Jump to content
IGNORED

Arhitektura


Mr.Smith

Recommended Posts

1 hour ago, namenski said:

Nije sto je realizam, nego sto je soc, tu je kvaka... :sleep:

Ovo nije Tuzice snimljeno iz drugog ugla...

 

 

I ja bas htedoh da spomenem Svedsku koja je valjda 1 vr' sto svet ima da ponudi u smislu zivota po meri coveka. Sad ce Hazard da se javi u fazonu eeee ali Östermalm :D

Link to comment
7 hours ago, Leia said:

 

I ja bas htedoh da spomenem Svedsku koja je valjda 1 vr' sto svet ima da ponudi u smislu zivota po meri coveka. Sad ce Hazard da se javi u fazonu eeee ali Östermalm :D

:D

 

Steta teme, al' sta da se radi: em predubedjenja i predrasude, em element/argument poznat kao 'meni se (ne) svidja', ali - bojim se - i neznanje, neshvatanje pojmova poput socrealizma, pa jos u arhitekturi.

A i gre'ota ex-jugoslovenske svetski priznate arhitekture i gradjevinarstva, sa sve onom MoMa izlozbom.

Paradoksalno je da se Jugoslavija izvukla - politika na stranu - iz bratskog socrealistickog zagrljaja: skoro jedina istinski socrealisticka javna zgrada u Beogradu bio je i jos uvek je Dom sindikata:

dom-sindikata-parking.jpg

 

Mada, okrenuvsi mu ledja i ugledavsi zgradu Glavne poste, sa sve njenim drzavnim monumentalizmom, covek cesto ostane u nedoumici :D:

posta-jugoslavije.jpg

 

Ove dve zgrade deli 10 godina i jedan Svetski rat doduse, a zabavno je sto su kraljevsku postu prvobitno i moderno, sa sve pobedom na konkursu, projektovali Slovenci, da bi isti bio odbacen od strane nadleznih i prepravljen od strane Dimitrija Leka i ruskog emigranta Vasilija Androsova: monumentalno do koske.

Ne racunajuci poklon bratskog CCCP, bivsi Radnicki univerzitet Braca Stamenkovic:

bracastamenkovic.jpg

 

Ostaje jedan prvoklasni arhitektonsko/arheoloski spomenik socrealisticke arhitekture, treba ga samo malo bolje zagledati s obzirom da dogradnje i nadzidjivanja: ona velika, duga zgrada preko puta Beogradskog sajma:

sajam-zgrada.png

Projektovana po sovjetskom uzoru, namenjena stanovanju sluzbenika UDB-e, gradjena od strane nemackih ratnih zarobljenika, sa sve vizijom puta u cisti komunizam - sa stanovima bez kuhinja koje su bile zajednicke za ceo sprat ili tacnije ulaz.

Pitanje je sta bi bilo sa danasnjim hotelom Jugoslavija, ogromne zgrade namenjene da bude sediste Informbiro-a ciji je kostur skoro 2 decenije stajao i plasio ljude, sve dok se nije pretvorila u hotel i modernizovala: steta sto je tesko naci prvobitne originalne projekte tog cudovista.

 

I, negde od pomenutog Informbiroa, jugoslovenska arhitektura i gradjevinarstvo su se upisali u istinske svetske velesile, svidjalo se to nekome ili ne.

 

Ostatak je ponajbolje objasnio @palikaris, a mozda nije zgoreg kroz primer upravne zgrade gradjevinsko-arhitektonskog giganta i to u svetskim  razmerama, Energoprojekta, nazreti put kojim su se sledili tadasnji trendovi:

Beobanka.jpg

Od one zgrade preko puta Zelenog venca, koja je kasnije postala Beobanka, do:

energoprojekt.jpg

Novog Beograda, opet sve u neke 2 decenije...

 

Dok socrealizam, onaj pravi, sa sve zasluznim umetnikom CCCP drugom Rudnjevom, vise nije ziveo ovde:

lomonosov.jpg

 

Link to comment

Ja mogu da se slozim sa @hazard za tu monotonost modernistickih blokova u odnosu na "stare" delove grada, i meni je definitivno zanimljivije da se setam po ovim gusto gradjenim gradovima nego da u avgustu kad upece zvezda bauljam sa kesama iz prodavnice po nekoj livadi na Novom Beogradu do kuce. Takodje, postoji i ta opasnost da u velikim blokovima, sa po vise stotina stanova u jednoj zgradi, ljudi postanu otudjeni, da ne znas ko ti je prvi komsija, nikada ga ne sretnes, mada se to na Novom Beogradu izgleda nije desilo, ljudi se druze, postoji taj osecaj lokalne zajednice, verovatno je i do naseg mentaliteta.

 

Medjutim, sa stopama urbanizacije koje su se desile u 20. veku, a pogotovo sa ovim koje se desavaju u 21, gradovima koji su dostigli nikada do sada vidjene brojeve stanovnika, megalopolise, taj modernisticki pristup urbanizmu je jedini moguci, da se smeste desetine miliona ljudi u jedan grad, a da se sve to ne pretvori u potpuni haos, steciste bolestina i zaraza, nestasice vode, arcenje zemljista, itd. Tradicionalna arhitektura ima svojih prednosti, u poslednje vreme vidim da se posebno istrazuje u pogledu pasivne gradnje, ali je tesko takve tehnike gradnje primeniti u razmerama koje su danas potrebne, a i kada se uspe, onda je ludacki skupo, to je osnovni problem.

 

Najracionalnije moguce planirani, modernisticki gradovi ili delovi gradova jednostavno daju najveci moguci kvalitet zivota uz najmanje moguce arcenje svih zivih resursa, gustine gradnje dozvoljavaju najkrace (i najefikasnije, sa najmanje gubitaka) duzine infrastrukturnih mreza, bulevari ne samo sto mogu da apsorbuju saobracaj danas, nego ima oko njih prostora da se prosire tako da prihvate jos xy saobracajnih traka, tramvaje, LRT, biciklisticke trake, ili sta sve vec moze da se pojavi kao potreba i tehnoloska izmisljotina u sledecim decenijama. Gusto gradjeni gradovi, sa zgradama uz ulicu, jednostavno imaju limite, nema gde vise ta ulica da se prosiri, i vreme ih pregazi.

 

Plus su modernisticki gradovi koncipirani na dva osnovna principa, zdravlje (osvetljenost, provetrenost, higijena, cist vazduh, kroz puno zelenila, orijentaciju zgrada i projektovanje stanova) i bezbednost (od poplava, pozara, zemljotresa, itd - bulevari na NBG se u slucaju poplava ponasaju kao recna korita, zgrade su najcesce izdignute po pola sprata, sprat iznad tla tako da podrumi mogu da se poplave, ali stanovi samo u slucaju neke jednom-u-hiljadu-godina kataklizme, u slucaju pozara ili zemljotresa ima puno praznog prostora oko zgrada za evakuaciju, lak pristup vatrogasaca, hitne pomoci, itd.). I ekonomicnost, naravno.

 

A sve to je moguce jedino i samo ako pravljenje profita od preprodaje stanova nije u prvom planu, nego se stanovi prave da bi se resile stambene potrebe stanovnistva, i tu se dolazi do svih danasnjih problema. Mi smo privatizovali ceo stambeni fond, i sto je jos gore, gradjevinsko zemljiste. I sada je osnovni motiv "graditelja" da iskoriste svaki pedalj zemljista, da maksimizuju profit, i tu onda nema prostora za sve ovo gore, standarde gradnje, kvalitet, bezbednost, nego udri, zbudzi sto jeftinije moguce, nabij sabij prodaj i pali dalje. Jebiga. Spekulacije, pranje para, investicije u nekretnine sa ciljem nenormalnog bogacenja, to je glavni model.

 

Novi Beograd je planiran imajuci u vidu narednih sto godina, i to je njegova glavna prednost, a cak je i "trziste" na kraju pokazalo njegov kvalitet posle 30 godina nesmetanog funkcionisanja. Najveci porast cena stanova poslednjih par godina u Beogradu je na NBG.

Link to comment
27 minutes ago, palikaris said:

 

Ako volis Crveni Bec onda ti se sigurno svidja i Nova objektivnost i Existenzminimum  :)

Ma ne radi se ovde o voljenjutm: objasnio si - svaka cast :) - sustinu i to bi bilo to.

Radi se o zanemarivanju socijalnog - u najsirem smislu - aspekta zivota u Gradu, aspekta u kome je Trg zamenjen Trznim centrom, malom, stagod...

Interesantno i mozda ne toliko do mentaliteta, ali na Novom Beogradu jos uvek ima mesta na kojima se na basketu recimo sakuplja stalna komsijska ekipa, okolo su navijaci/posmatraci koji navijaju, zajebavaju se, deca trce okolo, sve da i nema i da su ubiveni takozvani sadrzaji poput novobeogradske Fontane, na primer, svojevremeno zamisljene kao centra lokalne, ne mesne :), zajednice: bioskop, zanatski lokali, nepredimenzionirani supermarket, male prodavnice...

Zanemaren je komsijski, dvorisni pristup stanovanju, ali se bojim da to vec nisu problemi (samo) arhitekture.

 

Inace, sto se voljenja tice, navijam za lombardijske gradove poput Mantove koju je geografija spasla sirenja, sa sve mudroscu i istorijskim okolnostima koje su je spasle modernizacije, arhitekturu i urbanizam koji kazu da Veneciju ima smisla prvi put videti jedino dolazeci s mora ili nikako...

Zao mi Prizrena ili Bitolja, takodje svojevremno prelepih gradova...

 

 

Edit: naravno da mi se svidja ovo sto si linkovao, ali to je vec neko drugo, drugacije svidjanje...

 

Edited by namenski
Link to comment
5 minutes ago, namenski said:

Edit: naravno da mi se svidja ovo sto si linkovao, ali to je vec neko drugo, drugacije svidjanje...

 

 

 

da, mislio sam na cenjenjetm dostignuca, vise nego na svidjanje. :D

Link to comment
On 28.4.2019. at 8:57, namenski said:

 

Neki je, metodom slucajnog izbora i varljivog secanja Vallingby, Konungariket Sverige, inace, arhitektonski, ispisnik ovog gore nasegtm trga...

 

 

 

Naselje Vallingby je u Svedskoj vise od obicne periferije. Skoro da je bio percepiran kao simbol blagostanja obicnog coveka u Svedskoj tokom njihovog najveceg buma. Cak se i Olof Palme tamo preselio sa porodicom (istina, ziveo je u nekoj kucici, ne u soliterima). Izmedju 1965. i 1975. sprovodjen je tzv. Milionski program. Ideja je bila da se izgradi milion novih stanova (u zemlji od 8 miliona ljudi!). I skoro da su i izgradili toliko. Ali, ta naselja izgledaju jako sumorno i jednolicno. Zimi pogotovo. Uvek bih pre ziveo u nekom NBG bloku.

 

Ono u cemu Svedi kidaju je odrzavanje zgrada. Ovo dole su zgrade u sirem centru grada. Covek bi rekao 60-te ili 70-te, a zapravo 30-te.

 

lundag.png

Link to comment
32 minutes ago, Kampokei said:

Naselje Vallingby je u Svedskoj vise od obicne periferije. Skoro da je bio percepiran kao simbol blagostanja obicnog coveka u Svedskoj tokom njihovog najveceg buma. Cak se i Olof Palme tamo preselio sa porodicom (istina, ziveo je u nekoj kucici, ne u soliterima). Izmedju 1965. i 1975. sprovodjen je tzv. Milionski program. Ideja je bila da se izgradi milion novih stanova (u zemlji od 8 miliona ljudi!). I skoro da su i izgradili toliko.

Nisam ovo znao, Vallingby mi pao na pamet onako, slucajno, stanovao sam svojevremeno tamo par meseci, ali me - a mislim da ne gresim - asocirao na nacin razmisljanja evropskih urbanista/arhitekata 50-ih i 60-ih godina u koji se uklapa i Novi Beograd i zarad cega ga je pogresno svrstavati u takozvani socrealizam i proglasavati ga greskom socijalistickih planera.

Ispali su - ideologije na stranu - takvi kakvi su ispali, sa sve greskama, dobrim i losim stranama.

38 minutes ago, Kampokei said:

Ali, ta naselja izgledaju jako sumorno i jednolicno. Zimi pogotovo. Uvek bih pre ziveo u nekom NBG bloku.

Ovo je mozda problem geografije koji se odrazio, a bice i doprineo stvaranju mentaliteta: juznoevropski gradovi veci deo godine zive ili su ziveli na ulici, trgu, severnoevropski zbog klime to nisu mogli: ja nisam naisao na moderno urbanisticko resenje koje bi iole uspesno odgovorilo na taj izazov.

50 minutes ago, Kampokei said:

Ono u cemu Svedi kidaju je odrzavanje zgrada. Ovo dole su zgrade u sirem centru grada. Covek bi rekao 60-te ili 70-te, a zapravo 30-te.

Ovo je, bojim se, pitanje svih pitanja u kome je verovatno deo objasnjenja za i na ovoj temi prisutno nerazumevanje: mislim da je losem odrzavanju u Srbiji ponajvise doprinela divlja, nekontrolisana privatizacija koja je pojedinacne stanove u organskim celinama poput ogromnih zgrada sa po vise stotina stanova pretvorila u pogresno shvacenu svetinju privatne svojine, zanemarivsi pri tom tehnicko/tehnolosku cinjenicu potrebe za nekom vrstom centralnog, planskog i sistematskog odrzavanja zarad interesa celine, zajednice.

Verovatno ce ekonomisti bolje znati postoji li neki model po kome bi to moglo da se resi pre nego sto devastacija dostigne granicu iza koje nema povratka.

Link to comment
On 28.4.2019. at 7:37, Leia said:

 

 

Ne moras ti licno voleti takav nacin zivota ali ne mozes ni negirati kvalitete za nekog ko to preferira.
 

 

 

Ne negiram ja ničije lične preferencije, aman, samo iznosim svoje. Tema je počela od zajebancije čačak - užice

Edited by hazard
Link to comment
On 28.4.2019. at 10:58, Leia said:

 

I ja bas htedoh da spomenem Svedsku koja je valjda 1 vr' sto svet ima da ponudi u smislu zivota po meri coveka. Sad ce Hazard da se javi u fazonu eeee ali Östermalm :D

 

Najdepresevnije mesto na kom sam ikada bio je kampus univerziteta nadomak Alborga u Danskoj, po stilu reklo bi se skoro ceo izgrađen 70ih. Prvo što sam pomislio bilo je, jebote, da moram da ostanem ovde duže od mesec dana hteo bi da se ubijem. Druga stvar koju sam pomislio odmah nakon toga je jebote, ovde je sve jednospratno a okolo ravno, nemaš ni odakle da skočiš da se ubiješ...

 

Modernistička skandinavska i generalno severnoevropska predgrađa su mi sumor postojanja, na prvi pogled još su gora od ovih naših zbog klime u kojoj se nalaze. Vadi ih naravno, kao što reče @Kampokei, superiorno održavanje, što ih na drugi, treći, četvrti...n-ti pogled čini daleko boljim od naših ekvivalenata naravno.

Link to comment
7 minutes ago, hazard said:

 

Modernistička skandinavska i generalno severnoevropska predgrađa su mi sumor postojanja, na prvi pogled još su gora od ovih naših zbog klime u kojoj se nalaze. Vadi ih naravno, kao što reče @Kampokei, superiorno održavanje, što ih na drugi, treći, četvrti...n-ti pogled čini daleko boljim od naših ekvivalenata naravno.

 

Ne samo modernisticka, nego uopste tamosnja predgradja meni nisu prijala. U Stokholmu sam ziveo na blizoj periferiji, u jednom od najmodernijih naselja u zemlji (Hammarby Sjostad). I onda presao u siri centar grada (Vasastan). Pre-po-ro-dio-se. 

 

Slazem se sa hazardom glede ulicnih frontova i zivota. Spanci kad naglase za neki kraj "es un barrio" misle na upravo to, cetvrt sa svojom dinamikom i identitom koja, kome to odgovara, moze da bude i gradic za sebe. Meni su NBG i modernizam uopste dragi zbog nekih vrlo uspelih primera arhitekture, kao i zbog nostalgije za vremenima u kojima nisam ziveo, ali oni ogromni prostori izmedju zgrada teraju u neku teskobu, a onaj kuca-poso osecaj visestruko naglasavaju. Ajde Skandinavija, nego i kod nas ti vise od pola dana u godini nemas nikakve koristi od parkova, reka i igralista izmedju zgrada. Ali dobro, stvar ukusa, zivotna saputnica ce prva o svemu ovome da misli suprotno.

Link to comment
19 hours ago, palikaris said:

Medjutim, sa stopama urbanizacije koje su se desile u 20. veku, a pogotovo sa ovim koje se desavaju u 21, gradovima koji su dostigli nikada do sada vidjene brojeve stanovnika, megalopolise, taj modernisticki pristup urbanizmu je jedini moguci, da se smeste desetine miliona ljudi u jedan grad, a da se sve to ne pretvori u potpuni haos, steciste bolestina i zaraza, nestasice vode, arcenje zemljista, itd. Tradicionalna arhitektura ima svojih prednosti, u poslednje vreme vidim da se posebno istrazuje u pogledu pasivne gradnje, ali je tesko takve tehnike gradnje primeniti u razmerama koje su danas potrebne, a i kada se uspe, onda je ludacki skupo, to je osnovni problem.

 

Najracionalnije moguce planirani, modernisticki gradovi ili delovi gradova jednostavno daju najveci moguci kvalitet zivota uz najmanje moguce arcenje svih zivih resursa, gustine gradnje dozvoljavaju najkrace (i najefikasnije, sa najmanje gubitaka) duzine infrastrukturnih mreza, bulevari ne samo sto mogu da apsorbuju saobracaj danas, nego ima oko njih prostora da se prosire tako da prihvate jos xy saobracajnih traka, tramvaje, LRT, biciklisticke trake, ili sta sve vec moze da se pojavi kao potreba i tehnoloska izmisljotina u sledecim decenijama. Gusto gradjeni gradovi, sa zgradama uz ulicu, jednostavno imaju limite, nema gde vise ta ulica da se prosiri, i vreme ih pregazi.

 

Pa nije jedini mogući. Imaš u Severnoj Americi potpuno kontra pristup, sa morima predgrađa. LA je megalopolis, takav je, i on funkcioniše. To ima svoje prednosti (kada je kvalitet života u svojoj kući/stanu u pitanju - svako ima dosta životnog prostora, dvorište, privatnost, svež vazduh, mnogo zelenila, garažu) i ima i svoje ogromne mane (osuđen si na automobil, masovni javni prevoz je neekonomičan, predgrađa su mrtve spavaonice koje donose svoju vrstu društvenih problema, postoji isti problem sa otuđenošću i usamljenošću koji si opisao za ovaj prvi slučaj, gužve su nesnosne po autoputevima i glavnim saobraćajnicama, ceo sistem je energetski neefekisan itd.), a opet imaš ljude koji se u to kunu i to vole, u LA-u si čak imao proteste meštane protiv raznih projekata za urbanizaciju i podizanje gustine naseljenosti.

 

Takođe ne znam na šta tačno misliš kada kažeš da je nešto ludački skupo u smislu ,,pasivne gradnje"? Često je to samo pitanja gde i kada će se troškovi snositi...ako gradim gledajući principe npr. pasivnog grejanja i hlađenja možda će biti skuplje (mada ne vidim zašto bi nužno bilo tako), ili ako više para dam na izolaciju daću više u izgradnji, ali ću u oba slučaja značajno uštedeti na tekućim troškovima grejanja i hlađenja (najčešće se investicija isplatiti tokom veka građevine). Sistemski gledano, je li skuplje da se gradi unapred razmišljaljući o takvim stvarima, ili da se posle rokne još jedna elektrana, toplana, itd. da to novoizgrađeno greje/hladi? Da ne govorimo o emisijama CO2, zagađenju i slično.

 

No ostavimo po strani megalopolise. Beograd, najveći grad u SFRJ, nikako nije megalopolis. Ima milion i po stanovnika, ne 10. Svi ostali gradovi u Srbiji ne da su ispod milion, nego su ispod 500k. To kako mora da se gradi u Hong Kongu, Pekingu, Tokiju, Moskvi ili Bogoti jednostavno nije isti red veličine. Ako je već građen potpuno novi grad u ravnici preko reke (NBG), da li su morala u V. Stepe da se roknu ona tri mega nebodera (koji izbliza izgledaju sumorno i apokaliptično, a izdaleka kao neki roboti-transformersi iz japanskih crtaća, za koje svaki trenutak čekaš da će da odvoje ruke od tela, glava da im izbije i da prohodaju - u tom smislu nisu neinteresantni), da li su bili potrebni raznorazni tako nerezonski poređani soliteri po starijim delovima grada. Da li je to bilo racionalno, ili je bilo samo izdrkavanje (ideološko, ili arhitektonskog ega, ili pak spoj ta dva)? Šta tek reći za male gradove, da li je modernizam bio jedini racionalni, mogući pristup za Čačak, Užice, Aranđelovac, Novu Varoš, Niš, Novi Sad, i tako dalje? Koje su to milionske mase tu navirale, gde je postajalo tesno i bez prostora...

 

NBG je npr. mogao da bude izgrađen kao unapređena verzija starog, sa kontinualnim zatvorenim blokovima srednje spratnosti (6-8 spratova) duž širokih bulevara, gde bi bilo mesta i za prevoz i za automobile i za pešake koji bi se kretalo duž živanih uličnih frontova. Zapravo takva gradnja je i postojala u Beogradu u vreme SFRJ na drugim mestima (npr. zgrade na Bulevaru od Liona do Cvetka iz 70ih). Mogao je da bude tu i tamo neki neboder na takvom NBG, bilo bi svakako i dovoljno mesta za parkove, i drvorede, a na kraju bi se tu spakovao jako sličan broj ljudi kao i danas.

 

Quote

A sve to je moguce jedino i samo ako pravljenje profita od preprodaje stanova nije u prvom planu, nego se stanovi prave da bi se resile stambene potrebe stanovnistva, i tu se dolazi do svih danasnjih problema. Mi smo privatizovali ceo stambeni fond, i sto je jos gore, gradjevinsko zemljiste. I sada je osnovni motiv "graditelja" da iskoriste svaki pedalj zemljista, da maksimizuju profit, i tu onda nema prostora za sve ovo gore, standarde gradnje, kvalitet, bezbednost, nego udri, zbudzi sto jeftinije moguce, nabij sabij prodaj i pali dalje. Jebiga. Spekulacije, pranje para, investicije u nekretnine sa ciljem nenormalnog bogacenja, to je glavni model. 

 

I u vreme SFRJ se radilo svašta (zaboga, imamo državnu stanogradnju iz 60ih i 70ih koja nije uknjižena npr. - urbanistički haos koji imamo sada je za dva reda veličine gori nego u SFRJ, ali nije nastao ni 90ih ni 2000ih već ima dublje korene), građevinske firme nisu uvek bile cvećke, ali su prvo regulacija i nadzor i bili bolji, a drugo kvadrat je bio jeftiniji jer je grad bio manje izgrađen.

 

Privatizacija stambenog fonda je izvedena nespretno, ali mogu da zamislim tek na šta bi u današnje vreme izgledao stambeni fond grada polovinom (ili većinom) koga upravlja država ili grad. Za ljude je bar napravljena neka pravna sigurnost da su vlasnici tih bivših društvenih stanova, da nisu, danas bi Vučić izbacivao svoje protivnike da useljava svoje pristalice...da je danas država glavni investitor, bilo bi isto: zbudži, nabij što više moguće stanova jer si obećao ljudima stanove, gradi jeftino jer je poenta da se neki tvoj ortak ugradi maksimalno i okoristi o budžet, i teraj dalje. Rekao bih da tražiš simptome problema na pogrešnom mestu. Da ne govorimo o tome da je kvadrat u Beogradu skup jer cela Srbija hrli ovamo, i da sam grad ne radi planski (u smislu infrastrukture i svega ostalog) da stimuliše gradnju novih naselja pa se svi pakuju u postojeće delove grada. To su sve problemi koji imaju malo veze sa tim da li stanove gradi država ili privatnik. Privatizacija građevinskog zemljišta i zemljišta uopšte je dobra i problem je taj što nije urađena mnogo ranije. Polovina malverzacija u privatizaciji ima za uzrok i cilj grabljenje budućeg građevinskog zemljišta koje se nije u tom trenutku vodilo kao takvo i nije uopšte ulazilo u valuaciju preduzeća koja su se prodavala. Ima mnogo mesta u svetu gde su glavni investitori privatnici kojima je glavni motiv profit pa opet nije džungla kao kod nas jer postoji država koja osigurava poštovanje pravila, zakona i propisa.

Link to comment
On 28.4.2019. at 2:02, roksi said:

 

ma ne vredi :D hazard je odlucio da to nista ne valja posto se to njemu ne dopada:)) - iako je to i strucno i u praksi, vec dokazano kao znacajno.

 

@hazard nije to neuspeli pokusaj u vidu arhitekture - naprotiv. samo po sebi (edit: arhitektonski) i kontekstualno, je bilo itekako uspesno i imalo pozitivno delovanje na citavu strukturu drustva. urusavanje te soc. arhitekture je oslikavalo (i naravno islo paralelno sa) urusavanje kompletnog drustvenog sisitema + sistema vrednosti (od socijalno orijentisanog do ovoga sto imamo danas). 

 

 

Šta ti znači ,,dokazano kao značajno"? Da je modernizam bitan stadijum razvoja arhitekture, da je istorijski značajan, da je imao ogroman uticaj na svet oko nas? Pa ja to nigde ne sporim, štaviše, sa tim se potpuno slažem. Rekoh već, i da ne sporim dobre namere arhitekata i urbanista modernista. No "značajan" ne znači isto što i ,,uspeo" (valjan, dobar, neprevaziđen, itd.) a nešto sumnjam da po pitanju ovih drugih prideva postoji konsenzus (unutar struke, kao i van).

 

Ispada sad kao da se samo meni ne sviđa, a (na Zapadu bar) je omraženost modernističke arhitekture (naročito brutalizma), da l' u obliku javnih zgrada, da l' u obliku masovnih naselja, skoro pa kliše (a ni postmoderna arhitektura nije previše omiljena).

 

Evo ga i Čiperfild npr., vidi šta navodi kao loš modernizam...

 

 

A u odnosu na bold - šta je bilo uspešno i pozitivno kada govoriš o strukturi društva? Socijalizam?

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...