Zašto se Jugoslavija/SFRJ zaista raspala

[Prospero]

Ne znam koliko ti ovo znači:
 
 

Nakon predaje snaga JNA u Gospiću u drugoj polovici rujna raspala se mirnodopska organizacija JNA u Lici, a na južnom dijelu Korduna gotovo da je i nije bilo. Od Karlovca do Knina samo je na vojnom poligonu kod Slunja bilo ratno zapovjedno mjesto Komande 5. vojne oblasti s manjim postrojbama zaduženim za osiguranje i potporu. Jedina jača snaga bila je u području Plitvica: dva oklopna bataljuna i skupina raznorodnih snaga ekvivalenta bataljuna. Krajem rujna iz Banjalučkog korpusa dovedena je partizanska brigada iz Prijedora koja se u listopadu raspala a da nije uopće uporabljena u borbi.78 Slijedio je niz improvizacija oko osnivanja privremenih sastava, što je bila temeljna značajka JNA u Lici i dijelu Korduna sa Slunjom i Plaškim.

Do druge polovice studenog snagama JNA i TO u Lici i južnom Kordunu zapovijedala je izdvojena skupina Komande Riječkog korpusa na Plitvicama.79 Tada je zamijenjeno s Komandom Operativne grupe-3 (OG-3) čiji je ustroj Komanda 5. vojne oblasti naredila 10. studenog. OG-3 je bila nadležna za područje Plitvice – Slunj – Ogulin – Otočac – Gospić – Sveti Rok – Udbina. U njezin su sastav ušle: Druga taktička grupa (TG-2), Druga operativna zona TO SAO Krajine, 5. partizanska brigada, haubički divizijun 102. mješovite protuoklopne artiljerijske brigade, 1. oklopni bataljun 329. oklopne brigade, mehanizirani bataljun 4. oklopne brigade, 6. lička divizija i ostale postrojbe JNA i TO u njenom pojasu nadležnosti. Za zapovjednika je određen general-potpukovnik Vladimir Banjanin. Formiranjem OG-3 prestao je rad Istaknutog zapovjednog mjesta Riječkog korpusa, čije su snage i sredstva ušle u sastav OG-3.80

Za djelovanje na području Like na osnovi 35. partizanske divizije osnovana je 6. lička divizija na temelju naredbe Saveznog sekretarijata za narodnu obranu od 26. rujna.81 Bio je to očit pokušaj vezivanja s tradicijom iz Drugog svjetskog rata, mislilo se da ime 6. ličke ima veću težinu od 35. partizanske divizije. Divizija je zadržala mobilizacijski razvoj 35. partizanske divizije, a promijenila je samo mobilizacijska zborišta. Popuna je planirana od ljudstva koje je bilo na ratnom rasporedu 35. partizanske divizije iz Korenice, Donjeg Lapca i Gračaca. S područja općina Gospić i Otočac popuna, naravno, nije bila moguća zbog malobrojnog stanovništva srpske nacionalnosti. Divizija je ustrojena tek 24. listopada od zatečenih postrojbi JNA, dobrovoljaca iz Srbije i lokalnih prostornih skupina TO s područja Titove Korenice organiziranih na seoskom principu. Na području Gračaca i Donjeg Lapca mobilizacija za diviziju nije provedena, jer su općinska vodstva pokazala velik otpor "samom imenu i lociranju" 6. ličke divizije. Po mišljenju zapovjednika divizije, pukovnika Save Jurasovića, ona je i u Korenici prihvaćena "kao nužno zlo, jer je bila procena da se prodori ustaša mogu sprečiti samo uz našu pomoć i u našoj organizaciji". Divizija se sastojala od tri brigade, 1., 2. i 4. ličke, nepotpunog oklopnog bataljuna 329. oklopne brigade, inženjerijskog bataljuna i dva divizijuna haubica.82 Druga brigada bila je na širem području Vrhovina, 4. oko Titove Korenice i 1. u Bruvnu. Do kraja godine samo su 2. i 4. lička brigada ustrojene i uključene u borbu, dok je 1. lička brigada imala ljudi tek za jedan bataljun, a i oni su mobilizirani u Srbiji. Logistička potpora divizije bila je preko 405. pozadinske baze iz Knina. Motorna vozila dobila je od snaga povučenih iz Slovenije i kontingenta 1. vojne oblasti.83 Od postojeće operativne zone TO SAO Krajine, formiran je 1. listopada Štab 2. operativne zone TO.84 Područje Gračaca ostalo je izvan OG-3 i vezano je za Komandu Kninskog korpusa.
...
Borbe na ličkom dijelu bojišta OG-3 bile su teže i zahtjevnije, uglavnom na širem području Otočca, na pravcima prema Plaškom, Vrhovinama i Buniću. Do kraja rujna hrvatske snage su učvrstile obranu Otočca i prešle u manje napade i protunapade, uglavnom na Drenov Klanac. Glavni teret JNA prema Otočcu i Brinju bio je na 2. ličkoj brigadi koja se dugo i teško ustrojavala od lokalnog srpskog stanovništva,90 a od Titove Korenice i Bunića na 4. ličkoj brigadi. Upravo je ova 10. prosinca napala i zauzela selo Čanak.91 U protunapadu od 11. do 13. prosinca Hrvatska vojska je vratila Čanak, selo Glibodol i oslobodila selo Dabar, te tako do kraja 1991. u svoju korist poboljšala operativni položaj u Lici.92
...
Na kraju 1991., odnosno početkom 1992. JNA je posljednji put promjenila svoj ustroj. Odluku o prelasku JNA na novu organizaciju, nepotpuno Predsjedništvo SFRJ donijelo je 30. prosinca 1991.
...
Ugašene su 1. i 3. operativna grupa, a umjesto njih ustrojene su nove tri koje su imenovane prema nazivlju partizanskih divizija s tog područja u Drugom svjetskom ratu. Za područje Like ustrojena je 6. operativna grupa, za Banovinu 7. operativna grupa i za Kordun 8. operativna grupa. Šesta lička divizija je rasformirana a njezine postrojbe su ušle u sastav 6. operativne grupe.105 Ukupno je na području Like pod zapovijedanjem JNA bilo 7497 ljudi.106
...
Preustroj oružanih snaga na područjima koja je JNA privremeno otrgnula ispod suvereniteta Republike Hrvatske počeo je naredbom Generalštaba oružanih snaga SFRJ od 27. veljače. Naredbom je za Glavni štab, zonske štabove, brigade i općinske štabove određena ratna i mirnodopska formacija, mirnodopska lokacija, mobilizacijsko mjesto, mirnodopska i ratna vojna pošta, brojni naziv, vrijeme trajanja mobilizacije i rukovatelj plana mobilizacije.118 Na području Like JNA je pomogla preformiranju TO. Po novom ustroju TO se sastojala od: Zonskog štaba TO Lika sa sjedištem u Korenici, 7. brigade TO sa sjedištem u Gračacu, 8. brigade TO sa sjedištem u Korenici, 145. lake pješačke brigade sa sjedištem u Plaškom, 73. odreda TO sa sjedištem u Vrhovinama, 93. odreda TO sa sjedištem u Bruvnu, 51. haubičkog artiljerijskog divizijuna 105 mm sa sjedištem u Udbini, 73. mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna sa sjedištem u Gračacu, 34. lake artiljerijske baterije PZO 20/3 mm sa sjedištem u Korenici, 81. pozadinske baze TO sa sjedištem u Korenici, općinskih štabova TO u Gračacu, Donjem Lapcu, Korenici i Plaškom. Osim toga aerodrom Udbina je određen za formiranje i smještaj 56. mješovite avijacijske eskadrile i 20. grupe za obezbjeđenje areodroma, postrojbi podređenih Ministarstvu obrane RSK.119

definitivno nije to ista jedinica sa onom iz jastrebarskog
 

evo ceo tekst, imaš i citirane dokumente

hrcak.srce.hr/file/27445

Edited May 29, 2016 by Prospero

[Prokleto Djubre]

Ne znam da li su bili i Udbinjani u njoj, logično mi je da jesu. Pitaću sutra. Ovaj moj je rodjen u okolini Udbine ali je zivio u Vojvodini. Bio je stacioniran u Bunicu. 

 

Mislim da sam provalio u cemu je greska. Postojala je 4. oklopna brigada iz Jastrebarskog, ona se povukla u Bosnu po sporazumu sa Hrvatskom, i postojala je 4. laka pjesadijska  brigada iz Udbine. E sad, ova iz Jastrebarskog je zaista brisana iz sastava JNA prilikom povlacenja u novembru. Ova sa Udbine je rasformirana nakon potpisivanja Vens Ovenovog plana.

Veci deo Udbinjana je bio na Bunicu, znam mnoge, ako su konkretni ljudi bili tamo mozda mogu i da dodjem do nekog dokumenta koji to dokazuje.

[nautilus]

Prokleti, to care!

 

Prospero, 

 

ovo nije dokaz u upravnom postupku, morao bih nabaviti fotokopije citiranih dokumenata. znas li gde su te arhive mozda? 

[KnightLore]

6. lička divizija je formirana odlukom SSNO 26. septembra 1991, rasformirana 30. decembra iste godine. Sve vreme pod komandom JNA.

 

O učešću 4. brigade u napadu na selo Čanak više iz izveštaja aktivnosti diverzantskog voda na sledećem linku

 

klik-link strana 211

[Prospero]

Ovo gore su HR dokumenti ili dokumenti 5.VO koji su ostali u HR tokom 91. Pretpostavljam da su u Hrvatskom drzavnom arhivu ili u nekom arhivu/muzeju Domovinskog rata.

 

Ovo je super sto je okacio KL, pokazuje da je diverzantski vod date brigade postojao barem do 31.1.92, cume se mozda moze tvrditi da je i brigada postojala, ako ne formalno i divizija.

 

by Tapatalk

Edited May 30, 2016 by Prospero

[KnightLore]

Sećam se dobro medijske pompe u beogradskim medijima koja je pratila formiranje 6. ličke, treba prelistati arhive Politike i Politike Ekspres s kraja septembra '91 i diviti se imbecilnosti. Licitiralo se s danom kada će da ušetaju u Zagreb kao maja 1945. S druge strane Krajišnicima se nikako nije svidela ta ideja.

 

Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar je prikupio arhivu mnoštva dokumenata JNA i VSK, kao i civilnih struktura RSK iz perioda 1990-1995 i to objavio u više tomova klik-link.

 

 

 

knjiga 1

 

knjiga 3

 

knjiga 4

 

knjiga 5

 

knjiga 7

 

knjiga 8

 

knjiga 9 predgovor

 

knjiga 10 sadrzaj

 

 

[nautilus]

divizija je u to vreme samo preimenovana u šestu operativnu grupu ili tako nekako, sve je ostalo isto.

 

nakon povlacenja JNA 4. brigada je preimenovana u 18 pjesadijsku brigadu. 

 

hvala ljudi

[noskich]

HOW YUGOSLAVIA WAS SYRIANIZED 25 YEARS AGO

http://moderndiplomacy.eu/index.php?option=com_k2&view=item&id=1257:how-yugoslavia-was-syrianized-25-years-ago&Itemid=569

 

the U.S. goal has been to transform the Yugoslav nation into a Third-World region:

• incapable of charting an independent course of self-development;
• a shattered economy and natural resources completely accessible to multinational corporate exploitation, including the enormous mineral wealth in Kosovo;
• an impoverished, but literate and skilled population forced to work at subsistence wages, constituting a cheap labor pool that will help depress wages in western Europe and elsewhere;
• dismantled petroleum, engineering, mining, fertilizer, and automobile industries, and various light industries, that offer no further competition with existing Western producers.

[reginald]

Evo jednog odjeka presude Perkovicu i Mustacu ...

 

http://www.index.hr/vijesti/clanak/je-li-franjo-tudjman-bio-suradnik-udbe/910772.aspx

 

 

'ŠOKIRAN sam jer su ljudi koji su Tuđmanu nabavljali putovnicu prokazani kao udbaški egzekutori', kazao je Zoran Milanović komentirajući presudu Perkoviću i Mustača, insinuiravši ono što je njegov koalicijski partner Beljak kazao izrijekom: „HDZ je stvarala jugoslavenska tajna služba“. Time je ta tema doživjela kvantni skok: od interpretacije koja je imala status teorije urote raspredane po društvenim mrežama, postala je samorazumljivim službenim narativom čelnih ljudi hrvatskih parlamentarnih stranaka.

Sama je tema preširoka za kratak ogled. Ali, nije pitanje koje otvara Milanovićev komentar: Milanović u stvari sugerira povezanost Tuđmana i Udbe; preciznije: Tuđmana i Službe državne sigurnosti; je li dakle ta veza postojala?

Prije nego odgovorimo na to pitanje, objasnimo nedoumicu oko putovnica.

Putovnicu je osamdesetih Tuđmanu omogućio Mika Špiljak. Špiljak će nešto kasnije Tuđmanu na raspolaganje predati sve svoje ljude. O Perkoviću kao osobi koja bi mogla odlučiti o Tuđmanovoj putovnici nema ni govora. Odluka je morala biti donijeta na političkoj, ne sigurnosnoj razini!

Proces pripuštanja emigranata

Ovdje je možda zgoda kazati, da se i o tome ne nagađa, kako je tekao proces pripuštanja emigranata koji su pristigli na prvi sabor HDZ-a 18. svibnja 1990 :  šef SUP-ovog Odjela za javni red i mir, osiguranje i izvanredne mjere, Vjeko Brajović, u siječnju 1990. godine prima u uredu cijeli niz HDZ-ovih predstavnika: Ćiru Grubišića, Vicu Vukojevića, Pericu Jurića, Stipu Mesića. Brajovića kao pregovarača ovlastio je Mato Lisičak, tadašnji v.d.sekretara gradskog SUP-a, a kasniji načelnik sektora upravnih poslova u MUP-u.

No, iako se sve radilo diskretno i primjereno pravilniku službe, SDS je znao što Brajović radi i koga u svojoj kancelariji prima. Tadašnji načelnik centra Službe državne sigurnosti, Franc Vugrinec - ubrzo Reljićev mentor u SUZUP-u - neke je kasnije večeri Brajoviću priznao da su ga cijelo vrijeme imali na oku, da su znali što radi i s kim razgovara, jer ga je cijelo to vrijeme Vugrincu, tvrdi Brajović, denuncirao načelnik dežurne službe gradskog SUP-a, Mate Laušić, kasniji zapovjednik Vojne policije i general u mirovini.

Tu napuštamo SUP i uspinjemo se s gradske na republičku razinu SDS-a, do Josipa Perkovića, koji je u to vrijeme najizravnije bio zadužen za hrvatsku emigraciju - kao načelnik II. Odjela republičkog SDS-a, kao pomoćnik ministra i kao podsekretar za državnu sigurnost u prošlom sustavu, koji je emigraciju znao kao svoj džep. Perković je, naravno, imao sasvim apartne kontakte od Brajovića: da budem precizan, Brajović nikako nije morao znati što Perković radi, jer pri svemu tome nije se tu radilo tek o pitanju ranga, nego i vrste djelatnosti: Perković se izravno bavio emigracijom kao svojom osnovnom preokupacijom, a Brajović javnim redom, imajući pod svojim je nadleštvom kao koordinator, ali u nekom smislu i kao nadređeni, i stanice milicije. Perković je sam, u pismu Tuđmanu rujna 1992., progovorio o svojoj neizravnoj ulozi u pripremi Prvog općeg sabora HDZ-a: »Kao odgovoran djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova dopustio sam tada ulazak u zemlju većem broju osoba (emigranata) s putovnicama bez viza, radi čega sam bio prozivan u sredstvima javnog priopćavanja Beograda, pa i Zagreba, a osobno sam ukoren od strane šefa Službe državne sigurnosti«, pisao je Perković Tuđmanu u očitovanju o optužbama da je bio umiješan u ubojstvo Brune Bušića.

Laž o putovnici

O putovnicama tek još jedno: sve je to irelevantno, jer prava se stvar odigrala desetljeće prije: službeni hrvatski povijesni narativ uvjerava nas da je Tuđman dobio svoju putovnicu tek 1986. godine, stekavši tako prednost pred inim hrvatskim nacionalnim prvacima u kontaktima s emigracijom, no ta priča je – laž. Laž, jer Tuđman je putovao u inozemstvo još sedamdesetih, i to u više navrata.

Tuđman je doduše već desetljeće ranije bio pripušten prirediti sve što je moguće za disoluciju Jugoslavije. Putovao je u drugoj polovini sedamdesetih u Švedsku - imam pismeno ekstenzivno svjedočanstvo Branka Salaja koji je sudjelovao u pripremi toga puta - na sastanak s Bušićem, i, što je zanimljivo, bio je primljen na sastanak s Carlom Bildtom ( kao član plemenitaške obitelji duboko uronjene u politiku generacijama, Bildt je prije tridesete postao bliski suradnik partijskog lidera i ministra ekonomije Göste Bohmana ), o čemu postoje dokumenti koji će uskoro biti objavljeni.

O tome sam prvi pisao u Hrvatskoj, no, na sreću, Hudelistu je za potrebe njegove knjige o Tuđmanu tu činjenicu potvrdila Ankica Tuđman. Prije toga, cijeli je niz osoba, najrazličitijih profila, štoviše pozicija koje se isključuju, potvrdio te podatke. Bože Vukušić, koji je o tome pisao, Ivić Pašalić, kojemu je Tuđman sam o tome pričao, Josip Manolić, koji je također o toj temi progovorio, Ljerka Mintas-Hodak, Dražen Budiša, itd.itd. – u riječ, ta su putovanja općepoznata činjenica, ali, zato jer ugrožavaju službenu verziju obnove hrvatske državnosti, iako se o tome pisalo i u mainstream medijima – recimo u “Večernjem listu” – podatak se ignorira, jer, jasno, otvara niz neugodnih pitanja: kako je to Tuđman mogao putovati u drugoj polovini sedamdesetih u inozemstvo dok Proljećari robijaju?; kako je to Tuđman mogao putovati na susret s domobranskim pukovnikom Babićem, glavnostožernim oficirom starojugoslavenske vojske u Beogradu, u Španjolskoj, između ostaloga i zbog “Uputa za osloboditeljski rad”, djela koje se javlja u iseljeništvu 1977. godine, o čemu piše i Zvonimir Despot, uzgred budi kazano?; da ne duljim, kako je to Tuđman putovao po inozemstvu sedamdesetih, ako je samo par godina prije toga, 1972. osuđen na dvije godine zbog nacionalizma?

Kako Tuđman putuje preko granica SFRJ, a da to službe ne znaju? 

O tome sam poveo poveću raspravu s Brankom Salajem - koju ću objaviti u sljedećem broju Globusa – Tuđmanovim prijateljem, bivšim ministrom informiranja i, rekoh, suorganizatorom puta u Švedsku 1977. godine, i da ne zamaram čitatelje ekstenzivnim tekstom recimo presudno: Kako je moguće da dr. Franjo Tuđman, pet godina nakon što je osuđen i zatvoren zbog nacionalizma, nastanjen u susjedstvu Steve Krajačića i Josipa Manolića, i kao i oni izložen stalnoj pažnji sigurnosnih službi – o tome pak postoje i filmski dokumentarni zapisi! – putuje preko granica SFRJ, a da to te službe ne znaju?

Iako Branko Salaj tvrdi da su nadmudrili svemoćnu Udbu, ja mislim da je pitanje i dalje otvoreno. Odgovor koji sugeriram ne glasi: dr. Franjo Tuđman surađivao je s Udbom. Ono na što aludiram kudikamo je ozbiljnije: davnih sam dana u 2U9 s pokojnim Bilandžićem elaborirao temu svijesti državnog vrha SFRJ o neodrživosti Jugoslavije po Titovoj smrti.

Bilandžić je o tome, uostalom, i drugdje govorio. Njegova tvrdnja da se disolucija Jugoslavije spremala već od kasnih šezdesetih savršeno je točna. Mika Tripalo pričao mi je o tome kako se s Tuđmanom vozio iz Slavonskoga Broda u Zagreb, sedamdesetih, i Tuđman mu je na zadnjem sjedalu automobila odjednom, okrenuvši se prema njemu, kazao: “Zapamtite, ništa se ovdje neće za dvadeset godina dešavati bez mene!” U tom smislu savršeno je shvatljiv i odgovor Josipa Manolića, osobe koja Tuđmana šalje u partizane, na pitanje je li Udba odabrala Tuđmana, a ne Marka Veselicu, za lidera nacionalnog pokreta devedesetih, zbog one igrarije oko osnivačke skupštine u Panorami: “Odbacili smo mogućnost da je Tuđman bio projekt Udbe jer je on uvijek bio iznad toga. U užem krugu osnivača HDZ-a došli smo do zaključka da je Tuđman bio projekt vrha jugoslavenske partije i jugoslavenske države, zapravo Josipa Broza Tita i Edvarda Kardelja, one vrhuške u vrhu Jugoslavije koja je puno ranije shvatila da je nemoguće održati Jugoslaviju u dotadašnjem okruženju.”

Manolić i Tuđman

Manolić je tu silno fer prema Tuđmanu. On ionako i privatno govori o Tuđmanu kao velikom državniku. Ali, ovdje moram kazati kako je uopće došlo do propitivanja Manolića o ovim temama: tijekom pripreme Manolićeve biografije ja sam u “Večernjem listu” objavio tu štoriju o Tuđmanovim putovanjima sedamdesetih. To je izazvalo konsternaciju: jedna osoba iz neposredne blizine, inače savršen poznavatelj obavještajnih zajednica SFRJ i RH, žurno je tražila razgovor sa mnom, raspitujući se tko me informirao, odakle mi to, itd., ne vjerujući u odgovor koji bi mu ponudio i stari Dedijer: Sve danas piše na internetu, samo treba znati čitati.

OK, ne baš sve, nešto i u knjigama, ali, nevjerojatno je da se naši obavještajci uvijek čude kad netko zbroji dva plus dva. Vidjevši da je tema stekla pravo građanstva, poželjelo se eto kontrolirati štetu, jer, u igri su odnosi savezne i republičke SDS, da i to odmah kažem, a i neki od spomenutih u ovoj priči nisu nevini u tom pogledu, i sve u svemu prvom se prigodom poduzeo framing: željelo se stvar poželjno istumačiti.

Nažalost, stvar se više ne da kontrolirati: jasno je da je Tuđman putovao deset godina prije no što je to službena povjesnica Hrvatske uvjeravala; jasno je da to nije moglo biti nezapaženo od strane sigurnosnih službi Jugoslavije; jasno je da se ta putovanja placetiralo u državnom vrhu SFRJ; jasno je, na kraju, da Tuđman nije išao Bušiću odnijeti pršut i sir škripavac, nego su to bila posrijedi ozbiljnija posla – dogovori s važnim figurama hrvatskog emigrantskog života o događajima i procesima koji će uskoro uslijediti. Ako se nekome 1977. čini pradavnom, neka razmisli: devedeseta je bila prije četvrt stoljeća, a usred smo događaja koji svoje uzroke imaju u tom vremenu! Tuđman je putovao u inozemstvo neposredno pred Titovu smrt, i njegova putovanja u Norval samo su finalizacija toga procesa.

Stoga, mislim da sa sigurnošću možemo kazati: nije Tuđman radio za Udbu, nego ona za njega. Slučaj Perković, sad shvaćate, samo je kontinuitet te suradnje, ne izuzetak.

A, ako razmislite, a kako drukčije? Kako biste vi osamdesetih rastakali Jugoslaviju i stvarali Hrvatsku, ako u suradnji s Udbom i Norvalom? Jednima je valjalo zajamčiti preživljavanje, drugima državu. Ionako su drugi bili prožeti utjecajem prvih desetljećima, a prvi ionako nisu bili zainteresirani za ideologiju, nego za ekonomske asete. O tome pak već i vrapci po hrvatskim krovovima pjevaju.

[Prospero]

Zanimljiv je tekst, problem je što ga nije lako kontekstualizovati u detaljima, niti biti siguran u istinitost detalja, barem meni jer nemam psecifična znanja o tim delovima bezbednosnih struktura i njihovim ličnim i političkim relacijama.

[MancMellow]

HOW YUGOSLAVIA WAS SYRIANIZED 25 YEARS AGO

http://moderndiplomacy.eu/index.php?option=com_k2&view=item&id=1257:how-yugoslavia-was-syrianized-25-years-ago&Itemid=569

 

the U.S. goal has been to transform the Yugoslav nation into a Third-World region:

• incapable of charting an independent course of self-development;
• a shattered economy and natural resources completely accessible to multinational corporate exploitation, including the enormous mineral wealth in Kosovo;
• an impoverished, but literate and skilled population forced to work at subsistence wages, constituting a cheap labor pool that will help depress wages in western Europe and elsewhere;
• dismantled petroleum, engineering, mining, fertilizer, and automobile industries, and various light industries, that offer no further competition with existing Western producers.

 

 

1 jak™ sajt. Glavni i odgovorni urednik direktor porodicne firme i deonicar Panatinaikosa

Edited August 6, 2016 by MancMellow

[hazard]

najjače su mi te teorije kako su zli zapadnjaci hteli da unište taj svetionik samoupravljačke alternativne privrede jer im je, jelte, kao bio neka pretnja

[bigvlada]

Stvarno, odakle ljudima naviru te ideje. 

 

 

 

 

 

 

[noskich]

najjače su mi te teorije kako su zli zapadnjaci hteli da unište taj svetionik samoupravljačke alternativne privrede jer im je, jelte, kao bio neka pretnja

 

SFRJ je bila samoupravljacka isto kao sto su zapadnjaci demokratski, brendirani kao takvi, a unutra zna se sta je. Nema ni samoupravljanja ni demokratije top down, vec samo bottom up. Riba smrdi od glave.

Po ovom tekstu SFRJ nije bila pretnja zbog samoupravljanja ni privrede uopste, vec zbog pokreta nesvrstanih cijih je bila perjanica. Malo bi nezgodno bilo da se shaka jada doseti da nije jedina opcija privoljavanje velikima i polukolonijalni status vec da zajedno mogu i oni da budu veliki, a da se nesto pitaju.

Uostalom SFRJ je bila primer nesvrstanih u malom, kako su sve bivse republike zajedno mogle da izbegnu danasnji vazalni polozaj. Jeste, nekima je bolje nego drugima, ali su svi rabovi bozji.

 

A povodom njihove destruktivne uloge dovoljno je pomenuti instant priznanje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske od strane Nemacke. 

Edited August 8, 2016 by noskich

[noskich]

A propo ovog u vezi vazalnog polozaja, lepa a poucna prica: ‘No Stamp No Go’ Romanian Train Station Chief Halted NATO Military Train

http://newswire.net/newsroom/news/00092611-no-stamp-no-go-romanian-train-station-chief-halted-nato-military-train.html

 

Suprotno zakljucku clanka kako zakon pobedjuje silu, istina je sasvim suprotna, ni predsednik zemlje ni granicna policija ne dovodi nista u pitanje, a ovaj slucaj je izuzetak izuzetka.

Edited August 8, 2016 by noskich