Sta citate?

[smorenko]

Sebastian Faulks - Birdsong

 

super knijga.

[burekdzija]

[belch]

jel to o nuklearnoj eksploziji?

gledala pre 100 godina film na tvu, i nikad nisam uspela da ga nađem da skinem

[burekdzija]

jel to o nuklearnoj eksploziji?

gledala pre 100 godina film na tvu, i nikad nisam uspela da ga nađem da skinem

Tako je, postoji bas stari film snimljen po ovoj knjizi, a tema je kako oni koji su preziveli nuklearni rat na juznoj hemisferi cekaju fallout sa severa koji dolazi do njih za par meseci i sve ce da ih pomori.

[namenski]

Trebalo bi da je ovo

 

Gregori Pek, Ava Gardner, taj rad, osim ako ne postoji neka novija verzija.

I zimus ga uredno torentovalo.

[Moća]

Namenski ako ga opet torentujes javi na pm please :)

Ima da se skine nema potrebe samo da nadjem odgovarajuci titl.

Inace ima novija verzija iz 2000 za TV snimana sa Armandom Asanteom.

Edited August 29, 2014 by Moća

[belch]

ne ne, ja sam gledala neku noviju australijsku verziju

ovu

[Moća]

Pa pomenuo sam je post iznad :)

[belch]

kasno si editovao :)

[belch]

našla ovu australijsku verziju na zalivu

jeij

[Dr Arslanagić]

Memoare Pante Draškića.

[quentin]

Vladimir Kecmanović: Top je bio vreo

Nekima se ne dopadaju boje kojima je Kecmanović obojio jednu moguću priču iz rata u Sarajevu, ali politička korektnost nije nešto što se treba tražiti u beletristici. Bez obzira na kom balkanskom brdu sjedio, pošten čitalac neće naći ništa suštinski neetično u ovom mračnom i pesimističnom romanu.

S druge strane, Kecmanovićeva proza dijeli dosta dobrog i lošeg sa pisanjem drugih mlađih pisaca na koje sam nailazio: dobar osjećaj za dijalog i upotrebu lokalnih idioma, ali inače skroman arsenal stilskih oruđa. Iako ne funkcioniše loše, nisam ubijeđen da je svedenost jezika posljedica svjesne namjere da se ogoli priča o opstanku, prije nego objektivne ograničenosti proznog izraza. Druga upadljiva osobina ovog teksta je ekstremna paragrafska razuđenost koja, međutim, ne doprinosti dramatici, niti podražava specifičan tok misli pripovjedača (traumatiziranog dječaka). Umjesto toga, kod čitaoca se stvara utisak o narcisoidnom piscu koji smatra da je bezmalo svaka njegova rečenica toliko dobra da zaslužuje vlastiti odlomak.

Ipak, Top je bio vreo je pošten prozni pokušaj, a to što ga mnogi ljudi vole ili ne vole iz sasvim pogrešnih razloga, nije problem kojim se pisac treba baviti.

[koksy]

Vladimir Kecmanović: Top je bio vreo

 

Nekima se ne dopadaju boje kojima je Kecmanović obojio jednu moguću priču iz rata u Sarajevu, ali politička korektnost nije nešto što se treba tražiti u beletristici. Bez obzira na kom balkanskom brdu sjedio, pošten čitalac neće naći ništa suštinski neetično u ovom mračnom i pesimističnom romanu.

 

S druge strane, Kecmanovićeva proza dijeli dosta dobrog i lošeg sa pisanjem drugih mlađih pisaca na koje sam nailazio: dobar osjećaj za dijalog i upotrebu lokalnih idioma, ali inače skroman arsenal stilskih oruđa. Iako ne funkcioniše loše, nisam ubijeđen da je svedenost jezika posljedica svjesne namjere da se ogoli priča o opstanku, prije nego objektivne ograničenosti proznog izraza. Druga upadljiva osobina ovog teksta je ekstremna paragrafska razuđenost koja, međutim, ne doprinosti dramatici, niti podražava specifičan tok misli pripovjedača (traumatiziranog dječaka). Umjesto toga, kod čitaoca se stvara utisak o narcisoidnom piscu koji smatra da je bezmalo svaka njegova rečenica toliko dobra da zaslužuje vlastiti odlomak.

 

Ipak, Top je bio vreo je pošten prozni pokušaj, a to što ga mnogi ljudi vole ili ne vole iz sasvim pogrešnih razloga, nije problem kojim se pisac treba baviti.

 

odličan prikaz.

mene je posebno nervirala ta svedenost. čak i da je ona bila namerna, radilo bi se o promašenom pristupu.

[VoidKG]

Pročitah i ja ''čuveni'' Krug. Jedna od rijetkih knjiga za koju ne mogu reći da mi se ili nije svidjela.

Prosto, Egers je iskombinovao tri najpopularnije knjige ove tematike i stavio ih u savremeno doba. Oni koje se do sada nisu susretali sa Zamjatinom, Orvelom ili Hakslijem, biće oduševljeni, dok ovi drugi će konstano imati osećaj već viđenog/pročitanog.

 

Viđeh da je Booka prevela i Begbedea, moraću se brzo i njime pozabavit

[quentin]

Vladan Desnica: Zimsko ljetovanje

 

            Vrijeme, ponekad i svega nekoliko decenija, učini da izvjesne knjige čitamo na sasvim drugačiji način od onoga na koji su bile čitane u doba kada su napisane. Ovaj kratak roman o sudaru gorštačkih i mediteranskih mentaliteta danas je prije svega priča o dva nestala svijeta: zadarskim Italijanima i Srbima iz sela u zaleđu tog grada, u koja su se ovi prvi sklonili od razornih savezničkih bombardovanja u Drugom svjetskom ratu. I jednih i drugih u tim krajevima ima još samo u tragovima, pa Zimsko ljetovanje gotovo da je više istoriografski ili etnografski zapis, nego roman pisca univerzalnih stvaralačkih stremljenja.

            Jer, Desnica je bio pisac, mislilac, sasvim uronjen u idejne i filozofske trendove Evrope svog vremena, prije svega Francuske i Italije. To mu nije moglo donijeti mnogo odobravanja u zvaničnim kulturnim krugovima tadašnjeg sistema, ali umjetnički i intelektualni integritet nisu mu dopuštali kompromise. Duboko zamišljen nad tragičnim položajem čovjeka, pisac kroz dvije grupe likova ovog romana, uz sve razlike u mentalitetu i temperamentu koje među njima postoje, ocrtava univerzalnu nemoć pojedinca pred sudbinom i gorki fatalizam koji osjeća. Desničino pisanje plijeni elokvencijom, nenametljivom otmjenošću i ležernim miješanjem izraza iz srpskog i hrvatskog leksičkog standarda. Još jedna pojava na koju više nećemo naići.