Protekcionizam

[Indy]

...

Edited January 7, 2012 by Indy

[Yoyogi]

Kada su Emirati (aviokompanija) trazili uvodjenje 6 dodatnih letova za Australiju, digla se frka da ce firma koja ima naftu za dzabe da udavi Qantas. To su bili dani kada je nafta bila 168$ za barel.Strucni krugovi su znali da to nije tacno, cak sam i ja (amater) to znao.Dubai nema znacajnije nafte. Niti oko njega ima rafinerija. Tako, nafta iz regiona (koja je kao takva neuporebljiva) ide u Singapur u rafinerije na preradu (na Middle East nema rafineraji nekih znacajnijih) pa je kupi po svetskim cenama i odveze nazad u Dubai na potrosnju.Qantas je cutao (i znao da bolje da pusti javnosti da neobavestena melje netacne price) pa su Emirati dobili dozvolu za povecanje broja letova jer su regulatori videli da nema protekcije i povlascenog polozaja te aviokompanije.

Edited January 7, 2012 by Yoyogi

[hazard]

sta ti znaci bez proizvodnje? US je najveci industrijski proizvodjac u svetu. evo, po ovome, proizvodnja je za nekih 20-ak posto vrednija nego u kini, pa me zanima kako meris da li neka zemlja ima dovoljno proizvodnje ili premalo.

Pa recimo da ima premalo proizvodnje ukoliko je vecina onoga sto kupujes u radnji uvozno. Ili pobrojis sve sto si kupio od proizvedenih stvari u nekom periodu (pa da tu spadaju i skuplje stvari tipa automobili) i vidis da je vecina uvozna roba. Naravno mogu postojati izuzeci, opet u slucaju manjih zemalja, gde zemlja moze da proizvodi ogromnu kolicinu stvari a da 90% toga ide u izvoz (kao sto bi trebalo da bude sa FIATovom fabrikom u Kragujevcu ako sve bude islo kako treba) pa da onda to pokrije uvoz raznoraznih 'svakodnevnih' potrosnih artikala. Medjutim nesto mi se cini da to ne moze da vazi za velike i raznovrsne zemlje poput SAD.Sto se tice kineskog i americkog industrijskog sektora, trend je takav da kineski raste a americki opada. Btw, ovo sto citiras je nominal GDP, industrijski sektor:United States $3,239,374 mil.China $2,756,903 mil.Sto nije nuzno reper (narocito kada su cifre tako blizu) s obzirom na razliku zivotnog standarda u SAD i Kini i razliku u cenama.Ispod je tabela po PPP GDPu, i tu dobijamoChina $4,730,197 mil.United States $3,239,374 mil.Jednostavno kineska proizvodnja je jeftinija od americke, zapravo vise jeftinija nego sto su relativno usluge jeftinije, pa se promeni odnos kada ukalkulises PPP.Takodje, ako gledas procenat ukupnog GDPa, u oba slucaja, kineski industrijski sektor je kao deo domace ekonomije dvaput veci od americkog.

[hazard]

...

take it easy Indy, ja cenim to sto si iskopao linkove :)npr. ovaj clanak iz NYT ima finu obzervaciju

Less noticeably, American manufacturers are importing more of the components that go into their products. The imported portion has risen to more than 25 percent from 17 percent in 1997, according to Susan Houseman, a senior economist at the W.E. Upjohn Institute in Kalamazoo, Mich. The Boeing Company, to consider one striking example, once bought all of its components from American suppliers, or made them in its factories here. Now the wings of several of its airliners are manufactured by Japanese subcontractors and shipped across the Pacific in giant cargo planes.

Sto nas dovodi do interesantnog zakljucka:Moguce je, recimo, da se industrijski sektor smanji u smisli fizickog 'output'-a a da postane vredniji - npr. umesto 100 firmi koje su prodavale svoje proizvode za ukupno $50 milijardi, imamo 20 firmi koje prodaju svoje (nove, skuplje) proizvode za $75 milijardi. Medjutim, 80 firmi je bankrotiralo i radnici su ostali bez posla. Proizvodjacki sektor je postao skuplji, ali manji. Medjutim ko profitira? Pa profitiraju verovatno radnici u tih 20 preostalih firmi, profitira sigurno menadzment tih firmi i vlasnici tih firmi. Ostatak medjutim je ostao bez bolje placenih poslova u proizvodnji i nasao lose placene poslove u usluznom sektoru, gde sada ispunjava neke nove zelje preostalih u proizvodnom sektoru koji sada imaju vise para. Ali to rade za manju platu nego ranije. Povecan je jaz izmedju bolje i losestojecih, u proseku je mozda porasla plata ali sada ima vise ljudi sa ispodprosecnim platama nego ranije. Tu dolazimo do razlike izmedju "GDP per capita" i "distribution of wealth". I to je ono o cemu pricaju u Americi kada govore o devastaciji "radnicke srednje klase" ("working middle classes"). To su ti sto su ranije radili u fabrici za 18$ na sat a sada rade u Walmartu za 10$ na sat. Edited January 7, 2012 by hazard

[Indy]

take it easy Indy, ja cenim to sto si iskopao linkove :)

Izvinjotina... zato sam i prebacio u trotacku. Mozda mi sad nije vreme da razmatram ove ozbiljne teme (a bilo bi mudro da ih zaobidjem u celosti i uvek)... medjutim, nema nista drugo na PPProgramu.

[Yoyogi]

Koren svega je u Friedmanovoj maksimi : "The only purpose of any enterprise is to maximize profits for its shareholders".On je Nobelovac.Onda je sve dozvoljeno. Pravi gde znas i kako znas, globalizacija i WTO, razni trade pacts, su to samo ozvanicili.Po toj ideji, koga je briga gde je i ko je i koliko ih je ostalo bez posla? Sve dok su shareholders zadovoljni.

[hazard]

ima i jos nesto dobro iz clanka, i sto je 100% tacno (jer govorim ko neko iz tehnicke struke)

The iPad and the iPhone, developed by Apple in the United States, are spectacular technologies. But the devices themselves are made in Asia, not America. And as time passes, the people who make the iPad and the iPhone day after day — the engineers and factory workers in Asia — may produce the next innovations. Or so many experts are coming to believe, including Ms. Houseman.“The big debate today is whether we can continue to be competitive in R&D when we are not making the stuff that we innovate,” she says. “I think not; the two can’t be separated.”THE loss of manufacturing capacity, measured in lost workers, is startling. From the high point in the summer of 1979, through last month, employment in manufacturing has fallen by 8.1 million, to 11.6 million, with most of the drop in just the last decade. While consumers have benefited from lower prices, made possible by unrestricted imports, on the other side of the ledger are tens of billion of dollars in lost manufacturing wages.Something else is gone, too. “We had a storehouse of knowledge and skill built up in these workers and we can’t use it now,” says James Jordan, president of the Interstate Maglev Project, promoting a high-speed rail technology that uses special magnets to levitate and propel trains. Maglev was invented in the United States, but equipment based on that technology is manufactured and used today in Japan.Mr. Jordan argues that as manufacturing’s presence — and status — shrinks in America, the odds of a Henry Ford or a Thomas Edison or a Steve Jobs appearing in the next generation are reduced. Certainly people like Mark Zuckerberg of Facebook are inventors, though not of physical products.“Young people stop thinking about making things,” Mr. Jordan says. “It is no longer in their heads. They have a different mental orientation.”

Bila je prica o jednoj firmi (zaboravi ime) koja je autsorsovala proizvodnju u Kinu, da smanji troskove, i na kraju nije bila zadovoljna. Troskovi jesu bili manji, ali ne onoliko manji koliko se mislilo, a kvalitet proizvodnje nije bio zadovoljavujuci, sto je prouzrokovalo drugo troskove, gubitak musterija, i slicno. I onda oni odluce da vrate proizvodnju u Ameriku. Ali cvrc - ne moze tek tako. Cela ta industrija je u jednom trenutku autsorsovana, i nestali su svi podizvodjaci i dobavljaci. Nema ih. I oni su autsorsovani. Znaci mora da se pravi opet ceo supply chain od nule. Sto je opet preskupo.E sad ce neki liberalni ekonomista da kaze - pa sta? Pa sta ako je sva proizvodnja elektronike u Aziji, a za 30 godina vise neces imati skoro inzenjere elektronike u SAD? Zar je bitno? Pa bitno je, jer se vracamo na realnost, a to je da su ljudi grupisani u odvojene politicko-kulturne zajednice do kojih im je stalo. I sto se te zajednice ponasaju drugacije. Dakle, to sto ja imam liberalna shvatanja, ne znaci da ih ima neka buduca kineska vlada. To sto ja nikada ne bi koristio zavisnost susedne zemlje od mog proizvoda da ih ucenjujem i trazim neke politicke ustupke, ne znaci da u buducnosti to nece raditi Kina (ili neko drugi). Ucenjivanje sveta od strane proizvodjaca nafte smo vec videli par puta. I nije bitno sto ce neko sada da kaze "ali oni to nece uciniti jer to nije u njihovom ekonomskom interesu" (ko sto rece pacey za Kinu). Otkud mi znamo da ce oni da se ponasaju iskljucivo u skladu sa svojim ekonomskim interesom u odredjenom trenutku? Ne znamo. To sto je to recimo moje stanoviste, ne znaci da je tvoje. Uostalom imamo TONU primera gde su se raznorazne drzave upravo ponasale protiv svog ekonomskog interesa i svesno ga zrtvovale zarad nekog drugog interesa koji im je bio bitniji. It's not always all about the money.

[Anduril]

Jeftine jabuke iz Kine i Meksika znače da ću ja imati više para u novčaniku koje ću potrošiti na neke druge proizvode koji bi mi bili nepristupačni kada bih jabuke plaćao skuplje. To je cela poenta. Zaboravljaš da protekcionizam udara po džepu obične građane. ....

Ovde se nesto zaboravlja.Poenta nije da ti ostane vise para da kupis jos nesto sto btw. takodje drugi proizvode i tako u nedogled povecavas trgovinski, proizvodni i na kraju intelektualni deficit.Poenta je da taj visak investiras u proizvodnju/delatnost koju ti bolje radis i koja je profitabilnija.

[Anduril]

tu spada jos i construction, mining i utilities, ali sve jedno, moje pitanje je i dalje validno, posto je US i najveci izvoznik industrijskih dobara, ako se ne varam. da me ne mrzi, potrazila bih i komponente po procentima.

Cini mi se da su Nemacka i Kina ispred. No, to zavisi i od trenutnog kursa. Ono sto je smesno je da jedna Nemacka sa skoro 4 puta manje stanovnika izvozi kao US....Inace, liberalizacija i globalizacija svetske trgovine je sasvim OK ali ona mora da prati i globalizaciju nekih drugih standarda kao sto su ekoloski i zdravstveni. Edited January 7, 2012 by Anduril

[TBoneSteak]

hipokrizija je ugradjena u sistem, hteli mi to ili ne.kao proizvodjaci roba i usluga od drzave ocekujemo pomoc kroz carine i poreze konkurentnih inostranih proizvoda; od trzista ocekujemo da nastavi da kupuje nasu robukao musterije ocekujemo niske cene od tih istih koji kupuju nas shitprevedeno u praksu na sledece: ja sam proizvodjac koji je 'drustveno vazan' zbog xyz; plati me 20% vise nego sto zasluzujem (ili mi omoguci da i dalje budem zaposlen) a ja obecavam da cu tih ekstra 20% potrositi na vase preskupe robe i usluge pa ce tako lova ostati medju nama - burazerski™naravno da tu moze da dodje do ekvilibrijuma - skupo ovo za skupo ono; mislim, cak i sto godina mozemo da radimo na ovaj nacin dok se pre ili kasnije vlasi™ ne dosete i prestaju da placaju tih ekstra 20%

Edited January 8, 2012 by TBoneSteak

[Yoyogi]

Cini mi se da su Nemacka i Kina ispred. No, to zavisi i od trenutnog kursa. Ono sto je smesno je da jedna Nemacka sa skoro 4 puta manje stanovnika izvozi kao US....

Kojeg kursa? Isti kurs, cak i nema varijacija, Euro.Sto ti je to smesno? Pa Nemacka je "uvatila kragnu" celoj Euro zoni gde niko ne moze da devaluira lokalnu valutu pa da bude bolje konkurentan.Sa fiksiranim kursom, Nemacka moze da radi sta hoce. I ima odlicne proizvode.Valjda zato se Nemacka i pita toliko i sve zavisi od nje (da spase troskadzije).Sto se tice Kine, "to su vasa, Zapadna posla, gledajte sta cete da uradite".

[Utvara]

Opet dreka na Kinu. Kina malo sta sama proizvodi.To "iz Kine", to su Zapadne zemlje tamo otvorile postrojenja ili kontraktirale kineske fabrike da nesto prave za njih. To onda jeftino plate pa onda maksimiziraju profit prodajuci po Zapadu. Ne sami Kinezi.Kina ne radi "push", to je "pull" Zapadnih firmi. Gde ima kinskih trgovaca koji idu okolo i nesto uvaljuju (osim najtezeg bofla za buvljake)?Walmart je sampion toga.Zato je Kina onako cvrsta kada dodje do ogranicenja emisije CO2. "To je vas CO2, vi ste ga izmestili na nasu teritoriju".

Ničija nije gorela do zore, što kaže hazard, autsorsovano je sve u Aziju, i uskoro će recimo Kinezi i Tajlanđani početi da prave tehnološki priključak. Usled sve većeg broja visoko-obrazovanih i iskustva u proizvodnji i menadžmentu dobiju paritet u R&D-u, uskoro će osim bofla početi da valjaju i value-added proizvode visokog kvaliteta.High-end elektronske industrije, kineskih i tajvanskih firmi potrošačke elektronike tipa Asus, HTC, Huawei, ZTE, TP-Link već može komotno da se tuče sa svojim zapadno-brendovskim konkurentima.E sad je trik, kako da se i ostali sektori ekonomije prebace na value-added proizvode, kao što se desilo u Japanu i Koreji. I da li je moguće da istisnu postojeće brendove.Kako da od jednog Chery-ja postane Toyota ili BMW.

[noskich]

E sad je trik, kako da se i ostali sektori ekonomije prebace na value-added proizvode, kao što se desilo u Japanu i Koreji. I da li je moguće da istisnu postojeće brendove.Kako da od jednog Chery-ja postane Toyota ili BMW.

Kako drugacije nego protekcionizmom, stimulisanjem a zatim zadovoljavanjem prvo unutrasnje, a zatim spoljne traznje?Citajuci Indijeve postove izgleda kao da je protekcionizam politicka igra, `iz dzepa u dzep`.Djavola, kako moze nerazvijena zemlja bez industrije i sa monokulturalnom poljoprivredom (sto su sve posledice kolonijalizma i neokolonijlizma) da se razvije ako ne protekcionizmom?Ti sto su se nakrali svega i svacega su iskoriscavali tudje vekovima i u medjuvremenu usavrsili tehnologiju i proizvodnju; ko to moze u zemlji treceg sveta da napravi isti kvalitet za istu cenu bez protekcionizma? Bivse nerazvijene zemlje koje su se razvile su sve doslovce to uspele protekcionizmom i prilagodjavanjem na trenutni sticaj okolnosti.Klasican primer: http://en.wikipedia.org/wiki/POSCOIn the 1960s, South Korean President Park Chung-hee's administration concluded that self-sufficiency in steel and the construction of an integrated steelworks were essential to economic development. Since South Korea had not possessed a modern steel plant prior to 1968, many foreign and domestic businesses were skeptical of Seoul's decision to invest so heavily in developing its own industry. Despite the skepticism, under the lead of Park Tae-joon, then TaeguTec president, POSCO was established as a joint venture between the Korean Government and TaeguTec. It began production in 1972, just four years after the company's inauguration in April 1968 with thirty-nine employees.Danas: It had an output of 35.4 million tonnes of crude steel in 2010, making it the world's third-largest steelmaker by this measure (after ArcelorMittal and Baosteel).Japan provided the money for the construction of the initial plant, following an agreement made at the Third South Korea-Japan Ministerial Meeting in 1969.Misli neko da su Korejci voleli da se zaduzuju od Japanaca koji su im zna se sta radili za vreme okupacije, nego su morali jadni i bedni sa standardom na nivou Bangladesa i razorenom zemljom nakon rata. Edited January 9, 2012 by noskich

[Tribun_Populi]

 

Da li je Argus kažnjen zato što ne sarađuje sa Er Srbijom?

 

Hoćete na more s aviJon, al' vam ne valja stranodomaći avioprevoznik? neće da može. I taksa da se naplati, molim lepo.

[Lezilebovich]

razvukosmo argus na tri teme :D