Jump to content
IGNORED

IGRA: Monstruozne rečenice


bus

Recommended Posts

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i

Link to comment
  • Replies 246
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • bus

    89

  • Zmitjkoe

    57

  • angelfish

    23

  • Al-Khwarizmi

    11

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i oštrog crvenog nokta sa popucalim lakom

Link to comment
  • 3 months later...

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i oštrog crvenog nokta sa popucalim lakom, nalik onom preostalom laku sa parketa koji krajičkom oka možete spaziti među drvenim rafovima iz vremena Penezića-Krcuna, gde u dnu nikad okrečenog dela sale

Link to comment
  • 5 months later...

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i oštrog crvenog nokta sa popucalim lakom, nalik onom preostalom laku sa parketa koji krajičkom oka možete spaziti među drvenim rafovima iz vremena Penezića-Krcuna, gde u dnu nikad okrečenog dela sale, ispod osušenog popovog uva stoji pregršt okamenjenih čvaraka nonšalantno razbacanih kao da

Link to comment
  • 3 weeks later...

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i oštrog crvenog nokta sa popucalim lakom, nalik onom preostalom laku sa parketa koji krajičkom oka možete spaziti među drvenim rafovima iz vremena Penezića-Krcuna, gde u dnu nikad okrečenog dela sale, ispod osušenog popovog uva stoji pregršt okamenjenih čvaraka nonšalantno razbacanih kao da je Henrik Larsson

Link to comment

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i oštrog crvenog nokta sa popucalim lakom, nalik onom preostalom laku sa parketa koji krajičkom oka možete spaziti među drvenim rafovima iz vremena Penezića-Krcuna, gde u dnu nikad okrečenog dela sale, ispod osušenog popovog uva stoji pregršt okamenjenih čvaraka nonšalantno razbacanih kao da hendriks larson svira

Link to comment
  • 1 month later...

Sadistički osmeh koji je blesnuo ispod brkova zadrigle šalteruše dok je prelistavala onaj tabak mojih nedeljama prikupljanih dokumenta, u trenutku je izazvao poremecaj u ritmu kucanja mog srca, ionako već istraumiranog ispunjavanjem formulara pf2008, čija je jedina poznata svrha oduvek bila da žrtvu toliko izmrcvari da pri dolasku na red nema više ni volje ni snage ne samo da se prepire i poziva na ljudska prava, već ni da nastavi sa ovom igrom, nekada popularnom na pTfu Jezik, gde se okupljalo društvance malo al' odabrano, pomalo umorno, ispucano i otupljeno od novogodisnjih proslava, lonaca sarme, brda kolaca i svakojakih bakraca, tuluma i svega sto vec ide uz oprostaj od stare godine koja se u zadnjim danima zahukta k'o mahnita parna lokomotiva jureci svome kraju sve dok lozac ne posustane, dok se konacno ne umiri, ne utihne i pokrivena snijegom ne presahne u zaborav donoseci novo sutra polako i sanjivo poput paučinastog pogleda ove tigraste šalteruše kad zaneseno maštari o novom de luxe pečatu dok je muž Fićom vozi kući s posla, mrmljajući preko volje koliko je izgubio na kladionici i koje se utakmice imaju gledati te večeri na TV-u, unapred je upozoravajući da seriju moze da zaboravi, da njeno skrivanje vlaznih trepavica i razlivanje jednolicne zelene senke sa kapaka neće imati baš nikakvog efekta, i da joj je jedini način da redovno prati seriju da sama izdvoji svoj mukotrpno prikupljan novac, koji je vredno iznuđivala od naivnih klijenata što su je svakog jutra skrušeno sačekivali pred šalterom, uvereni da će ovog puta sve biti drugačije, samo ako uspeju da joj priđu na pravi način, samo ako izdvoje dovoljnu sumu za raskalashenu nishtarobu kojoj bi taj detalj došao poput samlevenih zrnaca bibera u tradicionalnoj italijanskoj mortadeli što je, među nama budi rečeno, i bila opsesija od samog početka bitisanja ovog provodadžisanja od koga svi očekuju da rezultira nekakvim spektakularnim oprostajem grehova svih salterusa sveta, za svaku grubu rec ikada izgovorenu sa druge strane debelog stakla, kroz koje ne prolaze poštovanje, empatija, čovečnost, samilost, koje se pravi posebnim postupkom i od posebnog kvarca, sakupljenog u najcrnjim dubinama severnih ruskih mora, gde u ledenoj tami plivaju najstrašnija stvorenja ikad zabeležena u tajnim dnevnicima najvećeg junaka opasnih ekspedicija a ipak ne zaobilazeći sveopšte zgražavanje agencije za radiodifuziju, čiji korumpirani šef je, kako se ispostavilo, preko veze zaposlio već spomenutu zadriglu šalterušu, pri čemu cena papuča kineske proizvodnje višestruko nadmašuje kvartalni obračun bruto dohotka po glavi kaktusa u Estoniji, što je, naravno, besmislena digresija, kakve se često roje po naivnim glavama u redu pred šalterom, iz prostog razloga što pred šalterom i nema drugog recepta za nirvanu nego, kao Buda, utišati levu moždanu hemisferu dok desna počinje da spinuje psihodelične slike cvetova kao onih koje je svojevremeno koristio JUL u svojoj genijalnoj kampanji "gajite cveće u redu pred šalterom", pokrenutoj u cilju ulepšavanja prvog kruga pakla koji nastaje onog momenta kada krocite u opstinu i osetite miris sredstva za odrzavanje podova koji vas ponese visoko, visoko, najviše što može s obzirom na trenutak u kom nestaje struje, a zvuk seciva dok vibrira bulja od straha od mraka i oštrog crvenog nokta sa popucalim lakom, nalik onom preostalom laku sa parketa koji krajičkom oka možete spaziti među drvenim rafovima iz vremena Penezića-Krcuna, gde u dnu nikad okrečenog dela sale, ispod osušenog popovog uva stoji pregršt okamenjenih čvaraka nonšalantno razbacanih kao da hendriks larson svira "kaskalov ducan", jammer sa jelicom sretenovic sto pusta mocni

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...