, Jugoslavija je bila ono sto je bila.I, jbg, dovesti valjda 55. ili 56. na poklonjenje i izvinjenje Hruscova i bratiju je referenca, itekakva.Pokusaj da nadjes danasnji ekvivalent dovodjenju glavnog i odgovornog jedne od dve svetske supersile u Beograd savijene sije.Ono sto pokusavam da kazem je da se, svi koliko nas ima, olako odricemo jednog dela sopstvene istorije, kakva god ona bila, a daleko od toga da je bila ili skroz crna ili skroz bela - siva ponajmanje - i time generacijama ljudi u koje, cenim, spada ogroman broj roditelja ucesnika ovog foruma poricemo pravo na samo postojanje ili osporavamo cinjenicu da su isti nesto radili i uradili.Uprkos svemu.Ili zahvaljujuci svemu.

[Yoda]

Jbg, nista licno, samo mi nikako nije jasno zasto se svi koje ovde vidim na - ne zameri - idejnoj poziciji na kojoj vidim i tebe, otprilike i uz svo uvazavanje :) - odricete dela istorije sopstvenog naroda ili, tacnije, zemlje kojoj smo svi, neko licno, a neko po poreklu, pripadali.

Ne smeta i da je licno, ukoliko pogadja sustinu. A ne pogadja, jer moja namera nimalo nije da pojacam front sa druge strane (bas i ne vidm da je nesto homogen), vec da desavanja stavim u malo siri kontekst; ne da ih omalovazim, vec da ukazem da su stvari daleko slozenije od starih zvanicnih verzija koje danas imaju sve veci broj ljubitelja. To, dakle, ne znaci da se tako sledi tzv. revizionizam, koji cesto u svojoj strucnoj manjkavosti, ideoloskoj ostrascenosti pa i banalnosti samo doprinosi da stare istine™ ponovo zasijaju, ovog puta u komparativnom smislu.

Bez obzira na sve ideoloske i novoistorijske natruhe, komunistima Jugoslavije - ovo ne kazem kao fan; oni su zaista bili vodeca politicka snaga tih godina - ne priznaje znacaj diplomatskog poteza koji jeste za diplomatske citanke: prebacivanje sukoba sa Staljinom i CCCP sa ideoloskog na medjudrzavni plan.Samo koga ne mrzi da stvari stavi u kontekst vremena u kome su se odigravale ne moze da ne vidi znacaj tog i nekih drugih poteza jedne mlade i sposobne diplomatije.Znacaj i po ostatak sveta.

Govorimo jezikom sustine i cinjenica koje su i kod nas poodavno utvdjene. Staljinu je Tito smetao jer je pokazivao jak poriv kao autononomnom delovanju na Balkanu koji je remetio njegove dogovore sa SAD i VB, ali i sovjetske planove u ovom delu Evrope. Mislim da mu je smetala Titova harizma i ugled koji je jacao medju svom clanicama Informbiroa, ali je to manjeg znacaja. Staljin koristi ideolosku formu za napad na KPJ i to nije nista novo – to mu je bila omiljena i proverena taktika kada je zeleo da stvari dovede u red. Medjutim, ovde je naisao na ozbiljniji, hrabar otpor koji je velika cinjenica nase drzave i nase istorije. Naravno, taj otpor je osvetlio i pojedinacne uloge dobrog dela ljudi iz vrha KPJ. Oni su kasnije imali kljucne uloge u diplomatskoj borbi priblizavanja Zapadu koji je mesecima posmatrao sve to kao dogovoreni sukob Staljina I Tita.

Znacaj uspeha da se stvori i/ili ucestvuje u stvaranju koalicija kakve su recimo Balkanski pakt, pa ako hoces i znacaj cinjenice da se ostalo van ondasnjih blokova.Moze danas da se ko hoces sprda sa uticajem Jugoslavije na takozvani nerazvijeni svet, ali pedesetoh godina kada je taj isti svet prstao od antikolonijalizma, Jugoslavija je bila ono sto je bila.I, jbg, dovesti valjda 55. ili 56. na poklonjenje i izvinjenje Hruscova i bratiju je referenca, itekakva.Pokusaj da nadjes danasnji ekvivalent dovodjenju glavnog i odgovornog jedne od dve svetske supersile u Beograd savijene sije.

O Balkanskom paktu imas odlican tekst Ivana Vujacica:http://www.vreme.com/cms/view.php?id=936410Sto se tice izvinjenja™ Hruscova, zanimljiv pogled iz Hrvatske:

KO JE ZAPRAVO POBIJEDIO? Beogradsku deklaraciju, kao i čitav sukob, treba tumačiti u kontekstu vremena u kojem su nastali, ne i s današnje lagodne pozicije kada komunizam više nije moćan ideološki i vojni blok. Ako je promatramo u svjetlu klasičnih principa međunarodnog prava i međudržavnih odnosa ne stižemo dalje od opće osude komunizma što je svakako moralno neupitno, ali otežava analizu komunističke ideologije, politike, komunističke metafizike i komunističke epohe uopće. Beogradska deklaracija bila je u svoje vrijeme nezamislivi napredak kojim se Moskva odrekla ili počela odricati svojeg do tad neprikosnovenog monopola.Normalizacija odnosa, njen način, forma i njezin stil doimali su se kao spektakularna moralna pobjeda Tita i Jugoslavije. To je donekle točno, ali samo ako se promatra unutar komunističke aksiologije: stariji brat je pobjesnio, prijetio i konačno se ispričao. Izvan tih determinanti nemoguće je promatrati sukob kojega vremenski omeđuju Rezolucija Informbiroa i Beogradska deklaracije. Nisu ga drugačije gledali ni učesnici. Titov realistični pragmatizam osjetio je da je riječ o međudržavnom sukobu i htio je pod svaku cijenu sačuvati svoju državu, ali je intimno patio zbog doktrinarno-ideološkog razlaza što je oslabilo njegovu pregovaračku poziciju.U Moskvi su to naslutili i ponudili međudržavno pomirenje iza kojega je stajao sovjetski državni interes sa zadnjim doktrinarnim namjerama: ispraviti Staljinovu grešku iz 1948. i spriječiti nepovratno vezivanje Jugoslavije za Zapad. Utoliko su pravi pobjednici u junu 1955. bili Hruščov i Sovjetski Savez.Doista, Balkanski pakt počeo je polako i tiho odumirati. Ubrzo će se prestati spominjati. Bio je to veliki sovjetski uspjeh radi kojega se isplatilo pored Tita pojaviti u izgužvanom sivom odijelu, podilaziti njegovoj taštini i izazvati oduševljenje u zapadnim medijima koji su pisali o sovjetskom pokajanju. Jugoslavenska historiografija ignorirala je Balkanski pakt sve do sredine osamdesetih godina. Sama činjenica da je nekad postojao ostat će poznata samo specijalistima za međunarodno pravo i povijesnim ekspertima. Kako opasnost od sovjetske invazije nije minula sve do 1985. i dolaska Gorbačova na vlast – tri zemlje su na diskretan diplomatski način utvrdile da Pakt nije raskinut nego je u stanju mirovanja.

Naravno da su neuporediva spoljnopoliticka dostignuca Titove Jugoslavije i drzava nastalih slomom zajednicke drzave, ali to ne znaci da se oko nas okretao svet. Ne zeleci da umanjim Titovu vestinu u balansiranju i nesvrstavanju hocu da kazem da je danasnje vreme generalno donelo prilicna ogranicenja u vodjenju spoljne politike, jer je globalna moc u rukama jedine preostale super sile, ma koliko njoj sve brze curi pesak iz sata.

Ono sto pokusavam da kazem je da se, svi koliko nas ima, olako odricemo jednog dela sopstvene istorije, kakva god ona bila, a daleko od toga da je bila ili skroz crna ili skroz bela - siva ponajmanje - i time generacijama ljudi u koje, cenim, spada ogroman broj roditelja ucesnika ovog foruma poricemo pravo na samo postojanje ili osporavamo cinjenicu da su isti nesto radili i uradili.Uprkos svemu.Ili zahvaljujuci svemu.

Mislim da ti je sada potpuno jasno kako gledam na stvari i koliko bi dalja objasnjenja usmerena ka "odricanju sopstvene istorije" mogao da shvatim kao nepotrebno ucitavanje. Edited July 13, 2012 by Yoda

[namenski]

Radovi se nastavljaju, izgleda da je radni naslov projekta sada WW2 = WW1, ili - kako je nesto takvo moglo da nam se - ovako lepima, pametnima, civilizovanima, politicki korektnima, tolerantnima - uopste dogodi.

 

Landtagspräsident Schleswig-Holsteins Klaus Schlie ehrt die Gefallenen...

 

A Gefallenen su svi, onako nemacki nedotupavno i sladunjavo:

Das Sterben ist ein Augenblick. Unendliche Trauer bleibt zurück! Der Tod verhält sich stumm – bei der Frage nach dem Warum!, rece na prigodnoj ceremoniji viceadmiral Rainer Brinkmann, inace aktivni glavonja u Bundesmarine, citirajuci pjesnika po imenu Hubert Joost i naglasavajuci ono upitno зашто, о зашто...

 

Prisutni su bili i nadlezni popovi da sve ostane u nadleznoj nadleznosti, Monsignore Rainer Schadt i Militärdekan Armin Wenzel, sto i nije neki problem, Slezvig Holstajn je rodno mesto obe mornarice, i one kajzerove i one Adolfove, a oni su se samo borili za domovinu i izvrsavali naredjenja.

Mozda je problem sto su prisutni i danasnji saveznici, Australijanci na primer, a jos je veci - mozda - problem sto je Kormoran, onaj gusar, postao umereni Hilfskreuzer koji je stavljen tik uz Emden-a, sa sve pristajanjem Australijanaca na fikciju da je HMAS Sydney iz WW1 isto sto i HMAS Sydney iz WW2...

Da su Theodor Detmers i Karl von Müller isto, a da cinjenica da je ovaj prvi imao partijsku knjizicu nije vise toliko bitna ili je u svakom slucaju manje bitna od posedovanja neke druge, danas nepodobnije partijske knjizice.

 

I tako, sve je proteklo u sportskom duhu, citiran je Mark Tven, organizatori proslave Deutsche Marinebund e.V. i Marine-Offizier-Vereinigung mogu sada da odahnu do sledece prilike, nema glava da ih zaboli, prosla su vremena kamaraderie, sada je sve to mnogo dostojanstvenije, sram ga bilo ko zlo pomisli.

Edited January 9, 2016 by namenski

[bigvlada]

Malo japanskog revizionizma. 

 

[Prospero]

Kremlin Backs Culture Minister Who Labelled Soviet Revisionists 'Scum'

 

Oct. 05 2016 — 15:39

 

Vladimir Medinsky - Maxim Stulov / Vedomosti

 

 

The Kremlin has defended Culture Minister Vladimir Medinsky for calling researchers who challenged official Soviet war-time history "washed-up scum."

 

Medinsky made the comments after attending the Oct. 4 premier of a Russian film based on the Soviet Union's heroic World War II battalion, “28 Panfilovtsy.” The minister called attempts by activists to debunk the official story of the soldiers' feats as “sacrilegious."Presidential spokesperson Dmitry Peskov expressed his support for Medinsky on Wednesday, Interfax news service reported. Peskov acknowledged that there was “a lot of talk about different archival documents," but maintained that “in one form or another the story of the Panfilovtsy's heroism did take place.”

 

The "28 Panfilovtsy" or “Panfilov's men” were soldiers of the Red Army's 316th Rifle division under the command of General Ivan Panfilov. They were posthumously awarded the title Hero of the Soviet Union for their reported actions during the Battle of Moscow on 16 Nov. 1941. The official Soviet history claims that the 28 men managed to knock out 18 tanks and 70 soldiers of the German 11th Panzer division before they were all killed.

 

The story of the group's fight to the last man was popularized by the Red Army press, but was later called into question when a member of the team was apparently found to be alive after the war. An investigation in 1948 ultimately concluded that the story was “pure fantasy,” and had been made up by journalists.

 

Despite the investigation's findings, which were delivered to Soviet leader Josef Stalin, the original version of the story continued to persist, with many monuments to the 28 Panfilovtsy being erected throughout the Soviet Union. The State Archive of the Russian Federation published the results of the 1948 investigation online in July of last year. Sergei Mironenko, the State Archive's director, was dismissed from his position shortly after the release of the report.

 

 

 

 

 

"Разоблачение фальсификатора и изготовленной им фальшивки неизбежно"

 

Директор Государственного архива РФ Сергей Мироненко о пользе чтения исторических документов

 

 

...

— Почему потребовалось расследование?

— Потому что уже с 1942 года среди живых стали появляться бойцы из тех самых 28 панфиловцев, которые значились в списке похороненных. И когда появился седьмой "воскресший", то началась проверка. Материалы расследования были переданы Андрею Жданову, секретарю ЦК ВКП (б) по идеологии, и несколько десятилетий никто не знал об их существовании.

 

— Наверное, ничего страшного, если этого "никто не знал". Я с детства считал их героями, и мне не хочется думать по-другому.

— Мне неважно, как и чего вам хочется. Есть исторические факты, есть документы, которые их подтверждают. А всем остальным пусть занимаются психологи.

 

— Подвиг воинов остается подвигом, даже если журналисты приукрасили его или что-то додумали за героев.

— Не "додумали", а выдумали. И если в этом нет "ничего страшного", кого тогда считать "фальсификаторами истории": военных журналистов или военных прокуроров? Бой с немецкими танками в том районе был, как это следует из материалов расследования. Только дрался с танками весь полк, погибло более 100 человек. Но героями стали "28 панфиловцев", о героизме которых полковые командиры узнали из газетного очерка. Беда советского строя в том и заключалась, что придуманные герои были намного важнее реальных. Напомню, что именно Сталин в 1947 году отменил празднование дня победы 9 мая. Фальсификация, как и любая ложь, вредна как для власти, так и для общества. Рано или поздно, но правда всегда выходит наружу. Фальсификация, а лучше сказать по-русски — ложь, выдумка, это подделка под видом правды, способна зародить сомнение относительно правдивых фактов массового героизма времен Великой Отечественной войны. Это как в суде. Если среди множества подлинных доказательств попадается откровенная фальшивка — всем недоверие.

 

...