Politika u UK

[Eraserhead]

Ovde je problem u tome sto ti teznje ka EU posmatras u kontekstu stranaka koje su te teznje zloupotrebljavale, a promene u slucaju nemanja teznji ka EU na nekom apsolutnom kontekstu. Bez EU bi i ove male promene sto smo videli najverovatnije bile samo lepa zelja

Edited November 6, 2015 by Eraserhead

[Budja]

Ovde je problem u tome sto ti teznje ka EU posmatras u kontekstu stranaka koje su te teznje zloupotrebljavale, a promene u slucaju nemanja teznji ka EU na nekom apsolutnom kontekstu. Bez EU bi i ove male promene sto smo videli najverovatnije bile samo lepa zelja

 

Prvo, rec je o dvosmernom odnosu lokalnih stranaka i EU, dakle ne samo Vucica i Tadica.

 

Drugo, ne u apsolutnom kontekstu vec u kontekstu alternative. A naravno da je potpuno bespredmetno raspravljati o politici u kontekstu da su Vucic, Tadic, Pajtic i Dacic jedine alternative. Promene i tako to.

[MancMellow]

Samo si nabrojao sve parlamentarne stranke, osim manjinskih. Treba odustati od EU jer ce se pojaviti neko sa 30%, jednom, nekad, i onda ce, posto ni tako sam nece sastaviti vladu, uci u koaliciju sa jednim od ovih. Pod uslovom pristanu na evrointegracije, jer ako ne pristanu najverovatnije ce ici novi izbori. 

 

Ja ne znam da li ti razumeš da se uzdaš u jednu stranku sa max 3% podrške, koja manje više ima jednog medijski eksponiranog člana da napravi takav veleobrt na političkoj sceni zemlje i u političkoj stvarnosti države u toj meri da se ispostavi da je to vredno kompletnog menjanja sadašnjeg kursa ka EU. Ja ne znam, ili ti netrpeljivost prema EU malo sužava pogled ili nas realno, pomalo, vozaš tamo-vamo.

Edited November 6, 2015 by MancMellow

[pacey defender]

 

Oportunitetni trosak teznji ka EU je danas visi od benefita.

 

Nadovezujem se na neke tvoje ranije postove, ne samo na ovaj citirani.

 

Država ulaže neku energiju u EU integracije. Da, ti resursi bi se mogli redistribuirati u reformisanje države. Dobar rezon. 

 

Ali, imam 1 dilemu. Kako u kontekstu oportunitetnog troška posmatrati ono ulaganje resursa koje je direktno usmereno protiv reformisanja države? Recimo, kada predsednik uloži neke resurse i tužiocu za ratne zločine poruči "razmišli šta kopaš". Kako to tretiramo kada govorimo o oportunitetnom trošku? Umesto da tako nešto izjavi, Predsednik bi mogao resurse da usmeri u korisno obavljanje posla. I poneki sudija bi dva sata svog života posvetio svom poslu na drugačiji način, umesto da objašnjava elementarna načela vladavine prava i podele vlasti. Da ne govorimo o šteti koju ovakva izjava pravi u pogledu uloge tužilaštva i koliko ohrabruje različite vrste pritiska.

 

Ili kada izvršna vlast uputi "preporuku" sudovima da zamrznu suđenja i izvršenja pravnosnažnih odluka u radnim sporovima?

 

Kakva je "oportunitetna korist" odustajanja države da ovako postupa? Zamislimo da država prestane da opstruira uspostavljanje vladavine prava. Da li je to onda oslobađanje resursa koje se može staviti na raspolaganje evropskim integracijama?

Edited November 6, 2015 by pacey defender

[Budja]

Samo si nabrojao sve parlamentarne stranke, osim manjinskih. Treba odustati od EU jer ce se pojaviti neko sa 30%, jednom, nekad, i onda ce, posto ni tako sam nece sastaviti vladu, uci u koaliciju sa jednim od ovih. Pod uslovom pristanu na evrointegracije, jer ako ne pristanu najverovatnije ce ici novi izbori. 

 

Ja ne znam da li ti razumeš da se uzdaš u jednu stranku sa max 3% podrške, koja manje više ima jednog medijski eksponiranog člana da napravi takav veleobrt na političkoj sceni zemlje i u političkoj stvarnosti države u toj meri da se ispostavi da je to vredno kompletnog menjanja sadašnjeg kursa ka EU. Ja ne znam, ili ti netrpeljivost prema EU malo sužava pogled ili nas realno, pomalo, vozaš tamo-vamo.

 

Logika vam stalno izmice:

Ako su sve parlamentarne stranke za EU cemu strepnja?

Od 3% Radulovica i 6% DSS-Dveri?

 

Sto, dalje, znaci da ako se izglasa istorijsko NE, to onda znaci tumbanje na politickoj sceni, pri cemu uopste ne znaci da to mora da pogoduje nacionalnoj desnici. To dalje znaci da ta stranka od 3% danas sutra moze da ima i 30%. Sto zanci da novi izbori nakon istorijskog NE svakako mogu biti jedno veliko pozitivno iznenadjenje.

 

 

U strahu su velike oci.

 

 

 

A sto dalje znaci da je jedino logicno postaviti se prema EU nacelno a ne tako da se od drveta ne vidi suma.

Edited November 6, 2015 by Budja

[MancMellow]

Logika vam stalno izmice:

Ako su sve parlamentarne stranke za EU cemu strepnja?

Od 3% Radulovica i 6% DSS-Dveri?

 

Sto, dalje, znaci da ako se izglasa istorijsko NE, to onda znaci tumbanje na politickoj sceni, pri cemu uopste ne znaci da to mora da pogoduje nacionalnoj desnici. To dalje znaci da ta stranka od 3% danas sutra moze da ima i 30%. Sto zanci da novi izbori nakon istorijskog NE svakako mogu biti jedno veliko pozitivno iznenadjenje.

 

 

U strahu su velike oci.

 

 

 

A sto dalje znaci da je jedino logicno postaviti se prema EU nacelno a ne tako da se od drveta ne vidi suma.

 

Pa upravo ti od stranaka ne vidiš državu, moj je utisak

 

bold - pa ko strepi? :D ja sam za referendum sutra ako može

[Budja]

Pa upravo ti od stranaka ne vidiš državu, moj je utisak

 

bold - pa ko strepi? :D ja sam za referendum sutra ako može

 

Bezveze je ovaj rukavac diskusije i jos na pogresnom topicu, no citiram tvoje pisanje

 

 

 

Ja ne znam da li ti razumeš da se uzdaš u jednu stranku sa max 3% podrške, koja manje više ima jednog medijski eksponiranog člana da napravi takav veleobrt na političkoj sceni zemlje i u političkoj stvarnosti države u toj meri da se ispostavi da je to vredno kompletnog menjanja sadašnjeg kursa ka EU. 

 

da jos jednom ilustrujem nedostatak logike prijatelja EU.

[Prospero]

 

 

Država ulaže neku energiju u EU integracije. Da, ti resursi bi se mogli redistribuirati u reformisanje države. Dobar rezon.

Mogu misliti na sta bi to licilo. [emoji38]

 

 

 

TT via LG G3

[MancMellow]

Bezveze je ovaj rukavac diskusije i jos na pogresnom topicu, no citiram tvoje pisanje

 

 

da jos jednom ilustrujem nedostatak logike prijatelja EU

 

pa da, ja tu pricam o tome kako vidim da ti posmatras situaciju

 

aj ok, necemo na ovom topiku. 

 

mada, i Britancima sledi slicna rasprava, samo sa vrha kace

[katamaran]

 

 

 

 

 

 

Edited November 7, 2015 by katamaran

[Budja]

Nadovezujem se na neke tvoje ranije postove, ne samo na ovaj citirani.

 

Država ulaže neku energiju u EU integracije. Da, ti resursi bi se mogli redistribuirati u reformisanje države. Dobar rezon. 

 

Ali, imam 1 dilemu. Kako u kontekstu oportunitetnog troška posmatrati ono ulaganje resursa koje je direktno usmereno protiv reformisanja države? Recimo, kada predsednik uloži neke resurse i tužiocu za ratne zločine poruči "razmišli šta kopaš". Kako to tretiramo kada govorimo o oportunitetnom trošku? Umesto da tako nešto izjavi, Predsednik bi mogao resurse da usmeri u korisno obavljanje posla. I poneki sudija bi dva sata svog života posvetio svom poslu na drugačiji način, umesto da objašnjava elementarna načela vladavine prava i podele vlasti. Da ne govorimo o šteti koju ovakva izjava pravi u pogledu uloge tužilaštva i koliko ohrabruje različite vrste pritiska.

 

Ili kada izvršna vlast uputi "preporuku" sudovima da zamrznu suđenja i izvršenja pravnosnažnih odluka u radnim sporovima?

 

Kakva je "oportunitetna korist" odustajanja države da ovako postupa? Zamislimo da država prestane da opstruira uspostavljanje vladavine prava. Da li je to onda oslobađanje resursa koje se može staviti na raspolaganje evropskim integracijama?

 

Prestanak opstrukcije nije isto sto i aktivan rad na uspostavljanju pravne drzave.

 

A ako se EU skine sa dnevnog reda kao bombona koja zaklanja sva druga sranja, gradjani ce onda vrsiti pritisak bas u vezi tih stvari.

 

Ta sargarepa koja se prodaje gradjanima EU jeste jednim delom razlog zasto su secikese na vlasti. Oduzmi im "evropsku perspektivu" i sta im ostaje.

[hazard]

Edit: nikada neću provaliti kako se mrtvi tviter embeduje u post.

 

 

Ideš na tviter, uradiš copy link to tweet i dobiješ nešto što počinje sa https://...

 

To samo kopiraš na forumu ALI ne funkcioniše u ovom quick reply editory, moraš da ideš na full editor tj. "more reply options".

[Muwan]

Aha, znači full editor mi treba, ok. Blagodarim.

[Prospero]

Pa ne moras, kopiras u obicni reply samo refresuj stranicu nakon unetog posta da bi i sam video embedovani tviter a ne obican link.

 

TT via LG G3

[malkin]

piše Les Green, Balliol College:

 

 

Every year, my job description gets longer. Research and teaching, obviously, and a share of university administration ancillary to that. (For instance, preparing the Law faculty’s REF submission and, more dangerously, chairing my college’s Coffee Committee [OfCoff!].

 

For the professoriate, these things have always come with the territory. Now, however, I am also drafted as a delegate authority to assist the government in implementing its political agenda. The UK’s self-destructive policies on migration, including the admission of foreign students, are to be monitored by people like me. I have a duty to report how often I lay eyes on my visa students. (What if Oxford students are not really having panic attacks in the library but are actually off in Isis training camps?) I also have a ‘prevent’ duty to make sure they aren’t being sucked into terrorism. (What if they come to believe John Locke’s claim that one may make a violent ‘appeal to heaven’ whenever the rulers try to govern without consent?)

 

My own view—I wish the Vice Chancellor would endorse it—is that these new duties must not only be ‘balanced against’ my duty to support academic freedom and my Public Sector Equality Duty to advance the status of protected groups—they must be subject to them.  Academic freedom and social equality should be side-constraints within which any ‘prevent’ duty or duty to monitor migration is exercised. Otherwise, the essential bond of trust between teacher and student will be ruptured, and the status of our universities will be undermined.

 

Consider this. If I do not see a postgraduate student at least three times in eight weeks, I need to report that to the administration.   If I have concerns about why I have not seen her, I need to report those too.  If I fear a student is being ‘radicalised’ I also need to report that. How will I know? The University has a duty to train me: ‘We would expect appropriate members of staff to have an understanding of the factors that make people support terrorist ideologies or engage in terrorist-related activity.’ Of course, the University can’t know what ‘factors’ cause support for ‘terrorist ideologies’ until it knows which ideologies are actually ‘terrorist’. No worries— ‘BIS offers free training for higher and further education staff through its network of regional higher and further education Prevent co-ordinators. ‘ I am not making this up.

 

Today, I learn that the government is pressing ahead with legislation to ensure that the security services have access to a year’s worth of our online data, including a complete list of every website you accessed. (If you haven’t done so, download Tor now, and browse with nothing else until this legislation is repealed or, if you are in Scotland, until independence frees you from still more English insanity.) The availability of this information will feed into the duty to monitor migration and prevent terrorism.

 

It isn’t hard to see where this could lead.  I’ve only seen a visa postgraduate twice in eight weeks? Her email says she is away conducting research in Washington. But we can check to see if she has accessed our servers, and from where, and what she is searching for.  We have a duty to keep that data.   A student used to favour power-sharing in Northern Ireland but now jokes that the DUP needs a whiff of gelignite?  I can alert the university to check out his Facebook and Twitter feeds.  Indeed, I must. The statutory guidance says:

 

‘Radicalised students can also act as a focal point for further radicalisation through personal contact with fellow students and through their social media activity. … Changes in behaviour and outlook may be visible to university staff. Much of this guidance therefore addresses the need for RHEBs to have the necessary staff training, IT policies and student welfare programmes to recognise these signs and respond appropriately.’

 

It is clear that this government cares little about academic freedom, civil liberties, or social equality. More surprisingly, they seem to care little about the competitive position of our leading universities. (Our opposite numbers at Yale or Harvard are not burdened by any of this–nor by REF or TEF.)   So where are our senior administrators on the issue?  Where is UUK? Where is the professoriate of the ‘elite’ Russell Group of British universities?  I guess they are all off at free BIS training sessions on how to recognize and prevent radicalization among  students.  Or perhaps at job interviews at U.S. universities.

 

prevent duty guidance