Jump to content
IGNORED

Peti oktobar na bliskom istoku i arapskom svetu


Gandalf

Recommended Posts

sada. do pedesetih godina proslog veka samo iz iraka se iselilo preko sto hiljada mizrahija. sam lepo kazes da i danas ima nekoliko desetina miliona hriscana u istim islamskim zemljama. vidis braca su prilicno slozna u pokusaju da zatru abrahama.
Јевреји су мета муслимана тек по настанку Израела а само исељавање има далеко више с "правом на повратак у матицу" односно демографским потребама новонастале јеврејске државе.Блискоисточни хришћани су се, колико је то било могуће (с изузетком, из очигледних разлога, дела палестинских хришћана), држали по страни у скоро свим арапско-израелским сукобима. Изгубили су своју једину већински хришћанску државу (по уставу и становништву) - Либан - управо захваљујући настанку Израела па је тако неумесно говорити да су хришћани хтели да затру децу Исака, сина Аврамовог.
Link to comment
Јевреји су мета муслимана тек по настанку Израела а само исељавање има далеко више с "правом на повратак у матицу" односно демографским потребама новонастале јеврејске државе.Блискоисточни хришћани су се, колико је то било могуће (с изузетком, из очигледних разлога, дела палестинских хришћана), држали по страни у скоро свим арапско-израелским сукобима. Изгубили су своју једину већински хришћанску државу (по уставу и становништву) - Либан - управо захваљујући настанку Израела па је тако неумесно говорити да су хришћани хтели да затру децу Исака, сина Аврамовог.
linak
Link to comment

malo postrevolucionarnog pesimizma

The hunger to come in EgyptBy SpenglerEgypt is running out of food, and, more gradually, running out of money with which to buy it. The most populous country in the Arab world shows all the symptoms of national bankruptcy - the kind that produced hyperinflation in several Latin American countries during the 1970s and 1980s - with a deadly difference: Egypt imports half its wheat, and the collapse of its external credit means starvation.The civil violence we have seen over the past few days foreshadows far worse to come.The Arab uprisings began against a background of food insecurity, as rising demand from Asia priced the Arab poor out of the grain market (Food and failed Arab states, Asia Times Online February 2, 2011). The chaotic political response, though, threatens to disrupt food supplies in the relative near term. Street violence will become the norm rather than the exception in Egyptian politics. All the discussion about Egypt's future political model and its prospective relations with Israel will be overshadowed by the country's inability to feed itself.Egypt's political problems - violence against Coptic Christians, the resurgence of Islamism, and saber-rattling at Israel, for example - are not symptoms of economic failure. They have a life of their own. But even Islamists have to eat, and whatever political scenarios that the radical wing of Egyptian politic might envision will be aborted by hunger.The Ministry of Solidarity and Social Justice is already forming "revolutionary committees" to mete out street justice to bakeries, propane dealers and street vendors who "charge more than the price prescribed by law", the Federation of Egyptian Radio and Television reported on May 3.According to the ministry, "Thugs are in control of bread and butane prices" and "people's committees" are required to stop them. Posters on Egyptian news sites report sharp increases in bread prices, far in excess of the 11.5% inflation reported for April by the country's central bank. And increases in the price of bottled propane have made the cost of the most widely used cooking fuel prohibitive.The collapse of Egypt's credit standing, meanwhile, has shut down trade financing for food imports, according to the chairman of the country's Food Industry Holding Company, Dr Ahmed al-Rakaibi, chairman of the Holding Company for Food Industries. Rakaibi warned of "an acute shortage in the production of food commodities manufactured locally, as well as a decline in imports of many goods, especially poultry, meats and oils". According to the country's statistics agency, only a month's supply of rice is on hand, and four months' supply of wheat.The country's foreign exchange reserves have fallen by US$13 billion, or roughly a third during the first three months of the year, Reuters reported on May 5. The country lost $6 billion of official and $7 billion of unofficial reserves, and had only $24.5 billion on hand at the end of April. Capital flight probably explains most of the rapid decline. Egypt's currency has declined by only about 6% since January, despite substantial capital flight, due to market intervention by the central bank, but the rapid drawdown of reserves is unsustainable.At this rate Egypt will be broke by September.Egypt imported $55 billion worth of goods in 2009, but exported only $29 billion of goods. With the jump in food and energy prices, the same volume of imports would cost considerably more. Egypt closed the 2009 trade gap with about $15 billion in tourist revenues, and about $8 billion of remittances from Egyptian workers abroad. But tourism today is running at a fraction of last year's levels, and remittances are down by around half due to expulsion of Egyptian workers from Libya. Even without capital flight, Egypt is short perhaps $25 billion a year. chart090511.gifUSD/Egyptian pound exchange ratechart090511a.gifEgyptian Stock Market Index (EGX 30) Price controls and currency depreciation have made it more profitable for wholesalers - including some employees of state companies - to export rice and cooking oil illegally. According to the daily al-Ahram, hoarding of rice by wholesalers has pushed up the price of the grain by 35% this year, while 200 containers per day are sold to Turkey and Syria."What is happening," the newspaper claims, is that that traders are storing basic items such as rice and barley, hoarded in barns and in large quantities, and are reluctant to send it to the rice mills in order to raise the price of this strategic commodity". The al-Ahram report, headlined, "Conspiracy to Monopolize Rice," demands physical inspection of containers leaving Egyptian ports.The rest of the story is predictable. Once the government relies on young men with guns to police its merchants, hoarding will only get worse. The Egyptian revolution has cracked down on the commercial elite that ran the country's economy for the past 60 years, and the elite will find ways to transfer as much of its wealth to safety as it can. The normal chain of distribution will break down and "revolutionary committees" will take control of increasingly scarce supplies. Farmers won't get fuel and fertilizer, and domestic supplies will fail.The Egyptian government will go to the International Monetary Fund and other aid agencies for loans - the government reportedly will ask for $7 billion to tide things over - and foreign money at best will buy a few months' respite. The currency will collapse; the government will print IOUs to tide things over; and the Egyptian street will reject the IOUs as the country reverts to barter.It will look like the Latin American banana republics, but without the bananas. That is not meant in jest: few people actually starved to death in the Latin inflations. Egypt, which imports half its wheat and a great deal of the rest of its food, will actually starve.Revolutions don't only kill their children. They kill a great many ordinary people. The 1921 famine after the Russian civil war killed an estimated five million people, and casualties on the same scale are quite possible in Egypt as well. Half of Egyptians live on $2 a day, and that $2 is about to collapse along with the national currency, and the result will be a catastrophe of, well, biblical proportions.

Link to comment

Jos jedan deo price u NYTCrime Wave in Egypt Has People Afraid, Even the PoliceI jedan tekst iz Politike SAD rizikuju rat protiv Rusije i Kine

Šta rade Amerikanci u Africi i koji su pravi ciljevi delovanja SAD u pobunjenim arapskim državama u intervjuu za iransku televizijsku stanicu „Pres TV” objašnjava američki ekonomista i kolumnista dr Pol Krejg Roberts, poznat kao bivši pomoćnik američkog ministra finansija u administraciji Ronalda Regana. Roberts – inače jedan od tvoraca takozvane reganomike, ekonomske politike promovisane u doba Regana – sada kaže da je specifičnost pobune u Libiji to što pobunjenika naoružava Vašington te da nije reč o mirnom revoltu.„To je oružana pobuna koja se odvija u istočnom delu zemlje. A poznato nam je da je CIA tamo na terenu, kao i da su (pobunjenici) već naoružani”, kaže ovaj ekonomista koji je proteklih godina kritikovao poteze i demokratske i republikanske administracije.Kako biste uporedili ovu vojnu intervenciju sa onom u Bahreinu?Naš cilj nije svrgavanje vlasti u Bahreinu ili u Saudijskoj Arabiji, gde obe vlade koriste nasilje protiv onih koji protestuju, pošto su obe ove vlade naše marionete, a u Bahreinu imamo i veliku pomorsku bazu.Naš cilj je svrgavanje Gadafija, i Asada u Siriji, pošto želimo da izbacimo Kineze i Ruse iz Mediterana. Kina je uložila ogromne pare u energetske izvore na istoku Libije i računa na ovu zemlju kao i na Angolu i Nigeriju zbog svojih energetskih potreba. Ovde je reč o američkom nastojanju da spreči dostup Kine pomenutim resursima. Upravo kao što su London i Vašington sprečavali dostup energentima Japanu tridesetih godina prošlog veka.Interes u vezi sa protestima u Siriji – iza kojih, kao što je to otkrio „Vikiliks“, stoje SAD – u vezi je sa činjenicom da Rusi u Siriji imaju veliku pomorsku bazu, što im omogućuje prisustvo u Mediteranu. Kao što vidite, Vašington je zalegao za invaziju protiv Libije, a vrši i sve veći pritisak za intervenciju u Siriji, kako bismo se oslobodili Rusa i Kineza.Naravno, ništa ne govorimo o Saudijcima, kako oni tretiraju demonstrante, i ništa u vezi sa nasiljem koje se koristi protiv protestanata u Bahreinu.Hoćete da kažete da je glavni cilj napada na Libiju nafta?Nije samo nafta u pitanju, tu je i problem penetracije Kine u Afriku uopšte kao i eksport nafte za sopstvene energetske potrebe. Verovatno vam je poznato da je Međunarodni monetarni fond (MMF) objavio izveštaj u kojem stoji da je „doba Amerike“ okončano i da će za pet godina kineska ekonomija prevazići američku. Vašington pokušava to da blokira, koristeći svoju vojnu prevagu i strateške prednosti, ne bi li usporio kineski ekonomski rast.To je i razlog zašto je CIA tako aktivna u istočnoj Libiji, i to je razlog zašto su protesti prvo izbili na istoku zemlje, a ne u prestonici, kao što se zbilo u ostalim arapskim državama. To je razlog i zašto su (protesti) oružani.Da li mislite da je diplomatska izolacija Libije glavni povod za vojnu intervenciju?Ne bih rekao. Mislim da je glavni razlog pokušaj udaljavanja Kine od Libije, što se trenutno dešava. Kinezi su ovde imali 30.000 svojih ljudi, a do sada su ih evakuisali 29.000.Reč je, takođe, o vraćanju duga Gadafiju zbog odbijanja da se pridruži američkoj afričkoj komandi (Africom). Ova komanda je operativna od 2008, i bila je direktan odgovor SAD kineskoj penetraciji u Afriku. Spremili smo vojni odgovor, a Gadafi je odbio da sarađuje – izjavio je da je to akt imperijalizma, u pokušaju da se zavlada celim kontinentom.Treći razlog jeste to što Gadafi u Libiji kontroliše važan deo mediteranske obale, kao što to čini Sirija.Mislim da su se ove dve zemlje našle na putu američke hegemonije u Mediteranu, a sasvim je sigurno da Amerikanci ne žele jaku rusku flotu stacioniranu u regionu, kao što ne žele Kinu koja odatle crpi energente.Vašington je zauzeo gard kada su izbili protesti u Tunisu i Egiptu, ali je brzo uočio da je arapske proteste moguće iskoristiti za uklanjanje Rusije i Kine (iz ovog dela sveta) bez direktne konfrontacije.Znamo sigurno da CIA već neko vreme širi uznemirenost u istočnoj Libiji. To je poznata činjenica. A objavljivanje diplomatskih depeša (Vikiliks) pokazuje da su Amerikanci upleteni i u širenje nemira u Siriji.Mi nismo posejali nemire u Egiptu ili Bahreinu ili Tunisu ili Saudijskoj Arabiji. Sa druge strane, verovatno smo odgovorni za proteste u Jemenu, pošto tamo koristimo bespilotne letelice i vršimo udare protiv različitih plemenskih grupa.U tome i jeste velika razlika u odnosu na dešavanja u Siriji i Libiji. Američki prsti su upleteni u tamošnje nemire, u organizovanje demonstracija, obezbeđivanje finansija i tako dalje. Uvek postoje nezadovoljni koje je moguće kupiti novcem ili obećanjima.Trenutno, u Libiji se koriste bespilotne letelice. Odakle one poleću, tehnički, iz Italije je to nemoguće, zbog ograničenog radijusa leta?Stvarno ne znam. Možda sa brodova američke ratne mornarice. Mislim da su poslednji izveštaji o tome stizali upravo od strane mornaričkih zvaničnika.Voleo bih da dodam još nešto. Verovatno najveći rizik, a koji se najviše zanemaruje, jeste stav Kine. Kineske kompanije gube stotine miliona dolara usled ove intervencije. Oni su uključeni u 50 velikih investicionih projekata koji sada odlaze niz vodu i nije čudno što sve to doživljavaju kao udar na sopstvene interese.Kažete da Amerikanci hoće da izbace Kinu iz regiona i kineske investitore zamene američkim kompanijama?Ili ničijim. Tako je. A mislim i da Rusi počinju da shvataju da je cela priča u Siriji uperena, u stvari, protiv njih i njihove tamošnje baze.Šta mi, u stvari, radimo suprotstavljajući se dvema velikim državama: Kina ima ekonomiju koja je, verovatno, bolja od američke, pošto njihovi radnici imaju posao, a Rusi poseduju neograničeni nuklearni arsenal. Mi pokušavamo da izvršimo pritisak na dve veoma jake države, i to činimo na veoma nesmotren i opasan način.Jednom kada uđete u igru, a Rusija i Kina zaključe da se sa Amerikancima, jednostavno, nije moguće nositi na racionalan način, kao i da su (Amerikanci) rešili da im na bilo koji način naude, mogući su svi oblici eskalacije. To je stvarna opasnost i mi rizikujemo veliki rat.Kakva je u svemu uloga Italije (kao članice NATO) u Libiji?To je još jedna specifična stvar u libijskoj intervenciji. Šta NATO uopšte radi ratujući u Africi? NATO je osnovan kao odbrambeni savez u slučaju sovjetske invazije na zapadnu Evropu. Sovjetski Savez ne postoji već dve decenije. Usmeravan od strane SAD i Pentagona NATO se pretvorio u pomoćnu silu, i sada je upleten u agresiju u Africi. Jer ovo jeste agresija. Napadački rat.NATO nismo koristili u Egiptu, Tunisu, i sigurno ga nećemo koristiti u Saudijskoj Arabiji ili Bahreinu. Ipak, kako vidimo, NATO ratuje u Africi. To traži objašnjenje.

:isuse:

Link to comment
Изузетак (макар за Блиски исток) као што сугерише наслов (affair) али и садржај текста. Арапи муслимани су се тек 1936 побунили након треће или четврте Алије (таласа досељавања Јевреја) што значи да су и у Палестини пролазили испод радара опасности. У супротном би Ционизму било отежано да не кажем онемогућено стварање Израела. Хришћани су још од времена Крсташа па наовамо били редовније муштерије гнева исламског света.Јевреји Сефаради (протерани из Иберијског полуострва) су нашли уточиште у Османском царству које их је населило све до Балкана. Као што сам чланак спомиње, клевета Јевреја за "ритуална убиства" потиче из Европе одакле је највероватније прича дошла посредством католичких мисионара. Јевреји су били прогоњени у хришћанској Европи. Након појаве Израела из наведених разлога долази до размене становништва.
Link to comment
Изузетак (макар за Блиски исток) као што сугерише наслов (affair) али и садржај текста. Арапи муслимани су се тек 1936 побунили након треће или четврте Алије (таласа досељавања Јевреја) што значи да су и у Палестини пролазили испод радара опасности. У супротном би Ционизму било отежано да не кажем онемогућено стварање Израела. Хришћани су још од времена Крсташа па наовамо били редовније муштерије гнева исламског света.Јевреји Сефаради (протерани из Иберијског полуострва) су нашли уточиште у Османском царству које их је населило све до Балкана. Као што сам чланак спомиње, клевета Јевреја за "ритуална убиства" потиче из Европе одакле је највероватније прича дошла посредством католичких мисионара. Јевреји су били прогоњени у хришћанској Европи. Након појаве Израела из наведених разлога долази до размене становништва.
brkas vekove. bilo je vise slucajeva antisemitskog nasilja (koji su doduse sporadicniji nego kod hriscana) u poslednjih vek i pol. primer iz damaska je dobar zato sto se vidi kako na primeru ugrozenosti hriscanske manjine i preuzimanje antisemitske propagande od 'hriscana' nastaju modeli modernog bliskoistocnog antisemitizma. isto kao sto je od 30tih godina izvrsena recepcija racijalnog nacistickog antisemitizma. dakle u proteklih 150 godina jedna od dominantnih pokretackih snaga radikalizacije i homogenizacije arapskih drzava jeste antisemitizam u anticionistickoj oblandi dobijen gratis od brace hristijana. drugim recima danas u siriji ima manje od 4,000 jevreja dok hriscani cine oko 10% populacije. Edited by kim_philby
Link to comment

Sampion dugih govora (uz Kastra svakako), Gadafi, danas je spao na kratko telefonsko ukljucenje u trajanju od najvise jedne minute.Javio se da bi dokazao da je ziv i da mu za sada nisu fizicki naudili.Poruka sa velikim recima, ali bez energije i bilo kakvog veceg znacenja.Ratna vaga polago preteze na kontra stranu od njegove.

Link to comment

morgana, izvor je "gluvi telefon".franco frattini je to izjavio danas (da je mozda ranjen i da vise nije u tripoliju), ako se ne varam pozivajuci se na neke izvore iz tripolija, ali bez ikakvog validnog dokaza ili naznake. otuda i ova jednominutna telefonska izjava samog gadafija preko 'state tv-a'.

Link to comment
brkas vekove. bilo je vise slucajeva antisemitskog nasilja (koji su doduse sporadicniji nego kod hriscana) u poslednjih vek i pol. primer iz damaska je dobar zato sto se vidi kako na primeru ugrozenosti hriscanske manjine i preuzimanje antisemitske propagande od 'hriscana' nastaju modeli modernog bliskoistocnog antisemitizma.
Ревидираш свој претходни став (да су Јевреји а не хришћани били прве мете исламског гнева на Блиском истоку) тако што сада тврдиш да су Арапи хришћани створили модел блискоисточног антијудаизма (Арапи су иначе Семити па је синтагма антисемитизма бесмислена). Колико си дао подршке у аргументима за онај први (напуштени и нетачни) став толико си и за овај други. Један случај.
dakle u proteklih 150 godina jedna od dominantnih pokretackih snaga radikalizacije i homogenizacije arapskih drzava jeste antisemitizam u anticionistickoj oblandi dobijen gratis od brace hristijana.
Пренатегнуто и крајње тенденциозно да не употребим пластичнији израз. Поновићу свој став који ће ти сада сигурно бити јаснији и ближи него када си га први пут одбацио: Хришћани су вековима носили крст исламског гнева на Блиском истоку из више разлога који нису битни за ову расправу. То не умањује чињеницу да су и Јевреји повремено патили али у далеко мањем облику, периоду и опсегу. Стварање Израела и прогон неколико стотина хиљада Арапа из Палестине (као и позив Јеврејима свих и свуда да узму њихову земљу и куће) битно мења ствар као и сваки пораз (војни или дипломатски) који је нова јеврејска држава нанела арапским државицама. Опет се не бих усудио да кажем да Јевреји преузимају крст од БИ хришћана јер је једно када ти из чиста мира наочиглед полиције у Каиру спале цркву и убију по ког верника који је телом брани а сасвим друго када напушташ Дамаск за Тел Авив да би заједно с комшијама из Бруклина и Бирмингема обновио Соломонову државу.Колико је антијудаизам био јак код Арапа хришћана говори чињеница да је ПЛО замерао либанским хришћанима одсуство пан-арапске солидарности против Израела те су сходно томе обе стране (Израел, ПЛО) изазвали цивилне жртве довођењем рата у хришћанска села, односно да је море палестинских избеглица затражило измену либанског консоцијативног устава и квоте за разне верске заједнице. Епилог је да су Палестинци остали, да је Израел годинама био учесник у либанском рату и да је још већи број хришћана напустило своју државу чији је устав на крају ипак измењен. Када Јевреји буду изгубили Израел заслугом Арапа хришћана, биће квит.
drugim recima danas u siriji ima manje od 4,000 jevreja dok hriscani cine oko 10% populacije.
Па Сирија је један од најстаријих центара хришћанства. :blink: Сам пророк истог, Исус Назарећанин, је говори Арамејским језиком који потиче из Сирије и који се (додуше у једном од својих дијалеката) назива сиријским. Једно од пет оригиналних хришћанских Патријаршија (уз Рим, Цариград, Јерусалим и Александрију) је била и остала Антиохија. Хришћанска писменост и наука је буквално имала свој центар у садашњој Сирији. Одувек је било далеко више хришћана од Јевреја у Сирији. Ако желиш да видиш обрт ситуације (ко би доли сад је горе) погледај статистички однос хришћана-Јевреја у Палетини/Израелу.Иначе хришћани из Сирије (и другиг земаља БИ) имају огромне дијаспоре од Јужне Америке до Аустралије и од Европе до Северне Америке. То је без да их је неко звао у матичну државу односно да се врате на своја прадедовска имања и бране се од насртаја противника. Када већ исељавање користиш као материјални аргумент.
Link to comment

Relativno svez SBS-ov dokumentarac Gaddafi, our best enemy (autor je Antoine Vitkine) emitovan pre neki dan na programu ove australijske TV kuce.Zaniljiva rekapitulacija odnosa zapadnih zemalja i Gadafija uz dosta arhivskih snimaka i ponesto svedoka.

Edited by Bane5
Link to comment

Idemo.Ocekujemo onu paucinu po elektricnoj mrezi, mostova nema, ali postoji libijski RTS.Taman za treci mesec udara.

General Sir David Richards told the Sunday Telegraph direct attacks should be launched against the infrastructure propping up Colonel Gaddafi's regime.He said it was necessary to prevent the Libyan dictator remaining in power.The UK and other countries have been bombing Libya under a UN resolution authorising force to protect civilians.The Security Council resolution authorises "all necessary measures" to protect civilians under threat of attack - short of an occupying force.The views of Gen Richards, Chief of the Defence Staff, are said to be supported by other senior Nato officers.They argue increasing the range of targets from direct threats such as tanks and command sites would be legitimate, but would require the backing of member states.
Link to comment
×
×
  • Create New...