Jump to content
IGNORED

Politika u UK


BraveMargot

  

99 members have voted

  1. 1. da sam podanik krune, glasao bih za:

    • jednookog skotskog idiota (broon)
      17
    • aristokratskog humanoida (cameron)
      17
    • dosadnog liberala (clegg)
      34
    • patriotski blok (ukip ili bnp)
      31

This poll is closed to new votes


Recommended Posts

Vidim da je tviterati već odlepio oko prospekta da će Korbin postati PM. Labour pada u istu zamku kao i tokom prošlih izbora: Tviter i Fejs nisu obični glasači, a na izborima za Lidera Laburista glasaju aktivisti, ne i običan narod.

 

Zato, MMW, Labour je osudjen na propast i izgubiće sve izbore dok ne dobiju normalnog lidera. Korbin to nije. Kada si u vladi trebaju se praviti kompromisi, nešto aktivno i raditi, parole nisu dosta.

Link to comment

Vidim da je tviterati već odlepio oko prospekta da će Korbin postati PM. Labour pada u istu zamku kao i tokom prošlih izbora: Tviter i Fejs nisu obični glasači, a na izborima za Lidera Laburista glasaju aktivisti, ne i običan narod.

 

+1

 

 

Zato, MMW, Labour je osudjen na propast i izgubiće sve izbore dok ne dobiju normalnog lidera. Korbin to nije. Kada si u vladi trebaju se praviti kompromisi, nešto aktivno i raditi, parole nisu dosta.

 

-1

 

Ne znam na kakve kompromise (nešto konkretno?) misliš, ali čini mi se da si samo naseo na medijsku sliku o "radikalnom levičaru" (čim je takav, znači da samo ispucava parole).

 

Da se razumemo, Korbin nije nikakav "radikalan levičar", to je samo imidž koji mu ne gine zbog samog karaktera Laburističke partije i socijaldemokratskih partija u Evropi koji se više nikako ne razlikuju od liberalnih, desnih partija pa se svaki pokušaj "oživljavanja" stare linije doživljava kao "radikalizam". Ono što je pitanje je šta Korbin jeste. Po meni on nema mnogo zajedničkog sa Podemosom i sličnim partijama. Linija mu se bazira na setu tradicionalnih levičarskih mera (i tu se može govoriti o parolašenju i frazerstvu), a retorika mu je levoliberalna. Ali je ipak pitanje koliko sve to ima neki objektivni značaj, bar za sada, jer njegov izbor za predsednika predstavlja ozbiljni presedan za istoriju Laburističke partije (bar poslednjih nekoliko decenija) i svakako razbija konsenzus koji su stvorili Bler i Tačerka. To je ono što je bitno.

Link to comment

Od nacionalizacije, a pomenute su i banke, i to bez kompenzacije, pa living wage za sve nebitno koje starosti i da li su radno sposobni, itd - pa do spoljno politickih ciljeva gde nikada neće dobiti većinu u javnosti.

Link to comment

Pa da, upravo na to sam mislio kada sam rekao "tradicionalne levičarske mere". Tu nije problem to što sa takvom politikom "nikada neće dobiti većinu u javnosti" (što btw uopšte nije tačno, u nekom (mnogo) ranijem periodu to bi bilo vrlo moguće) već što ona više ne nudi odgovore na pitanja koja se postavljaju i po meni je simptomatična za "staru levicu" koja još preživljava u vidu nekih aktivističkih kružoka i sekti.

 

No svima je jasno da neka hipotetička vlast sa njim na čelu neće sprovoditi takve reforme, i mnogo veći efekat (zapravo najveći) će imati njegov stav o štednji. Ono što mene tu brine je da li će oni uspeti da artikulišu jedan takav stav, i da li mogu da pridobiju "obične glasače". Tu je kandidatura Sadika Kana po meni nešto što je mnogo više zabrinjavajuće, bar više od toga što je Korbin sproveo kampanju na principa na kojima je sproveo.

Edited by FERNOUX H
Link to comment

To su "tradicionalne levičarske mere" iz prošlosti. Danas takve stvari ne uspevaju, a malo inteligentniji političari znaju da bi to napravilo više štete, nego...koristi. To ni Čavez nije toliko uspeo da uradi.

Link to comment

Da, dragance, ja se slažem sa tobom (ne oko štete, jer ovde pričamo o kampanji, a ne o posledicama tih mera koje realno niko neće sprovesti), a Čavez je već posebna priča koja nema nikakve veze sa ovim...

Link to comment

Ovde je na delu, ponovo, liberalna podvala, koja tako obicne leve stvari kao sto je npr. nacionalizacija podvodi pod termin radikalno i tako izaziva odijum kod neopredeljenih ili razocaranih liberala koji opet iz straha i neznanja, a delom i zato sto je iskustvo takvo, skracenicama nacionalizaciju veoma lako dovode u vezu sa gulazima ili zatvorima.

 

U nekom sirem smislu ovo je samo o sebi poraz levice koja svojom dijalektikom ne ume da se odbrani od ovako postavljenog poretka diskursa. Sto je naravno tragicno.

Link to comment
Ко су Корбинови најближи сарадници

Британија је данас добила нову владу у сенци. После ноћи проведене у, како то медији описују, креативном хаосу, именовао ју је новоизабрани контроверзни лидер опозиционих лабуриста Џереми Корбин. Каже да је његов тим "комбинација промене и континуитета". Аналитичари у Лондону истичу да су већински конзервативци од сада суочени са правом опозицијом.

 

Прва постава опозиције говори да је Корбин одустао од радикалних жеља зарад јединства странке, чије чланство због њега наставља да расте. Оличење наглог заокрета лабуриста улево је министар финансија у сенци Џон Макдонел. Заслужан је за Корбинову кампању. Десницу је згрозио изјавом да "би се вратио у осамдесете и убио Маргарет Тачер". :D  Противи се политици штедње на рачун сиромашних.

 

Да од распада левице нема ништа, доказ је Енди Барнам. Корбину очигледно не замера што га је победио на изборима за вођу странке. Из ресора унутрашњих послова поручује да је важно само "ујединити се и оборити торијевце".

За континуитет и спољну политику и даље је задужен Хилари Бен, противник војне интервенције у Сирији.

Да смири страсти ту је и Том Вотсон, мозак иза Корбиновог успона. Близак са синдикатима, већ је најавио да нема ништа од лабуристичке подршке изласку из Европске уније.

 

Прва дама левице је Анђела Игл, задужена за економију, али и ускакање у лидерски шињел када затреба. Одбраном се бави њена сестра близнакиња Марија, чиме је развејан Корбинов сан о уништењу британског нуклеарног арсенала.

Уз нову опозицију енергично стоје и синдикати, а левичарска штампа поручује: "Корбин, као и Сириза у Грчкој, Подемос у Шпанији и Шкотска национална партија, имунолошки је одговор болесног и болног политичког тела у борби са хроничном инфекцијом, која прети да за сва времена прогута наду."

 

Edited by slow
Link to comment

Nacionalizacija bas kao i privatizacija nije nuzno negativna pojava. Vrlo je vazno sta su motivi i kakav diskurs prati tu nacionalizaciju. Ukoliko se radi o populistickim i ideoloskim motivima onda ce najverovatnije biti losa, ukoliko se radi o strateskom odlukama koji se ticu boljeg funkcionisanja trzista (da nacionalizacija ne mora biti protiv trzista) ili vanrednih okolnosti (u USA je zeleznica nacionalizovana u WW1 a drzava je uzela udeo u bankama tokom finansijske krize) onda moze imati i pozitivne efekte. Ono sto ovde ukazuje da je u pitanju ideoloska, a ne racionalna odluka koja se ne bi zavrsila dobro su dve stvari:

 

Nacionalizacija banaka - Zasto bi banke bile drzavne? Koji je cilj? 

Bez nadoknade - Vrlo losa poruka koja se granici bsa drzavnom kradjom

 

Ovakva odluka bi imala lose posledice po ekonomiju zemlje koja ih sprovede i cisto sumnjam da Corbyn ili bilo ko drugi osim u marketinske svrhe ozbiljno razmislja o ovakvom potezu. Dolazak Corbyna na celo levice u Britaniji nije kriza kapitalizma vec je kriza levice u vremenu kada su se neke tradicionalne levicarske dogme pokazale pogresnim. U tome je i razlika izmedju Corbyna i raznih Siriza i Podemosa. Dok su u Grckoj i Spaniji populisticki pokreti reakcija na krizu u Britaniji se radi o politickom trazenju. Ali levica ne treba da mnogo narice nad svojom sudbinom u drustvenom smislu (ljudskih prava, sekularizma itd) ona je apsolutni pobednik. 

Link to comment
×
×
  • Create New...