Jump to content
IGNORED

Plovila


Indy

Recommended Posts

jbg to je ko da poredis ferrari i mecku dizel, nije za poredjenje. hallberg rassy 62 je super kruzer, pouzdan al neuzbudljiv, shipman 80 je jahta sa performansama trkalice, brod koji na prvi pogled izaziva zmarce :P zato i kosta duplo vise ;)

Link to comment
jbg to je ko da poredis ferrari i mecku dizel, nije za poredjenje. hallberg rassy 62 je super kruzer, pouzdan al neuzbudljiv, shipman 80 je jahta sa performansama trkalice, brod koji na prvi pogled izaziva zmarce :P zato i kosta duplo vise ;)
Ovo sa Mercedesom, pa jos i dizelom je uvreda :lol: , a Ferrari je ionako precenjen sa sve zmarcima.A ako cemo vec da potezemo cene <_<

post-5947-13411835404404.jpg

post-5947-13411835627571.jpg

post-5947-13411835728322.jpg

Link to comment

Viđam dva ferocementna korita kako skupljau vlagu, jedno na Bogosloviji, u krugu onog nekog (Zastava?) servisa i drugo na Zrenjaninskom, tamo negde oko Borče...Svaka čas' brzim sailerima, ali ja sam ljubitelj trawler sailera, poput ovog koga znamo sa Dunava:TY485-WEB-SAILING.jpg"Nikola Tesla" (48.5 ft - 14.7 m)TY485-WEB-MAP.jpgLaganini oko sveta... Massive respect i droolchina.

Link to comment
  • 4 weeks later...
  • 4 weeks later...

Penangpenang.jpgNije kao slike nekadasnjih jedrenjaka pored kojih malo ko prodje a da ne kaze ahkakosubililepi, obaska sto na tim slikama brodovi vijore sva moguca i nemoguca jedra istovremeno jer tako su slikali slikari ne bi li im brod ispao lepsi. Ovaj na slici to nije: on je radnik, trudbenik mora, to je bio od rodjenja do smrti. Izgradjen je kada su vec cadjavi parobrodi uveliko vladali okeanima i niko ga nije izgradio zbog lepote nego zato sto mu je tako trebalo ili – govoreci jezikom brodovlasnika – vise se isplatilo. Pratio je tehnologiju: trup mu je bio od celika, a izgradjen je u Nemackoj negde pocetkom 20. veka kao trojarbolni bark po imenom Albert Rickmers za Rickmers Reismuhlen Reederi & Schiffbau AG, Bremerhaven – radio je sa svojih oko 2000 tona svoj posao casno i posteno, da bi 1910. godine bio prodat Reederei F. Laeisz, Hamburg, jos jedno od velikih imena u svetu brodova i pomorstva, jednim od onih tvrdih severnonemackih i hanzeatskih, kako kad, kada je i postao Penang. Cifte, ali i veliki brodovlasnici, bas kao i oni sa kojima stidljivo pocinje onaj Manov Carobni breg, imali su njuha, bez obzira na to sto su bili na pogresnoj strani. Brod su nabavili za potrebe prevoza cileanske salitre, a vreme potrebe za njom je tek dolazilo. Brod je taj posao uradio kako valja, iako za vreme WW1 salitru nije mogao da vozi u Nemacku; ipak, isplatilo se zahvaljujuci zakucastim putevima para u medjunarodnom bratstvu brodovlasnika. Isplatilo se jos i vise – mislim na salitru – i vlasnicima vecine cileanskih naslaga salitre; ko proseta jednim od manje atraktivnih ostvra dubrovackog arhipelaga, Kolocepom, videce stidljivo ispisano prezime Baburica. Poznatiji kao (Pasko) Baburizza, ovaj covek je bio sve i sva u trgovini cileanskom salitrom i jos u puno preduzeca svog vremena, a jos tridesetih godina je vazio za jednog od retkih ljudi koji ne trepnuvsi moze da potpise cek na milion funti, jedinoj valuti koja se vazila kada su u pitanju stvari vezane za brodove i pomorstvo. Posle je dosao dolar.Malo je poznato da su jedrenjaci, oni pravi, izneli najveci deo transporta salitre iz uglavnom Cilea do salitre gladnih fabrika u zaracenoj Evropi, tek to jeste bila njihova labudova pesma. Naravno da su platili i cenu: nije ih malo izgorelo i odletelo u vazduh sa ovim i u mirna vremena opasnim teretom, a podmornice su i u WW1 radile svoj posao.07007.jpgVreme konjunkture je proslo, i Penang je 1920. dobio novog vlasnika: John Nurminen, Raumo, Finska, da bi ga 1923. kupio Gustaf Erikson, Mariehamn, opet Finska.Pomenutog Eriksona cak i najstrucnije publikacije pominju kao sentimentalnog finskog brodovlasnika i tesko da ce se naci nesto vise podataka. Odrastao na jedrenjacima, sa nepunih 20 godina zapovedao jednim, ovaj covek je do kraja svih krajeva – WW2, brodovlasnicio iskljucivo brodove na jedra; kupovao ih je cesto u bescenje, po ceni kojom su se nudili za raspremu i secenje, i osposobljavao za plovidbu. I to onu pravu, trgovacku, u kojoj se radi i zaradjuje.Sve do 8. decembra 1940. godine kada je Penang, natovaren sa 3250 tona psenice, na putu iz Australije za Irsku dosao na sastanak sa sudbinom: 55.25 N, 10.15 W, koga mrzi da trazi negde uz severne obale Irske.Decembar, zima, oko podne i U-140 i Kapitänleutnant Hans-Peter Hinsch.Jedan torpedo i 30 minuta potrebnih da se potone posle pogotka.Od 18 clanova posade preziveo nije niko.Hinsch je u brodski dnevnik zapisao da je potopio brod Lawhill, jos jedan od Eriksonovih jedrenjaka, skoro istog izgleda kao Penang.Vaporasi su pobedili mornare.A mornara vise nema.Bas kao ni jedrenjaka.I danas se pise kada neko iz ma koji razloga prodje Magelanovim tesnacom. Onim putem kojim se obilazi Amerika. Sa Pilara na… Ili obrnuto. I danas je to vazno svima koji misle da plove samim tim sto se nalaze na nekom brodu. Svima, naravno, osim posadama velikih bulkarijera koji prevoze gvozdenu rudu iz Brazila u Japan ili iz Japana dolaze po nju – one samo rade svoj posao.Za Penang i njegovu bracu, starije da ne pominjemo, Magelanov tesnac nije postojao; njime se ne jedri, barem ne onako kako je potrebno za posao. Postojao je samo onaj put oko Horna.I ako na ovoj Planeti postoji komad vode koji je negostoljubiviji i nimalo naklonjen coveku, to je taj komad vode, komad vode kojim su plovili jedrenjaci sa ljudima na njima, brodovi slicni pticama kako to vole da kazu losi pisci.Kaphorneri.Penang je bio medju poslednjima.Danasnje surogate ne treba racunati, bas kao ni lovce na adrenalin.I tako, klipere su zamenili Windjammer-i, bas kako i treba: kliper, pretposlednji trgovacki jedrenjak bio je brzina, zanat i pomalo umetnost. Bio je i drvo.Windjammer je bio teret i pre svega teret, Preußen je dogurao i do nekih 11000 tona, jedrilje je moglo da bude ovako ili onako, a poslednji windjammer, Pasat, Eriksonov naravno, je svoje poslednje komercijalno putovanje oko Horna obavio 1949. godine.A poslednji od poslednjih, Pamir, je septembra 1957. nestao u susretu sa olujama koje su vec pocele da dobijaju imena – ova se zvala Carrie – sa 86 ljudi od cega 52 kadeta, u vreme kada se smatralo da buduci pomorci imaju sta da nauce na ovakvim brodovima.All hands lost.Prevozio je oko 3,800 tona jecma iz Buenos Airesa u Evropu.07008.jpg07016.jpg07014.jpg07013.jpg07012.jpg07011.jpg07010.jpg07009.jpg

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...