Jump to content

365(ne)lepihdana


kim_philby

Recommended Posts

Šljakao sam na građevini u toku letnjih raspusta po mesec-dvaPosle prešao na prekucavanje teksta u "elektronski" oblik i malo prevođenjaPopravljao i preprodavao kompjuterske delove, kasnije isključivo održavanje računaraMalo neke papirologije po STR-ovimaPosle se prešlo na "stalne" poslove.Jebem li ga, meni to košenje trave i nije tako teško palo. Dobio priliku dok sam bio u vojsci da pokosim neku zelenu površinu oko "neke bolnice ili obdaništa" za 3 dana slobodnog odsustva :)Brao sam i ja svakako voće ali to je bilo isključivo za privatnu upotrebu :) Imao sam nekog rođaka koje je na Dedinju imam par stabala svakakog voća i bog te pita kog sve bobičastog i koštunjavog voća u dvorištu...

Edited by eye of the beholder
Link to comment
  • Replies 2.9k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • morgana

    152

  • Turnbull

    137

  • Аврам Гојић

    120

  • gospa buba

    87

Ja sam sto se fizikalisanja tice jedino brao tj bolje reci kupio sljive i to ne za pare. Posle sam dobio i unapredjenje u onog sto se penje na drvo pa trese sljive.
Ja sam brala svakakvo voće, doduše nikad za pare.Skupljanje kajsija + trešenje, branje višanja i trešanja (uključujući i penjanje na drvo), skupljanje lešnika, branje jabuka, branje kupina i malina (e to je đavolski, em grebe em su osetljive <pogotovo glupe maline> em me je jednom strefila sunčanica).Sve u svemu, da je lako baš i nije (osim eventualno višanja, trešanja i jabuka, ali i to ako radiš svaki dan po ceo dan, hm). Edited by Amelija
Link to comment
sigurno da jeste. obično se kosi trava, pa tek onda nastane seno, mogu da zamislim kako je bilo kositi seno

jova_radovanovic_150607.gif

Pa to je zavrsno kosenje bala od kog se dobija bolje seno. Nista ne znas :isuse:Ja brao borovnice po Kopaoniku, nisam bio bas uspesan, ceo dan jedna flajka. Pre skole brao kruske u svom dvoristu (radjala ko luda!) a tokom setnje do skole kupine sto su se prelivale iz jednog dvorista. Drugovi brali voce po Jasici, no to je vec bio ekstremniji sport sobzirom da si mogo naici i na lude seljake sa tandzarama.
Link to comment

Ja vise nista ne berem. Moje orahe i lesnike na placu beru veverice. Prosle zime ih je bilo nenormalno puno, samo sto kroz noge nisu protrcavale.

Link to comment
Drugovi brali voce po Jasici, no to je vec bio ekstremniji sport sobzirom da si mogo naici i na lude seljake sa tandzarama.
:Dsigurno su brali svoje vockice
Link to comment

ne zezaj se sa time mi u ludilu. moji na salasu kazu da je ovo najopasnija godina za pecurke u istoriji, sve je izraslo ko ludo, svaka pecurka ima i svoje zle dvojnike, cesto u neposrednoj blizini...a tartufa ce biti kao blata, izgleda.

Link to comment
ne zezaj se sa time mi u ludilu. moji na salasu kazu da je ovo najopasnija godina za pecurke u istoriji, sve je izraslo ko ludo, svaka pecurka ima i svoje zle dvojnike, cesto u neposrednoj blizini...a tartufa ce biti kao blata, izgleda.
jbt pravi si onaj američki turista :lol:sad ću ti reći kad su najviše rodile pečurke: 1986. nikad posle kao tada. ako pamtiš poplave u jugoistočnoj srbiji, skupljali smo u školi priloge za pomoć poplavljenima. pečurke na čemerniku nisu mogle da se oberu. italijani su ih otkupljivali. podigli smo kuće, nove štale, nove šupe. kupili smo motore, automobile, sokovnike, električne mlinove, multifunkcionalne kućanske aparate. bili smo puni para. znali smo koje su prave i koje su one od kojih su se rusi potrovali neke tamo godine ranije.mi šopi smo se u černobil kleli :D
Link to comment
berači, jel brao neko pečurke?
Brao ja, ali samo dve vrste smem : lisičarke i mlečare (bar se tako zovu u mom selu, ne znam koji im je zvaničan naziv). Pored tih znam i vrganje da razlikujem, ali ih ima tako malo (tj. ne znam da ih nadjem), da i tih nekoliko koliko uberem nemaju nekog smisla.
Link to comment
Brao ja, ali samo dve vrste smem : lisičarke i mlečare (bar se tako zovu u mom selu, ne znam koji im je zvaničan naziv). Pored tih znam i vrganje da razlikujem, ali ih ima tako malo (tj. ne znam da ih nadjem), da i tih nekoliko koliko uberem nemaju nekog smisla.
kad ih je bilo malo, stavimo na plotnu, posolimo, pa mu to dođe ko neki slatkiš :) a vrganje smo sušili... malo po malo, pa zimi bude za čorbu.vrganji uglavnom rastu sami, ali ima neka podvrsta koja raste u porodicama, to je retko, kao šampinjoni. nađeš kilo na jednom mestu i eto večere :Du berbu se išlo u 4 ujutro, pre nego što izađu zmije i drugi berači. ponesemo po tojagu i šetamo i razgrćemo travu oko breza, tu ima najviše vrganja. deda me učio, ideš i ponavljaš, đavole, đavole, što nađemo, će delimo... a onda se stišaš i kažeš, đavole, đavole, lažem te. nekad rastu i na proplanku, tad ih ima puno, nalaziš jednu po jednu, i kako koju ugledaš, kapicu kroz travke, tako ti se otme vrisak :D ne smeš da je iščupaš kao divljak, nego polako da ostanu one resice u zemlji. a dok razgrćeš travu oko kapice, pa napipavaš dršku, dal je tanka il debela, a može da bude tri puta veća od glave...u leto 91. sam zaradila sedam dana u budvi u privatnom smeštaju. ko kopač zlata.
Link to comment

mi smo pokušavali da odemo u berbu rano, ali to nikada nije dovoljno rano. onda tako šetamo po šumi, ponosno sa nekoliko pečuraka u torbama i sretnemo komšije koji se kilave od kilograma pečuraka. desilo se par puta da su posle svratili do moje babe i dede i doneli nam za ručak jer vide da deca vole, a numeju. jedino smo imali prednost na teško pristupačnim terenima, gde se izlomimo da dohvatimo.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...