Grčka - enormni dug, protesti oko mera štednje

[Prospero]

Dobra taktika:

Juncker said he had made clear to Tsipras last week that items to which Greece objected, such as a demand to scrap an income supplement for the poorest pensioners, were open to negotiation if Athens put forward alternatives that yielded equivalent savings.

"He didn't tell parliament that we did address that subject already," the EU chief fumed.

-_-

[Prospero]

Presek stanja:

 

 

The Economist explains

Why Greece is in trouble (again)

 

Jun 5th 2015, 15:05 by T.N.

 

 

Why is the euro zone still arguing about Greece?

 

Greece cannot pay its own bills and debts, and is locked out of capital markets. It therefore needs financial support from “official” lenders: the euro zone and the IMF. But before coughing up bail-out funds, these creditors demand reforms and budget cuts to place the Greek economy on a sounder long-term footing. Some of these conditions have proved very difficult for successive Greek governments to meet.

 

This has been the choreography ever since the first Greek bail-out five years ago. But in January, brutalised by an economic depression that saw output drop by one quarter of GDP, Greece’s voters elected a government led by the radical left-wing party Syriza. Armed with a mandate to tear up the hated “memorandum” (the creditor-imposed conditions for assistance), the government, led by Alexis Tsipras, set about trying to change the terms of Greece’s second bail-out, which has €7.2 billion remaining in the kitty. But Greece’s creditors, including the other euro-zone governments, held firm. In February the two sides agreed to extend the bail-out by four months, until June 30th. But very little progress has been made since then.

 

 

What does each side want?

 

Last week the two sides issued competing sets of reform proposals, both of which subsequently leaked. Strong disagreements remain in a number of areas. Perhaps the trickiest is pension reform. The creditors want Greece to make various cuts to its generous pension system, worth 1% of GDP by next year. But further pension cuts run directly counter to Syriza’s election promise of ending what it calls Greece’s “humanitarian crisis”. Differences also remain over VAT, which the creditors want simplified and raised. The two sides look closer to a deal on labour-market reform, but have yet to find common ground on collective-bargaining rules and the minimum wage.

 

Then there is the overarching issue of Greece’s debt, which after two bail-outs stands at 180% of GDP. The projections each side has produced for Greece’s primary budget surpluses (ie, before interest payments) do not seem that far apart: both foresee Greece running a surplus of 3.5% of GDP from 2018 onwards, which would mean a reasonable decline in Greece’s debt-to-GDP ratio over time if it can sustain economic growth. But the creditors, in particular the IMF, do not accept that the Greek reform proposals will lead to such a figure. Perhaps the most important issue for Greece is the promise of some form of debt restructuring. Greece’s creditors are not in principle opposed to ideas such as extending loan maturities, but want to postpone the discussion for now.

 

 

Payback time: Greece's financial dilemma, in graphics

 

 

Wasn’t Greece supposed to have run out of money by now?

 

It has purportedly been on the brink several times, lending a “Groundhog Day” tone to coverage of the saga. When its bail-out was extended in February few thought it could survive until June without a deal. The country has received no external financing since August 2014. It has stayed afloat only by resorting to a series of increasingly desperate measures, from raiding the coffers of municipalities to delaying payments to suppliers. It made one repayment to the IMF by borrowing from a separate account at the fund, and has exploited a rarely-used provision in IMF rules to delay all of its June payments until the end of the month. A missed payment to any official creditor could trigger bank runs, a loss of liquidity support from the European Central Bank (ECB), capital controls on Greek banks and, ultimately, a Greek departure from the euro if it is obliged to print its own currency to pay salaries and pensions.

 

 

What happens next?

 

Over the past four months endless deadlines have come and gone. But June 30th is different, for two reasons. First, Greece’s bail-out expires, meaning the €7.2 billion will no longer be available. (Nor will over €10 billion supposedly earmarked for bank recapitalisations, but part of which might also be used to help the government.) That also rules Greek banks ineligible for liquidity support from the ECB. Second, the bundled IMF payments, worth around €1.6 billion, fall due; Greece almost certainly cannot raise those funds without help. Beyond that, in July and August, Greece must pay the ECB around €6.7 billion.

 

Yet even a deal with the creditors would leave several questions unanswered. The first is whether Mr Tsipras would be able to sell it to his increasingly restive backbenchers. Some have suggested a referendum, or fresh elections, would be needed. The second is whether there would be enough time to get the deal approved by various euro-zone parliaments, many of which will spend part of June in recess and are anyway thoroughly fed up with Greece. The third is the role of the ECB; Greece wants the bank to lift the limit it imposes on Greece’s short-term debt (the so-called “T-bill ceiling”), which could provide a further source of funds . But it is not clear if the bank would do that before the euro zone agrees to disburse the bail-out cash.

 

 

What about this talk of a third bail-out?

 

It may be hard to believe, but the quarrels of the last few months are about a relatively minor issue: how to conclude Greece’s second bail-out. Even if a deal is struck the funds will quickly be swallowed up, not least by those ECB redemptions. As private financing is still not an option, Greece will be looking at a third bail-out. Back-of-the-envelope calculations put the sum needed at between €30 billion and €50 billion. Trust between the two sides has evaporated since Syriza’s election, meaning the creditors are likely to demand more onerous terms than they might have done.

 

Two things could sugar the pill for the Greeks. The first is that a third bail-out could include some form of debt restructuring. The second is that the involvement of the IMF, which has been very strict in pushing for reforms, is not guaranteed. Tensions between the fund and, in particular, the European Commission, have grown in recent weeks: in the absence of strong reforms the fund has sought debt restructuring to make its sums add up. The commission prefers political fudges.

 

 

Would a Grexit be devastating?

 

The effects on Greece would be deep and immediate, as money flees banks and Greek firms’ euro-denominated debts skyrocket as a new drachma plummets in value. In the long run, though, some suggest that the competitiveness gains from a currency adjustment could help Greece back on its feet. As for the euro zone, compared to 2012, when Greece was last on the brink, it is in better shape to manage a Grexit. Its banks are well capitalised, a large bail-out fund is established and 80% of Greece’s debt is now in “official” hands. Yet a Greek departure would signal that euro membership is contingent. Although swift action from the ECB could protect other vulnerable countries, such as Portugal, from immediate market attacks, in the long run their borrowing costs would rise permanently. The OECD has warned that a Grexit would hurt the European economy. And then there are geopolitical concerns: Angela Merkel the German chancellor, is said to be among those who fear the consequences of a fracturing Europe when Russia is menacing its neighbours. Since taking office Mr Tsipras has flirted with Vladimir Putin, notably over joint energy projects.

 

 

Whose fault is all this?

 

There is plenty of blame to go around on all sides. Europe’s politicians probably should not have allowed Greece to enter the euro in 2001, two years after the currency was created. Greek governments should not have used the state as an instrument of patronage, should not have spent wildly in the years before 2008, and—like Ireland, Portugal and Cyprus—should have used the opportunity of a bail-out to execute deep-seated structural reforms. The euro zone has been guilty of imposing far too much austerity on a battered economy, of loading up Greece with unpayable debt and of a tin-eared approach to the increasing desperation of ordinary Greeks. Europe’s politicians should not have been surprised that voters looked for a radical alternative, and they should have found more imaginative ways of dealing with it when it arrived. But Syriza has been a shambles in office, antagonising potential allies and destroying the trust it needed to secure a better deal for itself. It is an unhappy story which reflects poorly on all involved.

 

Veći problem, tj. eventualni treći novac-dug-reforme paket, tek čeka da se uspešno završe ovi pregovori.

[vememah]

Samo što je Cipras više puta (a poslednji pre nekoliko dana u skupštinskom govoru) ponovio da 3. paket pomoći ne dolazi u obzir. On čovek hoće novi otpis restrukturiranje.

 

The Greek government will not sign a third memorandum, Prime Minister Alexis Tsipras stressed on Friday in his second speech in Parliament...

Tsipras also noted the government will not accept an agreement that doesn’t include the potential of a debt restructuring.

 

http://www.newsbomb.gr/en/story/593878/tsipras-government-will-not-sign-a-third-memorandum

 

Sad čak i francuski finmin, socijalista Sapen počinje da govori o Grexitu kao nečemu prihvatljivom:

 

“It would be no drama for us to see Greece leaving the euro. It would not be serious from a financial or economic point of view”

“However, it would be a blow to the European project, because the European project is not to shrink but to enlarge, not to see members excluded but to welcome more.”

 

http://www.theguardian.com/business/live/2015/jun/08/greek-germany-finance-ministers-debt-talks-g7-live

 

Šojble navodno otkačio popujućeg Amera po metodu put your money where your mouth is:

 

Citing a senior German official, Greek television channel Mega TV described how US Treasury Secretary, Jack Lew had implored his German counterpart Wolfgang Schauble to “support Greece” -- only to be told: “give €50bn yourself to save Greece.

 

http://www.theguardian.com/business/live/2015/jun/08/greek-germany-finance-ministers-debt-talks-g7-live#block-55754bcee4b0f3282588ba5a

Edited June 8, 2015 by vememah

[Anduril]

Ne EU, EZ. I pročitaj celog Krugmana, pls. Nema tu reformisani nereformisani ESM važi za sve. 

I btw, nisam pričao o strukturnim reformama. One se i mogu i ne moraju vršiti u uslovima ovakvih ograničenja

Citam Krugmana vec jako dugo i pamtim, pa me zato i cudi zasto ga iko jos uzima za ozbiljno posle onoliko stvari kojih se nalupetao i pogresno ocenio.

 

Sto se tice tvog objasnjenja za UK, ako je tako jednostavno, Francuska bi trebalo da bude jos mnogo bolja jer su mnogo manje rezali od UK:

https://mises.org/library/paul-krugman%E2%80%99s-love-affair-france

 

I na kraju, mozemo da se ne slozimo oko fiskalnih stimulusa ciji su pozitivni dugorocni efekti, za razliku od kratkorocnih, generalno tesko dokazivi i zavise od slucaja do slucaja, ali, ovde je problem pre svega politicke prirode.

 

Kako to ocekujes da ce neko platiti za fiskalni stimulus a da nema uticaja/garancija da povrati te pare u buducnosti posto se strukturne reforme odbijaju jer su politicki za sada tesko sprovodive? Ti ozbiljno ocekujes da ce evropski poreski obveznici verovati na rec nekom Ciprasu (koji i sam zaposljava rodbinu preko veze) i dati mu pare za fiskalni stimulus ili mu platiti budzetski deficit?

 

Da li ti zaista verujes da bi vlade Italije ili Grcke nekako vratile pare iz fiskalnih stimulusa ako im to nikad u istoriji nije uspelo? I ne samo njima, nego vecini zemalja uopste koje su uglavnom nagomilale dugove za vreme takvih simulusa u proslosti (Italija, Nemacka, Japan, SAD, SFRJ, biraj..).

Po tebi (i Krugmanu) su sedamdesete bile raj a stagflacija obican mit.

 

Put je na kraju uvek isao preko stampanja, obezvredjivanja valute i slamarica srednje klase a oko toga su se, koliko je meni poznato, prilicno jasno dogovorili kad su ulazili u Evro.

 

Obicnim ljudima centralne banke i onako vec godinama kradu kroz finansijsku represiju a ovo sto ti predlazes bi jos vise osiromasilo te ljude koji rade i stede umesto sto trose i placaju kamate bankama/bogatasima. A globalna inflacija nekretnina i akcija ide u beskonacnost od cega opet profitiraju iskljucivo bogati.

 

I naravno da je to ogroman politicki problem pre svega u drzavama sa visokom produktivnoscu, stednjom i jakom srednjom klasom a istovremeno relativno niskim vlasnistvom nekretnina za razliku od Grcke i Italije gde je vecina ljudi tradicionalno osigurana bar u tom pogledu i s dobrim razlogom.

Edited June 8, 2015 by Anduril

[MancMellow]

Citam Krugmana vec jako dugo i pamtim, pa me zato i cudi zasto ga iko jos uzima za ozbiljno posle onoliko stvari kojih se nalupetao i pogresno ocenio.

 

Sto se tice tvog objasnjenja za UK, ako je tako jednostavno, Francuska bi trebalo da bude jos mnogo bolja jer su mnogo manje rezali od UK:

https://mises.org/library/paul-krugman%E2%80%99s-love-affair-france

 

I na kraju, mozemo da se ne slozimo oko fiskalnih stimulusa ciji su pozitivni dugorocni efekti, za razliku od kratkorocnih, generalno tesko dokazivi i zavise od slucaja do slucaja, ali, ovde je problem pre svega politicke prirode.

 

Kako to ocekujes da ce neko platiti za fiskalni stimulus a da nema uticaja/garancija da povrati te pare u buducnosti posto se strukturne reforme odbijaju jer su politicki za sada tesko sprovodive? Ti ozbiljno ocekujes da ce evropski poreski obveznici verovati na rec nekom Ciprasu (koji i sam zaposljava rodbinu preko veze) i dati mu pare za fiskalni stimulus ili mu platiti budzetski deficit?

 

Da li ti zaista verujes da bi vlade Italije ili Grcke nekako vratile pare iz fiskalnih stimulusa ako im to nikad u istoriji nije uspelo? I ne samo njima, nego vecini zemalja uopste koje su uglavnom nagomilale dugove za vreme takvih simulusa u proslosti (Italija, Nemacka, Japan, SAD, SFRJ, biraj..).

Po tebi (i Krugmanu) su sedamdesete bile raj a stagflacija obican mit.

 

Put je na kraju uvek isao preko stampanja, obezvredjivanja valute i slamarica srednje klase a oko toga su se, koliko je meni poznato, prilicno jasno dogovorili kad su ulazili u Evro.

 

Obicnim ljudima centralne banke i onako vec godinama kradu kroz finansijsku represiju a ovo sto ti predlazes bi jos vise osiromasilo te ljude koji rade i stede umesto sto trose i placaju kamate bankama/bogatasima. A globalna inflacija nekretnina i akcija ide u beskonacnost od cega opet profitiraju iskljucivo bogati.

 

I naravno da je to ogroman politicki problem pre svega u drzavama sa visokom produktivnoscu, stednjom i jakom srednjom klasom a istovremeno relativno niskim vlasnistvom nekretnina za razliku od Grcke i Italije gde je vecina ljudi tradicionalno osigurana bar u tom pogledu i s dobrim razlogom.

 

pa da, ja lepo kažem da smo obrnuli već dva kruga. na početku rasprave sam rekao da mislim da kontrola treba da bude kontrola grčkih institucija, a ne striktno budžeta. 

 

Elem, saće se dogovore za 3 dana tops

 

 

And Obama then gives Athens a clear nudge:

The Greeks are going to have to follow through and make some tough political choices that will be good for them long-term.

But the institutions also need to do their bit and recognise the “extraordinary” challenges Greece faces, Obama adds.

In conclusion:

If both sides show sufficient flexibility, we can get this problem resolved....but it will need tough decisions from all involved.

Can we get a deal before the deadline?

Obama says he believes there is a real desire for progress:

I think that everyone wants to make it happen and they’re working hard to get it done.

So, a clear signal from Washington that this deadlock needs to be broken.

[MancMellow]

 

Put je na kraju uvek isao preko stampanja, obezvredjivanja valute i slamarica srednje klase a oko toga su se, koliko je meni poznato, prilicno jasno dogovorili kad su ulazili u Evro.

 

Obicnim ljudima centralne banke i onako vec godinama kradu kroz finansijsku represiju a ovo sto ti predlazes bi jos vise osiromasilo te ljude koji rade i stede umesto sto trose i placaju kamate bankama/bogatasima. A globalna inflacija nekretnina i akcija ide u beskonacnost od cega opet profitiraju iskljucivo bogati.

 

I naravno da je to ogroman politicki problem pre svega u drzavama sa visokom produktivnoscu, stednjom i jakom srednjom klasom a istovremeno relativno niskim vlasnistvom nekretnina za razliku od Grcke i Italije gde je vecina ljudi tradicionalno osigurana bar u tom pogledu i s dobrim razlogom.

 

samo još ovo boldovano

 

ideja i jeste da se pare troše i plaćaju (poželjno niske) kamate, a ne da se drže u "slamaricama". Koja je poenta držanja para u slamaricama?

Edited June 8, 2015 by MancMellow

[hazard]

samo još ovo boldovano

 

ideja i jeste da se pare troše i plaćaju (poželjno niske) kamate, a ne da se drže u "slamaricama". Koja je poenta držanja para u slamaricama?

 

Poenta je da imaš nešto za crne/stare dane ili da ostaviš potomstvu

[MancMellow]

Poenta je da imaš nešto za crne/stare dane ili da ostaviš potomstvu

 

Šta god da imaš danas, za 20 godina recimo je veliko pitanje koliko će to vredeti i šta će sve da se desi u međuvremenu, taman da štediš sa bilo kojom kamatom bilo gde. Ali, mislim, generalno za ekonomiju, poenta je da se novac vrti. I to što ti štediš u banci se faktički negde vrti gde je dato pod nekom kamatom. 

Edited June 8, 2015 by MancMellow

[hazard]

Pa pitanje je koliko će vredeti upravo zbog ovoga što Anduril navodi. Da je državna politika / politika centralnih banaka drugačija, ne bi se toliko razmišljalo o tome koliko će nešto za 20 godina vredeti.

 

Za ekonomiju nije poenta ,,da se novac vrti" nego je poenta da se stvara nova vrednost. Kada se stvara nova vrednost, i kada postoji realna osnova za stvaranje te nove vrednosti, ,,vrtenje novca" je posledica, a ne uzrok. Kada se izostanak osnove za stvaranje nove vrednosti pokuša nadomestiti veštačkim gurkanjem da se novac ,,zavrti", na kraju uvek dobijamo neki krah, a nekad i katastrofu.

 

Izem ti ekonomiju čiji se rast bazira jedino na consumer spending-u, ili još gore, kreditiranom consumer spending-u. To nije održivo, i kad tad završi velikim prdenjem u čabar.

[MancMellow]

Pa pitanje je koliko će vredeti upravo zbog ovoga što Anduril navodi. Da je državna politika / politika centralnih banaka drugačija, ne bi se toliko razmišljalo o tome koliko će nešto za 20 godina vredeti.

 

Za ekonomiju nije poenta ,,da se novac vrti" nego je poenta da se stvara nova vrednost. Kada se stvara nova vrednost, i kada postoji realna osnova za stvaranje te nove vrednosti, ,,vrtenje novca" je posledica, a ne uzrok. Kada se izostanak osnove za stvaranje nove vrednosti pokuša nadomestiti veštačkim gurkanjem da se novac ,,zavrti", na kraju uvek dobijamo neki krah, a nekad i katastrofu.

 

Izem ti ekonomiju čiji se rast bazira jedino na consumer spending-u, ili još gore, kreditiranom consumer spending-u. To nije održivo, i kad tad završi velikim prdenjem u čabar.

 

A kako ćeš tu novu vrednost, sa čim se 100% slažem, da stvoriš ako se ne "vrti"? Jeste to posledica - posledica povoljnih uslova. Ali i posledica jeftinijeg kapitala, posledica ukupne aktivnosti privrede, posledica fiskalnih ili monetarnih podsticaja na ekonomsku aktivnost. I naravno da ne mislim (samo) na consumer spending.  Ali novca tj kredita treba i za privredu. Šta je "osnova" ako ne uslovi poslovanja i izgledi za buduće poslovanje. Kakvi su izgledi ako se nož nalazi pod grlom i kakvi su uslovi kad je valuta prejaka (za Grčku i još neke zemlje) i porezi se povećavaju da ne bi bilo deficita, a tako se ujedno smanjuje aktivnost i ovo pišem po stoti put i već smo svi zaključili da rešenja nema do zajedničke i fiskalne politike. I toga će, sudeći po tekućim pregovorima F i D i biti, samo što se Grčka u tome ne želi i to je cela priča. Ne bih isključio da je dolazak Syrize na vlast u Grčkoj došao nekima kao kec na 11. 

[hazard]

I da dodam još nešto. Ako destimulišeš štednju, odakle da se finansiraju banke? Odakle da penzioni fondovi zarađuju potrebni povraćaj da isplaćuju tone penzionera koje dolaze? Pa onda ćeš naravno imati ogroman nivo jako visoko rizičnog ulaganja ili što bi se narodski reklo ,,špekulacija", i to sa novcem sa kojim se ne treba na taj način kockati. Jer - pozajmiti je jako jeftino, skoro pa džabe, ali baš zbog toga klasični metodi štednje (banka, obveznice) ne donose nikakav prinos, dakle ajde da se zezamo sa CDOs, CMOs, CDSs, i svim ostalim igračkama-plačkama koje su nas i dovele do ove krize.

 

U ekonomiji u kojoj postoji realan osnov za rast i stvaranje nove vrednosti, visok nivo štednje nije nikakva prepreka niti je išta loše, jer upravo ta štednja predstavlja odličan izvor finansiranja za kreditiranje i investicije. A kada se kuka na štednju, to je obično znak da nešto nije u redu sa ,,fundamentals". Nije Japan u čabru zato što ima relativno visok nivo štednje u odnosu na zapadni/razvijeni prosek, već zato što je ultrarazvijena zemlja staraca (natalitet među najnižima u svetu) sa faktičkom stopom imigracije od nula. S druge strane, Kini nešto ne vidim da smeta stopa štednje od preko 50% BDPa.

[MancMellow]

Ma ne bre Hazarde, to je sve fine tuning, nisam mislio da treba nagruvati inflaciju na 20% jbt, poenta je da ljudi budu podstaknuti i da štede i, još i više ili bar jednako, da ulažu. Pa jbg, ljudi valjda završavaju neke grdne škole da umeju da stvore takvu situaciju, ovo što ja i ti sad pričamo to je dal je bolje samoubistvo bešenjem ili otrovom. 

[hazard]

A kako ćeš tu novu vrednost, sa čim se 100% slažem, da stvoriš ako se ne "vrti"? Jeste to posledica - posledica povoljnih uslova. Ali i posledica jeftinijeg kapitala, posledica ukupne aktivnosti privrede, posledica fiskalnih ili monetarnih podsticaja na ekonomsku aktivnost. I naravno da ne mislim (samo) na consumer spending.  Ali novca tj kredita treba i za privredu. Šta je "osnova" ako ne uslovi poslovanja i izgledi za buduće poslovanje. Kakvi su izgledi ako se nož nalazi pod grlom i kakvi su uslovi kad je valuta prejaka (za Grčku i još neke zemlje) i porezi se povećavaju da ne bi bilo deficita, a tako se ujedno smanjuje aktivnost i ovo pišem po stoti put i već smo svi zaključili da rešenja nema do zajedničke i fiskalne politike. I toga će, sudeći po tekućim pregovorima F i D i biti, samo što se Grčka u tome ne želi i to je cela priča. Ne bih isključio da je dolazak Syrize na vlast u Grčkoj došao nekima kao kec na 11. 

 

Pazi, ti i ja se slažemo oko trenutne grčke situacije. Ja sam samo reagovao na tvoju opasku o slamaricama tj. štednji.

 

Pod 1, barijere koje država postavlja privrednom razvoju su daleko bitnije od bilo kakvog podsticaja koja će država dati - Srbija je npr. 1 školski primer toga, sve Dinkićeve subvencije i vučenje investitora za rukav su neuspešna kap u moru naspram klipova koje država na sto drugih načina baca u točkove privrede. Amerika je suprotan primer, koja je uspela talasima raznih deregulacija od 80ih da odloži sudbonosni susret sa svojim suštinskim problemima (iskoristili su i i dalje koriste tu ,,rezervu", koliko dugo će to da šljaka i dalje videćemo) na nekoliko decenija.

 

Ono što Evropa primarno treba da radi je da ukida barijere za rast i da kreće u korišćenje te neke ,,rezerve", pa da time dobije vremena da rešava svoje suštinske strukturne probleme. Primer je za to je da mnoge zemlje, naročito mediteranske, treba da reformišu svoje radno zakonodavstvo recimo.

 

Pod 2, mislim da to nije nekakva tajna, postoje tri realne osnove za ekonomski rast i stvaranje nove vrednosti:

 

a) Pronalazak novih tržišta, tj. otvaranje prethodno nepovezanih ili slabo povezanih tržišta jedno prema drugome;

 

b) Rast stanovništva (tj. pojavljivanje novih ljudi kojima treba sve što im treba);

 

c) Skok na veći nivo razvoja, tj. tehnološka inovacija koja to omogućava.

 

Nerazvijene zemlje mogu istovremeno da smanjuju stanovništvo ili da stagniraju i da ipak rastu i to mnogo; visokorazvijene ne mogu bez nekih novih tehnoloških inovacija ili otvaranja novih tržišta. Elem, svi podsticaji ovoga sveta neće pomoći da se prenebregne preveliki nivo regulacije koji guši evropske ekonomije, a i na koncu, činjenicu da im stanovništvo stari da će se, u perspektivi, smanjivati.

[MancMellow]

Pazi, ti i ja se slažemo oko trenutne grčke situacije. Ja sam samo reagovao na tvoju opasku o slamaricama tj. štednji.

 

Pod 1, barijere koje država postavlja privrednom razvoju su daleko bitnije od bilo kakvog podsticaja koja će država dati - Srbija je npr. 1 školski primer toga, sve Dinkićeve subvencije i vučenje investitora za rukav su neuspešna kap u moru naspram klipova koje država na sto drugih načina baca u točkove privrede. Amerika je suprotan primer, koja je uspela talasima raznih deregulacija od 80ih da odloži sudbonosni susret sa svojim suštinskim problemima (iskoristili su i i dalje koriste tu ,,rezervu", koliko dugo će to da šljaka i dalje videćemo) na nekoliko decenija.

 

Ono što Evropa primarno treba da radi je da ukida barijere za rast i da kreće u korišćenje te neke ,,rezerve", pa da time dobije vremena da rešava svoje suštinske strukturne probleme. Primer je za to je da mnoge zemlje, naročito mediteranske, treba da reformišu svoje radno zakonodavstvo recimo.

 

Pod 2, mislim da to nije nekakva tajna, postoje tri realne osnove za ekonomski rast i stvaranje nove vrednosti:

 

a) Pronalazak novih tržišta, tj. otvaranje prethodno nepovezanih ili slabo povezanih tržišta jedno prema drugome;

 

b) Rast stanovništva (tj. pojavljivanje novih ljudi kojima treba sve što im treba);

 

c) Skok na veći nivo razvoja, tj. tehnološka inovacija koja to omogućava.

 

Nerazvijene zemlje mogu istovremeno da smanjuju stanovništvo ili da stagniraju i da ipak rastu i to mnogo; visokorazvijene ne mogu bez nekih novih tehnoloških inovacija ili otvaranja novih tržišta. Elem, svi podsticaji ovoga sveta neće pomoći da se prenebregne preveliki nivo regulacije koji guši evropske ekonomije, a i na koncu, činjenicu da im stanovništvo stari da će se, u perspektivi, smanjivati.

 

Ok, sve se slažem, osim što deregulaciji tržišta rada treba pristupiti maksimalno oprezno, stepen regulacije tržišta rada koji je recimo postoja u UK, ali pre ove vlade je ok. To nije US, ali nije ni Francuska. 

 

Što se tiče starenja - šta im ja mogu. Imaju problem, ne samo sa nekim "boat people" nego i sa Ukrajincima i Srbima npr (pa čak i Hrvati imaju ograničenja) i jbg. Mislim, sa naše tačke gledišta ok je što baš ne žele da isisaju celo stanovništvo (nego samo ono što im u ovom trenutku baš baš treba), ali sa njihove ne razumem. 

 

Evropa/EU je zapala, pisao sam već (a austerity je samo pojavni oblik toga) u 1 negativni mindset. U pravu si, Amerika je dobar primer. Ekspanzija, svake vrste, i ekonomska i politička i svaka druga je ono što je potrebno, ali...sve promene prvo dolaze u glavi. Nemačka otpisuje Balkan, UK otpisuje tj vrši disengagement sa EU, sve demokratski, legitimno, ali loše će završiti ako se nastavi. Ima tu dosta da se priča, od popularne kulture (i to među mladima) koju karakteriše ili eklektični povratak u prošlost ili pak otvoreno i žestoko flertovanje sa paganizmom i folkom (britanskim, skandinavskim, ruskim svejedno), kod sredovečnijih vlade i mediji otvoreno grade zidove koje oslikavaju strahom od terorizma, emigranata, siromašnijih država,,. Neću da mračim previše, ima još vremena, ali Evropa ne izgleda dobro. Misliš da sam nagnuo malo na levo tek tako? Ne, pojavljuju se predznaci ozbiljnih lomova. 

Edited June 9, 2015 by MancMellow

[Anduril]

@ Manc

 

1. Ne vidim kako vidis kontrolu grckih institucija kroz recimo nemacke/holandske cinovnike kad je to anatema. Nacionalizam je i dalje jak u Evropi i takva kontrola ne funkcionise - posebno ne u Grckoj gde je ceo politicki spektar nacionalisticki. Sto se kontrole budzeta tice, to vec funkcionise u praksi bolje.

 

2. Na ovo sto je Hazard napisao samo bi dodao - struktura ulaganja kad imas stampanje i niske kamate je sasvim drugacija nego kad su kamate vislje a stednja visoka.

 

U prvom slucaju se stvaraju baloni (rastu cene akcija, nekretnina, kreditira se kratkorocni konzumerizam koji stvara lazni rast, itd.) od cega profitiraju pre svega kapitalisti a socijalna nejednakost raste. U toj atmosferi gube i manja preduzeca koja imaju problema da dodju do kredita - kacio sam ovde situaciju u UK gde je vise od polovine svih para u nekretninama a banke mrzi da se cimaju sa kreditiranjem preduzeca.

 

U drugom slucaju, obicno imas male, lokalne banke (slucaj Nemacke recimo) koje dobro poznaju region i musterije pa kreditiraju lokalna preduzeca umesto da igraju globalni kazino sa balonima kao 2007. To ti je recimo jedna od dugorocnih osnova citave nemacke privrede kao i jakih (technoloskih) klastera sirom Evrope. Sa druge strane, veliki fiskalni stimulusi su recimo u istocnoj Nemackoj posle kraceg rasta uglavnom zavrsili kao groblje milijardi (1500 milijardi investicija i opet fail).

 

Grcka je po tome zapravo slicna istocnoj Namackoj a odresene kese koju je tada Kol imao danas jednostavno nema niti je politicki sprovodiva.