Dobra plata, dobro mesto, jeftin real estate

[noskich]

Ali je mnogo manja sansa da ta investicija izgubi ogromnu vrednost ili bankrotira tek tako.

 

Investiranje je kao religija, investiras u skladu sa svojim verovanjem. 

[rajka]

Investiranje je kao religija, investiras u skladu sa svojim verovanjem. 

 

good one 

[Budja]

Kao sto sam vec napisao racunam na 4% nakon inflacije uz veoma konzervativne pretpostavke: potpuno pasivan prihod, 0 nasledstvo i tri puta veci troskovi nego sto ih imam sada. A kada uzmemo u obzir da ce biti nekakvog dodatnog prihoda ma cime se budem bavio, nasledstva i manjih troskova (0 renta, nizi troskovi skoro svega na Tajlandu, manji troskovi hrane...), onda ce i 2% nakon inflacije biti dovoljno.

 

Sad, 2% na ustedjevinu od milion dolara je OK ($20,000), ali do milion dolara ustedjevine treba stici.

 

I u tom slucaju nominalan prinos na koji racunas jeste manji od 9%, nije inflacija 5%.

[Budja]

Nakit je jako losa investicija. Dijamanti nisu uopste retki, vec se njihova cena bazira na monopolu i vestackoj nestasici.

Odnos cene i tezine plemenitih metala u nakitu takodje nije dobar, izrada nakita cini dobar deo cene. 

 

Zlato je od 90-ih do danas poskupelo 500% i poskupelo bi jos vise da se ne manipulise njegovom cenom preko papirnog zlata. Plemeniti metali su jednostavno osiguranje. Za razliku od akcija, obveznica, kesha nisu slovo na papiru, vec nesto konkretno sto imas u ruci i sto ima mnogo namena u industrijskoj proizvodnji, narocito srebro. Srebro (poluge i/ili novchici) je danas po meni jako dobra investicija (pogledati istorijski odnos cene zlata i srebra, primene srebra u proizvodnji i opadanje raspolozive kolicine srebra).

 

Zemlja je takodje po meni vrhunska investicija. `They don`t make it anymore`. 

 

E, sad, hoces sigurnu investiciju a pominjes zemlju. 

[Indy]

Superannuation (penzioni fond) performans je znatno bolji od toga. (Osim ono oko 2008).

 

 

EDIT. Iskopah nešto na brzinu

Edited July 26, 2015 by Indy

[Budja]

Kupiti stanove/kuce pa izdavati je dugorocna investicija a ne kosta puno vremena i truda za odrzavanje. 

 

Nisam siguran, rizik promene cena usled milion faktora, investiciono odrzavanje, i ostali troskovi a ni za vreme nisam tako siguran.

+ treba doci do kupovine stana a da se ne zaduzis.

[banecare1]

da mi je znati kako ste dosli od kontejnera do miliona 

[Indy]

Kontejner po kontejner - milionče!

[noskich]

Sad, 2% na ustedjevinu od milion dolara je OK ($20,000), ali do milion dolara ustedjevine treba stici.

 

I u tom slucaju nominalan prinos na koji racunas jeste manji od 9%, nije inflacija 5%.

 

Pa jbg, ne `zlopatim` se ja po Australiji za dzabe. 

 

E, sad, hoces sigurnu investiciju a pominjes zemlju. 

 

U skladu sa dugorocnim trendovima. Rast populacije i time traznje za hranom, smanjenje obradivih povrsina uzrokovano erozijom, koriscenjem zemlje za stoku i za biofuel i naselja, na duze staze nema da omane. Pogledaj sta rade sve zemlje koje imaju visak kapitala, Kina, naftasi sa bliskog istoka, kupuju zemlju po Africi. US sponzorise fasiste u Ukrajni u trampi za njihovu zemlju koja je po odnosu cene i kvaliteta broj jedan na svetu. 

 

Mozda neces imati svake godine cisto da vidis roi na zemlju, ali malo sta je sigurnije od nje. Jedino metale da zakopas negde ili da memorises sifru za bitcoin novcanik. Sve ostalo se moze oduzeti. Mozes da zivis na njoj, mozes da je obradjujes, da je iznajmis, da pokrenes neku proizvodnju ili uslugu na njoj,,,

 

A kao investicija, otac jednog mog drugara iz Indonezije se tako obogatio. Kupi zemlju na obodu Dzakarte. Ceka da se grad siri i da se infrastruktura izgradi u okolini. Onda je proda. Kada je dovoljno zaradio poceo je da gradi stanove. I po tom modelu se prosirio, sada ima privatnu bolnicu, univerzitet, firmu koja salje radnike po svetu, restoran... To za ove sto hoce da posvete zivot akumulaciji kapitala.

Edited July 26, 2015 by noskich

[noskich]

Superannuation (penzioni fond) performans je znatno bolji od toga. (Osim ono oko 2008).

 

 

EDIT. Iskopah nešto na brzinu

 

Tacno, samo sto smo sada usli u novu eru u kojoj vaze nova pravila igre. Negativne kamate, quantitative easing, low hanging fruit je pobrano, peak oil se priblizava... Najverovatnije vreme znacajno nizih prihoda na investicije nego pre. Tako da dobro je investirati, ali su naredni nivoi neophodni - substitucija potrosnje proizvodnjom, razvijanje licnih sposobnosti, izgradnja mreze ljudi koji se medjusobno ispomazu... 

[Budja]

da mi je znati kako ste dosli od kontejnera do miliona 

 

 

Kontejner po kontejner - milionče!

 

 

Sad, 2% na ustedjevinu od milion dolara je OK ($20,000), ali do milion dolara ustedjevine treba stici.

 

I u tom slucaju nominalan prinos na koji racunas jeste manji od 9%, nije inflacija 5%.

 

 

Pa jbg, ne `zlopatim` se ja po Australiji za dzabe. 

 

 

 

Pa jbg, ne `zlopatim` se ja po Australiji za dzabe. 

 

 

U skladu sa dugorocnim trendovima. Rast populacije i time traznje za hranom, smanjenje obradivih povrsina uzrokovano erozijom, koriscenjem zemlje za stoku i za biofuel i naselja, na duze staze nema da omane. Pogledaj sta rade sve zemlje koje imaju visak kapitala, Kina, naftasi sa bliskog istoka, kupuju zemlju po Africi. US sponzorise fasiste u Ukrajni u trampi za njihovu zemlju koja je po odnosu cene i kvaliteta broj jedan na svetu. 

 

Mozda neces imati svake godine cisto da vidis roi na zemlju, ali malo sta je sigurnije od nje. Jedino metale da zakopas negde ili da memorises sifru za bitcoin novcanik. Sve ostalo se moze oduzeti. Mozes da zivis na njoj, mozes da je obradjujes, da je iznajmis, da pokrenes neku proizvodnju ili uslugu na njoj,,,

 

A kao investicija, otac jednog mog drugara iz Indonezije se tako obogatio. Kupi zemlju na obodu Dzakarte. Ceka da se grad siri i da se infrastruktura izgradi u okolini. Onda je proda. Kada je dovoljno zaradio poceo je da gradi stanove. I po tom modelu se prosirio, sada ima privatnu bolnicu, univerzitet, firmu koja salje radnike po svetu, restoran... To za ove sto hoce da posvete zivot akumulaciji kapitala.

 

 

1. Zemlja, kao prosecni prinos, nije isto sto i konkretan plac.

2. Ovo za okolinu gradova,  ok, no kada ce se izgraditi i prosiriti? In your life time? Mozda da, mozda ne. Rizik. Ovaj oko Dzakarte je imao srece, neki drugi, recimo po Srbiji, mogu verovatno da se slikaju.

[banecare1]

Kontejner po kontejner - milionče!

 

ja mislim da je noksich pobrko ptice bolan. treba da se sevi, a on bi da sovi

 

[noskich]

1. Zemlja, kao prosecni prinos, nije isto sto i konkretan plac.

2. Ovo za okolinu gradova,  ok, no kada ce se izgraditi i prosiriti? In your life time? Mozda da, mozda ne. Rizik. Ovaj oko Dzakarte je imao srece, neki drugi, recimo po Srbiji, mogu verovatno da se slikaju.

 

Nije on imao srece vec je pogledao trend u proteklih 50 godina, prirodni rast populacije plus migracija imajuci u vidu privredni rast. Onda je znao u prste delove grada, tako da je u njegovom slucaju to bio veoma dobro kalkulisani rizik. A u slucaju Srbije to bi vec bio mnogo mnogo veci rizik jer je sve obrnuto. Negativna migracija, negativni prirodni prirastaj, negativni privredni rast. U Srbiji je mislim najbolje ici na poljoprivrednu proizvodnju za izvoz, narocito ako si u stanju da obradis proizvod. Vidjam po Australiji ajvar koji se uvozi iz Makedonije. Tako nesto. Tegle kompota, pekmez, ajvar... Nisi u nemilosti prekupaca kao primarni proizvodjac, mozes da izvozis, a mozes i da prodajes u zemlji.

[noskich]

ja mislim da je noksich pobrko ptice bolan. treba da se sevi, a on bi da sovi

 

 

Jarane, u ovom delu diskusije je vreme da se opet pomene pricha koju smo vec pre potezali:

 

The Story of the Mexican Fisherman

This is the story that started the “be more with less” movement for me. While I knew all work and no play wasn’t the way, I thought I would forever be stuck in the cycle of working to live. I thought I would always have a car payment, credit card debt and not enough month at the end of the money. I thought I had to work harder to make more, buy more and have more. At one time, I really thought that would make me better somehow.

This story is my inspiration to slow down, reassess, and get real about how I want to live life.

An American investment banker was at the pier of a small coastal Mexican village when a small boat with just one fisherman docked.  Inside the small boat were several large yellowfin tuna.  The American complimented the Mexican on the quality of his fish and asked how long it took to catch them.

The Mexican replied, “only a little while. The American then asked why didn’t he stay out longer and catch more fish? The Mexican said he had enough to support his family’s immediate needs. The American then asked, “but what do you do with the rest of your time?”

The Mexican fisherman said, “I sleep late, fish a little, play with my children, take siestas with my wife, Maria, stroll into the village each evening where I sip wine, and play guitar with my amigos.  I have a full and busy life.” The American scoffed, “I am a Harvard MBA and could help you. You should spend more time fishing and with the proceeds, buy a bigger boat. With the proceeds from the bigger boat, you could buy several boats, eventually you would have a fleet of fishing boats. Instead of selling your catch to a middleman you would sell directly to the processor, eventually opening your own cannery. You would control the product, processing, and distribution. You would need to leave this small coastal fishing village and move to Mexico City, then LA and eventually New York City, where you will run your expanding enterprise.”

The Mexican fisherman asked, “But, how long will this all take?”

To which the American replied, “15 – 20 years.”

“But what then?” Asked the Mexican.

The American laughed and said, “That’s the best part.  When the time is right you would announce an IPO and sell your company stock to the public and become very rich, you would make millions!”

“Millions – then what?”

The American said, “Then you would retire.  Move to a small coastal fishing village where you would sleep late, fish a little, play with your kids, take siestas with your wife, stroll to the village in the evenings where you could sip wine and play your guitar with your amigos.”

http://bemorewithless.com/the-story-of-the-mexican-fisherman/

[banecare1]

Jarane, u ovom delu diskusije je vreme da se opet pomene pricha koju smo vec pre potezali:

 

The Story of the Mexican Fisherman

 

kakav early retirement ako imas obavezu da podrzis familiju, izguras decu makar sa obrazovanjem i obezbedis neku sigurnost ako prestanes biti sposoban da radis pre odlaska u vecna lovista. to je manje-vise standardna situacija za nas iz ex-yu koji hoce nesto da urade, a nemaju pasose bogatih zemalja sa dobrim socijalnim sistemom, koja te nece ostaviti na ulici ako nisi bas mnogo glup i lenj. mogu misliti kako te je citati iz srbije, gde mnogi koji hoce i znaju raditi ne dobiju sansu. ja se ne zalim, radim ko stoka, ali znam zasto. evo me od jutros u kancelariji, a sinoc sam u ponoc pobegao od super drustva koje je obecavalo dobar provod, jbg sinoc sam morao, ali nije tako stalno. kako ces izgurati neki talenat klinaca ili milion drugih stvari koje se pojave u zivotu i kada moras biti u tonusu, sa nekim kesom ili kredibilan da ti pozajmi neko iz okruzenja. pa i banka ako bas zaskripi. ja nisam u zivotu uzeo kredit, ali ne smatram ih da su losa stvar ako imas konkretan cilj i plan za vracanje. mrzi me da pisem vise, jedno vreme sam prestao da citam ovo, ne znam koji moj sam opet poceo, samo se iznerviram 

 

i tak konzumerizam, kao da se samo iphone za pare moze kupiti. da radis samo za putovanja pa vredi. ima i nematerijalan deo satisfakcije kada napravis nesto na poslu, pa fajtovi, kolegijalizam... mislim, guraj ti svoje, tvoj izbor, meni smeta sto je amer napravio milione a ispada glupan... e pa bas nije  :D