Jump to content
IGNORED

Dobra plata, dobro mesto, jeftin real estate


noskich

Recommended Posts

Pazi, tema je i ovako jako viseslojna. Efemeralna. Jos da se spoje te dve teme, onda imamo temu o svemu. Moze ako svima drugima odgovara. Moje vidjenje je da je bolje podeliti na dve teme. Zato sam paralelno pisao na dve teme sve vreme.

Uopste mi nije jasno kako mozes da zahtevas da se politicke teme sklone na drugi topik, a da vec u sledecem postu pricas o globalizaciji, koja ne bi postojala da se politicari nisu dogovorili da se granice otvore za protok robe i kapitala.

Edited by ObiW
Link to comment

Uopste mi nije jasno kako mozes da zahtevas da se politicke teme sklone na drugi topik, a da vec u sledecem postu pricas o globalizaciji, koja ne bi postojala da se politicari nisu dogovorili da se granice otvore za protok robe i kapitala.

 

Pricam o globalizaciji, ali je srz posta o raznolikosti zivotnih stilova. I izumiranju raznolikosti. Sto kazu neki kriticari mekdonaldizacija sveta. Razlika izmedju ove teme i teme distopije jeste sto je ova tema u okviru postojeceg, a distopije i utopije su u okviru moguceg.

 

Devojka je u okviru postojece postavke improvizovala. I to sto pisem o finansijskoj nezavisnosti i jednostavnom zivljenju su sve improvizacije u okvirima postojeceg.

Mi smo prinudjeni da zivimo u tim okvirima, iako nam se ne dopadaju, jednostavno su nam zadati.

Edited by noskich
Link to comment

Lele, tebe napadaju i s desna i s leva. Nekima se ne sviđa ništa od toga što pišeš, drugima se ne sviđaju detalji, a meni se izrazito ne dopada što već imaš odgovore na sve i rešenja za sve. Samo kad bi ponekad napisao, "e ne znam kako s time i kako to rešiti, a ne mogu da nađem ni adekvatan YouTube video za to", kod mene bi dobio barem jedno pozitivno brojanje.

 

Jedina prava revolucija je permanentna revolucija. Cak i ovo za sta se ja zalazem, recimo da postane dominantni model drustvene organizacije, opet mora da se prilagodjava vecitim promenama. U momentu kada pocne da okostava i protivi se promenama tada je potpisana njegova smrtna presuda. A smrtna presuda ovog naseg danasnjeg sistema je odavno potpisana, samo je pitanje vremena kada ce se desiti i kako ce se to desiti. Eto, to su stvari koje ne zna niko, ne znam ni ja. Nadam se da se nece izroditi u potpun nestanak zivota na planeti, ali lici na to. 

 

Zato mislim da je jako vazno zadrzati i podsticati pluralizam formi drustvene organizacije koje postoje paralelno i uzajamno se ne iskljucuju. Pri cemu su one otvorene prema promenama.

Do sada smo imali teznju svake forme da postane jedina, da eliminise sve drugo. Sada smo dostigli taj nivo da je to moguce i da se desava as we speak.

 

Problem sa nasim dosadasnjim sistemima organizacije je sto nisu otvoreni za evoluciju. Potrebu za promenom posmatraju kao gresku, subverziju.

Ova je knjiga dobra o tome: https://en.wikipedia.org/wiki/Collapse:_How_Societies_Choose_to_Fail_or_Succeed 

 

Edited by noskich
Link to comment

Da se vratim na nepoliticke teme. Velika zamerka globalizaciji, ovakvoj kakva je, jeste ukidanje raznolikosti i stvaranje uniformnosti svuda. Supermarket, cubicle, commute, masovna zabava, masovni mediji, ljudi koji svuda bulje u ekrane... Drugaciji zivotni stilovi su potisnuti na marginu i izumiru. Zato su mi interesantne alternative. Evo varijacije na temu nomadstva, ali prilicno originalne:

 

http://www.domain.com.au/news/how-one-german-millennial-chose-to-live-on-trains-rather-than-pay-rent-20150824

 

We buy a product – an organic apple, say – because it represents the image of a healthy lifestyle. As this example indicates, the very ecological protest against the ruthless capitalist exploitation of natural resources is already caught in the commodification of experiences: although ecology perceives itself as the protest against the virtualisation of our daily lives and advocates a return to the direct experience of sensual material reality, ecology itself is branded as a new lifestyle. What we are effectively buying when we are buying "organic food" etc is already a certain cultural experience, the experience of a "healthy ecological lifestyle".

 

http://www.theguardian.com/artanddesign/2014/may/21/prix-pictet-photography-prize-consumption-slavoj-zizek

 

PS.

 

 

 

Now, Müller washes her hair in the train bathroom and writes her college papers while travelling at a speed of up to 300km/h.

 

Bolje da je umesto glumatanja besparice i foliranja da je klošarka (a nije) uzela da živi u normalnom stanu koji su joj ćale i keva kupili.

 

Nije rijetkost da omladina porijeklom iz imucnijih ili relativno imucnijih obitelji pomisli da je autenticna egzistencija u nemastini i oskudici. Ona cesto zarko zeli da od svojiih zivotnih privilegija i komoditeta odustane, trazeci (za) sebe (mjesto) u svijetu "obicnosti", oskudevanja i borbe. Dok, s druge strane, omladina porijeklom iz siromasnih ili relativno siromasnih obitelji, u zivotnoj raskosi vidi jedini smisao opostojavanja. Tipicno za covijeka formiranog u svijetu lisenom oskudijevanja je da ovu zelju za "pukom" materijalnom obezbijedjenoscu posmatra kao trivijalnu i banalnu. http://www.parapsihopatologija.com/forums/index.php?showtopic=14684&p=3177079

Link to comment

We buy a product – an organic apple, say – because it represents the image of a healthy lifestyle. As this example indicates, the very ecological protest against the ruthless capitalist exploitation of natural resources is already caught in the commodification of experiences: although ecology perceives itself as the protest against the virtualisation of our daily lives and advocates a return to the direct experience of sensual material reality, ecology itself is branded as a new lifestyle. What we are effectively buying when we are buying "organic food" etc is already a certain cultural experience, the experience of a "healthy ecological lifestyle".

 

http://www.theguardian.com/artanddesign/2014/may/21/prix-pictet-photography-prize-consumption-slavoj-zizek

 

PS.

 

 

Bolje da je umesto glumatanja besparice i foliranja da je klošarka (a nije) uzela da živi u normalnom stanu koji su joj ćale i keva kupili.

 

Nije rijetkost da omladina porijeklom iz imucnijih ili relativno imucnijih obitelji pomisli da je autenticna egzistencija u nemastini i oskudici. Ona cesto zarko zeli da od svojiih zivotnih privilegija i komoditeta odustane, trazeci (za) sebe (mjesto) u svijetu "obicnosti", oskudevanja i borbe. Dok, s druge strane, omladina porijeklom iz siromasnih ili relativno siromasnih obitelji, u zivotnoj raskosi vidi jedini smisao opostojavanja. Tipicno za covijeka formiranog u svijetu lisenom oskudijevanja je da ovu zelju za "pukom" materijalnom obezbijedjenoscu posmatra kao trivijalnu i banalnu. http://www.parapsihopatologija.com/forums/index.php?showtopic=14684&p=3177079

 

Ja sam za to da tu jabuku odgojis, a ne da je kupis.

 

Ne, nisam za namernu oskudicu, vec za ono sto je zaista potrebno. Naravno da ne zagovaram glad i mucenje. Ali istovremeno ne zagovaram luksuz.

 

A sada za one koji ne vide potrebu za planiranjem, evo sta se desava mladom paru koji je bez planiranja dao otkaze na poslovima i sada putuje svetom:

 

http://howfarfromhome.com/2015/08/31/why-we-quit-our-jobs-in-advertising-to-scrub-toilets/

Link to comment

Nasrudin ate a poor man's diet of chickpeas and bread. His neighbor, who also claimed to be a wise man was living in a grand house and dining on sumptuous meals provided by the emperor himself.


His neighbor told Nasrudin, "if only you would learn to flatter the emperor and be subservient like I do, you would not have to live on chickpeas and bread."


Nasrudin replied, "and if only you would learn to live on chickpeas and bread, like I do, you would not have to flatter and live subservient to the emperor."


Link to comment

Zasto bi intrinsicka motivacija dovela do vece efikasnosti i efektivnosti nego danasnji sistem nagradjivanja:

 

http://www.alfiekohn.org/article/boring

 

To posto je fokus danas na toj efektivnosti i efikasnosti, a onako usput, dovela bi i do neuporedivo vece slobode i zadovoljstva zivotom. Uz bazicni prihod i eliminisanje prinude da se obavljaju dosadne i cesto nepotrebne aktivnosti radi prezivljavanja.

 

We need to ask, Which boring tasks really are indispensable? And why? Instead, we take on faith that some people will have to chop up an endless conveyor belt of chicken carcasses regardless of what it does to their health and sanity. We accept without question that children have to memorize the state capitals even though they could look up that information whenever they need it. Like any other tool for facilitating the completion of a questionable task, rewards offer a “how” answer to what is really a “why” question. “Reach for the reinforcements if people find the task uninteresting” is a slogan that perpetuates the status quo and allows us, as teachers and managers and citizens in a democracy, to continue taking certain things for granted.

Edited by noskich
Link to comment

Zasto bi intrinsicka motivacija dovela do vece efikasnosti i efektivnosti nego danasnji sistem nagradjivanja:

 

http://www.alfiekohn.org/article/boring

 

To posto je fokus danas na toj efektivnosti i efikasnosti, a onako usput, dovela bi i do neuporedivo vece slobode i zadovoljstva zivotom. Uz bazicni prihod i eliminisanje prinude da se obavljaju dosadne i cesto nepotrebne aktivnosti radi prezivljavanja.

 

We need to ask, Which boring tasks really are indispensable? And why? Instead, we take on faith that some people will have to chop up an endless conveyor belt of chicken carcasses regardless of what it does to their health and sanity. We accept without question that children have to memorize the state capitals even though they could look up that information whenever they need it. Like any other tool for facilitating the completion of a questionable task, rewards offer a “how” answer to what is really a “why” question. “Reach for the reinforcements if people find the task uninteresting” is a slogan that perpetuates the status quo and allows us, as teachers and managers and citizens in a democracy, to continue taking certain things for granted.

 

Pod jedan, moderan svet je vec u velikoj meri automatizovao i robotizovao dosadne stvari. Dosta toga što su nekada radili radnici na traci sada roboti na traci, i trend je takav da se to sve više nastavlja. Faza u kojoj radnik sedi na traci i ceo dan radi istu radnju (bila) je neophodni tranzicioni korak između tradicionalnog ljudskog i robotskog rada. Informatička revolucija je omogućila da, kao što su roboti zamenili radnike koji ceo dan šrafe isti šraf, kompjuteri zamene birokrate i šalteruše koje ceo dan lupaju isti pečat.

 

Pod dva, postoje stvari za koje ne postoji i neće postojati ,,intrinzička" motivacija. Niko ne voli da čisti svoja govna, a kamoli tuđa. Sistem ,,ekstrinzičkih" nagrada omogućava da oslobodi 98% ljudi aktivnosti koje jednostavno ne vole da rade - a da 2% motiviše da to rade ne samo za sebe već i za sve ostale jer tako dobro zarađuju (u razvijenim državama vodoinstalateri jako dobro zarađuju a đubretari imaju plate prilično iznad proseka).

 

Pod tri, ovakve stvari pišu uglavnom neprosečni ili čak vanserijski ljudi. I ponekad one imaju itekako smisla, jer nadprosečni ljudi mogu da vide ono što drugi ne vide. Međutim, često se svodi na to da ti ljudi jednostavno pišu iz svoje perspektive. Jebiga, postoji ogroman broj ljudi za koje ne postoji ,,intrinzična" motivacija, koji nisu kreativni i inovativni i kojima samo treba da daš slobodno vreme pa da procvetaju i krenu da doprinose društvu. Za veliki broj ljudi, da ne kažem ogromnu većinu, ako im obezbediš prihod koji ih zadovoljava, biće sasvim srećni da ceo dan sede i ne rade ništa - tj. ništa što je od koristi za nekoga drugog. To je klasičan free rider problem.

Link to comment

Jebiga, postoji ogroman broj ljudi za koje ne postoji ,,intrinzična" motivacija, koji nisu kreativni i inovativni i kojima samo treba da daš slobodno vreme pa da procvetaju i krenu da doprinose društvu. Za veliki broj ljudi, da ne kažem ogromnu većinu, ako im obezbediš prihod koji ih zadovoljava, biće sasvim srećni da ceo dan sede i ne rade ništa - tj. ništa što je od koristi za nekoga drugog. To je klasičan free rider problem.

 

To ti je ono, prvih 6 godina te roditelji `socijalizuju` po modelu po kojem su oni bili `socijalizovani`, zatim te navikavaju da 8 godina sedis u klupi i ponavljas ono sto ti se kaze, pa onda sa manjim varijacijama to isto, 4 + 4 godine. Konacno nadjes neki pocetnicki posao da budes potrcko. I tada ti kazu, hajde sad ako hoces da napredujes misli `out of the box`, daj neku kreativnost, ali samo ako je primenljiva i profitabilna. 

 

I onda je problem sto ljudi nemaju kreativnosti nakon sveg tog ispiranja mozga, i prepoznavanja samo male nijanse kreativnosti relevantne za preduzece koja je profitabilna.

 

 

Schools%2Band%2BPrisons.JPG

 

A na konto automatizacije, da je svrha automatizacije oslobadjanje ljudi onda bi vec sada svuda imali kola bez vozaca, solarnu energiju; posto je u Kini, Bangladesu itd. jeftinije da to to rade ljudi onda oni to i dalje i rade. Profit odlucuje, ne sta vodi oslobodjenju ljudi. I da, postoje stvari koje moraju da se rade, a koje bi retko ko voleo da radi. Moze svako da radi takvu stvar jedan dan u godini dana, umesto sto se ljudi osudjuju da ih rade ceo zivot.

Edited by noskich
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...