Jump to content
IGNORED

Merenje inteligencije


Yossarian

Recommended Posts

Nego, da se vratimo na temu.Kakva je korist od statistike, kada ja uvek srećem pojedinačne slučajeve? Za izolovan slučaj, statistika je bezvredna, to svi znamo. Mislim, iako znam koliko ću šestica da dobijem u 1000 bacanja kockice, na koji broj da uložim sve pare ako se s nekim opkladim u jedno bacanje?Pa ako i ispadne tačno da istraživanje sprovedeno na uzorku od 10 000 crnaca pokaže da je prosečan IQ dva ili tri poena niži od istraživanja sprovedenog nad 10 000 belaca... šta sad? Znači li to da je svaki crnac koga vidim gluplji od mene? Ako odem na hitnu i pojavi se lekar crnac, treba da otšepam u drugu bolnicu? Mislim, ako su "crnci gluplji", ima tu iščašenu nogu skroz da mi rasturi ili će da mi namešta zdravu ruku umesto noge... Kakva je naučna vrednost takvog statističkog istraživanja, i kakva je praktična korist? Da, recimo, uvedemo kvotu za prijem crnaca u više škole i na fakultete jer su gluplji pa neća da ih završe - pa lepo uštedimo na školstvu?Svaki čovek je pojedinačan slučaj, šta ja imam od statistike? I žene statistički sporije trče od muškaraca, ali to ne znači da ću na 100 metara pobediti svaku atletičarku. Ili da ću, ako se sutra prijavim na maraton, sve trkačice ostaviti za sobom - jer sam muškarac, a muškarci po statistici bolje trče.Znači, imamo uzorak od po 10 000 ispitanika, nacrtamo gausovu raspodelu, ispadne 2-3, pa nek bude i 10 poena razlike u korist belaca.Ko je od tih 10 000 belaca pametniji od kog od tih 10 000 crnaca? Ili su svi belci pametniji od svih tih crnaca? (svi rasisti će to, naravno, inetrpretirati na ovaj drugi način i gde god mogu uvesti nakaradne zakone ili prakse).I još jedna stvar koja me zaintrigirala u članku: Kako prilagoditi socijalnu politiku prema afričkim zemljama ako se ovo pokaže kao tačno? Watson kaže da je ova trenutna pogrešna jer polazi od jednake inteligencije...Šta treba promeniti? Vratiti robovlasništvo, "za njihovo dobro" jer nisu dovoljno pametni za demokratiju? Opet ista logika da se statistika odnosi na sve pojedince iz uzorka, koja ponovo dovodi do greške u zaključivanju. Kakva god bila statistika, u svakom uzorku će uvek biti dovoljno pojedinaca sa natprosečnom inteligencijom za sve poslove koji to zahtevaju, treba im samo pružiti šansu da dobiju kvalitetno obrazovanje.edit: greške u kucanju, zarezi i sličnoNAPOMENA, B.Margot:Ovaj topik splitovan je s topika 'znanost i politicka (ne)korektnost kako se vrlo obimna diskusija o problematici psiholoskog konstrukta inteligencije ne bi i dalje preplitala sa razgovorima o ostalim politicki nekorektnim naucnim istrazivanjima.

Edited by BraveMargot
objasnjenje o splitu
Link to comment
  • Replies 195
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • betty

    29

  • Indy

    20

  • Д

    19

  • kgmr

    13

Top Posters In This Topic

Koliko je meni poznato, testovi za merenje inteligencije su krajnje diskutabilni. Međutim, iako su manjkavi, psiholozi prosto nemaju pouzdaniji metod za izračunavanje IQ-a. Sve u svemu, ne postoji način da prihvatim da je moguće da je jedna rasa pametnija od druge. To mi jednostavno ne ide u glavu.

Link to comment

Kod mene je to velika tema, osobito u vezi s obrazovanjem Roma. Sva djeca prolaze ustanovljavanjem tzv. školske zrelosti prije stupanja u školu. Uključeni su naravno i testovi iq. I naravno mali Romi imaju lošije rezultate. Prije par godina se izrodio malo veći problem oko toga, kad je skupina romskih roditelja tužila Češku u Strasbourgu zbog toga što su im djecu smjestili u specijalnu školu. Nakon dvije godine povlačenja, tužba je pala. Moja firma je pripremala odbranu, pa sam mogao zaviriti u izvještaje psihologa. Čega sve tamo nije bilo! Bilo kako bilo, stručno vijeće psihologa je došlo do zaključka da je svakako potrebno unaprijediti dijagnostičke instrumente. Prvenstveno su odlučili izbaciti sve verbalne aspekte. Kupili smo od Holandjana neki neverbalni iq test SON-R-2 i sad pravimo češke norme. E sad, prije par dana sam razgovarao s psihologom s 20 godina praxe, čijim je rukama prošlo par hiljada malih Roma. Čovjek koji sigurno nema nekritičke predstave o konstruktu inteligencije. Ali mi je rekao dvije stvari za razmišljanje:

  1. Romi imaju u neverbalnim zadacima gore rezultate, nego u verbalnim. Neverbalni zadaci su jednako kulturno uvjetovani, ako ne i više, nego verbalni.
  2. Rezultati testova kod 5ogodišnje djece su pouzdan predikator njihove buduće uspješnosti u školovanju.

U medjuvremenu je napuštena paradigma specijalnog školstva i segregacije i ide se na integraciju/inkluziju. Ta djeca više neće biti izdvojena, nego će za promjenu zauzeti donji dio ljestvice u mainstream kolektivu.

Link to comment

ma nije uopste upitno da li ima drustvenih grupa koje losije rade IQ testove, i nije uopste upitno da se na osnovu IQ testova moze predvideti mnogo toga. pitanje je da li su te grupe losije po nekom pocetnom potencijalu, ili se mozda sposobnost slabije razvije zbog zivotnih uslova. licno, sklona sam da verujem da se inteligencija mnogo vise razvija sredinski nego sto rasno orijentisani psiholozi misle, i zato se i ne slazem sa njima (dochim mi je citav ostatak njihove argumentacije skoro sasvim na mestu, kad se udubim). moze se diskutovati i o tome da je inteligencija svih ljudi ili grupa ljudi jednako razvijena ali se ispoljava na drugaciji nacin, kroz ne-zapadnjacke norme (i koji bi zapadnjak umeo da se snadje sam u dzungli), ali i to je nekako banalno i ne dokazuje mnogo toga. u stvari ne dokazuje nista, osim da treba odmah da se ogradimo tako sto cemo reci da pricamo o zapadnjackim merilima uspeha.uzgred, kad sam gore rekla da 'pripremam tekst' o merenju inteligencije, to je u stvari znacilo da imam ideju da bi bilo dobro napisati tekst, a ne da ga stvarno trenutno pisem :) ali hocu, tokom veceri.

Link to comment

Problem postoji i u jasnom kriteriju prema kojem bi se evetualno mogle definirati rase. Ako uzmemo, na primjer, početnu premisu da se razlike između onoga što u kolokvijalnom značenju podrazumjevamo rasama temelje na značajnoj razlicu u genetskom kodu, kako onda uklopiti u takvu premisu činjenicu da mogu postojati i često postoje manje razlike u genetskom kodu između dva ili više pripadnika dvije rase nego li između dva ili više pripadnika iste rase.što se tiče testova inteligencije. Vrlo je teško napraviti test koji bi bio univerzalan za sve i bez kulturoloških uticaja na izbor i vrste pitanja kao i na način razmišljanja potreban da se zadaci rješe. A ako bi se i konstruirao takav savršen test koji u sebi nebi na bilo koji način imao ugrađnih osebujnih kulturoloških elemenata i uticaja ni tada takav test inteligencije nebi mogao pokazati puno više od toga tko bolje rješava testove inteligencije. Pretpostavka jest da je sposobnost rješavanja takvih zadataka u pozitivnoj korelaciji sa ostalim intelektualnom sposobnostima, ali to može ali i ne mora biti tako. Odličan je primjer poznatog fizičara Richard Feynmana koji je na testovima imao rezultate koji su se se vrtjeli nešto iznad 120, a smatra ga se jednim od najgenijalnijih fizičara dvadesetog stoljeća. Testovi inteligencije ne mogu izmjeriti čovjeka u cjelini, u svoj njegovoj kompleksnosti. Niti nečiji karakter niti snagu volje niti upornost ni kreativnost ili genijalnost. Takve osobine mogu se izmjeriti samo nečijom biografijom.

Edited by Anton
Link to comment
Odličan je primjer poznatog fizičara Richard Feynmana koji je na testovima imao rezultate koji su se se vrtjeli nešto iznad 120, a smatra ga se jednim od najgenijalnijih fizičara dvadesetog stoljeća.
to 'nesto iznad 120' je otprilike 95. percentil, to jest, to bi znacilo da je feynman radio iq testove bolje od 95% ljudi na planeti. nije to bas tako zanemariv iq (posebno sto sam i ja tu negde :D)
Link to comment

Zaboravio sam napomenuti da su stvarno najkreativniji ljudi oni koji postižu rezultate na testovima oko 120. To se tumači činjenicom da oni sa višim rezultatima postanu previše uobraženi da bi pokušali bilo što stvoriti i smisliti, a one ispod nije bila volja ni potruditi se na testu a kamoli što drugo napraviti.Ej betty, jesam li ti ikad rekao kako si lijepa, dobra, pametna, seksi i duhovita ? Ne?betty, ti si lijepa, dobra, pametna, seksi i duhovita. Jesam li se izvukao? :D

Edited by Anton
Link to comment

izgleda da kanalisem pokojnog stephen jay gould-a, ali imam potrebu da objasnim osnove faktorske analize :), tehnike kojom se dolazi do podataka o necijoj inteligenciji. osnovna ideja je jednostavna: kroz stvari koje radimo, ispoljavaju se nase sposobnosti. tako, za dete koje dobro radi zadatke iz matematike ce nam biti prirodnije da kazemo da je dobar matematicar nego da dobro radi zadatke. pretpostavicemo da ima neku sposobnost, nazovimo je ?sposobnost resavanja zadataka iz matematike?, i da ta sposobnost dolazi do izrazaja kada radi kontrolne. i kad procenjujemo neciju licnost ? sto radimo svaki dan, automatski i sa lakocom ? isto smo skloni da mislimo u terminima nevidljivih ?crta?. kad vidimo coveka koji se cesto dere, upusta u tuce i sutira macke po ulici, odmah cemo pomisliti da je agresivan. ali mi u stvari ne vidimo agresivnost nego vidimo dranje, tucu i sutiranje macaka. inteligencija je isto nesto ovog tipa, kapacitet o kojem zakljucujemo na osnovu nekih pokazatelja u necijem ponasanju. inteligencija je zamisljena tendencija koja nam pomaze da radimo neke intelektualne zadatke. to je nesto sto zamisljamo da svako ima u odredjenoj kolicini, i sto ga vise ima, moci ce da resava slozenije probleme. faktorska analiza je, za pocetak, tehnika kojom se stice uvid u to da li u nekom skupu ponasanja postoje nekakve zajednicke tendencije. znaci, da li se i dranju, i tucama, i sutiranju macaka moze pripisati agresivnost ? ili su to mozda potpuno nezavisni dogadjaji (dere se jer slabo cuje, upusta se u tuce jer trenira kung-fu, macku nije ni video). sa inteligencijom je ista prica. ljudima se da gomila zadataka razlicitog tipa, i onda se analizira da li se nekim od tih zadataka moze pripisati neka vrsta sposobnosti. tako se obicno izdvoji nekoliko ?faktora? ? odnosno sposobnosti ? verbalna inteligencija, matematicka inteligencija, spacijalna inteligencija... ova tehnika nam omogucuje ne samo da saznamo koliko takvih faktora postoji, nego i koji deo ucinka im se moze pripisati: recimo neki matematicki zadaci bolje mere matematicku inteligenciju od nekih drugih, a pomocu ove tehnike mozemo da vidimo koji su. sad vec prica postaje slozenija. u pocetku su se zadacima sa testa pripisivala dva broja: 1, ako ga je covek resio, i 0, ako ga nije resio. IQ bismo dobili otprilike ako bismo sabrali sve resene zadatke. to je gruba mera, i ozbiljni istrazivaci inteligencije je izbegavaju. ono sto rade je da zadacima pripisuju nove brojeve: svaki zadatak bude oznacen time u kojoj meri njegovo resavanje zavisi od prisustva matematicke, verbalne, spacijale (itd) inteligencije. znaci, resavanje svakog zadatka zavisi i od obrazovanja, i od nervoze, i od buke u prostoriji i od toga da li si nekad resavao slican zadatak... a ovo je pokusaj da se citav taj shum odbaci i da se zadrzi samo onaj deo koji zavisi samo od matematicke (verbalne, spacijalne) inteligencije. [za sada molim uzmite zdravo za gotovo]onda uzmu taj novi skup podataka i ponovo urade faktorsku analizu. ideja je da vide da li u osnovi matematicke, verbalne, spacijalne itd. inteligencije stoji neka opstija sposobnost. ono sto se obicno dobije je jedan takav faktor ?drugog reda?. u psihologiji je poznat kao g-faktor, gde je ovo ?g? od ?general intelligence?. i za taj faktor se moze videti koji deo ostalih faktora mu je pripisiv: da li verbalna inteligencija vise zavisi od g-faktora nego matematicka, na primer. i, vaznije, da li su razlike medju nekim drustvenim grupama u pogledu faktora prvog reda pripisive ovom faktoru opste inteligencije ili necem drugom. sad imamo tu neku novu varijablu, koju zovemo g, i koja za svaki zadatak ima neku brojku koja oznacava koliko je resavanje tog konkretnog zadatka vezano za opstu inteligenciju.e, TO je varijabla kojom istrazivaci inteligencije barataju. to im je polazna tacka, od toga krecu, o tome pricaju. jedan veliki broj ideoloskih kriticara koncepta IQ-a uopste to ne shvata, i kritikuje pogresnu stvar. dacu jedan primer, da povezem pricu sa pocetnim postom. u jednom popularnom IQ testu, postoje dva zadatka sa ponavljanjem brojeva. u prvom, ispitivac procita niz brojeva, ispitanik ponovi. niz postaje sve duzi i duzi, i kad covek dvaput za redom pogresi, staje se sa zadatkom. sledeci zadatak je da se isto ponovi niz brojeva, ali unazad. ja procitam 1-2-3, ispitanik treba da mi kaze 3-2-1. isto se staje posle druge greske. crnci postizu bolje rezultate od belaca u ponavljanju brojeva unapred. belci posticu bolje rezultate od crnaca u ponavljanju brojeva unazad.kada bi se samo sabrali poeni, crnci i belci bi na ukupnom zbiru na ta dva zadatka bili izjednaceni.medjutim, brojanje unazad je intelektualno tezi zadatak (to vidimo i iz toga sto svako od nas moze da ponovi manje brojeva unazad nego unapred), tako da su ti zadaci vise zasiceni g-faktorom. postignuce na brojanju unazad je vise zavisno od toga koliko si inteligentan nego postignuce na brojanju unapred. kada bismo procenjivali prema IQ jedinicama, crnci i belci bi bili jednaki. ako procenjujemo prema kolicini opste inteligencije koja u tome ima udela, belci bi bili inteligentniji od crnaca. sve u svemu, dok dodje do novina, cesto se promeni sustina. ko zna sta je stari Watson u stvari rekao, a ko zna sta je tek time mislio.

Edited by betty
Link to comment

Da dodam još jedan komentar kojeg sam sinoć izostavio.Ne ulazeći u to koliko su testovi inteligencije u principu pouzdano mjerilo nečijih intelektualnih sposobnosti, uvijet koji po mojem mišljenje značajno kompromitira rezultate na testovima je vrijeme. Testovi koji se upotrebljavaju su sastavljeni od lakih , u svakom slučaju ne preteških zadataka, a nijihovo rješavanje je vremenski ograničeno tako da testovi mjere kolikom brzinom netko može rješiti određeni broj ne preteških zadataka. To je tako iz praktičnih razloga jer bi bilo nepraktično provesti testiranje na način da je vrijeme rješavanja zadataka neograničeno.Ali zato bi se testovi mogli imati umjesto tridesetak relativno lakših zadataka koje treba rješiti unutar vremenskog ograničenja od 60 minuta, pet relativno teških zadataka uz isto vremensko ograničenje. I onda vrednovati rješenja na način da se boduje ne samo potpuno rješenje zadatka nego li i djelomično rješenje zadatka koje indicira da bi ispitanik vjerojatno rješio zadatak da je imao još više vrermena za razmišljanje. Čak i potpuni promašaji ako pogrešan pristup rješavanja određenog zadatka sam po sebi indicira visoku razinu kreativnosti i mašte pojedinca, iz čega bi se moglo sa značajnom sigurnosti pretpostaviti da bi taj pojedinac vjerojatno rješio taj zadatak da nije "zalutao" u pogrešnom smjeru.Takvi testovi bili puno pouzdaniji pokazatelj nečijeg potencijala, uz već izrečeno ograničenje da sposobnost rješavanja zadataka na testovima inteligencije ne mora imati pozitivnu korelaciju sa ostalim intelektualnih osobinama pojedinih ispitanika. Ovako konsturirani testovi bi bili pouzdanije mjerilo jer bi bili bliže životu i jer bi točnije oponašali stvarne životne uvjete i stvarne životna situacije koje mogu indicirati nečiju nadarenost, onda kada se nadarenost očituje kroz rješavanje nekog problema kojeg nitko prije nije mogao rješiti.Ma koliko pojedincu trebalo vremena da rješi taj problem. Taman cjeli njegov život.

Link to comment

Uh, kakav topik :D Ko da ste ga za mene otvorili, pošto kao što je već poznato, ja po metodama baziranim na ovakvim i sličnim ispitivanjima i statističkim rezultatima bivam klasifikovana kao 70-75% muško.Inače po ko zna koji put moram da se složim sa Yossarianom.Mislim, nisam ni za to da treba kriti rezultate zbog političke korektnosti, ali ipak: a čemu zapravo sve to?Pogotovo ako se ne uzimaju u obzir svi uslovi i konteksti, sociološko-kulturološki i istorijski, itd. (kao npr ono što je već spomenuto da li crnci uopšte imaju uslova da vežbaju golf i tenis, oko m/ž razlika istorijski kontekst mislim da je jako bitan, itd).

Edited by Amelija
Link to comment
Ko da ste ga za mene otvorili, pošto kao što je već poznato, ja po metodama baziranim na ovakvim i sličnim ispitivanjima i statističkim rezultatima bivam klasifikovana kao 70-75% muško.
to sto si musko bi mozda moglo da objasni kako je moguce da tako slatko jedes a da se ne gojis. :)antone - postoje 'testovi brzine' i 'testovi snage', i da, u principu su testovi snage bolji. u testovima brzine bar deo medjuljudskih razlika bude zaprljan osobinom licnosti koja se zove neuroticizam. testovi snage su cistija mera g faktora, ne samo teorijski nego i matematicki. ali razlika nije bas tako velika. inteligenciju je najlakse zamisliti kao kapacitet istovremenog variranja nezavisnih elemenata u glavi. tipa, pratis da se obojeni kvadratic u matrici krece s leva nadesno, dok tacka ide odozgo na gore, a trougao ide dijagonalno. broj tih elemenata koji variraju se povecava kroz zadatke i u jednom trenutku sistem vise ne moze da izdrzi i izgubi neki od tih elemenata iz vida dok pokusavas sve da ih mentalno izvrtis. na primer, kod onog pamcenja brojeva. ljudi koji mogu da ponove niz od 7 brojeva unapred, ocito, jel, mogu da zapamte 7 brojeva. ali kad im procitas niz od 8 brojeva, ako to prevazilazi njihove kapacitete, onda ce gresku napraviti na petom-sestom broju. nece ponoviti sedam brojeva (sto umeju) a onda pogresiti na osmom. sam proces pokusavanja da se zapamti vise nego sto se moze vec dovodi do dezintegracije tragova pamcenja dela niza. iz istog razloga mozemo da ponovimo manje brojeva unazad nego unapred - vrsimo jos jednu mentalnu operaciju, 'obrtanje', i ta operacija oduzima mentalnog prostora za pamcenje. kad naidjes na svoj plafon u pogledu broja elemenata koje mozes da mentalno variras, vreme ti nece mnogo pomoci. zato slabija predikcija g faktora na testovima brzine i ne potice od losijeg merenja same inteligencije, nego od neuroticizma. ima ljudi koji se unervoze pa rade slabije i to im spusti rezultat a ti to ne vidis kroz resenja. kad se smire, uradice bolje. ali niko nece odjednom prevazici svoj mentalni opseg variranih elemenata zato sto mu je dato vise vremena.to u strogoj varijanti definisanja inteligencije. licno, mislim da se bar deo tih caka moze nauciti i bar deo tih procesa automatizovati tako da ne oduzimaju mnogo mentalne energije (kao sto se automatizuju radnje voznje auta pa ne moras posle da obracas paznju na njih). to nema bas toliko veze s testovima brzine vs. snage, koliko s time zasto nisam rasno orijentisani psiholog :) ali ovo sto sam opisala gore, to je opsteprihvaca ideja.
Link to comment

pinovati temu. drugo, o statistici i statistickom zakljucivanju i cemu sve to sluzi, posto je to pitanje koje se uvek provlaci kroz ovakve diskusije. mislim da je vazno da se zna sta dobijamo statistikom (ne pricam na strucnom nivou, vec za sve koje zanima).deskriptivna statistika se bavi opisivanjem podataka na nekom uzorku, a, komplementarna joj, statistika zakljucivanja na osnovu parametara sa (reprezentativnog) uzorka, sa odredjenim stepenom verovatnoce, opisuje odgovarajuce parametre populacije. prva, osim prikaza podataka, izracunava korelaciju, mere centralne tendencije i mere disperzije, a druga, odredjenim statistickim postupcima (dakle, opet sa odredjenim stepenom verovatnoce), moze da nam pokaze i da li je npr. neka razlika izmedju podgrupa unutar uzorka slucajni rezultat ili se ocitava i u populaciji.da ne bih dalje suvoparno pisala, dacu vam zivotne primere sta se sve saznaje, izmedju ostalog, statistickim zakljucivanjem, a koristi cete sami uociti: vreme prohodavanja dece, uzrast kada mogu apstraktno da razmisljaju, vreme menopauze, uticaj hipoksije na kognitivne funkcije, prijemni ispiti, itd, i odnos raznih faktora sa navedenim ispitivanim 'pojavama'.sta mozemo da znamo na osnovu statistickih podataka, procenata i ostalih omrazenih brojeva? mozemo da baratamo preciznijim informacijama o verovatnoci i saznajemo o tendencijama u ponasanju (mislim, psihologija se 'oslanja' na statistiku mozda u vecoj meri nego druge nauke, pa otud taj primer).nesto slozeniji je povratni uticaj dobijenih podataka na ispitivanu pojavu (kao iz uvodnog posta), i to vec zalazi u politiku nauke. generalno, nisam za to da se bilo kakvi rezultati kriju, ne smatram da naucno saznanje ima vrednosnu konotaciju (u cemu se sa mnom slaze comski -_- , objasnjavajuci primer veze iq i visine, a o cemu ce vise reci biti u bettynom postu :D). medjutim, tu konotaciju ne odredjujem ja, tako da ovo 'generalno' zato stoji italikom, posebno sto aspekt prilagodjavanja naucnog podatka (makar bio i statisticki) u formu razumljivu nenaucnoj javnosti takodje zahteva razradu. dakle, vrednosti postoje i pre saznavanja naucnog podatka.

...pošto kao što je već poznato, ja po metodama baziranim na ovakvim i sličnim ispitivanjima i statističkim rezultatima bivam klasifikovana kao 70-75% muško.
ne, to nikako nije klasifikacija zasnovana na 'metodama baziranim na ovakvim istrazivanjima', vec je to posledica pogresnog tumacenja podataka i nepravilan ekstrapolacija zakljucaka (pretpostavljam usled nepoznavanja statistickog zakljucivanja, koje je zapravo vrlo logicno), a to, i vec se ponavljam, nije do podatka. i jednom sam vec pitala, kako bi ti znala da si dobra u spacijalnoj inteligenciji da nije napravljena distribucija?
Link to comment
na primer, kod onog pamcenja brojeva. ljudi koji mogu da ponove niz od 7 brojeva unapred, ocito, jel, mogu da zapamte 7 brojeva. ali kad im procitas niz od 8 brojeva, ako to prevazilazi njihove kapacitete, onda ce gresku napraviti na petom-sestom broju. nece ponoviti sedam brojeva (sto umeju) a onda pogresiti na osmom. sam proces pokusavanja da se zapamti vise nego sto se moze vec dovodi do dezintegracije tragova pamcenja dela niza. iz istog razloga mozemo da ponovimo manje brojeva unazad nego unapred - vrsimo jos jednu mentalnu operaciju, 'obrtanje', i ta operacija oduzima mentalnog prostora za pamcenje. kad naidjes na svoj plafon u pogledu broja elemenata koje mozes da mentalno variras, vreme ti nece mnogo pomoci. zato slabija predikcija g faktora na testovima brzine i ne potice od losijeg merenja same inteligencije, nego od neuroticizma. ima ljudi koji se unervoze pa rade slabije i to im spusti rezultat a ti to ne vidis kroz resenja. kad se smire, uradice bolje. ali niko nece odjednom prevazici svoj mentalni opseg variranih elemenata zato sto mu je dato vise vremena.
Kada sam govorio o relativno teškim zadacima imao sam u vidu zadatke koje zahtjevaju kreativnost da bi se rješili, nasuprot čistoj sposobnosti da se mentalo preokreću matrice ili pamte brojevi. Dakle zadaci koji ne zahtjevaju ni brzinu niti snagu kako si ti snagu defiinirala, nego zadaci koji zahtjevaju ideju da bi se rješili.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...