Naši "sportski radnici" u svetu

[los borrachos]

Krčmarević vodi mlade KazahstancePopularni Rčma je novi selektor mlade reprezentacije Kazahstana. U radu će mu pomagati Nebojša Topalov.http://www.mondo.rs/s205213/Sport/Krcmarevic_vodi_mlade_Kazahstance.html

[Lutador]

Čudni su putevi fudbalski, odavno je znano. Srpskih igrača i trenera verovatno jedino nije bilo na Grenlandu i u Vatikanu. Ljubomir Crnokrak postarao se da po dobrom budemo zapamćeni i na Karibima, prvenstveno u Dominikanskoj Republici…– Kad pogledam poslednjih 50 godina, svakako da ću se prvo setiti rodnog sela Pristega kod Benkovca i cele Krajine. A na drugom mestu… stvarno se dvoumim između beogradskih manekenskih i fudbalskih dana, ili bi to bila Dominikanska Republika i mesto selektora fudbalske reprezentacije – počinje priču Crnokrak.A zapravo, kad se radi o njegovim zanimanjima, to bi mogle biti tri priče. Naime, Ljubomir je krajem sedamesetih godina ravnopravno koračao modnim pistama s prvom generacijom beogradskih manekena, s čuvenim Nevenom Boškovićem, Đorđem Pavlovim – Đokom Kortinom, Momom Jakovljevićem… Suverenim dinarskim držanjem i hodom krotio je tad pariske i rimske modne krugove, ali i, zašto ne reći, tamošnje dame.I danas ćete često na revijama visoke mode od Pariza, Njujorka, do Londona sresti prezime Crnokrak, samo je to sad manekenka Ines, Ljubomirova kćerka.Fudbalske legendeUz manekensku karijeru, naš sagovornik je stigao da paralelno završi Fakultet za turizam i ugostiteljstvo i DIF. Počeo je kao konobar, ali se brzo probio do radnog mesta upravnika poznatih beogradskih kafana "Manjež", "Zona Zamfirova" i "Arilje". Sve, sve, ali fudbal…– Rođen sam na kršu, ali za krpenjaču se uvek našlo dovoljno trave. Svi klinci u mom kraju ganjali su je i svi su navijali za Crvenu zvezdu. Tad su igrali Šekularac, Kostić, Bobek, Mitić, Beara, Džajić..., a mi deca nismo znali da li su to ljudi ili bogovi. Fudbalski sam, doduše, stasao u Zadru i Šibeniku, ali uvek sam znao svoj pravac – Beograd i Zvezda. Igrački, naravno, nisam mogao parirati čuvenim igračima crveno-belih koji su vladali ne samo domaćim nego i evropskim fudbalom, ali me zato katedra za fudbal DIF-a poslala na usavršavanje među sva ta legendarna imena.Ćiro i ZvezdaKao trenera nižerazrednog kluba "Polet" s Dorćola pozvao me je Miroslav – Ćiro Blažević da 1989. godine pređem za pomoćnog trenera prvog tima Zagrepčana. Godinu dana sam učio od trenera koji radi na sasvim specifičan način. Na kraju te sezone sve je bilo dogovoreno da Ćiro pređe u Crvenu zvezdu, već je bio spakovao kofere, kad su mu javili da crveno-beli odustaju. Da, tačno je… Zvezda je za Ćiru ostala neostvaren san.Nacionalni herojNakon godinu dana trenerskog staža u zagrebačkom Dinamu, krajem osamdesetih godina Crnokrak se vratio u Beograd. Vodio je nekoliko ekipa, osnovao fudbalsku školu, a njegovi učenici danas su prvotimci Dinama iz Kijeva, OFK Beograda, Čukaričkog… S ponosom ističe da je Antićev reprezentativac Miloš Ninković kod njega stasao. A onda je došao poziv za mesto trenera nacionalnog tima Dominikanske Republike.– Vodeće ljude fudbalske federacije te karipske države upoznao sam kao trener u Aranđelovcu. Radna biografija i utisak pri prvom susretu bili su dovoljni predsedniku Fudbalskog saveza Guzmanu Osirisu i potpredsedniku Kispe Mendozi da me angažuju, čak iako nisam znao ni reči španskog jezika. Dogovor je bio vrlo jednostavan – dali su mi probni period od šest meseci i – ako se pokažem, posao će biti moj. Zatekao sam reprezentaciju na 198. mestu Fifine rang-liste, koja je od konkurenata redovno gubila sa sedam-osam golova razlike. Pre mene na čelu fudbalske reprezentacije bili su argentinski, nemački, španski i kubanski treneri, ali nikako nisu uspevali da kod igrača stvore uverenje da mogu pobeđivati u značajnim utakmicama.Naš sagovornik kaže kako se nikad nije susreo s tako velikim zadatkom.– Iako je fudbal i u centralnoj Americi i na Karibima neverovatno popularan, na Dominikani je tek na trećem mestu. Najviše pažnje tamo privlači bejzbol, a potom ženska odbojka. Zato mi nije preostalo ništa drugo nego da zasučem rukave. Srećom, rezultati su brzo stigli. Posle prve pobede nad Kubom, bez preterivanja, postajem nacionalni heroj. Uspesi se nižu jedan za drugim i niko ne može da veruje šta se to događa s donedavnim autsajderima. Nakon 20 meseci napredovali smo za 63 mesta na Fifinoj rang-listi – priča Ljubomir."Jedemo žive ljude"Ako postoji raj na zemlji, tvrdi naš sagovornik, onda je to Dominikanska Republika.– Zamislite veliko ostrvo samo s peščanim plažama, čistim morem i tropskim šumama, sa zimskom temperaturom od 27 stepeni, a letnjom od 33, s najlepšim devojkama na svetu, s privredom bez industrije, gde se može živeti samo od turizma i izvoza voća… Ljudi su i dalje opušteni, uopšte ne razumeju zašto bi se nervirali ako voz ne pođe na vreme – to je samo još jedan dobar povod da sednu, popiju pivo i zapevaju. O Srbiji većina Dominikanaca baš ništa nije znala, dok su obrazovaniji mislili da mi jedemo žive ljude! Pošto su tamošnji mediji potpuno oslonjeni na američke, takvom stavu se možda i ne treba čuditi. Međutim, nakon četiri godine mog boravka tamo sve se promenilo i 2.000 naših zemljaka trenutno zaposlenih u Dominikani bez izuzetka uživa status vrednih i uglednih ljudi. Ako poželite da odmor provedete među osam i po miliona Dominikanaca, dovoljno je da ponesete srpski pasoš, budući da viza nije potrebna. Policija je prema strancima neverovatno tolerantna. Ako i napravite prekršaj, sve će proći s novčanom kaznom.Stvaranje igračaProšle godine za našeg sagovornika usledila je stepenica više – poziv za selektora Haitija, reprezentacije koja u karipskom svetu uživa veliki ugled.– Kad je haićanska fudbalska javnost čula da im za trenera dolazi prvi čovek reprezentacije Dominikane, bilo je to kao da… pa, eto… kao da reprezentaciju Srbije preuzima selektor Albanije. Ali, čelni ljudi tamošnjeg saveza bili su uporni i potpisali smo ugovor. A onda, prošle godine, počinje revolucija, građanski rat i sve pada u vodu. Spakovao sam kofere, napustio Karibe i vratio se za Srbiju.Crnokrak poseduje A-licencu Fife, uskoro će dobiti i "profi" s kojom može voditi i evroligaše, ali…– Možda bih mogao i na klupu Čelsija, ali kod nas sigurno ne mogu ni kod petoligaša. Zašto? Danas se u srpskom fudbalu traže klimavci i poslušnici, oni što dopuštaju da im bogati biznismen određuje igrače i taktiku. Ipak, ne gubim nadu, verujem da za mene još ovde ima mesta. Odmah bih se mogao vratiti na katedru za fudbal Sportskog instituta Portorika, ali me i dalje drži zeleni teren. I dalje mi je najveći užitak da stvorim vrhunskog fudbalera, da vidim kako dostiže kvalitet kome se ni on sam nije nadao.ŠekiU Fudbalskoj akademiji Portorika, gde radim kao profesor, desetogodišnji Meksikanac me je, na moje veliko čuđenje, pitao da li poznajem Dragoslava Šekularca. Odgovorio sam da me je Šeki učio i napravio me fudbalskim trenerom. Sledećeg dana doznao sam o čemu se radi – došao je otac malog igrača i rekao mi da je Šekularac njegov fudbalski idol već 40 godina i da je morao upoznati čoveka koji je s njim bio u dodiru.

http://www.naslovi.net/2009-06-23/gradjanski/dominicana-mi-amor/1207926Moram da kažem par stvari o ovom, kod nas malo poznatom, doajenu prevare i lopovluka pošto sam nažalost imao prilike da kao klinac treniram kod njega u klubu tamo negde '99, '00. Naime, ovaj lik, koga inače niko ne zove Ljubomir, Crni, Profesor ili kako se već predstavlja već ga svi zovu Baron, je imao svoj klub Derbi a baza je bila u Košutnjaku na terenu Republičkog zavoda za sport. Vokabular mu je bio na nivou kurac_pička_jebaću ti ja majku, imao je stalno promukli glas jer se stalno drao kao magarac, a najveći uspesi su mu što je bio trener Palilulca, Srema iz Jakova i Crvenke (ne one vojvođanske, već onog predgrađa Borče). Elem, čovek je genije za razne vrste prevara. Sećam se priprema početkom 2000. u Vrnjačkoj banji, izložio nas je da ćemo imati vrhunske uslove, teren, salu, bazen itd. a tamo smo, po snegu, trenirali u parku ispred hotela dok nas šokirani lugar nije isterao i napisao prekršajnu prijavu. Fudbalski teren smo videli dva puta, a imali smo jake pripreme noseći jedan drugoga uz stepenice u hotelu. Par meseci posle toga je izmislio neko putovanje u inostranstvo gde nam je izvatao po 200-250 maraka (x 20 ljudi) i onda je nestao. Lociran je par meseci posle toga u Bloku 70 gde je otišao da vara kinesku decu vodeći FK Green town Pare su izvukli samo oni koji su pretili silom. Najjači deo priče je što je pred kraj svog nestanka doveo u klub nekog trenera-suvlasnika kluba (navodno) sa kojim je bio u sukobu (navodno) i ovaj ostane posle njega u klubu i pljuje ga kako je prevarant i lopov i godinu dana posle naprave istu kombinaciju - lik prodao priču kako ima vilu u Grčkoj i kako će da vodi ceo klub na pripreme i opet izvata(ju) ljudima po 200-300 maraka Samo me živo interesuje na koju jebenu foru je postao selektor Dominikanske republike.

[Moća]

Ko kaze da je uopste i selektor tamo :)

[Hamlet Strašni]

Ko kaze da je uopste i selektor tamo :)

Vikipedija kaze da jeste. A ona ne gresi viki

[*edited by mod]

Dugo im je i trajao

[Feindouno]

Fudbalska federacija Egipta je u potrazi za selektorom tamošnje reprezentacije, a među najozbiljnijim kandidatima je i jedan srpski stručnjak. Najveće šanse da sedne na klupu "faraona" daju se donedavnom selektoru selekcije SAD, Bobu Bredliju, dok su u najužem krugu kandidata još Kolumbijac Fransisko Maturana i naš trener Zoran Filipović koji je poslednji angažman imao u južnoafričkom timu Golden Erouz.

[Далибор]

http://www.index.hr/sport/clanak/tvorac-ciparskog-cuda-ivan-jovanovic-ekskluzivno-za-index-otkriva-tajnu-svog-uspjeha/585002.aspx

U EKSKLUZIVNOM razgovoru za Index tvorac čuda zvanog APOEL Srbin Ivan Jovanović otkrio je tajnu svog uspjeha na Cipru i nogometne postavke koje slijedi, a osvrnuo se i na nogomet u Hrvatskoj i Srbiji te rezultate ovdašnjih klubova. Jovanović se predstavio kao iznimno inteligentna, realna i elokventna osoba s kojom je bilo izrazito zadovoljstvo razgovarati. Da je takvih više na ovim prostorima, nogomet bi danas bio daleko iznad mulja u kojem se guši.Mali APOEL igrat će u osmini finala Lige prvaka. Radi se o naizgled nevjerojatnom dosegu, nečem što će ohrabriti i postati nit vodilja svih malih klubova. Za početak, koja je tajna vašeg uspjeha?"Smatram da smo vrlo pravilno iskoristili iskustva iz prethodnog sudjelovanja u Ligi prvaka otprije dvije godine. Nismo puno promijenili od tada, a došlo je nekoliko vrlo dobrih igrača koji su nesumnjivo poboljšali kvalitetu nogometa kojeg igramo. Vrlo je važna stvar i što smo odlično nastupali u kvalifikacijama, dobar uvod preduvjet je za dobru priču, da ne govorim koliko nam je samopouzdanje podigla uvodna pobjeda u skupini s Zenitom. Svaki novi rezultat ulijevao nam je novu snagu i jednostavno smo iz utakmice u utakmicu bili bolji. Rezultat toga je da smo osim u posljednjoj utakmici, gdje je Zenit bio puno bolji od nas, u svim ostalim utakmicama zaslužili konačni rezultat. Možda je APOEL sada veliko iznenađenje Lige prvaka, ali na osnovu onoga što smo prikazali na terenu, prolazak u osminu finala apsolutno je zaslužen".Kada ste vidjeli protivnike u skupini vjerojatno niste razmišljali ni o trećem mjestu, a kamoli osmini finala?"To je istina. Čim sam vidio protivnike rekao sam da nemamo pravo postaviti bilo kakve rezultatske ciljeve i to smatram nečim sasvim normalnim jer sve su ekipe puno jače od nas i sve su osvajale europske trofeje u zadnjih nekoliko godina. No iako smo ušli kao autsajderi u grupu, znao sam da će nam svaka utakmica pojedinačno dati prostora za neku našu igru i neke naše prilike. Tako je i bilo, a iako smo gubili u prvom susretu protiv Zenita, preokrenuli smo kada smo osjetili tu svoju priliku, a ne trebam vam poentirati koliko igrači napreduju psihički nakon preokreta protiv prvaka Rusije i Europe. Igrali smo utakmicu po utakmice kako najbolje znamo i došli u situaciju da ako dobijemo Porto kući imamo šanse biti sigurno treći. To je bila ključna utakmica i nakon što smo slavili pucali smo od vjere u svoje mogućnosti. Znao sam da nećemo izgubiti u St. Petersburgu. Trebao nam je bod za osminu finala Lige prvaka, a to smo i ostvarili. Ne mogu biti sretniji".Koliko vam je pomogla epizoda u Ligi prvaka iz 2009. godine i na koji način zapravo APOEL parira velikanima europskog nogometa?"Tada smo prvi put ušli u ligu prvaka i bili smo jako bojažljivi, nismo znali što zapravo znači Liga prvaka, no i takvi smo ostvarili tri remija, a što ja volim napomenuti, i ostale utakmice koje smo izgubili, utakmice su koje su se igrale do samog kraja, ako me razumijete. APOEL prije dvije godine i danas? Razlika jer prvenstveno u kvaliteti, zatim disciplini pa i iskustvu, a duh momčadi ostao je isti. Tada sam i ja shvatio kako moja momčad mora igrati. APOEL ne može dirigirati igru protiv velikih momčadi, ali nema razloga da ne pokuša igrati svoju igru kada joj to protivnik dozvoli. I kada igraš protiv najbolje momčadi svijeta uvijek u toku 90. minuta imaš mogućnosti da u nekoliko trenutaka odigraš nešto svoje. Znao sam da upravo u tim minutama moramo odigrati sjajno i zabiti, a sreća je što smo ove godine upravo u tim trenucima i postizali sve svoje golove. Nikada cilj mene i moje momčadi nije bio obraniti se, jer znamo da možemo dobro igrati. Tražiti drugačije bilo bi porazno i za moral igrača. Ovako su oni uvijek imali u mislima da moraju postići gol, a to su uvijek i napravili".Na Balkanu se treneri smjenjuju kako i godišnja doba. Kako je vama pošlo za rukom ostati gotovo pet godina na čelu ambicioznog kluba?"Da, i ovdje je takva shema. Situacija u APOEL-u ista je kao u Hajduku i Dinamu. Veliki je pritisak na osvajanje trofeja i titula, a treneri nemaju previše kredita. Osobno sam imao i malo sreće, jer kada sam došao na polusezoni te godine osvojili smo Kup. Sljedeće godine osvojili smo naslov prvaka i ušli u Ligu prvaka - tako sam ostvarujući neke ciljeve produžavao svoj vijek i dobijao mogućnosti progurati neke svoje nove ideje, kao i zaraditi veliko povjerenje Uprave. Nismo klub koji ima veliki budžet, svega 9 milijuna eura i nemamo mogućnost dovođenja sjajnih igrača niti davanja astronomskih ugovora, međutim radimo nešto drugo. Dovodimo igrače koji imaju motiv, cilj. Znate, nijedan igrač kojeg sam doveo nije igrao u Ligi prvaka. Smatram to jako važnim, jer taj motiv da dođeš do nogometnog Hollywooda do Lige prvaka ima velike zasluge za ovaj uspjeh. Želim raditi s ambicioznim igračima kojima nije cilj osvojiti ciparsko prvenstvo, već igrati iz godine u godinu u najcjenjenijem klupskom nogometnom natjecanju svijeta. Istina da je bitnu ulogu u svemu imala činjenica što sam osobno znao igrače koje smo dovodili. Znao sam da oni ne dolaze na Cipar zbog lagane lige i lijepog vremena nego da nešto naprave. Totalno je druga stvar dovoditi neprovjerene mlade igrače iz inozemstva ili još gore nekadašnje velike zvijezde koje više nemaju motiva ni imperativa za uspjeh. "Koliku je ulogu u uspjesima APOELA igrala sve veća kvaliteta ciparske lige?"Ciparski nogomet strašno je napredovao u zadnjih pet godina. Ne znam znate li, ali Cipar trenutno ima još jedan klub koji igra trenutno u Europi - AEK Larnacu u Europa ligi. Anorthosis je prije tri godine igrao u Ligi prvaka, Omonija ima također odličnu momčad, tako da sve zajedno ima 7-8 solidnih momčadi. APOEL nikada ne bi mogao biti na ovom nivou da ciparska liga nije tako dobra i da tijekom godine ne igramo barem desetak jakih utakmica s odličnim momčadima. Istina, ciparska liga napredovala je zbog velikog broja stranih igrača, ali sada to više nije ni važno, jer rezultati govore sami za sebe. Baza domaćih igrača mali je problem Cipranima, a sve se odražava na igre reprezentacije. Najbolji ciparski igrači koncentrirani su u svega nekoliko klubova, a u svim ostalima prevladavaju stranci. Sigurno da postoji perspektiva da se pojača rad s mladim kategorijama, jer talenta postoji i nadam se da će ovi rezultati ciparskih klubova pogurati taj proces."Stranci se na Balkanu predstavljaju kao zlo, kao dušmani koji iznimno talentiranoj domaćoj djeci oduzimaju priliku za napredak i uspjeh?"Ma to su gluposti. Na prostorima bivše Jugoslavije vlada generalno mišljenje kako se treba svaki klub osloniti na svoje "iznimno talentirane" igrače, a ne trošiti novac na strance. A sada pitam ja vas, koji je to klub počevši od Dinama, Hajduka pa Zvezde i Partizana dao priliku nekom svom mladog igraču da se razvije. Čim se rodi neki talent, odigra dvije dobre utakmice, odmah svima oči zasjaju jer vide priliku za dobrom zaradom. Nitko nije strpljiv niti itko gradi momčad i budućnost na tim mladićima. Što onda ljudi imaju protiv stranaca? Ako žele sačuvati nogomet i gledati domaće igrače u tim klubovima, zašto onda prodavaju te mladiće koji nisu ni punoljetni. Kada već moraš prodavati talente da bi opstao onda su stranci realnost koju svatko mora prihvatiti. To su napravili i klubovi većih zemalja, poput primjerice Poljske. Gledajte, publici je bitno da vide rezultate, da vide momčad koja dobro igra, osvaja trofeje. Ako se to obistini, neće više nitko gledati koliko ima gdje stranaca. Ako postoji jedna zdrava konkurencija u momčadi što je bitno tko je stranac, a tko domaći igrač. Nikad nisam gledao na to tako, tko je bolji - igra."Jeste li pratili Dinamo i kako komentirate igre Modrih te medijsku paljbu nakon teškog poraza u Madridu?"Osobno jako cijenim Dinamo. Igrali su Modri nekoliko puta u Ligi prvaka, zatim i Europa ligi i smatram kako je velika greška što se kritiziraju zbog rezultata u Ligi prvaka. Ja znam da publika želi najbolje i da javnost vrlo lako osudi, ali činjenica je da je Dinamo imao jaku skupinu sa sjajnim ekipama, a samo to što je sudjelovao nije mala stvar. Najbitnije je da se kada završi cijeli ovaj ciklus izvuku određena iskustva, da se shvati gdje se moglo dati više i se to ispravi za sljedeći put. Dinamo je postigao veliki uspjeh, plasirao se među 32 najbolje ekipe u Europi, a nekada se stvari ne odvijaju kako želimo. Za početak, kako se može bilo tko osuđivati što je primio tri gola za devet minuta na Bernabeu. Pa svako može primiti na tom stadionu tri gola za devet minuta i veće ekipe su padale bez ispaljenog metka na stadionu Reala. Druga je stvar što osobe s Balkana imaju izgrađenu bahatost koji vrišti nama se to ne može dogoditi. I United je primio tri gola od Cityja u deset minuta, pa što? Treba li se klub možda raspasti. Ta bahatost koju imamo nikako nije dobar saveznik i treba je se što prije riješiti."Što dalje, može li APOEL u četvrtfinale? I za kraj, vidite li se u budućnosti u nekoj od liga petica ili na klupi reprezentacije Srbije?"Naš prvi cilj je da ostanemo prvi u grupi, a dalje bez obzira koga izvučemo bit ćemo veliki autsajderi. Međutim, znam da ćemo pokušati napraviti isto ovo što smo radili i sad. Želimo pokazati da smo zasluženo prošli među 16 najboljih u Europi. Hoće li nas sada protivnici shvaćati ozbiljnije? Iskreno, mislim da su to radili već i sada, u Ligi prvaka je jako opasno podcijeniti bilo koga. Ne vidim tu probleme za nas, a kao glavnu prednost APOEL-a vidim neopterećenost. Bilo koji klub s kojim ćemo igrati imat će imperativ da nas prođe. Mi ćemo imati motiv, a oni obvezu. Ne dvojim što je bolje. Gdje se vidim u budućnosti? Vezan sam ugovorom još godinu i pol dana, a činjenica je nakon 4 i pol godina ovdje, osvojena tri prvenstva, četiri Kup i ulaska u osminu finala Lige prvaka, teško da mogu postaviti neke nove ciljeve koji se mogu ostvariti. Limit je blizu, no najvažnije je da sam ja zadovoljan onim što sam napravio, da postoji rezultat kojim se mogu ponositi i da ću se za desetak, dvadeset godina sretno osvrnuti na ono što sam uradio za APOEL i njegovu budućnost. Naravno da bi volio iskušati sebe u najboljim europskim zemljama, ali tamo vrlo često i rade treneri iz tih zemalja, tako da nije lako doći tamo. Ali nije to nikakva opsesija,jer kada voliš nogomet, bilo gdje da radiš dobro ti je, pogotovo ako još možeš ispunit neke ciljeve i usrećiti neke ljude. Izbornička palica Srbije? Svakome od nas najveća čast voditi svoju reprezentaciju. Nisam imao nikakav kontakt s tamošnjim Savezom tako da više ni ne mogu reći".

Edited November 25, 2011 by Далибор

[assück]

veoma korektan intervju

[Bright Billy]

Sve što ste hteli da znate o malezijskoj ligi, a niste imali koga da pitateOtkriće vam Dalibor Dragić, defanzivac Džohar MBGB-a

[Bright Billy]

Srbin osvojio Tanzaniju

[Feindouno]

Afrička država Južni Sudan je nedavno stekla nezavisnost, a čast da postane prvi selektor tamošnje fudbalske reprezentacije pripala je srpskom treneru. Zoran Đorđević je imenovan za selektora Južnog Sudana, a njegov prioritet u radu biće stvaranje baze igrača koja bi uskoro mogla da se preseli u evropske klubove kako bi stekla kvalitet i iskustvo koji bi kasnije doneli uspeh nacionalnom timu. Đorđević (62) ima veoma bogato iskustvo jer je vodio veliki broj klubova, kako u Srbiji, tako i u Aziji, a ima i solidno selektorsko iskustvo pošto je 2000. godine bio selektor Sudana, potom Bangladeša i mlade selekcije Filipina.

[banecare1]

dobio od udruzenja "Srbija i prijatelji" Postovani,grandiozni spomenik nasem proslavljenom fudbalskom treneru BoriMilutinovicu i njegovimigracima koji su postigli najveci uspeh u istoriji kineskog fudbala posle 5godina ponovo jeugledao svetlost dana pre nekoliko dana i nalazi se u predivnom parkuWulihe, u gradu Shenyangu, provincija Liaoning.U prilogu Vam saljemo nekoliko fotografija sa postavljanja spomenika i tekstna engleskom iz novina:quoteAfter the Asian footbal qualifications in 2001, Chinese football rushed outof Asia to the world and after that, Wulihe became a promised land.In May 2002, Shenyang Football Fan Association invested to build the “V”shaped monument in front of Wulihe Stadium where it wasstanding for many years.Milu, the magic football coach, always wears a handsome and unrestrainedsmile, showing his great passion to his Chinese friends.In 2007, Wulihe Stadium was blasted, due to Olimpic games new stadium beingbuilt, then the monument disappeared. The monument has "disappeared" for 5 years.Allthese years, the whereabouts of the sculpture has been a hot topic tolocal people.Some said the monument was blasted together with the stadium;some thought it was bought by collectors at a very high price.It remained a mystery. After knowing the monument missing, Milu himself once said that themonument was a symbol of good spirit and it should be put in front of thefootball stadium.Some media reported that when Milu saw his sculpture,he happily shouted “ so great” and even "want it to take it away”.quote

[Jozef K.]

Milan Živadinović u DanasuOvde ostavljam link zbog citata

Kad sam polazio kući, mobilni telefon je opet uspostavio kontakt sa princom Fejsalom iz Saudijske Arabije, koji je izrazio želju da se vratim u svoj nekadašnji klub. Pojedine afričke zemlje insistiraju da dođem i počnem pionirski posao pravljenja novih reprezentacija, kao što sam to uradio u Gani i otvorio put za naše trenere.Del Boske je moj prijatelj, jer smo zajedno bili na prvom Svetskom šampionatu za klubove u Brazilu kada je on vodio Real, prvaka Evrope, sa Pericom Ognjenovićem, Morijentesom, Salgadom i Raulom, koje sam upoznao dok sam bio selektor mlade reprezentacije Jugoslavije jer su igrali protiv nas u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope. Na tom takmičenju klubova vodio sam Al Naser, prvaka Azije, gde je većina fudbalera tada prvi put igrala po kiši. I bez obzira na taj hendikep rezultat je dugo bio 1:1, što je bilo ravno fantaziji, ali bilo je dovoljno golmanovo proklizavanje zbog loših krampona da Real da drugi gol i tako uzme tri boda koja su ga vodila u borbu za finale. Posle te utakmice, mene je zvao predsednik Reala na razgovor, nudeći mi mesto trenera. Da li je bio iskren ili ne - to nije moje da komentarišem, ali samo upoznavanje takve ličnosti je bila čast za mene.

[Töölönlahti]

Ima neko ideju otkud to da je ovaj Wagner Ribeiro rođen u Vukovaru? Kontam da mu ćale nije bio fudbaler, pisalo bi negde... Sada igra u Kataru, a lazobakmaz.de kaže da ima i srpsko državljanstvo. Naleteo sam na njega slučajno, deli agenta sa Zvezdinin dežurnim balvanom Nikolom Petkovićem.

[Töölönlahti]

Setio sam se jednog tipa kog sam kao klinjo ovlaš upoznao, pa odlučio da ga izgooglam i naleteo na ovo...

 

Nakon odlaska u Iran se dogodilo ono najgore za nogometaša, a to je rani prislini završetak karijere. Marinku je zbog pogrešne dijagnoze klupskog ljekara bio ugrožen život. "Poslije najljepšeg perioda u karijeri, odlaskom u Iran je nastupio najgori period moje karijere, ali i života. Dobio sam trombozu duboke vene u lijevoj nozi i zbog toga sam bio prisiljen završiti igračku karijeru. Pogrešnom dijagnozom klupskog ljekara bolest se razvila do te faze da mi je bio ugrožen život i samo sreća i Bog su zaslužni da se sve dobro završilo", rekao je bivši igrač FK Sarajevo i miljenik navijača ovog kluba.

 

Jebem ti taj Iran i ko ga izmisli. ... koga mrzi da klikne na ceo članak, dečko se nije raspao, nego gilja dalje, trenira cicibane Slovana iz Ljubljane.