Jump to content
IGNORED

Psi


uros_s78

Recommended Posts

21 hours ago, Tolaa said:

Pre 3 nedelje sam udomila psa. Zenka, oko 13-14 meseci. Od prvog dana je jako uplasena i to se jos uvek nije promenilo. Do pre nekoliko dana je samo htela da bude sakrivena u jednom cosku, dizala noge u “predajem se” pozu svaki put kad bi joj neko od ukucana prisao, napolje nije htela da izlazi, pa smo morali da je iznosimo, onda bi odbijala da seta ili bi isla malo, pa sela i pokusavala da se zavuce u neki zbun, pa moramo da je nosimo neko vreme, pa onda opet malo hoda, pa sedne i odbija... u kucu isto nije htela da udje, pa je morala da se unosi...

 

Sad je situacija takva da je pre neki dan nesto uplasilo na mestu gde je lezala, pa je otisla u dnevnu sobu i pronasla sofu. Sada stalno hoce da bude na sofi. Kad je spustimo, ljuti se, jednom se cak i popiskila cim sam je spustila (sto nije ljutnja nego stres, ali u ostalim situacijama se uglavnom uvredi). Na sve ukucane se i dalje trza od straha i pokusava da se udalji sto je dalje moguce. Kad je na sofi i mozemo da je ceskamo, onda se opusti posle nekog vremena i deluje da uziva, ali sama nikad ne trazi kontakt. 

 

Pomak koji vidimo je da manje seda kad je napolju, a vise hoda, i ne moramo vise da je unosimo i iznosimo. Korak unazad je sto, cim piski ili kaki napolju, vuce povodac i hoce sto brze da nastavi dalje. Posto moramo da pokupimo iza nje, postane uzasno nervozna i vuce povodac dok kupimo, a posle nekoliko sekundi krene da trci oko nas, upetlja nas u povodac, a onda sedne ili legne i tako lezeci piski. 

 

Sada smrdi i upisana je, tako da je bas tesko dozvoliti joj da lezi na sofi, a i ceskanje je tesko. Svi su nam rekli da je ni slucajno ne kupamo opet dok je tako uplasena (prvo kupanje je bilo drugog dana otkad je dosla kod nas, moralo je da se desi jer je bila uzasno smrdljiva i imala svasta u krznu, i nije bilo bas prijatno iskustvo). 

 

Pokusavali smo da je namamimo raznom hranom, od raznih psecih poslastica do sunke, salame, sira, sargarepe... Pojede nekad nesto, ali nikad nece da napravi ni korak prema nama da uzme i jede ako joj bas ne stoji ispred nosa. Hoce da jede iz ruke, ali samo kad je ruka blizu. Posto ignorise sve to, jako je tesko uvesti sistem nagrada kad nesto dobro uradi, npr. piski napolju. Kad pokusamo da joj damo nesto tad, uopste ni ne primecuje. 

 

Nocas je pocela i da laje. Bez ikakvog ociglednog razloga, svi ukucani su spavali, napolju nije bilo nista neobicno. Prvi put oko pola 2, pa se utisala kad joj je receno “ne”, ali je kasnije opet pocela, i tako 4 puta za noc. Do sada nije lajala nikako. 

 

Pokusale smo sa svim savetima, od organizacije preko koje je udomljena do prijatelja koji imaju mnogo iskustva sa udomljenim psima, sve moguce sa interneta, nista ne pomaze da se manje plasi. Pre nego sto je udomljena su nam u organizaciji rekli da je u prvih par sati oprezna, ali posle krene da prilazi sama i trazi da se mazi i vesela je, ali nista od toga se nije desilo ni nakon tri nedelje. Rep joj je uglavnom uvek zavucen izmedju nogu, ponekad visi skroz na dole kad setamo i mozda je mahnula njime par puta kad je ceskamo, pa tako zaspi i sanja nesto lepo, ali inace je medju nogama.

 

Ispisah sve ovo jer se nadam da neko mozda ima neki savet, nesto sto jos nije pokusano... Kod trenera se ceka na red mesecima, a mi nemamo mesece. :(

Isto imam psa koji je sa ulice jer nekome nije odgovarao, treba samo strpljenja.Prvih 4 meseca van stana nije hteo nikako, a nisam planirao u stanu da ga drzim vec kod mojih u kuci sa dvoristem.Cim ga pustis u dvoriste on se krije kod mene i cim ga ostavis krene da cvili.U stanu je isto bio jedan cosak i po neki put proseta. 

 

Onda su moji otisli na odmor i ja sam bio sam sa njim 10 dana, od tad se taj pas preporodio i izgleda je bio problem sto smo se svi motali oko njega i nije smeo da se opusti.Probaj da samo jedan clan porodice brine o njemu neko vreme. 

Link to comment
5 hours ago, mustang said:

gosn spakovan :) 

kad nam sutru budu rekli opet pretovaren, pa krenem ko najveci svercer da vadim stvari :laugh:

 

joooj al ceo krevet nas sada!

E7430EDB-9BB9-40E6-9A98-A9AF98778C22.jpeg

bas je dobar portet kada se zagledas. znam da je ovo mobilni, i da su svetlosni uslovi takvi da je iso odradio ovde vecinu posla, ali i pored toga, kolorit je fantastican. izgleda kao paint. sto je duze gledam, sve je bolja i bolja. bez zezanja. kao da je paint.

Link to comment
6 hours ago, hoffnung said:

bas je dobar portet kada se zagledas. znam da je ovo mobilni, i da su svetlosni uslovi takvi da je iso odradio ovde vecinu posla, ali i pored toga, kolorit je fantastican. izgleda kao paint. sto je duze gledam, sve je bolja i bolja. bez zezanja. kao da je paint.

 

vidish li tu neku nozicu sto se opusteno bacila? :laugh:

Link to comment
Just now, mustang said:

breton :wub:

 

<3

 

ja sam imao bretonku 17 godina, skoro je uginula. ja sam za to da uzmemo ponovo istu rasu, jer meni odgovara njihov karakter, a moji su u fazonu da je jos rano..

Link to comment
2 minutes ago, hoffnung said:

 

<3

 

 

  Hide contents

ja sam imao bretonku 17 godina, skoro je uginula. ja sam za to da uzmemo ponovo istu rasu, jer meni odgovara njihov karakter, a moji su u fazonu da je jos rano..

 

 

i nasa bretonka je imala 17 kad smo je uspavali. 

ne znam sta da ti kazem, jedino se kompletna osecam kada su oni oko mene. tako je bilo i sa ajom, tako i sa ovim. sto pre uzmes, pre ces da uzivas :wub:

...jos kao beba sam bila sa bretoncima i bez obzira sto volim pse, bretonci su za mene nesto posebno. mora da sam luda. 

ako imas priliku, uzmi americkog bretonca, manje se linja, ali mnogo vise energije ima i veci je i tezi. 

Link to comment
6 minutes ago, hoffnung said:

ne znam za americke bretonce. jel to onako jako kratka dlaka, i drugaciju njusku imaju, sve se jasnije vidi?

 

yep, ti. francuski imaju malo pljosnatiju glavu a americki vise lice na poentere. ali iste su naravi sto je najvaznije :wub:

 

https://www.pheasantsforever.org/BlogLanding/Blogs/Nancy-Anisfield/American-Brittany-or-French-Brittany.aspx

 

uzmi uzmi sto pre :) pa nam ostavljaj slike ovde

85AE6053-DA4B-47F2-9A10-6B9794624D1A.jpeg

Link to comment

da, to je to sto sam ja mislio. ja cu uzeti francuskog iz jedne odgajivacnice, vec sam bio, ali mojima jos nije vreme, zele da prodje vreme, i onda. ja sam se sa tim slozio.

 

Link to comment
7 minutes ago, hoffnung said:

da, to je to sto sam ja mislio. ja cu uzeti francuskog iz jedne odgajivacnice, vec sam bio, ali mojima jos nije vreme, zele da prodje vreme, i onda. ja sam se sa tim slozio.

 

 

nama je veterinar od prethodnog bretonca bena sto smo imali doneo aju kada nas je posetio jednom da vidi kako smo posle njegove smrti. a ono sivilo u kuci, cale i keva nece psa vise, svako od nas bio u svom cosku da tihuje. e onda je doveo aju i svetlost je ponovo zasijala u kuci :)....samo kazem.  mislim da smo bili 3 meseca bez psa i to nije normalno za ljude koji zive sa njima. postoji praznina u dusi koja se ispunjava samo negativnim emocijama i stvara depresiju

 

imas neku sliku od njega? :) 

Edited by mustang
Link to comment

Ja kao klinac nisam nešto posebno zeleo psa. Svidjali su mi se kad bih sreo nekog. Pomazio bih, nasmešio se i to je sve. Uobičajena reakcija nekog ko voli životinje ali tome ne pridaje neki značaj. 

A onda je ćaletov drugar morao da potuje poslovno na par meseci u Alžir i zamolio nas da pričuvamo njegovu tri meseca staru koker španijelku po imenu Linda.

 

I zaljubili smo se u nju odmah te prve večeri kad je doneo.

Vremenom sam je prekrstio u Budjava.

I provela je s nama petnaest godina, sve do smrti.

Ćaletov drugar, kad se vratio iz Alžira, shvatio je da je Linda izabrala nove vlasnike.

 

Svake noći bi se budila i prelazila u moju sobu i spavala na mom krevetu. Svake noći!

Zbližili smo se, ona i ja.

 

EA0qTRp.jpg

 

Mnogo teško nam je palo kad je umrla. Kevi na rukama a ja sam bio u blizini i dotrčao minut kasnije.

 

 

Link to comment
14 minutes ago, mustang said:

 

nama je veterinar od prethodnog bretonca bena sto smo imali doneo aju kada nas je posetio jednom da vidi kako smo posle njegove smrti. a ono sivilo u kuci, cale i keva nece psa vise, svako od nas bio u svom cosku da tihuje. e onda je doveo aju i svetlost je ponovo zasijala u kuci :)....samo kazem.  mislim da smo bili 3 meseca bez psa i to nije normalno za ljude koji zive sa njima. postoji praznina u dusi koja se ispunjava samo negativnim emocijama i stvara depresiju

 

imas neku sliku od njega? :) 

 

na sta tacno mislis? na psa kojeg bi uzeo [btw, uzli bi stene] ili stara kuca?

 

naravno, imam gomilu fotki, kacio sam i ovde. ona je imala 2x leglo. toga imam 118 miliona fotografija :D

 

@bujodrag, da, to je jedan od tezih gubitaka, znam o cemu pricas..

 

meni je starost kuceta fenomenalna stvar. jeste sve super kada su stenci, pa malo porastu, udju u zrelo doba.. igra, radost, vestine.. itd, ali starost nosi jednu dubinu osecanja, povezanosti gde se zapravo stvara taj odnos izmedju coveka i njih.

Link to comment

na psa koji vise nije medju nama :heart:

 

ako mozes da okacis na ljubimce tamo...ionako sam prilicno sigurna da su nam se prijatelji sa vocapa smorili zestoko:laugh:...u nadi da su pijani trenutno :laugh:

Edited by mustang
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...