Dobra plata, dobro mesto, jeftin real estate

[noskich]

Najbolja investicija koju ti niko ne moze oduzeti su tvoje sposobnosti i vestine. Sto manje zavisis od drugih to bolje.

[Pontijak]

Cenom metala se debelo manipulise preko papirnih investicija koje polazu pravo na zlato koje ne postoji. Biti 90% u metalima ili bilo cemu drugom te previse izlaze riziku. Kada kupujes i prodajes metale gubis na proviziji, imas problem mobilnosti i sigurnosti. Ok je biti pripremljen, ali nije ok ceo zivot pretvoriti u veliku pripremu kao DP.

 

pa kada se raspadne sistem uvek ce ti svako uzeti konkretan metal posto ga zagrize da vidi da li je pravi :P  nema onda provizija nego onako konkretno, zlatnik za nesto sto ti je potrebno, plug ili sekiru recimo za radove a DP sam uzeo samo kao varijaciju, iskreno se nadam da do takvog sloma nece doci za mog zivota

Najbolja investicija koju ti niko ne moze oduzeti su tvoje sposobnosti i vestine. Sto manje zavisis od drugih to bolje.

tu se slazem sa tobom

[noskich]

Da, ali ako ne dodje do sloma tu gde si onda gubis znacajnu sumu na proviziji. I imas veliki rizik da budes zrtva manipulacija cenom. Cenim da me 25% dovoljno osigurava od te mogucnosti za sada, a utvrdicemo to osiguranje kasnije.

[Pontijak]

ma dobro, ako ti mozes da zivis sa tim rizikom da do sloma moze da dodje i da ti onda propada 75% ko sam ja da ti prigovaram, to je tvoj slobodan izbor da organizujes zivot na nacin za koji ti mislis da je najbolji za tebe :)

Edited August 15, 2015 by Pontijak

[noskich]

Ima pored Doomsday preppersa i Escape to the wild jos jedan TV show povezan sa tematikom, zove se Extreme cheapskates. Od svih njih jedino mi se dopada Escape, ovi ostali se trude da predstave ucesnike kao sto vece fanatike radi uzivanja publike, a ucesnici u emisijama vrlo rado prihvataju takav scenario. Vidi se da su po prirodi egzibicionisti i attention seekeri. Cak mi DP u nekim momentima deluje kao da je sniman prema scenariju. U svakom slucaju, u DP i EC ucenici se fokusiraju na sporedne stvari, previse gube energiju na to. Recimo u DP se spremaju za pomeranje gravitacione teze planete ili u EC sushe salvete za ponovnu upotrebu. A istovremeno su gojazni, voze 4WD i slicno. Bolje da unaprede zdravlje i dignu ruke od kola, umesto sto stede na salvetama. Na prvom mestu bi trebali da se pozabave krupnim stvarima.

 

Za razliku od njih Escape to the wild autor zaista pokusava da se uzivi u takav zivot i da shvati ljude o kojima pravi emisiju. 

[noskich]

 

 

[noskich]

Poslednje istrazivanje o kvalitetu zivota, nista novo. Australija i Kanada okupiraju sedam pozicija u top 10:

http://www.abc.net.au/news/2015-08-18/melbourne-named-worlds-most-liveable-city-again/6705274

 

Samo sto ovakva istrazivanja ne uzimaju u obzir da taj kvalitet nije na izvolte svima:`The Victorian Council of Social Service said Melbourne's top ranking failed to recognise the growing disparity between those who can afford to live where the services and jobs are and those who have to live in areas of high unemployment and poor transport.

"Perhaps the EIU should survey the growing number of people sleeping rough on Melbourne's streets about how liveable they find the city in the midst of winter," Emma King, VCOSS chief executive said.

"A growing body of evidence paints a starkly different picture of our community.`

 

Ovi penzosi su se pronasli drugde:

 

http://www.sbs.com.au/news/article/2014/09/09/champagne-lifestyle-lemonade-budget-why-so-many-aussies-are-moving-thailand

[noskich]

Istrazivanja Ekonomista i UN se baziraju na objektivnom skupu kriterijuma na osnovu kojeg se racuna konacna ocena kvaliteta. 

Galup, sa druge strane pita ucesnike istrazivanja i racuna ocenu na osnovu subjektivnog dozivljaja ispitanika. I dok se percepcija ispitanika o njihovom kvalitetu zivota ne razlikuje od rezultata koji se dobijaju objektivnim pristupom, kada ih pita kako zive svoje zivote situacija je potpuno drugacija. Sta ti vrede visoki objektivni pokazatelji ako ne spavas dovoljno, retko se smejes, ne radis nesto sto volis i sto ti je interesantno, a stalno si izlozen stresu i zabrinut.

 

http://www.gallup.com/opinion/gallup/182843/happiest-people-world-swiss-latin-americans.aspx

 

I onda se dobije zapanjujuc rezultat da su sve top 10 zemlje po srecnom nacinu zivota u Juznoj Americi, dok je Srbija cetvrta od pozadi, u drustvu sa Sudanom i Bangladesom:

 

http://www.gallup.com/poll/182009/mood-world-upbeat-international-happiness-day.aspx

[noskich]

Cilj je da se izbegne prinuda.

Evo jedan dobar tekst o prinudi:

http://www.alternet.org/personal-health/more-society-coerces-its-people-greater-greater-chance-mental-illness

 

A Gallup poll released in January 2013 reported that the longer students stay in school, the less engaged they become, and by high school, only 40% reported being engaged. Critics of schooling from Henry David Thoreau and Paul Goodman to John Holt and John Taylor Gatto have understood that coercive and unengaging schooling is necessary to ensure that young people more readily accept coercive and unengaging employment. As I reported in the same article, a June 2013 Gallup poll revealed that 70% of Americans hate their jobs or have checked out of them.

Unengaging employment and schooling require all kinds of coercions for participation, and human beings pay a psychological price for this. In nearly three decades of clinical practice, I have found that coercion is often the source of suffering.

In all societies, there are coercions to behave in culturally agreed upon ways. For example, in many indigenous cultures, there is peer pressure to be courageous and honest. However, in modernity, we have institutional coercions that compel us to behave in ways that we do not respect or value. Parents, afraid their children will lack credentials necessary for employment, routinely coerce their children to comply with coercive schooling that was unpleasant for these parents as children. And though 70% of us hate or are disengaged from our jobs, we are coerced by the fear of poverty and homelessness to seek and maintain employment.

Edited August 20, 2015 by noskich

[maximus]

http://www.nytimes.com/2015/08/16/technology/inside-amazon-wrestling-big-ideas-in-a-bruising-workplace.html?_r=0

 

пацови trce u krug, penju se, padaju dole, opet trce I tako radi corporate roller coaster:)

[noskich]

Te granice toga `sta je normalno` se stalno pomeraju planski postepeno tako da se ne primeti. I idu ka onome sto je srz korporativizma, a to je fasizam. 

To je ideal bilo da je zatvor, skola ili radno mesto u pitanju. Problem teznje za kontrolom svega. Kompleks civilizacije.

 

Edited August 21, 2015 by noskich

[noskich]

Obicno ovde delim linkove koji su deo subkulture jednostavnog zivljenja i finansijske nezavisnosti.

Ali evo kako to moze da se glamuralizuje pa da cak Cosmopolitan objavi:

 

Why I Gave Up a $95,000 Job to Move to an Island and Scoop Ice Cream Four years ago, I dismantled my life in New York and headed to a place where I knew no one.

 

http://www.cosmopolitan.com/lifestyle/a39772/why-i-gave-up-a-95k-job-to-move-to-an-island/

 

Ovo nije finansijska nezavisnost, ali je dosta rasprostranjeno u nomadskoj subkulturi: odes negde, radis sta god nadjes neko vreme dok upoznas mesto i zatim nakon sto nesto ustedis odes drugde pa opet nanovo.

 

"These days, I work as a bartender, a job I pursued simply because it's something I always wanted to try. Sometimes I think back to the question I used to be asked in job interviews: "Where do you see yourself in five years?" That always seemed a depressing notion, to already know what you'd be doing five years in the future. Here it's not unusual for someone to work as a cook on St. John, then move to Thailand for six months to work as a dive instructor, then they will head off to Alaska and work on a fishing boat. Living abroad has exposed me to a different approach to life, one in which you're not expected to settle in one place and do one kind of job. Perhaps some of us are meant to move around every few years, change jobs and live many different micro lives."

 

A moze i da se odabere zeljena lokacija i pokrene biznis ciji cilj nije profit, vec da se pokriju troskovi skromnog zivota dok radis nesto sto volis tamo kao ova porodica:

 

Edited August 26, 2015 by noskich

[Budja]

Istrazivanja Ekonomista i UN se baziraju na objektivnom skupu kriterijuma na osnovu kojeg se racuna konacna ocena kvaliteta. 

Galup, sa druge strane pita ucesnike istrazivanja i racuna ocenu na osnovu subjektivnog dozivljaja ispitanika. I dok se percepcija ispitanika o njihovom kvalitetu zivota ne razlikuje od rezultata koji se dobijaju objektivnim pristupom, kada ih pita kako zive svoje zivote situacija je potpuno drugacija. Sta ti vrede visoki objektivni pokazatelji ako ne spavas dovoljno, retko se smejes, ne radis nesto sto volis i sto ti je interesantno, a stalno si izlozen stresu i zabrinut.

 

http://www.gallup.com/opinion/gallup/182843/happiest-people-world-swiss-latin-americans.aspx

 

I onda se dobije zapanjujuc rezultat da su sve top 10 zemlje po srecnom nacinu zivota u Juznoj Americi, dok je Srbija cetvrta od pozadi, u drustvu sa Sudanom i Bangladesom:

 

http://www.gallup.com/poll/182009/mood-world-upbeat-international-happiness-day.aspx

 

I naravno da je Galupovo subjektivno vidjenje bezveze jer je, vrlo verovatno, rezultat nekih kulturnih razlika.

 

Recimo, kako to da najgore od juznoamerickih zemalja stoje Cile i Argentina.

 

Kako to da se dobro kotiraju centralnoamericke zemlje u kojima je kriminal i stope ubistva najvisi na svetu.

[noskich]

Ima nesto i u kulturi. Kultura kao kolektivni dozivljaj sveta. To ti je ono, dodjes u Srbiju nakon podosta vremena i onda primetis stvari koje su ti ranije bile svakodnevnica: pola vesti na TV-u su saopstenja stranaka na konferencijama za stampu, ljudi su nervozni, zabrinuti, neljubazni, depresivni, preovladjujuce misljenje je da je svuda bolje nego u Srbiji i da je strano bolje od domaceg... Stalno neke afere, prepucavanja, vadjenja kostura iz ormara, preispitivanje proslosti po ko zna koji put bez ikakvog finala i zakljucka pa opet isto... Zato me ne cudi da je po Galupovom istrazivanju Srbija skoro poslednja. Mnogo je crna ta kultura tamo.

 

S druge strane, kad udjem u Laos nema zurbe, sve je laganica, opustencija, nema nervoze i nezadovoljstva, iako je zemlja daleko siromasnija od Srbije. Siesta popodne kad zakuva vreme. Ruca se pa se odspava. Rashladjuju se ispred kuca sa picem i pricaju sa komsijama, mladji igraju uz muziku, a jos mladji se igraju svuda po ceo dan. A daleko od toga da ih je nesreca zaobisla. Do 1973 ih je US tukla bombama svakodnevno. Najbombardovanija zemlja u istoriji. Iz feudalizma usli preko noci u boljsevizam. Izolovani do pada berlinskog zida. Mozda je to bila pozitivna stvar.

Edited August 26, 2015 by noskich

[garcia]

A kakav je kontejner-barometar u Laosu. Nije valjda da nas i tu šiju :(