Jump to content
IGNORED

IGRA: Monstruozne rečenice


bus

Recommended Posts

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne PRADA ili VERSACE, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalistima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveselise Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi

Edited by crveni autobus
Link to comment
  • Replies 246
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • bus

    89

  • Zmitjkoe

    57

  • angelfish

    23

  • Al-Khwarizmi

    11

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne PRADA ili VERSACE, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalistima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe Županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveselise Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori

Edited by Zmitjkoe
Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne PRADA ili VERSACE, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalistima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveselise Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne PRADA ili VERSACE, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalistima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveselise Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne PRADA ili VERSACE, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalistima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveselise Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne PRADA ili VERSACE, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalistima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveselise Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata.moša. izvinite, danima se suzdržavam. nastavite.

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne Prada ili Versace, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalištima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveseliše Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata i koji svi očekivahu spas sa neba, ni ne sluteći da ovaj šiljokuran u krznenim špilhoznama

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u cetvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao zica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod lijecenja side, te posasti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarecani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sazaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne Prada ili Versace, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalištima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveseliše Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata i koji svi očekivahu spas sa neba, ni ne sluteći da ovaj šiljokuran u krznenim špilhoznama uopšte nema nameru da promeni

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u četvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao žica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod liječenja side, te posašti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarećani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sažaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspešno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili poštedjeni kao i Doroti koja je, štavise, bila zašticena svojim čarobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u načinu na koji su se do sada suočavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemično ponašanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savršeno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J. Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zečjom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne Prada ili Versace, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalištima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe Županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmorište posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveseliše Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili žbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom guši i davi sve one putnike namernike koji prolaziše kroz nerotkinjama zakrčeni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata i koji svi očekivahu spas sa neba, ni ne sluteći da ovaj šiljokuran u krznenim špilhoznama uopšte nema nameru da promeni postojeće stanje stvari dokgod mu popularnost u svetu šoubiznisa bude donosila ogromne

Edited by Zmitjkoe
Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u četvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao žica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod liječenja side, te posašti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarećani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sažaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne Prada ili Versace, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalištima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveseliše Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata i koji svi očekivahu spas sa neba, ni ne sluteći da ovaj šiljokuran u krznenim špilhoznama uopšte nema nameru da promeni postojece stanje stvari dokgod mu popularnost u svetu šoubiznisa bude donosila ogromne dividende na akcije vatikanske banke i neke

Link to comment

Te crvene cipelice sa neverovatno visokim štiklama koje je Isus tog dana obuo iznenadile su stanovnike Nazareta, navikle da ne obraćaju pažnju čak i kad neko svojom bizarnosću skreće paznju na sebe, a Isus, budući osobom koja se rijetko i samo izuzetno odlučuje nositi bizarne detalje poput crvenih cipelica s neverovatno visokim štiklama, pomisli kako danas predivno izgledaju njegove noge, vretenaste, izduženih listova, sveže depilirane povodom svjetske smotre akrobata na krstu, koja se imala odrzati u četvrtak, i koja će mu, ukoliko sve bude onako kako je zamislio, omogućiti da, na ovom neobičnom takmičenju kome će prisustvovati sva sila neobičnih likova, kao i ranijih godina i ovog puta besprijekorno izvede najzahtjevniju od svih akrobatskih figura, trostruki, a ako uspe i četvorostruki prakanavidešvara vendisukupajarta salto, poznat kao salto sa krunom (eksere da i ne spominjemo) od bodljikave biljke imena frfotljika, od koje se pravi konop koji se razapne kao žica kad se na toplom suncu Galileje žele prosušiti čipkane gaćice, omiljeni donji ves medju rimskim vojnicima, a bome i visokim vojnim dužnosnicima, koji su ponekada znali zaći u Isusovu intimu, i ne samo intimu, već i u zadnje dvorište, a sve uz nepodnošljivo srceparajuće kričanje nebrojenih vrana galilejskih, što su kao tamna utvara zacrnile krvavorumeno nebo i bacile dugačku tamnu sjenu na zemlju ispod nje, i od koje se takođe pravi gorki čaj protiv reumatskih bolova, ali je korisna i kod liječenja side, te posašti 20. vijeka, u koji je Isus namjeravao da se teleportuje ako prostor-vrijeme bude lijepo za put, jer su bile baš demode, te su, sve u svemu, Nazarećani ovog puta gledali mladog drvodeljinog sina nekako sažaljivo i sa podozrenjem jer nošenje crvenih cipelica uz pink negliže, bez obzira na samouverenost kojom je zračio, je bio vid protesta protiv majke koje se vucarala sa pijanim vojnicima dok je čestiti Jozef deljao i rezbario drvene dildoe koje je uspesno izvozio u Rim u okviru subverzivne djelatnosti usmjerene na produbljivanje rimske dekadencije i svekolikog moralnog rasapa koji bejaše obuhvatio svekoliko limeno, slamnato i krzneno građanstvo, ali su patuljci bili postedjeni kao i Doroti koja je, sta vise, bila zasticena svojim carobnim crvenim cipelicama, istim onakvim kakve je i Isus tog sudbonosnog dana obuo i iznenadio stanovnike Nazareta, navikle da ne obracaju paznju na diskretne, ali sigurne znakove koji su najavljivali neočekivani preokret u nacinu na koji su se do sada suocavali sa bizarnostima mladog Isusa, cije blasfemicno ponasanje je moglo da izazove trostruki stomačni salto ili dijareju kod onih koji su netremice gledali u savrseno prav šav Isusovih svilenih carapa ili njegove krznene bermude od sinajske lisice s delikatnim šlicevima na butinama što je Isusovoj figuri davalo određeni šarm, a njegovoj stražnjici obris koji će kasnije doseći tek J.Lo, što je Nazarećanima ovoga puta postalo više nego dosta te rešiše da ovom skandaloznom i bogohulnom ponašanju stanu u kraj tako što će uvesti određenu vrstu, kako se izrazio lokalni rabin Beni Mojsej, "estetske policije" sa mandatom da kemp istupe harizmatičnog mladića dovedu u sklad sa propisima Tore, budući da ono nije bilo po volji ne samo starim, bradatim nego i mladom svetu, inače već ogrezlom u jednu drugu, možda čak i opasniju vrstu alternativne duhovnosti, takozvano "beskrajno naklapanje o mesiji", po kome će očigledni problemi tadašnjice, poput hroničnog nedostatka očiju i zuba, koji je, uzgred budi rečeno, posredno dovodio do nejebice ogromnih razmera, biti jednom za svagda otklonjeni pojavom miropomazanog kralja tako drugačijeg od ovog očigledno lažnog i, pri tome, modom ugroženog i pomalo mazohistički nastrojenog propalog manekena i okretača drugog obraza koga su mrzeli i sveštenici i Fariseji kao i trgovci, carinici i članovi službe društvenog knjigovodstva do te mere da je bilo samo pitanje dana kada će biti pozvan na informativni snošaj, posle cega bi, ako pusti glas, mogao biti poslat u centralni zatvor na Golgoti gde bi u ranu zoru prije bijela dana mogla da mu se javi njegova baba Ana koja bi, kao veoma uticajna zena, mogla da ga spasi daljih neprijatnosti, u vidu depilacije brkova, brade i bikinija vrućim voskom, a korumpirani zatvorski čuvari da ostanu zakinuti za zlobne tračeve i homofobne komentare o silikonskoj morfologiji Isusovih podbradavičnih misića, za koje svi, ali baš svi oni koji su ih opipali ili gricnuli znaju kako izgled može zavarati nevješto oko, jer kad nešto ima ukus gume, to mora i elastičnost gumenu imati, a kad je elastičnost u pitanju onda je tu Isus bio bez premca medju svim akrobatama koji su ikad kročili nogom u zemlju izraelsku i rado je pokazivao savijajući noge, šavove i cipelice preko glave, ležeci na stomaku a držeci se za gležnjeve rukama, što je figura kojoj, bez obzira na minimalan broj šljokica na Isusovom trikou, ni Milka Babović nije mogla da nadje zamjerku, dok je od sprava i rekvizita najviše voleo švedski sanduk, konja sa hvataljkama, odskočnu dasku, krst i krzneni trapez na kojem je izvodio takve vratolomije, drzeći se samo palcem leve noge, od kojih je ljudima zastajao bratwurst u grlu dok su žene širile svoje haljine kao zaštitne mreže ispod letećeg Isusa koji, zanesen svojim umećem, nije ni obraćao pažnju na delikatnu konstrukciju njihovih propalih života kojima se ionako bližio neumitni kraj, jer dolazilo je novo vreme i ono će biti najavljeno Isusovom poslednjom igrom na tom nadaleko poznatom krznenom krstu koji je izdeljao njegov očuh i presvukao zecijom kožom (za pokojnog oca uvek kaze "da je na nebu"), i na koji će ga pričvrstiti njegova devojka Marija iz Magdale sa 88 akupunkturnih igala kupljenih kod Kineza za tri črvene kožice živuljke zvane amarillo, za koju jos nisu culi na Golgoti, nisu videli u Kini i zato je bila tako dragocena u svim zemljama u kojima se nije moglo tek tako pazariti kakav dragulj, a svi dobro znamo koliko su dragulji važni nekome ko nema nafore da jede, a svi znamo da nema nafore bez svete motike, pa makar ta motika bila i obična, serijska, a ne Prada ili Versace, vec prosta motika kakvu su svi Jevreji kasnije koristili u svojim brooklinskim obitavalištima, a za koju jedva znaju kojoj je šuši i fukari pripadala pre nego što su je koristili u svojim usko skrojenim i malim zajednicama od zmijske kože, skoro jednako kao i poznata britanska porodica koja je zivela u kartonskoj kutiji od cipela na sred auto puta za volovska kola, dvokolice, i trokolice, pored naplatne rampe Županja, gde se uglavnom odmaralo i jelo pecenje nakon zamornog puta, u bilo kom smeru, nesto kao odmoriste posle dugotrajnog krevetskog maratona sa apostolima koji bejahu u dobroj formi uprkos pustinjskoj groznici i koji razveseliše Isusa i od gore i od dole i od spreda i od straga tako da nekoliko dana nije mogao da oplevi i okopa jagodnjak i malinjak, pre nego ih opkoli ozbiljniji korov ili zbunje koje gori, jer svi dobro znamo da žbunje koje gori dimom gusi i davi sve one putnike namernike koji prolazise kroz nerotkinjama zakrceni Jerusalim, pun izroda i svakojakih boguneugodnih perverata i koji svi očekivahu spas sa neba, ni ne sluteći da ovaj šiljokuran u krznenim špilhoznama uopšte nema nameru da promeni postojece stanje stvari dokgod mu popularnost u svetu šoubiznisa bude donosila ogromne dividende na akcije vatikanske banke i neke druge sumnjive aktivnosti

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...