Jump to content
IGNORED

365(ne)lepihdana


kim_philby

Recommended Posts

Mislim da se ovaj tekst (iako se poziva na nekakvo istraživanje) bazira na pogrešnoj pretpostavci da je Fejsbuk isto što i novine. Ta tvrdnja nije možda u potpunosti netačna, ali promašuje suštinu Fejsbuka.Naime, suština fejsbuka bazira se na potrebi svakog pojedinca da zauzme određeni javni prostor. Tu se radi o virtuelnom javnom prostoru koji pojedincu daje mogućnost kreiranja određene javnosti, izbora informacija koje će u takvu javnost plasirati, kao i ono na šta će reagovati. Kao i javni prostori u realnosti (kafana, galerija, pozorište), tako i virtuelni javni prostori imaju određeni koncept (format), na osnovu čega se pojedinac opredeljuje za neki od njih.Fejsbuk se može shvatiti kao medij, ako se medij definiše u širem smislu, kao nešto što je nosilac informacije. Ali to opet nema mnogo veze sa novinama.Novine su medij koji ima za cilj informisanje šire javnosti jedne zajednice. Novine, dakle, prenose informacije za koje se smatra da imaju širi društveni značaj.

Link to comment
  • Replies 2.9k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • morgana

    152

  • Turnbull

    137

  • Аврам Гојић

    120

  • gospa buba

    87

Cudan tekst. Pretpostavljam da bi "Fejsbuk" u tekstu trebalo da je kratica za drustvene medije, premda je i pored toga cudno da se ne pominje Twitter. (Twitter ima oko 500 mil. reg. clanova, dok Fejs, istina, ima dvaput toliko). Neke stvari koje su u tekstu uopste ne stoje. Recimo da ljudi ne zele da citaju o ratu i krizama. Na twitteru su kriticki intonirani komentari (i linkovi) kad se tice rata, kriza, nesreca, ekonomske krize, itd, daleko prisutniji nego na naslovnim stranicama novina, gde dominiraju Kardashian i tome slicno. Uopste ne znam odakle ideja da su novine nekakva zabran intelektualaca, to nema veze s zivotom.

Link to comment

Vi se upustiste u ozbiljnu raspravu o Istokovim stupidarijama :) A ja okačio tekst samo da kažem, onako nelsonovski - ha, ha!Mislim, naravno da društvene mreže imaju i tu tendenciju da ljude zathvaraju u bublove njihovih privatnih kružoka, ali to ne znači da one zamenjuju novine. Novine se bave javnom stvari, drištvene mreže privatnim stvarima (u principu). Dinkić, Vučić itd, nisu samo, kako kretenski piše Istok, "zajednički poznanici svih ljudi" ( :isuse: ), nego su nosioci političkih funkcija. Ono što oni rade na svojim funkcijama, nije vest istog reda kao i da je moja drugarica iz srednje škole dobila dvojke, nego nešto što ima diraktnog uticaja na živote svih nas. Zato nam trebaju mediji koji će nas o tome izveštavati, koji se ne mogu zameniti vestima iz privatnih života našihh poznanika. Mislim, sve je ovo toliko banalno da čovek mora da se zapita razišlja li ovaj čovek uopšte o tome što piše.

Link to comment

ako uopste ozbiljno razgovaramo o temi, 2 su paralelna trenda: 1. intimizacija preko fejsbuka, i2. (visedecenijsko) gledanje na bjelosvjetsku politiku na isti nacin na koji se gleda popularna kultura. skorasnji primjer, izbori u americi. sto je super, ako se mene pita.tako da, ne da vaznost vijesti nije relativizovana, nego postoji glad za vijestima.

Link to comment

Twitter (opet ja) je zanimljiv slucaj. U poslednjih 60 sekundi otkad sam video Symetov post, desilo se sledece. Moj omiljeni komicar koga sledim na twitteru je poslao:Isn't it great how social media users don't have prejudices and never restrict themselves to sources that confirm their existing views? HeeNa sta sam ja odgovorio:What's the point of hearing different views anyway? It's not like they could be correct.Na sta je on odgvorio (kunem se za brze od jedne desetinke sekunde):Exactly

Link to comment

Za dve ure na RTS1:

18:25 Фејсбук је овлашћен да саопштиДа ли српски политичари више верују друштвеним мрежама него медијимаНеће вам се одазвати на позив или ће вам секретарица саопштити да су на састанку, али увидом у њихов Твитер налог добићете, директно или индиректно, одговор на питање које вас занима. Српски политичари све чешће се користе друштвеним мрежама, а први потпредседник Владе у последње време обраћа се нације радије преко Фејсбука него преко медија.Због чега су друштвени медији корисни, а због чега су проблематични, да ли ће директна комуникација грађана и политичара умањити потребу за класичним медијима или су управо они потребни како би се шум са интернета претворио у слушљиву мелодију. То је тема о којој у Оку разговарају Марко Селаковић из агенције СтратКом, Исток Павловић, најутицајнији српски блогер и предавач на Универзитету Сингидунум, и колумниста Данаса Драгољуб Петровић.Емисију води Зоран Станојевић.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...