Jump to content
IGNORED

Zašto se Jugoslavija/SFRJ zaista raspala


Anonymous

Recommended Posts

da se ponovo jugoslavija raspadne kroz rat?

 

Ne Jugoslavija ali recimo BiH uz Srbiju sa Sandzakom, recimo. Zatim, jug Srbije sa Makedonijom itd.

Potencijalnih politickih problema ima sasvim dovoljno koji u odgovarajucem ambijentu (globalni sukob na relaciji SAD-Rusija-islamizam, itd.) lako mogu da se pretoce u nove etnicke ratove.

 

da ne bude da se ne slažem u celini sa ovim što si napisao, meni nije sporno da je milošević zalegao za ciklus nasilja tj ratnu opciju raspada.

 

srpskom narodu, sa miloševićem i sps na čelu u tom trentuku, nije odgovarao raspad zemlje po avnojevskim granicama i krenuli su da prekroje nešto zapadno od drine i dunava, pa šta se zadrži - zadrži.

 

Naravno da im nije odgovaralo kao sto to nije odgovaralo ni Rusima.

Medjutim, i taj miran nepovoljan raspad uz lobiranje za prava srpske manjine bi bio bolje resenje od rata koji je usledio.

 

Drugim rečima, srbi su krivi za sve, sami pali, sami se evakuisali

Послато са SM-G900F уз помоћ Тапатока

 

Ako su tebi Srbi = Milosevic onda OK.

Nesreca je bila jednostavno sto je jedan covek i vodjstvo oko njega bilo spremno da zrtvuje mir zarad svojih politickih a nesto kasnije i debelih ekonomskih ambicija.

Stambolic recimo ne verujem da bi bio spreman na to jer bi znao da u svakom ratu najvise stradaju nevini.

A iskustva balkanskih etnickih ratova su bila dovoljno blizu da se zna...

Edited by Anduril
Link to comment

On nije bio za rat, on je bio za mirnu evakuaciju. To.sa.ratom.se.srbima učinilo zbog Miloševića

 

Послато са SM-G900F уз помоћ Тапатока

Link to comment

Naravno da im nije odgovaralo kao sto to nije odgovaralo ni Rusima.

Medjutim, i taj miran nepovoljan raspad uz lobiranje za prava srpske manjine bi bio bolje resenje od rata koji je usledio.

 

 

ali to je cela poenta, nisu hteli da postanu manjina, po cenu rata (za koji se naravno by default ne zna kako će tačno izgledati, pričamo zapravo o volji da se bace kockice).

 

ovako su stvorili r.s., prvu srpsku državoliku tvorevinu zapadno od dunava/drine. oko cene - srbe će interesovati cena koju su platitli srbi, šta ih briga za ostale (i obratno) kad više ne žive u zajednici/jugoslaviji.

 

 

možemo da razmatramo oportunitetski trošak i counterfactuality, ali mene mrzi, nemam čvrst stav  :(

Edited by Prospero
Link to comment

Prebacicu sve na raspad sfrj kad se dokopam kompa, pa neće biti trol

 

Послато са SM-G900F уз помоћ Тапатока

Link to comment

Moj utisak ovde je da se po ko zna koji put na poslednjim stranicama ponavlja klasican mucak:

 

Mesaju se ustav iz 74., postojanje drugih nacionalizama i sasvim logicni razlozi za raspad Jugoslavije sa uzrocima nasilnog raspada SFRJ. Kao da Jugoslavija nije mogla i mirno da se raspadne poput Cehoslovacke i SSSR-a koji su srecom imali nesto drugacije lidere.

 

 

Postoje li logični razlozi za raspad BiH i preporučuješ li čehoslovački model ? 

Link to comment

чехословачки модел: оно кад је деда мађионичар покушао хипнозом да заустави немачке тенкове...

Link to comment

ali to je cela poenta, nisu hteli da postanu manjina, po cenu rata (za koji se naravno by default ne zna kako će tačno izgledati, pričamo zapravo o volji da se bace kockice).

 

ovako su stvorili r.s., prvu srpsku državoliku tvorevinu zapadno od dunava/drine. oko cene - srbe će interesovati cena koju su platitli srbi, šta ih briga za ostale (i obratno) kad više ne žive u zajednici/jugoslaviji.

 

 

možemo da razmatramo oportunitetski trošak i counterfactuality, ali mene mrzi, nemam čvrst stav  :(

ako ćemo da razmatramo, moje je mišljenje da su srbi platili jezivu cenu za to malo sumnjivog suvereniteta u Bosni (sumnjivog zato što je gotovo izvesno da će republika srpska pući sa ovakvom političkom elitom, sa brain drain-om koji je sumanutih razmera, sa potpuno uništenom industrijom, sa nezgodnom geografijom, itd.) zauzvrat, ostali su u tragovima na teritorijama na kojima su bili bitan faktor 300 godina (hrvatska) ili čak i duže (teritorija današnje federacije). u hrvatskoj će srbi za generaciju ili dve imati status kakav danas imaju u mađarskoj ili rumuniji. govoriti da je tuđman za to kriv i patetisati pozivajući se na sopstvena iskustva je besmisleno. jeste, tuđman je ološ koji je suštinski želeo nekakvu novu ndh. jeste, većinsko hrvatsko stanovništv je zaleglo za tu ideju. i šta srbi iz hrvatske danas imaju od toga što je to tako? šta imaju od toga što je njihovo političko rukovodstvo poverovalo požarevačkom degeneriku (i njegovim debejskim satelitima, šešelju i miloševiću) da je za srbe u hrvatskoj jedini način da opstanu na svojoj teritoriji, u svojoj zemlji, taj da mu predaju svoju sudbinu u ruke?

 

najgore od svega je što taj narod tamo uistinu nije nizašta kriv. kontrola je od početka do kraja te tragične epizode bila u rukama gadnog psihopate i njegovih satelita, što kroz jedinice jna na terenu u prvoj fazi, što kroz paravojne formacije (od giške do arkana) u svim fazama, pa do instaliranih i temeljno kontrolisanih lokalnih političara koji su izvršili ono što im je magarac naredio, a u sklopu ingenioznog, njegovog i tuđmanovog, plana za podelu teritorije.

 

šta god drugo da se desilo, ishod ne bi bio ovako katastrofalan. i potpuno je irelevantno da li je i koliko tuđman za ovaj ishod kriv.

Link to comment

Pa to je tačno, gledano od.septembra 95. Bilo bi najbolje za srbe da su se u maju 90 svu iselili za srbiju ili bosnu i prodali šta su mogli ili barem poneli stvari. Ali u tom.maju 90 su stvari izgledale drugačije i ljudi su hteli da ostanu gde su.

Za Miloševića se sve slažem naravno, ali ne mogu da kažem da Tudjman nije bitno da li je kriv, kada ih je on aktivno ubijao, mučio i proterivao. Da je neko drugi bio na vlasti u hrvatskoj ili da se srugacije ponašao, i pored Miloševića ovde stvar bi bila.drugacina.

 

Послато са SM-G900F уз помоћ Тапатока

Link to comment

šta imaju od toga što je njihovo političko rukovodstvo poverovalo požarevačkom degeneriku (i njegovim debejskim satelitima, šešelju i miloševiću) da je za srbe u hrvatskoj jedini način da opstanu na svojoj teritoriji, u svojoj zemlji, taj da mu predaju svoju sudbinu u ruke?

 

Ponovicu, gledanje, sa srpskog stanovista, na problem otcepljenja Hrvatske kao teoritorijalno pitanje je bilo van pameti. Sve i da su teritorije RSK zavrsile direktno u Srbiji, 2/3 Srba u Hrvatskoj bi ostale u - Hrvatskoj. Znaci cela postavka je totalno promasena i sluzila je za sve drugo osim za "pomoc" Srbima u Hrvatskoj. Pitanje Srba u Hrvatskoj je demokratsko pitanje, pitanje statusa, ne teritorijalno. 

Edited by MancMellow
Link to comment

Evo kako su prolazili razumni ljudi ...

 

http://www.znaci.net/00001/23_10_4.htm

 

 

X

NISMO ĆUTALI

“Zvižduci meni behu aplauzi odobravanja Tuđmanu.”

General-pukovnik Dr Gojko Nikoliš

ZAŠTO JE IZVIŽDAN GENERAL, NARODNI HEROJ I AKADEMIK,

DR GOJKO NIKOLIŠ*)

*) Na skupu Srba u Centru “Sava”, Beograd, 29. juna 1990.


Komentarisaću taj događaj oslanjajući se na ono što je objavila “Borba”, 3. i 4. jula 1990.

Gojko Nikoliš se predstavio skupu rekavši: “Rođen sam u čisto srpskom selu u Hrvatskoj. Otac mi je pravoslavni srpski sveštenik... Učio sam srednju školu u Karlovcu i Sremskim Karlovcima. Medicinski fakultet u Beogradu. Komunističkom pokretu sam pristupio 1935, ali ne po bilo čijem vrbovanju, već po potrebi moga ondašnjeg unutrašnjeg duhovnog bića. Kao dobrovoljac interbrigada učestvovao sam u Španskom građanskom ratu i 1941. do 1945. u NOR. Posle 50 godina partijskog staža osjetio sam potrebu da crvenu knjižicu vratim.” Za ovakav uvod dobio je blagi aplauz.

Slobodan sam (I. R.) da ovu kratku biografiju dopunim. Nikoliš je narodni heroj. U NOR-u je bio načelnik saniteta Vrhovnog štaba (Tito i Gojko u ratu jedini nisu mjenjali funkcije). Dugi niz godina, u dva navrata, bio je načelnik Sanitetske uprave JNA. Iz JNA u diplomatiju odlaze Koča Popović, Danilo Lekić, Dušan Kveder, Gojko Nikoliš, Peko Dapčević (svi “španci”) i još neki - poznata intelektualna elita ratne i posljeratne JNA. Akademik je SANU, zajedno sa Dobricom Ćosićem i Jovanom Raškovićem (koji predsjedavaju skupu na kojem njihov kolega biva izviždan, a da oni ne intervenišu).

Šta je na tom skupu rekao Gojko Nikoliš? Za položaj Srba u Hrvatskoj je rekao: “Reč je o strategiji denacionalizacije i asimilaciji... Savremena strategija hrvatskog rukovodstva (Tuđman je došao na vlast) prema Srbima predstavlja tihi, potajni genocid... Ustav Hrvatske je, najblaže rečeno, nejasan i dvosmislen.”

Za pitanje autonomije Srba u Hrvatskoj, Nikoliš kaže da se radi o “kulturnoj autonomiji, ali i osloncu na najveće tekovine hrvatske kulture... Svako začauravanje u čistu srpsku kulturu smatram štetnim i besperspektivnim za same Srbe”. Izrekavši ovo, biva izviždan sa glasnim protestima. Uprkos ovom, Gojko nastavlja: “Kada se govori i danas ovde o kulturnoj pomoći iz Srbije, preporučavam oprez i razum..., jer svaki prilaz ovom problemu sa pozicija strasti nanosi štetu Srbima, a pogoduje strategiji endehazeovaca.”

Govoreći o reviziji granica Srbije i vojnoj intervenciji “sve do Kupe”, Nikoliš smatra to “suludim i samoubistvom Srbije...”. Na ovom mjestu Nikoliš je prekinut s poklicima “i to mi je nekakav general”, “takvi su nas i doveli do ovog stanja”. Nikoliš je zamolio predsjedavajućeg da umiri publiku, što nije učinjeno, već je upozoren da skrati izlaganje. Akademik Nikoliš je mirno i uz osmjeh napustio govornicu i nije uspio da saopšti svoje sljedeće predloge za rješavanje problema Srba u Hrvatskoj. Predlozi su bili: “Oslonac na vlastite snage Srba u Hrvatskoj”, “Obnova nekadašnjih kulturnih prava, barem onih iz vremena austrougarske monarhije”. “Oslonac na demokratski raspoložene Hrvate, jer ovakvih ima... savez sa demokratskim Hrvatima..”, “Ne treba prihvatiti HDZ-ovske metode pretnji i pritisaka, nego raditi suprotno, kao što su partizani uvjek radili i pobjeđivali...”, “Želeo bih da vas podsjetim na moćnu Gandijevu strategiju (Nikoliš je bio ambasador u Indiji) i taktiku nenasilja kojom je uspeo da istera moćnu britansku imperiju.”

Kao zaključak, Nikoliš je ponovio “neophodno je jedinstvo među Srbima i akciono jedinstvo sa demokratskim Hrvatima na platformi ljudskih prava radi odbrane upravo tih prava, a protiv svakog nasilja”.

Sve ovo izjavio je javno Gojko Nikoliš 29. juna 1990, a 3. i 4. jula iste godine, svoja gledanja je obrazložio i proširio u otvorenom pismu akademiku Jovanu Raškoviću i prijateljima. Iz tog pisma navodim sljedeće: “Zvižduci meni, behu aplauzi odobrenja Tuđmanu.” “Voleo bih da vidim te junačine na Jelačićevom trgu u Zagrebu. Lako je velikosrbovati usred Beograda...” “Neshvatljiva je pasivnost dvojice harizmatizovanih srpskih autoriteta - lidera u borbi za slobodu misli i izražavanja koji se zovu Jovan Rašković i Dobrica Ćosić.” “Vama je godila ta galama velikosrpskih bojovnika. Trebalo je pronaći i žigosati Vuka Brankovića. Lideri se goje na ‘izdajicama’...” “Neće nas spasiti ni savez sa savremenim pravoslavljem. Nije ovo više ono isto pravoslavlje koje je odigralo istorijski pozitivnu nacionalnu ulogu u vreme ropstva Turcima... današnje pravoslavlje, po mom uvidu, sve više klizi u političku stranku i klerikalizam. Takvo pravoslavlje ne mogu da prihvatim...”

Obraćajući se Jovi Raškoviću, koji je frenetično pozdravljen na tom skupu, Nikoliš je, pored ostalog, izjavio: “Okomio si se na komuniste... nehumano je od Tebe kao lekara-psihijatra da komunistima ne priznaš etičku vrednost... pa se tako pridružuješ današnjoj antikomunističkoj histeriji koja ne vodi nikakvom i ničijem dobru.”

O teritorijalno-političkoj autonomiji Srba u Hrvatskoj napisao je: “Ne vidim mogućnost povlačenja bilo kakve jasne geografsko-nacionalne granice... u šahovskoj tabli, gde su izmešana srpska i hrvatska sela, a gradovi multinacionalni.” U istom pismu, Nikoliš ponavlja: “Vojnu intervenciju Srbije sve do Kupe smatram zaista samoubistvom Srbije”... i “za prvu kap krvi, bilo čije, u ovakvoj jednoj akciji snosili bi smrtnu odgovornost propagatori ove ideje”. A kada je ovo izgovorio narodni heroj, nastala je urnebesna galama sa... “sramota generale”. Otvoreno pismo Nikoliš - je počeo sa: “nazdravlje elito”, a završio “uzdravlje prijatelji”.

To je bilo juna i jula 1990, a 1992. Nikoliš je otišao u Francusku i tamo je umro, 300 km daleko od Pariza, bez generalske penzije koja mu je oduzeta, i na jednom malom mjesnom groblju sahranjen 1995, skrhan, pored bolesti i starosti, i predviđanim besmislenim ratom u Jugoslaviji.

Link to comment

jbt ikare, obecao sam sebi da nikad vise necu komunicirati sa tobom, ali moram jos jednom pokusati. ajd molim te objasni mi kako je to politika pozarevackog degenirika ma kakva ona bila bitnija u jednacini po srbe u hrvatskoj od onog sto se desava tu na terenu. a na terenu je na delu onaj najgori hrvatski nacionalizam u kom jednostavno nema mesta za srbe. cini mi se da se slazemo oko posledica politickih odluka srba iz

hrvatske, ali meni je nevetovatan taj pogled na desavanja 1991 kao na stratesku igricu, pa sad kao da smo povukli ovaj potez, mozda bi u startu izgubili 1000 civila, al bi zato na kraju nivoa imali x soma manje zrtava i te teritorije bi i dalje bile naseljene nasom rasom. jel postoji uopste primer u praksi u kom vecina ima tako agresivan nastup prema manjini, a manjina odgovara mirnim protestom?

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...