Jump to content
IGNORED

Sudbine


woodooinstalater

Recommended Posts

Georgi Dimitrov (bugarski Георги Димитров Михайлов), ruski Георгий Михайлович Димитров)(1882 - 1949)Covek koji je isplivao, napravio karijeru na ucescu, prisilnom naravno, na jednom sudskom procesu.I – koji je na tom procesu jednog Hermana Geringa saterao uza zid: ‘Znaci li to da vi lazete, gospodine ministre?’ ili tako nekako, bila je recenica koja je debelog Hermana izvela iz takta toliko da je poceo da vice i urla na sred sudnice. Godina je bila 1933., nacisti samo sto su dosli na vlast i nisu bili jos toliko jaki, obaska sto im je bilo stalo do javnog sudjenja za ceo svet, pre nego sto na dekadentne gradjanske gluposti kao sto je sud stave tacku.I – ceo svet je video.I cuo.http://www.youtube.com/watch?v=6c7Wi8ILGcMOsudjivan u rodnoj Bugarskoj na smrt jos 20-ih, ilegalac do srzi, ovaj covek je zavrsio kao poslednji glavni i odgovorni Kominterne pre nego sto je Staljinu postala suvisna, 1943. godine.Nije se libio niti previse gadio na cistke, niti preterano izbegavao ucesce u njima – uostalom, preziveo je to vreme i obreo se u posleratnoj Bugarskoj kao jedan od retkoh bugarskih autenticnih antifasista.Bio je dovoljno posten da javno izjavi da Pirinska Makedonija i Pirinski Makedonci nisu Bugari i da im je mesto skupa sa svojim sunarodnicima u sve 3 Makedonije.Ipak – nije uspeo da se odupre pritiscima iz Moskve i napravi lokalne, bugarske cistke i procese: stradali su ljudi kao sto je Trajco Kostov, glavna optuzba je bila navijanje za Jugoslaviju....Iskreno se divio i postovao jednog komsijskog ratnog lidera koga niko nije doveo na vlast niti delegirao iz Moskve, i sva je prilika da je anegdota o poslednjem susretu sa Titom na Topciderskoj zeleznickoj stanici, kada mu je, znajuci sta se Jugoslaviji u Moskvi sprema, ’dosapnuo’: ’drzite se’. Ili tako nekako.Umro je ranih pedesetih, a njegova smrt je ostala, trebalo to nekome ili ne, kontroverzna, sto bi se danas reklo...

Link to comment
  • Replies 183
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • woodooinstalater

    94

  • le petit nicolas

    29

  • bradilko

    10

  • nautilus

    6

Mustafa Kemal Atatürk(1881 – 1938)Oficir Otomanske imperije, cijom tradicijom, vojnom i svakojakom, je itekako imao razloga da bude ponosan. Skolovan u Bitolju, isto tako je imao more razloga da shvati da je sa Imperijom gotovo i da sat otkucava za jednu novu Tursku.Pokazao se: tihi covek je ucestvovao u poslednjim danima vojne slave Imperije ciji je kraj nazirao – preko nosa su dobili niko drugi nego Britanci i Francuzi.A tesko da je bilo zemlje kojoj je lecenje bilo potrebnije: na strani gubitnika u ratu, sa probudjenim apetitima komsija kojima je sinulo da na talasu (tudjih) pobeda Istambul moze ponovo da postane Konstantinopolj, otisao je, pronasao, mesto u srcu svoje zemlje da odatle crpe poslednje snage koje je vekovima vojnom sluzbom i korupcijom izmuceni anadolski seljak mogao da da. I – naisao na odziv nacije koja je stala uz njega.Platila je to mozda najbrzom reformom koju je jedno moderno drustvo imalo prilike da prezivi: fesovi i tradicionalne nosnje su na silu zamenjeni evropskim odelima, zene su izasle na ulicu i jedno drustvo je pocelo da se menja, samo tako.Ovaj covek koji je voleo viski, mnogo, bio je jedan od retkih pravih drzavnika 20. veka: bacio je nadiruce grcke armije u more, i za njima poslao stotine hiljada njihovih zemljaka, legendarna Smirna je postala Izmir, uspeo je da na pregovore i popustanje natera sile pobednice, saradjivao vojno sa severnim susedom, mladim Sovjetskim Savezom…Ipak, posmatrajuci coveka koji je srusio Carstvo i uspostavio Republiku, ne mozete se oteti utisku da odnekud izviruje vojnik sa Nikopolja, Mohaca, negde ispod Beca, juri na konju pracen ljutim megdandzijama sve do Severne Afrike. Ili Bosne…Neko ga je opisao kao: coveka sivih ociju stepskog vuka…Rodjen je na danasnji dan.Cumhurbaşkanı Mustafa Kemal AtatürkGazi Mustafa Kemalhttp://www.youtube.com/watch?v=vJCHK1wwBPM

Link to comment
  • 2 weeks later...

Mirko PleiweissJugoslovenBolje fotografije - nema.Biografskih podataka takodje ne, a meni knjiga koju je napisao 'Slomljeno sidro' nije pri ruci.Duguje mu se.Slovenac, pomorski oficir od karijere, stasao taman za kraj Prvog svetskog rata, odmah po nastanku nove drzave se odusevljeno prikljucio njenoj mornarici i doziveo da gleda kako je Italijani kvarno da kvarnije ne moze biti, potapaju u luci, posle potpisanih svih mogucih primirja, i kako gine njen prvi komandant, admiral Vukovic.Tehnicki prvoligas, izmedju dva rata nadzire izgradnju podmornica za Kraljevinu Jugoslaviju u francuskim brodogradilistima, komanduje i istce se na raznim veoma zajebanim pomorskim poslovima.WW2 ga zatice kao komandanta pomorskog sektora Severni Jadran: pod njegovu nadleznost spada i trgovacka mornarica Kraljevine, usidrena u uvali Selce koju itekako prizeljkuje monstrum od drzave proglasene u Zagrebu tih aprilskih dana.Ovaj covek izdaje naredjenje da se brodovi potope kako ne bi pali u ruke neprijatelju.I njegovo naredjenje se slusa.U opstem rasulu se povlaci ka jugu, nadajuci se da ce biti posla za one koji zele da se bore protiv napadaca na zemlju.U noci nekog aprila (pre kapitulacije Jugoslavije, a posle proglasenja NDH) njega i vojnike koji su sa njim, u Crikvenici susrece grupa civila i saopstava im da su oni, takvi kakvi su, nova hrvatska vlast.Vodi ih rodjeni brat onog Kvaternika.Za oficira od zanata nema dileme: hapsi fukaru, u lokalnoj posti organizuje propisno sudjenje i 'ladno strelja rodjenog brata coveka broj 2 novog rezima.Rasulo se nastavlja, kolege prvog gerilca Evrope nisu orni za borbu, vise ih zanimaju aerodromi po Crnoj Gori, i Pleiweiss oslobadja svoje vojnike zakletve, a sam se, sa jos jednim vojnikom iz okoline Drvara pocinje da probija ka Sloveniji.NDH radio vristi o zlocincu Pleiweissu, koji je novu drzavu ostavio bez trgovacke mornarice, pa jos i ubio brata rodjenog doglavnikovog doglavnika, a opis Pleiweissovog prolaska kroz Zagreb i voznje taksijem do slovenacke granice, sa sve komentarima taksiste i njegovom slikom-poternicom zalepljenom za vetrobransko staklo, predstavljaju mozda najbolje stranice te vrste proze na nekom od jezika nasih naroda i narodnosti.Skrasio se kod svoje kuce, na par meseci.I, cudno, prisao partizanima.http://www.youtube.com/watch?v=ORcTcGuux48

Link to comment
Odlična priča, Woodoo. Gdje se može pročitati to o prolasku kroz Zagabriu?
Knjiga je Slomljeno sidro, izdanje na srpskom je izdao nekadasnji VIZ (Vojnoizdavacki zavod), imam je ali mi nije pri ruci, obima je cca dvestotinak stranica, i ako pozivim jedva cekam da je se dohvatim i skeniram...Prevod je sa slovenackog izdanja, blize podatke ne znam, a mislim da je mariborski muzej nesto zapoceo zadnjih 10-ak godina....
Link to comment
Jurij Aleksejevic Gagarin.Юрий Алексеевич Гагарин, 1934 - 1968 Prvi covek, ljudsko bice, ucilo se u skolama, koji se vinuo u svemir i oznacio izlazak covecanstva iz kolevke kako neko zgodno rece. Dogodilo se to u vremena poznata kao hladni rat, prepuna ideologije i nekog perverznog takmicarskog duha, sa obe strane, u besomucnoj trci zvanoj ko ce prvi da uradi ovo ili ono i svetu dokaze da mu je sistem bolji, uspesniji, da vise obecava ostatku covecanstva.Ipak, jedan covek se u jedno ledeno kazahstansko polupustinjsko jutro popeo na vrh rakete i usao u - svemirski brod. Poleteo i prvi od svih ljudskih bica bacio pogled, ugledao ispod sebe predivnu plavu planetu na kojoj zivi jedna cudna svadjalacka vrsta, sklona da pravi nevidjene gluposti, ali koja se, eto, preko svih generacija i njihovih dostignuca vinula u avanturu zvanu kosmicko putovanje.I - to je istorija.Oni drugi, suparnici, su tada pozurili da ponove, dostignu i uspeli jedino da organizuju takozvani suborbitalni let, covek se zvao Alen Separd, i njegovo ime za je za pamcenje, naravno, ali je, sto se same trke tice, tehnoloski, ono sto je sa njim uradjeno (namerno kazem uradjeno) isto kao kad, otprilike, stavite coveka u topovsku granatu i ispalite ga vertikalno u vis, ocekujuci da se granata vrati na zemlju. Srecom, vratila se.I to je istorija.Medjutim, zadnjih godina, imam utisak, Gagarin polako postaje fusnota. Jeste prvi, jos uvek, ali to se ipak dogadjalo u bivsem svakoj vrsti laganja i propagande naklonjenom Sovjetskom Savezu, toliko toga se nije odmah znalo (na primer to da se Gagarin na rodnu planetu nije vratio zajedno sa svojim brodom, odnosno u njemu, nego da je morao da iskoci padobranom iz njega), itd, itd.... Pa da zato, izmedju ostalog, mozda njegov poduhvat nije bas pravi prvi, jer se nisu vratili i on i brod, i da kao prvi prvi treba da bude priznat onaj koji se vratio sa brodom. Pogadjate iz koje zemlje - suparnice. Jer, zaboga, tamo su u svemir leteli iskusni probni piloti, a ovamo je, navodno, naglasak bio na - padobranskom iskustvu.Islo se cak do argumenata kao sto je 'aha, jeste prvi covek, ali nije prvi slobodan covek u svemiru... Njega, tog slobodnog, cemo mi...'Steta. Steta sto se i takvim naporima takoreci kvari jedno dostignuce covecanstva, podeljenog i tada kao i sada, kao i uvek, ali dostignuce. Steta uspomene na ljude i zene, koji danas na fotografijama izgledaju gotovo smesno obuceni u socrealisticka odela, ali ljude, obicne ljude i velike inzenjere i naucnike ciji se napor, sve ideologije na stranu, pretocio u grmljavinu raketnih motora tog aprilskog jutra 1961. godine. I priguseni, jedva cujni glas Coveka u njoj, glas koji objavljuje da smo, kao vrsta - krenuli. Krenuli u vecitu avanturu covecanstva - u nepoznato. Ovog puta zakoracivsi u najnepoznatije, da tako kazem.Svakojake spekulacije i pa i one kojima je kao aditiv dodato moralisanje o poreklu oziljka na Gagarinovom celu su isle cak dotle da dovedu u pitanje i sam poduhvat, pominjuci, koga bi drugo, i sveprisutni KGB.... Steta sto neko na onoj drugoj strani nije zaradio oziljak onako kako ga je zaradio Gagarin: pokusavajuci da se na letovanju, preko terase izvuce iz sobe medicinske sestre u kojoj se zatekao dok je na vrata iste besno kucala njegova sopstvena bolja polovina. Iskusni padobranac i pilot i prvi covek u svemiru se nije bas najbolje prizemljio skacuci sa, cini mi se, drugog sprata. Ne znam kako bi izgledao kasting da se Holivudu pruzila prilika za pricu o slicnom dogadjaju samo da su akteri bili dobri momci. Ovako, bez obzira na banalnost samog dogadjaja, ostaje jedna od mnogih malo poznatih crtica koje govore o obicnim ljudima, a ne herojima velikog Sovjetskog Saveza, odanim clanovima partije i komsomolcima, itd, itd....Trka se nastavila i etapu zvanu stupiti prvi na neko drugo nebesko telo dobili su oni drugi.Zato - svakom svoje, ako je ikome do toga, a ja volim da verujem da su i Jurij Aleksejevic Gagarin i Nil Armstrong, kao prvi, prvo i pre svega, gledano iz danasnje perspektive, iako su izveli ono sto su izveli u jednom veku prepunom suprotnosti i koflikata - samo ljudska bica, predstavnici ljudske rase cija imena treba pamtiti. Za uvek. Da bi se, da su nesto mogli da se upoznaju, ne sumnjam da bi se odlicno razumeli.Izmedju ostalog i zbog toga, kako rece jedan Armstrongov kolega, sto tek gledajuci Zemlju iz ledene tame Kosmosa i usamljenosti kakvu ni praotac Adam nije mogao da zamisli, shvatite kako je glupo na toj prelepoj plavo zelenoj planeti okom traziti granice ili se izjasnjavati kao Francuz, Nemac, Papuanac…Bas kao sto zelim da verujem da je ono Gagarinovo 'Поехали!' onaj Konradov '...ljudski glas - taj slabi i neukrotivi zvuk koji moze da ponese neizmerne misli, odluke i resenosti, koji ce izgovarati reci pune pouzdanja i poslednjeg dana, kada se nebesa budu srusila, i bude delila pravda...'Jer - on to i jeste. Glas Coveka.http://www.youtube.com/watch?v=az7HIi3zbUg&feature=player_embeddedI trebalo bi da to i ostane, zajedno sa jednim drugim decembarskim jutrom u Severnoj Karolini, bas kao, verovatno, i glasovi dva brata koji su takodje poleteli, ispunjavajuci tako jos jedan od snova covecanstva, snova cije ne samo ostvarenje, nego i sama borba, nastojanje da se snovi ostvare, dokazuje da se snovi ostvaruju i da se za njih vredi boriti, pa ma koraci na tom putu bili dugi preko pedeset godina - od onog decembra 1903. do aprila 1961....
Hommage zaГагарин, Юрий Алексеевичprvog coveka u svemiru.† na danasnji dan, 27, marta 1968. godine.http://www.youtube.com/watch?v=9QOoH-Okd0Uhttp://www.youtube.com/watch?v=qsppsK4cRAE&feature=related
Link to comment

Nikola Colović (1874 – 1939.)Zaječar. The Horse Soldier. Vrhunski.Niža i Viša skola vojne akademije.Porucnik. General. Posle Kumanovske bitke kao komandant konjickog puka Dunavske divizije I poziva, gonio je jedinice turske Vardarske armije niz Vardar, razbio jedan bataljon kod Demir Kapije, zauzeo Dojran i Gevgeliju, gde je zarobio 1900 turskih vojnika, pa je samoinicijativno izbio do Soluna 9. novembra 1912. godine, kao prvi – daleko pre mnogo blizih Solunu – Grka, na primer, kojih je tada u Solunu zivelo manje od 10% ukupnog stanovnistva.U Cerskoj bici, 16. jula sa 3. konjickim pukom razbio je I. bataljon 21. ceske landverske divizije KuK vojske general-majora Artura Przyborskija, a sledeci dan je gonio i ostale delove divizije preko Drine. Na povratku preko sela Prnjavor puk je opkoljen u predvecerje, ali se probio iz obruca i u zoru 18. jula usao u sastav konjicke divizije kod sela Bojica. Bas kako dolikuje rasnom konjaniku. I konjici od formata.U povlacenju srpske vojske 1915. godine istice se kao komandant brigade u borbama zastitnice kod sela Krnjeva 22. i 23. oktobra. Nakon proboja Solunskog fronta 1918, u brzom gonjenju 1. konjicka brigada probija se u pozadinu jedinica bugarske 1. armije kod Kocana i goni ih ka Carevom selu. Potom, na moravskom pravcu, posle umesnog manevra kod sela Lesja 5 oktobra, goni jedinice nemačke IX armije preko Svilajnca sve do Dunava.Pre i posle rata pise o konjici u listu Ratnik, a kao porucnik preveo Konjicki juris kod Somo-Sijera od A.K.Puzirevskog (Beograd, 1901). Odlikovanja:Karadjordjeva zvezda s macevima 2x Duznosti:1912 – komandant konjickog puka Dunavska divizije I poziva 1914 – komandant 3. konjickog puka 1915 – komandant brigade 1918 – komandant 1. konjicke brigadePenzija.Nepopularnost kod patriota pobednika, klike Pere Zivkovica, onih koji slave godisnjice i pitaju ‘a gde si ti bio?’, kojima su usta puna ljubavi prema svom narodu, a grudi sluze za dobovanje o velicini, junastvu i vitestvu. I bogate se na obveznicama ratne stete; najbolji su ostavili kosti sirom Balkana.http://www.youtube.com/watch?v=F-QzDLN69Xg http://www.youtube.com/watch?v=eisq2319P7U&feature=related http://www.youtube.com/watch?v=D7NI4KLHba8

Link to comment
  • 2 weeks later...

Günther Prien (1908 – 1941)Sta je mladica iz Tiringije navelo da se oda pozivu pomorca, osim mozda one Konradove napomene iz Tajfuna, o bakalskom sinu iz engleske provincije, ciji otac nikako nije mogao da shvati sta je tog decaka, lisenog svake imaginacije, odvelo na more, i koji je sina – i kada je ovaj uspeo u svom pozivu, dogurao do kapetana duge plovidbe – do kraja zivota nazivao budalom – ne zna se.Kriza dvadesetih, Nemacka koja grca u posledicama jednog rata koji samo sto se zavrsio, obogaljena trgovacka mornarica i nepostojeca ratna, tezak, pretezak zivot pomorca i nisu bili bas neki motivi.Bilo kako bilo mladi Prien je stupio u trgovacku mornaricu i poceo da se uspinje stepenicama poziva koji nikada nije prastao svojim posvecenicima. Nije ni Prienu: uspesno ploveci i na jedrenjacima, ticajuci najudaljeniji kutke i luke planete, doziveo je, neki tvrde i skrivio, omanju havariju posle koje se nasao na ulici: posla za pomorce nije bilo, nastupala je druga kriza, ona Velika.1929: dvadesetjednogodisnji Prien sa svojim prvim oficirom Bussler-om, na lajneru San Francisco. Obojica su, sbog sudara, zavrsili na Pomorskom sudu...Bez posla, prosao je kroz kuhinje za siromasne, radnu sluzbu u kojoj su mladi akcijasi mogli da racunaju sa, ako nista drugo, redovnim obrocima.U medjuvremenu, dogadjalo se jos ponesto: pocetkom tridesetih na nebu Nemacke uspinjala se zvezda jednog coveka koji ce svet gurnuti u do tada nevidjenu kataklizmu.Adolf Hitler je imao problema sa kopnenom vojskom i tradicionalno opasnim i svakoj vrsti uticaja na vlast sklonim pruskim oficirskim korom i jos opasnijim pruskim/nemackim generalstabom.Sa novorodjenom, ilegalnom, Luftwafe i nepostojecom, ali revansa zeljnom Kriegsmarine – nije.Tehnicki avangardne, neopterecene tradicijom i premale za planove diktatora, nudile su mladim ljudima mogucnosti za brzo napredovanje.Nudilo im se jos nesto - milioni mladih ljudi Nemacke je u nacizmu videlo novu nadu, prihvatilo tu ideologiju kao svoju, sto se cesto zaboravlja: nacizam i njegovo trajanje u Nemackoj, trajanje koje je toliko kostalo covecanstvo i izlozilo ga takvim iskusenjima da svet posle Drugog svetskog rata nikada vise nece biti isti, izneli su, ubedjeni u ispravnost onoga za sta se bore – mladi Nemacke.Iako sa polozenim ispitom za zapovednika Prien je u Reichmarine/Kriegsmarine stupio 1931. godine - kao obican mornar sa pravom napredovanja do oficirskog cina. Jos jedna nada za milione da ce moci uspesno, zaviseci samo od svojih sposobnosti, da preskoce kastinske i svake druge prepreke koje su profesionalni oficiri izgradili ne bi li sacuvali svoje privilegije, status….U NSDAP – 1932. godine.I – sta god ovaj covek postigao, sva hrabrost i vestina koju mu ni neprijatelji nisu poricali – ostace pod znakom jedne cinjenice: on je bio i ostao ubedjeni nacista, opasniji od svih stereotipnih likova u crnim uniformama, sjajnim cizmama, Gestapoa i SS-a.Karijera mladog mornarickog oficira, ona sluzbena, je nemacki temeljita:1933 Offiziersanwärter1933 Fähnrich zur see1935 Oberfähnrich zur See1935 Leutnant zur See1937 Oberleutnant zur See1939 Kapitänleutnant1941 KorvettenkapitänPosle staza na skolskim brodovima odlucuje se za sluzbu podmornicara: sluzba u koju su do samog kraja rata stupali samo dobrovoljci, kojih nikad nije falilo i o cijoj tezini i opasnostima svedoce i brojke: od 39,000 Nemaca koji su do kraja rata sluzili na podmornicama, preteklo je samo oko 3000 njih.Kao mlad oficir, u godinama Spanskog gradjanskog rata, ucestvuje u nekoliko patrola duz spanske obale.17. decembra 1938. godine u brodogradilistu F. Krupp Germaniawerft AG u Kiel-u, natporucnik Prien prima komandu nad U-47, najcuvenijom podmornicom Drugog svetskog rata.19. avgusta, u predvecerje rata, isplovljava na svoju prvu ratnu patrolu. Do kraja ih je bilo 10, a U-47 je sa svojim komandantom, na moru (ili pod morem) provela 238 dana.Rezultat:31 potopljeni brod sa 191,919 BRT i 8 ostecenih (62,751 BRT).Prvo potapanje, kurioziteta radi (jebes zemlju koja Bosne nema), 5. septembra 1939. godine: parobrod Bosnia, vlasnistvo nikog drugog nego Cunard White Star Ltd, 2,407 BRT, na putu sa Sicilije u Britaniju, natovarena sa preko 3,000 tona sumpora…Neograniceni podmornicki rat jos je bio daleko: Bosnia je napadnuta sa povrsine, topom, dovrsena torpedom, stradao je jedan covek, a brodolomnici su se, snabdeveni neophodnim potrepstinama, posle par dana docepali Lisabona…. Vreme vucjih copora je tek dolazilo.Ali, poduhvat nad poduhvatima, kome ima malo ravnih u istoriji pomorstva je prodor U-47 u pomorsku bazu nad bazama, srce Kraljevske mornarice, Scapa Flow, bazu za koju se smatralo da je nedostupna. Branjena svim mogucim sredstvima, plus namerno potopljeni brodovi cije su olupine sluzile kao prepreke, protivpodmornicke mreze i, iznad svega, struje, toliko opasne i nepredvidive da se ulazak u Scapa Flow smatrao opasnim cak i za njegove domacine – u sred bela dana. Prien je to uradio nocu, 14. oktobra 1939. godine, u vreme takozvanog smesnog rata, kada je na Zapadnom frontu sve stajalo i tesko da je iko mogao da nazre kakve su kataklizme na pomolu. Za prvog oficira je imao jednog buduceg podmornickog asa: Engelberta Endrass-a, a posadu su cinili dobrovoljci nad dobrovoljcima: Prien je, naime, uoci polaska na zadatak, objasnivsi posadi o cemu se radi i potanko iznevsi sve opasnosti, ponudio svakome da se bez posledica iskrca. Ponudu nije prihvatio niko.Bojni brod Royal Oak je potopljen – i danas se nalazi na mestu potonuca kao zvanicna grobnica nekoliko stotina poginulih mornara, jos jedan ostecen, a U-47 je u nastaloj zabuni i otpocetom besomucnom lovu, uspela da se izvuce i umakne. U sred vetrovite orknijske noci.Der Stier von Scapa Flow je nadimak koji je Prien poneo: sta je mogao da oseca i misli komandant U-47 uradivsi sta je uradio u bazi Imperije – pobednika, na cijem su dnu lezali, medju onim olupinama koje sam pomenuo, i ostaci cele nemacke ratne mornarice iz Prvog svetskog rata koja je 1918. godine doplovila u Scapa Flow da se preda pobednicima i koju su potopile vlastite posade.Prvo u nizu ponizenja Britanske Imperije u toku najveceg rata koji je covecanstvo vodilo, nije sprecilo Vinstona Cercila da javno, na sednici Parlamenta, oda priznanje podvigu koji je izvela posada U-47 i njen komandant.Posle propagandnih prijema i fotografisanja sa Fuhrerom, U-47 i njen komandant, koji je sada nosilac Gvozdenog krsta sa hrastovim liscem, nastavljaju sa ratom, u najnegostoljubivijem od svih mora – Severnom Atlantiku.Sve do negde 7. marta 1941. godine, na priblizno 60⁰N/19⁰W, nedaleko od Rockall Banksa: uzrok nepoznat, osim ako nije onaj dichtung iz vica. Prve istrazivanja su navela mogucnost da je HMS Wolverine doakao nemackom podmornickom asu No. 1. Ispostavilo se da je Wolverine negde u to vreme napadao U-A sa komandantom Eckermann-om i koja se, iako ostecena, srecno izvukla. Drugi izvestaji su ostavljali mogucnost da su U-47 u koordiniranom napadu dubinskim bombama na dno poslale korvete HMS Camellia i HMS Arbutus.Zadnja istrazivanja naginju tezi (ostavljajuci neproverljivu mogucnost nailaska na minu) da je U-47 stradala od strane svog bumerangisanog torpeda – sudbina koja je, potvrdjeno, snasla dve americke podmornice u Tihom okeanu….Od 45 ljudi posade U-47 spasao se nije niko.All Hands Lost, zvanicni i tradicionalni pomorski izraz kojim se oznacava gubitak, smrt, svih clanova posade nekog – bilo kog – broda, jos jednom, po ko zna koji put, je oglasio ono sto vec oglasava.http://www.youtube.com/watch?v=Ju7jgpGAQrchttp://www.youtube.com/watch?v=-BuetfQ3xQw

Link to comment

Frederic John WalkerCaptain Johnnie Walker(1896 – 1944)Pitomac Dartmouth-a, pomorski oficir od karijere.36. eskortna grupa, HMS Stork, pa HMS Stirling, nova taktika u borbi protiv podmornica, isticanje Nelsonovog znaka General Chase, sin Timotije koji je poginuo kao podmornicar, smrt od premora….Ovaj covek je unistio 24 nemacke podmornice.Vise nego ijedan britanski ili saveznicki komandant….U najmanje atraktivnom, a jednom od najvaznijih napora da se dobije rat.

Link to comment

Kraljica Viktorija(1819 - 1901)Queen of the United Kingdom of Great Britain and Ireland, Empress of IndiaKraljica za cijim je stolom, na veceri, jedan Dizraeli mogao da jednoj kraljevskoj princezi koja ga je, obuzeta pravednim gnevom zbog turskih zlocina nad hriscanima na brdovitom Balkanu i jos pravednijim zbog mogucnosti da se Rusija, sve braneci te iste hriscane konacno docepa Bosfora i Dardanela, pitala sta jos ceka (misleci na objavu rata Turskoj) - odgovori: 'Krompir, gospodjo'...

Link to comment
  • 4 weeks later...

(Friedrich) Wilhelm Voigt(1849 - 1922)Der Hauptmann von KöpenickMali krojac, postolar u stvari, u istoriju usao kao kapetan iz Kepenika – cudno je da ga ondasnja stampa listom opisuje kao narednika u dogadjaju koji ga je doveo na naslovne stranice svetskih listova davne 1906. godine. Mali obucar/krojac, sitni kriminalac, rodjen u Tilzitu, u Pruskoj, srcu Nemacke, njenom Kosovu takoreci :P , vec je imao zatvorski staz, bio proteran iz Berlina u koji se, bez prijave boravka, vratio, kada je – obucen u (pod)oficirsku uniformu zaustavio u jednoj berlinskoj ulici odeljenje vojnika sa sve jednim podoficirom, izdao im naredjenje da sednu u voz, odveo ih u Köpenick, zauzeo gradsko nacelstvo i autoritetom uniforme izneo, po svim propisima i uz sve potrebne papire, gradsku blagajnu. 4000 maraka i par pfeniga. Dok se cekalo da vojnici utovare kasu, diskutovalo se o ovlascenjima i mali, pun duha varalica je pokazavsi na bajonete svojih vojnika rekao – ‘eto ovlascenja’. Da ne bude zabune: nikako se nije radilo o oruzanoj pljacki niti prisili. Radilo se o (straho)postovanju prema uniformi i njenom autoritetu. I sve to samo na rec, uniformu, bez da se iko dosetio ili usudio da ga pita za neki papir, ovlascenje, ili se prosto pozove na - zakon.Kao ni jedan do tada, ovaj dogadjaj je doprineo, bio iskoriscen, za stvaranje slike o Nemcima kao marionetama, spremnim samo da slusaju i sluze autoritetu.Sreca da su narodi pametniji od svojih vlada, pa je mali krojac/postolar bio prihvacen u Nemackoj kao narodni junak, tako da je i jedan car Viljem II morao da ga posle 2 godine (od 4 na koliko je bio osudjen) pomiluje.Ostalo je istorija: price se dohvatio Holivud, snimljeno je nekoliko filmova, a sreca za svet je sto je u samoj Nemackoj preziveo duh koji je malom varalici podigao spomenik na mestu zlocina – samoj zgradi opstinskog nacelstva.Svet se spremao za rat, srljao u njega, oni koji su rat hteli i prizeljkivali znali su sta rade, a milione malih ljudi je cekala i docekala klanica jednog uzasnog rata. Mali varalica je bio onaj koji je izvrgao ruglu uniformu i sva njena znacenja i bio – mozda i ne hajuci za to – veci antimilitarista od svih celomudrenih ‘onih koji se uzasavaju nad ratom’.Bio je ikona dece sa slike, dece koja su, u zimu 1914/15 na nicijoj zemlji slavila zajedno Bozic, verujuci jos uvek da su ljudi ljudima ljudi. Svim militarizmima i patriotizmima uprkos.http://www.youtube.com/watch?v=6N-z5vF3qjYhttp://www.youtube.com/watch?v=ay0xCvRzrTQ&a=lmNQqXMovJQ&playnext_from=ML

Link to comment

nigde ne nalazim onaj portret kraljice marije (minjon). u svakom slucaju, danas je u okviru noci muzeja otvoren njen dvor, pa su na vestima komentarisali kako je bila najomiljenija kraljica, snimili su neke sredovecne podgojenke koje su rekle da obozavaju 'nasu kraljicu'. strepim da ce nas uhvatiti tesko obolenje kao austrijance u vezi sa sisi. jeste, austrijanci su oduvek bili otuzna pojava, ali opet, bolesno obozavanje neke mrtve princeze je... so british. sudeci po wiki, sisin atentator je rekao:"Lucheni afterwards said, "I wanted to kill a royal. It did not matter which one."":lol:

Link to comment
  • 2 weeks later...

Da lupim i ja jedan iz naftalina.Ю́рий Валенти́нович Кно́розовCracking the Maya code

Čovek koji je najviše doprineo otkriću majanske pismenosti. Njegov kočničar i oponent, Britanac J Eric Thompson. Koliko god da je siroti Tompson bio zaslužan za prvobitna otkrića civilizacije Maja, on je sam sebe zvao generalistom, devojkom za sve. Bio je arheolog, antropolog, istraživač, etnolog, autor knjiga popularne nauke. Kategorizovao hijeroglife, pravio crteže i fotografije, finalizirao Majanski kalendar. On je međutim, mitologizirao prošlost Maja, smatrajući ih miroljubivim stočarima i ratarima, koji su se bavili astronomijom u slobodno vreme i stvorili kalendar radi poljoprivrednih planova. Potpuno je zanemario antropološki deo proučavanja njihove civilizacije. Nije stavio u kontekst njihovo društvo, već je učitao neko svoje viđenje o demokratskom poretku njihove organizacije. Osetio je užase Prvog svetskog rata, i stoga nije verovao da su Maje bili nasilan narod, nije shvatio da su oni bili sposobni da žrtvuju ljude radi moći, prestiža i zastrašivanja političkih protivnika. Bio je uveren da su stele i hijeroglifi bili dekorativni, ideogramski crteži slični kineskom pismu, koji su opisivali astronomske pojave. Knorozov nije imao nikakva predubeđenja niti predrasude. Bio je iz obrazovane porodice, rođen u Harkovu, upisao je 1940 istoriju na Moskovskom univerzitetu, specijalizovao se za egiptologiju. Bio je artiljerijski oficir za vreme rata. U zapaljenom Berlinu, pronašao je neke spise u Nacionalnoj biblioteci. To su bili Majanski kodeksi koje su napravili-nabavili-naručili misionari tokom njihovih putešestvija. Neke kodekse su pisale Maje, druge su naručili misionari, neki su spaljeni kao jeretički spisi. Originali ili replike, kako god, Knorozov ih je spasio i odneti su u Moskvu. Zaintrigiran, počeo je da se bavi Majanskim hijeroglifima i lingvistikom. Živeo je na hlebu i vodi, žickao pare za hranu a novce svoje trošio na knjige. Radio je potpuno sam u izolaciji, bez ikakvih akademskih konsultacija. Sovjetski Savez nije napuštao. Upoređujući moderni govor iz Gvatemale, uspeo je da dešifruje nekoliko hijeroglifa za koje je imao siguran fonetski izgovor. Objavio je svoja istraživanja u knjizi, i počelo je pičkaranje i denunciranje sa druge strane Atlantika. Tompson je počeo da pljuje Knorozova, diskvalifikujući ga bez nekih valjanih razloga, potežući "komunjara" argumente. Njegove teorije o jeziku Maja odbacio je jer se nisu uklapale u njegova ubeđenja, iako nije sam bio lingvista. Na kraju, jedna takođe Ruskinja i ekspert za civilizaciju Maja, Tatjana Proskurjakova ubedila je Tompsona u svoje greške. Tek onda moglo se pristupiti uopšte ideji da se hijeroglifi MOGU dešifrovati, i da je to uopšte pismo koje ima smisla. Tompsonova blokada decenijama je unazadila progres u dešifrovanju. Konačno su kodeks dešifrovali Linda Schele i njena grupa. Knorozov je odlikovan nekim meksičkim zvanjem malo pred smrt. Otišao je u Meksiko da primi odlikovanje, i to je bila njegova prva poseta Južnoj Americi.Danas znamo da su Maje bili jedno od najkrvoločnijih društava u Južnoj Americi, i da je njihov savez raznorodnih plemena održavan brižljivim balansom moći, zastrašivanja, pretnje silom i žrtvovanjima. Smatra se da je taj balans poremetila jedna femme fatale žena, ambiciozna majanska kneginja iz manjeg grada, i da je ona inicirala konačni rat, zaslužan je za pad ove civilizacije. U periodu od 800-900 g. nove ere, dogodio se Majanski kolaps, trgovački putevi i gradovi su napušteni, kraljevi prestaju da postoje, lekari, pisari, umetnici i sveštenici su nepotrebni. Imperija Maja je obezbeđivala hranu kad je suša, skladišta kada je dobra godina, robno-novčanu razmenu. Sva dostignuća su nestala je u socio-ekonomsko-ratnom kolapsu. Sve ovo pronadjeno je iz majanskih hijeroglifa.
Link to comment

Što je navelo Dubrovčanina,kapetana Nikolu Primorca da na današnji dan ,1870.g. prvi oplovi svijet u jedrilici manjoj od 6 m., nazvanoj "City of Ragusa", registrirane tonaže 1 tona 17 cwt-a.Povod trivijalan,oklada u 1000 funti sterlinga,podvig bez presedana.Putovanje je trajalo 92dana,mada je The New York times prenio podatak iz Manchester Examinera od 4.jula 1871.g. da je putovanje trajalo svega 36 dana lošeg vremena,pratio ga je prijatelj i pas Noštromo,koji je ujedno i jedina žrtva putovanja.Krenuo je iz Liverpoola i stigao u Boston gdje mu je priredjen veličanstven doček.Još veću senzaciju je izazvala Primorčeva odluka da se istim putem i vrati,što je i učinio. Događaj je objavljen u knjizi koja prati ljude i brodove koji su preplovili Atlantik u brodicama do 6.m.Knjiga se zove: "A Speck on The Sea" ,autora Williama H.Longyard.U Hrvatskoj je u sjećanje na pustolovnog i hrabrog kapetana ,a u organizaciji časopisa "Nautica", utemeljena nagrada "Nikola Primorac" za one koji su preplovili Atlantik u malim jedrilicama.Medju prvim dobitnicima su Josip i Renata Horvat i njihova "Besa",Mladen Šutej u Hiru3 i mnogi drugi.

post-3913-12754914796765.jpg

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...