Jump to content
IGNORED

Dobra plata, dobro mesto, jeftin real estate


noskich

Recommended Posts

Kako sta, jesi li pogledao linkove? Svi moraju da se ugledaju na mene plus jos vise da bi zivi svet dugorocno preziveo na ovoj planeti.

 

ali, svet ne moze dugorocno da prezivi na ovoj planeti posto ce sunce na kraju umreti (kazu naucnici) :(

Link to comment

svojevremeno me je nervirao jedan slogan na ovu temu - kupićeš više

 

hiperproducija bofla je strašna stvar, em troši resurse kojih nema previše, pa zagađujemo tim istim boflom koji nam traje strašno kratko, a energijom smo zagađivali da ga napravimo, prevezemo, preradimo kada skvikne, ukratko, ovim tempom, nećemo dočekati prirodnu smrt zemlje

 

kupljeno kod kineza, pravih ili veštačkih svejedno, trajalo smešno kratko koliko je i koštalo, u cenu proizvoda nije bilo uključeno ništa što joj sleduje zdravorazumski - ni energija iz obnovljivih izvora, ni materijali koji uključuju savesno postupanje u sintezi, preradi i na kraju odlaganju, nikakav R&D, ama baš ništa što svet koliko toliko oblikuje u mesto koje ima neke šanse

 

da li je cilj stvaranje navike da se stalno troši na ništa, zato što se i to ništa plati malo, a za više ljudi nemaju ili jednostavno bogaćenje par vlasnika kanala proizvodnje ili distribucije, meni je svejedno, sve je to u sklopu obezbeđivanja većih količina za manje para, a to uništava planetu, imam još uvek bojler iz '60 koji radi, za to vreme je neko promenio 10-15 komata, računica je laka

Link to comment

ali, svet ne moze dugorocno da prezivi na ovoj planeti posto ce sunce na kraju umreti (kazu naucnici) :(

Dok se to ne desi za nekoliko milijardi godina ako ljudi zive odrzivo sasvim je sigurno da ce uspeti da kolonizuju neku drugu lokaciju. A mozda i uticati na evoluciju Sunca. Kakva tehnologija moze da se razvije za milijardu godina odrzivog razvoja, o tome ne mozemo ni da sanjamo. Ono sto nije sigurno je da li ce uspeti da prezive narednih nekoliko vekova.

Edited by noskich
Link to comment

Postoji takva stvar kao delimičan uspeh (za razliku od delimične trudnoće).

Ne mislim da se nesto poput Mad Max scenarija moze nazvati delimicnim uspehom. 

Link to comment

На жалост, нема шансе да људски род не преживи чак и гашење Сунца. Гори смо од буба шваба.

 

ЕДИТ. Па још нешто може да се уради на томе да се избегне то из филма. За почетак, да се скину ова говна са власти.

Edited by Indy
Link to comment

Ništa čudno, jer je rad spora smrt,

 

Da, rad je spora smrt, zakon je ropstvo, drustvo je vestacka tvorevina... aj da se vratimo svi u kameno doba, al ako moze svako za sebe, pa ko prezivi. 

 

Ono sto nama treba je manje gledanje profita a vise prosperiteta (drustva). Dakle vise para da se trosi na medicinu, nauku, da se resursi bolje rasporede, da se ne unistava priroda po svaku cenu, da ljudi manje vremena provode na poslu a vise ziveci zivot... da vise radimo ono sto volimo a ne ono sto moramo (zapravo ne moramo i tu je prava kvaka, ljudi zbog okoline, zbog toga sto svi sve mere novcem rade sve vise i vise, ne bi li kupili stvari koje im ne trebaju niti im zaista poboljsavaju zivot).

 

A glavni problem sa svim tim je sto ako umesto SUVa koristis javni prevoz ti si prakticno smanjio BDP, ako umesto sluzavke ti pomaze stara majka - manji BDP, ako umesto zdranja u meku i preskupih odmora provodis vreme rostiljajuci sa prijateljima i setajuci pored keja - smanjenje BDPa. Mi moramo da promenimo kako se uspeh zemlje meri ne bi li napredovali. Danas, sve se meri rastom BDPa, unemploymentom i ostalim cisto novcanim merama. Skup healthcare sistem je dobar za BDP, free healthcare za svakog je lose za BDP, itd...

Link to comment

da li je cilj stvaranje navike da se stalno troši na ništa, zato što se i to ništa plati malo, a za više ljudi nemaju ili jednostavno bogaćenje par vlasnika kanala proizvodnje ili distribucije, meni je svejedno, sve je to u sklopu obezbeđivanja većih količina za manje para, a to uništava planetu, imam još uvek bojler iz '60 koji radi, za to vreme je neko promenio 10-15 komata, računica je laka

Mislim da su oba u pitanju. Neko je lukavo skontao da ova silna sirotinja na svetu ipak ima neku crkavicu da potroši, pa joj se nudi što više bofla za to malo što mogu da potroše (delimično vidljivo i u Srbiji ali opet ni približno scenama iz Indije ili Nigerije). Kvaka je naravno u tome da su proizvodni klasteri na odabranim™ mestima i u odabranim™ rukama a supply chain i lanac distribucije su još bolje odabrani™. I svima lepo (dok žurka traje - a u zoru ćemo da vidimo šta dalje, ako je uopšte dočekamo).

Link to comment

Planned obsolescence or built-in obsolescence[1] in industrial design is a policy of planning or designing a product with an artificially limited useful life, so it will become obsolete, that is, unfashionable or no longer functional after a certain period of time. [2] The rationale behind the strategy is to generate short-term sales volume by reducing the time between repeat purchases (referred to as "shortening the replacement cycle"), until customers catch on and move to another product platform.

Link to comment

Jos nisam sreo nekoga kome je tzv. `otudjeni rad` (da pozajmim terminologiju od Marksa) cilj sam po sebi. Takav rad je sredstvo, uglavnom za placanje racuna (raja) ili za nagomilavanje jos vise novca, slave ili tako necega.

 

Zaboravlja se sve vise da postoji i neki drugi rad. Recimo pre industrijske prozivodnje smo imali zanate, pa su zanatlije svoj posao obavljale kao primenjenu umetnost. Ili moba kao rad u kojem se ljudi ispomazu i druze. Rad kao igra. Rad koji je sam po sebi prijatna aktivnost. 

 

Bas pre neki dan gledam jedan od onih simpaticnih snimaka u kojem u nekom rezervatu u Kostariki punacka zena kupa bebu lenjivca jer beba boluje od neke bolesti. Video podeljen na Fejsbuku stotine hiljada puta, lajkovan jos toliko, a zena mrtva hladna, otaljava posao sto bi se reklo. Te stotine hiljada ljudi bi jako volele da okupaju tu bebu, ali zena posto kupa bebe svaki dan ko zna koliko dugo je smorena.

 

Sustina - kada nesto radis po prvi put onda ti je interesantno, kada to radis svaki dan postaje rutina i dosadno. Postoji jako mnogo poslova koje moze da obavlja bilo ko ili sa vrlo kratkom obukom. Zasto onda jedna ista osoba mora obavljati jedan isti posao kada se taj posao moze podeliti izmedju ogromnog broja ljudi tako da svako moze da proba razlicite poslove i da uziva u tome?

 

Druga stvar, nekada se 90% stanovnistva bavilo poljoprivredom, sada se bavi 1-2% u razvijenim zemljama. Sto znaci da se apsolutno mogu prehraniti svi ljudi. I da se moze obezbediti najosnovnije svima. Sto bi vodilo ukidanju prisilnog rada i oslobadjanju nezamislive kolicine kreativnih kapaciteta. Talenti u svakakvim oblastima koji sada kopaju neku rudu golim rukama u Africi ili obradjuju zemlju u Indiji bi mogli da doprinesu umetnosti, nauci, idejama... Talenti u razvijenim zemljama koji sada jure da rade u investicionom bankarstvu (presipanju supljeg u prazno) ili kopanju nafte bi umesto toga mogli da doprinesu razvoju fizike, hemije...

Edited by noskich
Link to comment

Mene isto zanima zašto se nismo (u većem delu) oslobodili rada u smislu u kome je predviđao Keynes. To je dosad trebalo da se desi, jedino - ko bi onda omogućio pojedincima da imaju milijarde dolara?

 

Umesto toga...

 

I can't forget the sound, 'cause it's here to stay
The sound of people chasing money and money getting away

 

 

Kad sam počinjao u poslu, kasnih 1980-tih, najveći deo vremena mi je otpadao na ručnu obradu podataka (OK, ne baš ručnu, koristili smo džepne kalkulatore, ali se sve radilo peške). Onda je tekst morao da se piše takođe peške, rukom, pa da se prekucava pisaćom mašinom (tj. uz pomoć pripadnika profesije koja je u međuvremenu iščezla - daktilografa). Onda su grafikoni i dijagrami morali da se crtaju tušem i lepe u tekst, kao i fotografje (sa filma, naravno). Svi znamo kako to sve danas izgleda i da su neke od tih operacija postale praktično trenutne (recimo, statistička obrada podataka; ili, digitalna fotografija). U međuvremenu, ne samo da su učvršćeni monopoli izdavača u oblasti nauke, već je u pitanju industrija sa jednim od najvećih profita uopšte. Nije im dovoljno da mora da se plati (ogroman novac) za pristup onome što je najčešće urađeno javnim novcem, nego su se obezobrazili do te mere da za objavljivanje mora da im se plati, a da ne govorim da podrazumevaju da će svaki tekst do njih stići savršeno formatiran. Zašto? Zato što oni znaju da mi to sad možemo (zahvaljujući kompjuterima).

 

Tako, napretkom, umesto da oslobodimo sebe, obogatili smo (u nekim slučajevima, potpuno suludo) pojedince, većina kojih nam je potpuno nepoznata i nedostižna.

 

E Keynese, Keynese...

Link to comment

Vec bilo na ovoj temi, ali kada vec pominjemo nepotrebni otudjeni rad, vredi da se ponovo postavi link ka tekstu Grebera o `bullshit jobs`, dobar deo tercijarnog sektora danas: http://strikemag.org/bullshit-jobs/

 

Miki, dobar tekst, samo mora da se sporo cita. Izgubili smo danas duzi attention span iz 70-ih godina. Sada smo kao zlatne ribice.

Edited by noskich
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...