Jump to content
IGNORED

Peti oktobar na bliskom istoku i arapskom svetu


Gandalf

Recommended Posts

gde ti vidis da pominjem davanje legitimiteta pobunjenickoj vlasti?zalivske zemlje su rekle da treba inicirati kontakte sa pobunjenicima, niko ne pominje priznavanje.zajednicka odluka arapske lige ima politicku tezinu, sto smo mogli da vidimo i u egiptu.
To ne menja na suštini mog posta, ako hoćeš mogu da promenim formu - ne verujem da će bilo koja od nabrojanih 7 država(a možda čak ni Jordan i Maroko, koje sam zaboravio) posle tri nedelje pobune pojuriti da zvaničnog šefa države proglase "nelegitimnim", niti će libijski susedi, koji i sami imaju sličnih unutrašnjih problema, uraditi bilo šta što bi se moglo protumačiti kao zauzimanje strane u konfliktu. Svima se to vrlo brzo može vratiti kao veoma neprijatan bumerang, pa će biti izuzetno oprezni u izjavama i postupcima. Najverovatniji zaključak će biti da nema jedinstvenog stava, pa da radi ko šta misli da treba.Što se Bangazija tiče, svakako je da će sa pobunjenicima biti uspostavljen nekakav kontakt, ali se ni u tome neće žuriti, barem ne dok situacija na terenu ne bude jasnija. Svima je jasno da je Gadafi trenutno u velikom naletu, pa će svi iole razumni političari sačekati da vide da li će Gadafi na krilima tog naleta za nedelju, dve ili tri pregaziti Kirenaiku, ili će izgubiti impuls i ostati zaglibljen pred Adždabijom, Bregom ili Misuratom. Ako se zaglibi, stranci će podjednako ići i u Tripoli i u Bengazi.
Link to comment
Što se Bangazija tiče, svakako je da će sa pobunjenicima biti uspostavljen nekakav kontakt, ali se ni u tome neće žuriti, barem ne dok situacija na terenu ne bude jasnija. Svima je jasno da je Gadafi trenutno u velikom naletu, pa će svi iole razumni političari sačekati da vide da li će Gadafi na krilima tog naleta za nedelju, dve ili tri pregaziti Kirenaiku, ili će izgubiti impuls i ostati zaglibljen pred Adždabijom, Bregom ili Misuratom. Ako se zaglibi, stranci će podjednako ići i u Tripoli i u Bengazi.
Upravo tako, stranci će prvo sačekati da vide da li će Gadafi ubiti 10, 20 ili 30 a možda i čitavih 100 hiljada ljudi pa će onda da nastave da pregovaraju s njim!? :isuse:Uzgred, Francuska je već uspostavila nekakav kontakt s pobunjenicima Edited by Tutankamon
Link to comment
Svima je jasno da je Gadafi trenutno u velikom naletu, pa će svi iole razumni političari sačekati da vide da li će Gadafi na krilima tog naleta za nedelju, dve ili tri pregaziti Kirenaiku, ili će izgubiti impuls i ostati zaglibljen pred Adždabijom, Bregom ili Misuratom. Ako se zaglibi, stranci će podjednako ići i u Tripoli i u Bengazi.
malo verovatno. prvo, US administracija se vec priprema za izbore 2012. Obami ce bilo koji ishod u kome Gadafi ne biva zbacen predstavljati spoljnopoliticki & predizborni debakl - republikanci ce ga tuci iz svih orudja ako nam se Gadafi nastavi smesiti sa TV ekrana, a US administracija ucini malo da pomogne anti-Gadafijevcima.drugo, arapskim rezimima nece biti lako da uspostave dobre ili cak iole normalne odnose sa Gadafijem. obzirom na kolicinu mrznje koju je Gadafi stvorio prema sebi, svaka vlada ce biti prilicno oprezna kako ne bi izazovali reakciju na domacem planu. imati na umu da bi svako ko pokusa da pokaze bilo sta osim negativnog stava prema Pukovniku morao da prodje i peglanje na AJ.u vezi potonjeg... Gadafi je sebe poredio sa Izraelcima - rekao bih da mnogi Arapi sada imaju slicno misljenje o Gadafiju i Izraelcima. Edited by Gandalf
Link to comment
...
prajsles! :D Revoluciona Omladinska Koalicija ne zeli da čuje za Revolucionu Omladinsku Uniju. Postoji bar pet koalicija koje se sve zovu 25. januar (dan kad su počele demonstracije). Edited by Gandalf
Link to comment
Revoluciona Omladinska Koalicija ne zeli da čuje za Revolucionu Omladinsku Uniju. Postoji bar pet koalicija koje se sve zovu 25. januar (dan kad su počele demonstracije).
To citat iz "Zitja Brajanovog"?
Link to comment
Upravo tako, stranci će prvo sačekati da vide da li će Gadafi ubiti 10, 20 ili 30 a možda i čitavih 100 hiljada ljudi pa će onda da nastave da pregovaraju s njim!? :isuse:
Da, hoće, a evo i zašto :
U Vašingtonu, direktor Nacionalne obaveštajne službe Džejms Kleper rekao je u Senatu da nema naznaka da bi Gadafi mogao da se povuče i ocenio je da će režim, dugoročno gledano, najverovatnije odneti pobedu u sukobu s pobunjenicima.
To je ono što će svako ko ima neki interes u Libiji sačekati - razvoj situacije na terenu. Ni jedan pragmatičan političar iz malih i srednjih država ne želi da se suočava sa situacijom da danas proglasi Gadafija "nelegitimnim", a da njegove trupe za mesec dana zakucaju na vrata Bengazija i da Abdel Džalil pravi nekakvu vladu u izgnanstvu, jer bi time zatvorio vrata Libije za veoma dugačak vremenski period. Ovo naročito važi za okolne arapske zemlje, kojima pored njihovih unutrašnjih problema samo još nedostaje neprijateljski raspoložen Gadafi na granici - lako je zalivskim zemljama da filozofiraju, em sede na nafti, em ih brani USA, em su tri hiljade kilometara udaljene. Jedini izuzetak od ovog pravila su zemlje koje Libiji mogu nametati uslove saradnje, bez obzira na to ko je na vlasti, kao što su USA ili Francuska - danas seru protiv Gadafija i rade protiv njega, ali ako ipak on na kraju prevlada, bez ikakvog blama će opet sarađivati sa njim (možda ne javno, ali tajno sigurno). Politika je kurva najveća.
Link to comment

Ostanak na vlasti jednog diktatora sa ovoliko para i moći plus u ovom stadiumu ludila je praktički nemoguć. Gadafiju je gledano kroz prste u zadnje vreme iz više razloga. Prvo, odrekao se terorizma i finansiranja istog, kao i nuklearnog programa a kao drugo zbog pro-zapadnih diktatura politika menjanja režima od strane zapada bi bila kontraproduktivna (jer je njima daleko više stalo do opstanka režima u Egiptu nego do smenjivanja sada uštopovanog Gadafija). Da su krenuli da ga ruše postavilo bi se na globalnom nivou pitanje Egipta i Saudi Arabije, a takođe, ako ćemo iskreno, daleko više im je smetao (i smeta) Iran pa i Sirija nego Gadafi. Sada se sve to menja. Em je Egipat prso, em se isto sprema Saudijcima em je Gadafi sam sebe stavio na prvo mesto svetskih vesti. Nije problem samo to što bi Gadafi eventualnom vojnom pobedom pomlatio stotine hiljada nevinih života a zapad bio optužen da ne radi ništa (bombardovali su nas zbog Kosova a ja mislim da je već sada palo više mrtvih Libijaca nego tada glava na Kosovu, ako nije onda se to rapidno bliži), nego i šta posle. Ostaviti Gadafija na vlasti posle svega značilo bi imati jednog iracionalnog psihopatu u takoreći susedstvu koji je spreman na sve pa i da podrži Al Kaidu (bilo da napakosti zapadu, bilo da dokaže kako je bio u pravu) a para kao što znamo ima, tako da mislim da je tekuće previranje u suštini više čekanje da se odluči šta i kako a da je na pitanje da li uopšte odavno odgovoreno, odgovorio je sam Gadafi...

Link to comment
prvo, US administracija se vec priprema za izbore 2012. Obami ce bilo koji ishod u kome Gadafi ne biva zbacen predstavljati spoljnopoliticki & predizborni debakl - republikanci ce ga tuci iz svih orudja ako nam se Gadafi nastavi smesiti sa TV ekrana, a US administracija ucini malo da pomogne anti-Gadafijevcima.
Na američkim izborima 2012. će, kao i na svim do sada, spoljna politika biti sporedna tema (izuzev Iraka i Avganistana), a Libija će ostati na krajnjim marginama, osim se Amerikanci vojno ne umešaju i pošalju svoju vojsku. Prosečnog američkog birača boli bulja što se dve grupe nekih domorodaca kolju preko okeana, a i tako ne zna ni ko je Gadafi, ni šta je Libija. Uz to, priča o zlom pukovniku koji ubija svoj narod će do tada biti uveliko ad acta, već i sada je retorika promenjena, pa se mahom priča o borbama pobunjenika i lojalista, a ne o demokratskoj revoluciji celog naroda.
drugo, arapskim rezimima nece biti lako da uspostave dobre ili cak iole normalne odnose sa Gadafijem. obzirom na kolicinu mrznje koju je Gadafi stvorio prema sebi, svaka vlada ce biti prilicno oprezna kako ne bi izazovali reakciju na domacem planu. imati na umu da bi svako ko pokusa da pokaze bilo sta osim negativnog stava prema Pukovniku morao da prodje i peglanje na AJ.
Ne znam na osnovu čega baziraš tvrdnju da prosečni Arapi mrze Gadafija, i da bi uspostavljanje dobrih odnosa sa Gadafijem izazvalo poremećaje u unutrašnjoj politici tih zemalja. Ja sam poprilično uveren da je prosečan Arapin van Libije u osnovi nezainteresovan za ishod sukoba u Libiji, i da ga boli dupe da li će njegova zemlja razgovarati sa Gadafijem, Abdel Džalilom, kraljem ili nekim trećim predstavnikom Libije. Takođe sam uveren da će jedan dobar deo arapske populacije početi da simpatiše Gadafija, ukoliko se Zapad otvoreno stavi na stranu Bengazija, jer će onda Gadafijeva priča o kolonizatorima koji žele da podjarme Libiju i dočepaju se naftne slavine biti kud i kamo prijemčivija za arapsku raju.Osim toga, pojedine arapske zemlje nisu ni gubile dobre odnose sa Gadafijem u ovom periodu. Pri ovome prevashodno mislim na Alžir i Sudan, za koje postoje ozbiljne indicije da vrlo konkretno pomažu Gadafija (šalju plaćenike i organizuju njihov transport). Takođe, precenjuje se i moć i uticaj Al Džazire na celu situaciju, ispada da svi Arapi od Maroka do Omana gledaju samo Al Džaziru i da im ona kreira stav - kao što na formiranje javnog mnjenja u Srbiji najveći uticaj ima RTS, pa onda Pink, B92 i druge lokalne televizije, a ne CNN ili BBC, tako i u arapskom svetu mnogo veći uticaj imaju lokalni mediji.
Link to comment

Čitajući ponovo storiju o Varšavskom ustanku 1944, ne mogu da se otmem utisku da su u Libiji pobunjenici ušli u revoluciju kao grlom u jagode. Znali su sa kakvim manijakom imaju posla, pa ipak su otpočeli pobunu jer se to dešava u komšiluku, a ne zato što su bili iole spremni. Upitno je koliko su tačni članci o bitkama na Wikipediji, ali indikativno je da je u svakom sukobu bilo najviše par hiljada ljudi na obe strane. A recimo, ceo distrikt Zavije ima skoro 300.000 ljudi. Uporedite to sada sa ciframa poginulih, ranjenih i proteranih u Varšavi, kao i količinom uništene nemačke opreme. Da se ceo grad digao na ustanak onako kako nas to ubeđuju zapadni mediji, cifre bi morale biti za nekoliko nula veće. Poljaci nisu uopšte imali oružja, morali su sve da otimaju od nemaca. Ti ljudi se nisu libili da napadaju nemaćke oklopne ss brigade sa molotovljevim koktelima i par pištolja. Ipak, i u takvoj situaciji, poljska podzemna vojska, pod komandom generala Bor-Komarovskog, je svoj ustanak planirala. Opisujući partizane, Čerčil je u svom Drugom Svetskom ratu rekao otprilike da su oni organizovani na principu gerile i da sada nemci imaju posla sa očajnicima koji nemaju šta da izgube, koji su spremni da umru a samim tim i da ubijaju. Sa druge strane verovatnije je da ipak većina stanovništva u Libiji ima šta da izgubi pa zato gleda da se i jednima i drugima skloni sa puta, što je normalno. Gadafiju ne bi bila dovoljna ni kompletna prerevolucionarna regularna vojska za smirivanje stoprocentno odmetnute Zavije. Ja bih voleo da Libija bude normalna zemlja, bar u onolikoj meri koliko je to sada Srbija (izbori, smena vlasti, sekularna država) ali način na koji su to mislili da izvedu je u najmanju ruku naivan i brzoplet.

Link to comment

Petak je dan za molitvu u arapskom svetu ali nakon molitve protestovalo se (stidljivo ili masovno) u Kuvajtu, Bahreinu, Iraku, Jordanu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu.U Libiji samo borbe, u EU podeljenost oko poteza u vezi sa Libijom.

Link to comment
Na američkim izborima 2012. će, kao i na svim do sada, spoljna politika biti sporedna tema (izuzev Iraka i Avganistana), a Libija će ostati na krajnjim marginama, osim se Amerikanci vojno ne umešaju i pošalju svoju vojsku.
"3am call" je bio i ostao prilicno lep populizam. republikanci ce koristiti svaku priliku da Obamu optuze da je mekan i nesposoban.
Ne znam na osnovu čega baziraš tvrdnju da prosečni Arapi mrze Gadafija, i da bi uspostavljanje dobrih odnosa sa Gadafijem izazvalo poremećaje u unutrašnjoj politici tih zemalja. Ja sam poprilično uveren da je prosečan Arapin van Libije u osnovi nezainteresovan za ishod sukoba u Libiji...
za prosecnog Arapina nemam pojma. ali prateci npr. egipatske aktiviste i politicke partije koji su organizovali i izgurali bunt protiv Mubaraka, oni imaju vrlo jasan stav o Gadafiju - oni kreiraju i odslikavaju javno mnjenje. (Qaradawi je izdao i fatvu da Gadafija valja ubiti)uostalom, Palestina je primer da Arape jako interesuje i ono sto se desava van drzavnih granica.
Takođe, precenjuje se i moć i uticaj Al Džazire na celu situaciju, ispada da svi Arapi od Maroka do Omana gledaju samo Al Džaziru i da im ona kreira stav - kao što na formiranje javnog mnjenja u Srbiji najveći uticaj ima RTS, pa onda Pink, B92 i druge lokalne televizije, a ne CNN ili BBC, tako i u arapskom svetu mnogo veći uticaj imaju lokalni mediji.
Al Dzazira i prati i kreira javno mnjenje (navedeni Qaradawi je tele-evangelista na AJ). jedan od razloga njihove popularnosti je to sto su jedini jak antirezimski medij (odnosi se na sve rezime), a stepen poverenja u mudre lidere vidjamo ovih dana.

http://www.joshualandis.com/blog/?p=8576The headlines are: “Al-Jazeera: Two fighter jets shot down in Libya by revolutionists today had Syrian pilots!”Could this be true!? How stupid if it is!! Can’t verify it but Al-Jazeera has enormous credibility now. Most Arabs are now of the opinion that: “If Al-Jazeera says it then it’s true”.Angry young Arabs (and Syrians) are going mad about this on Twitter/Facebook. If it is true, then Syria should expect a lot of shit online after Libya settles down.A neo-Pan Arabism is thriving in the virtual world among the 70% of the population in the Arab world. It’s driven by a freedom/dignity, not anti-Israel sentiments. Millions of young Arabs in Egypt and Tunisia are now considering themselves as the guardians of freedom in the Arab world and they are the ones that are shaping public opinion today.Because of stupid things such as detaining young bloggers or rumors such as the Syrian pilots bombing revolutionists in Libya, Syria is currently getting a large dose of hate sentiments from young angry Arabs.

Edited by Gandalf
Link to comment
×
×
  • Create New...