Peti oktobar na bliskom istoku i arapskom svetu

[namenski]

Definisi Zapad.

Danas.

[Zaz_pi]

Ali im je u isto vreme al-Kaida izašla na Golan.

 

Nisam ja uopšte siguran da su Izraelci otvorili šampanjac kada je Asad izgubio tlo pod nogama u Siriji. Štaviše, bilo je tamo ljudi sa par grama mozga koji su predvideli upravo ovakav razvoj situacije.

 

A, sto im je to problem? Unistena je vojska koja je u Jon Kipur ratu napala Izrael a dobili su podeljenu zemlju, poput Libana, sa 100 frakcija u koju mogu da udju kada hoce, kao i u Liban. Da, znam junacki otpor Hezbulaha 2006 u Libanu

[Muwan]

Ta logika ima smisla ako se Sirija posmatra kao neko ko bi mogao da ponovi Jom Kipur. Ali ja bih rekao da Asad nije ni u ludilu imao takve planove niti mu je Izrael bio u fokusu. U tom smislu je Izraelu od veće koristi i značaja da po Siriji ne vršljaju fanatici kako im se svidi, nego da se raspadne vojska od koje nije pretila realna opasnost.

[Bane5]

A, sto im je to problem? Unistena je vojska koja je u Jon Kipur ratu napala Izrael a dobili su podeljenu zemlju, poput Libana, sa 100 frakcija u koju mogu da udju kada hoce, kao i u Liban. Da, znam junacki otpor Hezbulaha 2006 u Libanu

 

ne treba 100 frakcija dovoljno je da im na granicama bude IS i nista vise.

mnogo stvari je tu drugacije pa je analogija itekako pogresna.

Edited September 7, 2014 by Bane5

[Anduril]

 

Definisi Zapad.

Danas.

 

 

Uglavnom clanice NATO-a, Japan, J. Koreja, AUS, itd.

[namenski]

   

 

Uglavnom clanice NATO-a, Japan, J. Koreja, AUS, itd.

Mislim da ta i takva podela ne ide, nekorektna je u neku ruku: OK za zapadnoevropske zemlje ukoliko Zapadnu Evropu posmatramo u klasicnom smislu plus SAD i Kanada

Cini mi se da si za glavni kriterijum uzeo standardna obelezja takozvane predstavnicke, parlamentarne demokratije, ali mislim da to nije OK: radi se o citavom spletu ostalih karakteristika i specificnosti, interese i da ne pominjem.

Mislim da je insistiranje na ovakvoj klasifikaciji pogresno zato sto obelezja politickog sistema, dakle 1 promenljivu, tretira kao uslov za dobijanje nagrade pripadnosti Zapadu, upisivanja u Zapad.

Ako sam te dobro razumeo, radi se o listi koja se siri onako kako se zadovoljavaju odredjeni kriterijumi: ne slazem se, jer je pripadnost Zapadnoj civilizaciji nesto mnogo sire i obavezujuce ali u koje u danasnjem globalizovanom svetu ima samo i jedino kulturni i civilizacijski znacaj.

Nedopustivo je, naime, Rusiju, sastavni i poprilicno vazan deo Zapadne civilizacije, iskljucivati iz iste na osnovu politickih kriterijuma.

Naravno, onako kao postapalica, ortopedsko pomagalo u diskusijama poput ove, tvoja klasifikacija moze da posluzi i donekle odrazava trenutne relacije u modernom svetu.

Edited September 7, 2014 by namenski

[mackenzie]

 

Gharibeh citizens expel ISIS terrorists and lift the Syrian flag in the village. DeirEzor CS

[Budja]

Ovo je otprilike sta bi bilo kad bi bilo.

Da, Homeini je osamdesetih bio izuzetno balansiran - pravo nevinasce.

Takodje, mozda je Iran manje ekstreman kad se poredi sa KSA ali to vec izgleda drugacije kad se poredi sa drugima u regionu.

Tesko je tamo naci bilo koju drzavu sa kojom bi mogao ciste savesti da saradjujes, tako da je ovo tvoje moraliziranje cisto gubljenje vremena.

Da su SAD usle u dil sa Iranom (sto je naucna fantastika posle krize sa taocima, nacionalizacijom itd.), ko ti garantuje da KSA ne bi reagovala jos mnogo agresivnijom i otvorenom podrskom islamistima sirom sveta? Jos bi usli u tal sa SSSR-om, dobili par nuklearki u zamenu za cash i dobio bi si potencijalno jos mnogo veci haos.

 

Da, cuveni argument "uticaja", da mi nemamo uticaj bili bi jos gori. Jedan od argumenata kojima se brani Izrael.

 

SBB KBB jeste potpuno prihvatljiv metod kada se eskaliranje situacije ne moze objasniti od juce. Moramo da se vracamo u proslost, pa tako i do pedesetih, britanskog sponzorstva puca u Iranu koji se jos uvek vodi kao okidac za revoluciju i dolazak Homeinija na vlast.

[Budja]

Cini mi se da ima jos nesto, sire gledano: umnozavanje takozvanih kriznih zarista.

I ne mislim da je to posledica bilo cije svesne ili ciljane politike: snage koje su umesane ili koje nastanu tokom krize i pocnu da se razvijaju logikom dogadjaja koja najcesce nema veze sa pocetnim pretpostavkama na kojima je kriza nastala, osamostaljuju se, politicki pa i ideoloski ciljevi se menjaju i - od krize do krize - svet dobije monstruma, Frankenstajna s kojim najcesce ne zna sta ce i kako ce.

Mozda se Izrael ratosiljao Sirije kao znacajnog neprijatelja, ali je utoliko vise porasla mogucnost da dobije i na severnim granicama ne 1 nego nekoliko Hamasa koji ce na kraju da se pokazu opasnijim po njega nego kakva takva drzava Sirija s kojom se moglo ratovati ali i pregovarati.

Nestabilnost postaje redovno stanje, a nestabilnost izmedju ostalog idealno pogoduje nastanku i razvoju terorizma u onom smislu u kom ga Zapad danas definise tako da kao rezultat borbe protiv terorizma zapocete pre vise od deceniju, danas imamo vise potencijalnih teroristickih zarista nego pre pocetka te borbe.

Tesko da je to iko hteo.

 

Opet nebitno, valjda neko nesto predvidja duze od pet dana.

Sigurno da nije hteo, ali sto su onda vuceni potezi za koje se sa velikom verovatnocom moglo pretpostaviti da ce ovako zavrsiti?

Apsolutno tu nema nikakvog izgovora.

[Bane5]

Opet nebitno, valjda neko nesto predvidja duze od pet dana.

Sigurno da nije hteo, ali sto su onda vuceni potezi za koje se sa velikom verovatnocom moglo pretpostaviti da ce ovako zavrsiti?

Apsolutno tu nema nikakvog izgovora.

 

ili 'zasto nisu vuceni potezi uopste'?

mislis da ih je bilo kad je sirija u pitanju?

[Budja]

Bilo je lupanja vratima ispred Asada. Odmah u pocetku mu je odsecena bilo kakva odstupnica dok je oruzje stizalo pobunjenicima bez ikakve reakcije. To svakako ne spada u pregovore i detant.

 

Slicno je bilo i sa Gadafijem. Ajde, ok, Gadafi je idiosinkratski ludak pa se tu ne zna sta bi se desilo, ali Asad to nije.

 

A tek Egipat. Slon u staklarskoj radnji. Necinjenje koje govori vise od bilo kakvog cinjenja kada je rec o pucu.

[Gandalf]

Kako to da nije bilo "koordinacije" sa ISI kada je al-Kaida osnivala al-Nusru u Siriji? Kada se tačno ISI raskantao sa al-Kaidom, verovatno posle Zarkavijeve pogibije?

Zarkavijevo divljastvo, neselektivno ubijanje i zlostavljanje lokalne populacije, su doveli do tihog sukoba izmedju centrale [Zavahiri & BL] i Al Kaide u Iraku. Zavahiri & BL su Zarkavijevu taktiku smatrali kotraproduktivnom jer je brutalnost potonjeg pretila da unisti podrsku za Al Kaidu medju Iracanima kao i medju muslimanima sirom sveta.

 

taktika Al Nusre u Siriji je, izmedju ostalog, da se ne ponovi iracki debakl uzrokovan gubljenjem podrske lokalaca. dok IS[iS] nastavlja Zarkavijevim stopama.

 

http://www.hudson.org/research/9901-the-zawahiri-letter-and-the-strategy-of-al-qaeda

 

 

Zawahiri does not in any way challenge the religious justification for Zarqawi’s actions; his arguments against certain tactics are purely pragmatic and political.

...

Zawahiri takes issue with three elements of Zarqawi’s strategy toward the Iraqi jihad: The indiscriminate massacre of Shia and desecration of their mosques, the very structure of the jihadi movement as a movement led by non-Iraqis, and the public beheadings of hostages. These actions, the letter suggests, are counterproductive to the short-term goal of the jihad - that is, the expulsion of the Americans and the creation of a Caliphate in Iraq. The letter discusses the first two issues with a great deal of circumspection, but registers disapproval of the beheadings much more forcefully.

 

The arguments regarding the attacks on the Shia address both theological and practical matters. On the theological level, Zawihiri does not disagree with most elements of Zarqawi’s takfir (excommunication) of the Shiite leaders. He describes the Shia pejoratively as the “twelver Rafida school” that is based on “excess and falsehood” (ghulu, kadhb), maligns the companions of the Prophet, and believes in an infallible and omnipotent hidden Mahdi. The Shia, he says, collaborated with the enemies of Islam both in the past, during the Crusades, and in the current invasion of Iraq. In the end, the conflict between an Islamic state and the Shia is inevitable.

 

Despite these facts, however, the letter proposes that the conflict with the Shia be delayed until the short-term goals are achieved. At the present stage, this conflict is counterproductive. It alienates the Sunni “common folk” whose support is, as noted above, a prerequisite for success; it distracts the mujahidin from the primary goal of expelling the Americans; and it is impractical because it is impossible to kill all the Shia in Iraq. Zawahiri distinguishes between the leaders of the Shia and the “common folk.” The former are apostates of Islam. The latter have simply been misled ideologically and, therefore, are to be forgiven due to their ignorance. They can be redeemed by dawa. To this Zawahiri adds that Iran is holding over one hundred al-Qaeda prisoners and may take revenge on them if Shia in Iraq are indiscriminately murdered.

 

The second issue is also approached with circumspection. Zawahiri asks, in the light of his observation that the real motivation of the Iraqi insurgency is nationalist and not truly Islamic, whether it is prudent that the non-Iraqi Zarqawi serve as leader of the insurgency. Zawahiri does not expand on this subject, but his position is clear.

 

The third issue is addressed with much more firmness. Zawahiri clearly states that even Zarqawi’s supporters among the Muslim population will not accept the scenes of slaughter of hostages. While he allows that such actions may be religiously-justified revenge for the enemy’s sins against Muslims, he assesses them according to the calculus of political pragmatism. The benefit that comes from “putting fear into the hearts of the Crusaders” does not counterbalance the damage that these actions cause the mujahidin in the media; the effect of these pictures in the media undermine the battle for the “hearts and minds” of the worldwide Muslim Umma.

 

Edited September 8, 2014 by Gandalf

[Gandalf]

Hoce li se ikada islamski svet vratiti svojim korenima i prvim kalifima koji su bili zastitnici nauke i umetnosti i vodili zemlje pune nacionalnih i verskih manjina.

tj. islamistickim korenima? 

Edited September 8, 2014 by Gandalf

[Bane5]

Bilo je lupanja vratima ispred Asada. Odmah u pocetku mu je odsecena bilo kakva odstupnica dok je oruzje stizalo pobunjenicima bez ikakve reakcije. To svakako ne spada u pregovore i detant.

 

Slicno je bilo i sa Gadafijem. Ajde, ok, Gadafi je idiosinkratski ludak pa se tu ne zna sta bi se desilo, ali Asad to nije.

 

A tek Egipat. Slon u staklarskoj radnji. Necinjenje koje govori vise od bilo kakvog cinjenja kada je rec o pucu.

 

sad ulazis u nesto sto je skoro nemoguce staviti u isti ravan, naime, ovde govorimo o strateskim i unapred planiranim potezima, a ne o necemu sto je posledica tek pracenja dogadjaja.

da bi uopste mogli raspravljati o nekakvom uticaju USA politike kada je ME i Sirija u pitanju trebalo bi poci pre svega od takvih poteza (posto se cesto imputira 'dizanje pobune' i sl.).

ovih 'dnevnih' poteza ima i cine ga svi zainteresovani u ovom sukobu, ali oni ne otkrivaju nista sto bi nam naznacilo 'dalekoseznost' bilo cega kada je sirija u pitanju.

Edited September 8, 2014 by Bane5

[Krampa]

Definisi Zapad.

Danas.

Ako moze moderacija da od ovog posta napravi novi topik na drustvu ili gdje vec spada?