Jump to content
IGNORED

Ispijanje kafice i trolovanje topica


Atreid

Recommended Posts

Uh, kud mene nadje za izbacivaca!? Ni slucajno.Taman da sam i dibidus "Zapushchena zena" (kako bi partizan sa gornje slikepisao) a nisam, moje geslo ostaje "De gustibus...". Istina da je pojam "zapushchena"promijeno znacenje od vremena pisanja, iz ostavljena u sljampava/nemarna/pretjerano opustena,alikako god okrenem, radije skupljam, nego razbacujem.Dosta kulinarskih specijaliteta, vec poduze vremena oznacavaju radije nostalgijui gomilu uspomena (Vjekina kuhinjska slika, familijarne topline) nego samo obrok.Pura nedjeljom ujutro, sa svim holesterolskim shokom (kajmak, cvarci/preprzene kockice slanine, kiselo mlijeko/jogurt, mileram) je moj pokojni otac. Riblja corba, kao i zubatac/orada/lubin na zaruje Veliki Petak - mama, curka - Bozic i baka, sarma i rashtika - zima i okupljanje; shtrudla, karamel krem - brat...i tako, svako ko mi je ikada bio drag, moze da se uveze oko mirisa hrane.Volim ja da se sjecam, mirisem ili gledam slike i to, sa velikim zadovoljstvom.Ne bi mi palo na um da ikome prebacim, sto ovo ili ono i kako to i zasto to jede/pije,ali jednako me ne dotice da meni neko prebacuje, zasto i kako jedem alge/razne vrste morskog fungusa,stavljam tofu u kolace i gdje god stignem na 100 nacina, pijem nesto nalik na baru zapakovanu u konzervu(Pennywort), ili cajeve bez ukusa, ili jos gore - uzasnog. I nista to nije nastalo preko noci ili iz hira,nego se ukusi i kuhinja, sasvim tiho i neprimijetno izvukli iz zivota.Prvo, smetaju aminokiseline iz zivotinjskih proteina (mlijeka, mesa), sto znaci - oticu zglobovi.Alkohol ni pod razno, na duhan alergicna ( sve to oduvijek), a kamo tinnitus i anemija,i ledja koja se 'oce usinut, kad je najmanje zgodno?Pa polako u izbeglistvo odose pecenja, sarme, cevapi, za njima i mlijeko i sir, jaja naravski,a na mala vrata se usunjase sve neke nepoznate stvari, bez ukusa i mirisa.Cijena sitnica - sve to gore, dobit krupnica - zavaravam sebe da sam k'o nov novcata,hocu reci, kotarisala se mnogih ozbiljnih problema, sa nesto malo, malkice discipline.Jedino kafu/kavu, ne protjerah nikad, zbog cega sebi dajem pravo da ovdje kafenisem.No, kafa mi nikad nije bila samo kafica, vise prica, proces emotivnog varenja, mahalanje,veza izmedju proslosti i sadasnjosti i buducnosti, elem nesto neprocjenjivo.Missim, nije ni tako los bijeli caj npr, a 'pennywort'- zaista nemam obraza da hvalim.Vjeko, izvini za nepristojnost pitanja. Razumijem.Slavene, zaklela bih se, da sam jednom davno bila na nekim nocima/dernecima, organizovanim u pomen Nazora.ali u Postirama, gdje mu je rodna kuca. No, svasta se meni prividilo, moguce da grijesim,a bilo je zaista davno.

Link to comment
  • Replies 999
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • elle

    261

  • slaven

    196

  • indira

    142

  • Vjekoslav

    86

Top Posters In This Topic

Posted Images

Slavene, zaklela bih se, da sam jednom davno bila na nekim nocima/dernecima, organizovanim u pomen Nazora.ali u Postirama, gdje mu je rodna kuca. No, svasta se meni prividilo, moguce da grijesim, a bilo je zaista davno.
hm, bijah i ja i sto mi najinteresantnije .. bijase davno. moja nona tj. baka je iz Pucisca .. ona kuca doli na rivi (martinic/mladineo) udala se u Split a na dan udaje, u Puciscima, su joj zvonila pogrebna zvona na crikvi (sve sa osmrtnicom).takva vrimena bila to ju je jako pogodilo kroz cili zivot, mada joj familija nikad nije zamjerila, napose sestre .. a ona, kakva je bila ostala je uvik u ubjedjenju da je to bila jedna vira i da ce kad tad - opet bit'. * a sto se tice klope, sustigla nas - ta vrimena moja gospodjo dodo .. evo ja se sinoc utuka pecene janjetine s kapul'com i sve to zacinija crnogorskim Vrancempa danas - bolujem treba se cuvat' inace nista od peMzije :) (ne zamjerite nista ono okolo izbacivaca samo sam se nakratko nasaliJa) poz
Link to comment

i tako se, srecom, rasvetli slucaj pod/nad/naslova, casu piva u to imenaiskap u zdravlje kafice tRolovane fugusima belim cajem ne hajemgledam ovu fotku iz Grmeca pocivse kafanespomenici pesnikapesnicima kucese, vidim, ruse bez reda i smisla...i gde ce boemi ovog bozica ici na sarmice i kuvane rakije,ode i Grmec, nestadose stare kafane, topli domovi beskucnika, sarma gibanica proja kuvarice Mires nogu caj vinjak kuvano vino i uvek kafa, a ponekad se i placalodjuture- ti!! ajde da mi seces telecu glavu! - s vrata vice Mira, sa svih tries kila ljutite odlucnostii neko uvek odeparkiras se, auto ti cuvajua ti, lepo, sataru u ruke i udri, jer sa Mirom se ne raspravlja.Kiklop tri sa tri bio je omiljena Mirina zrtva- Zoki, urla Mira gledajuci prema nebu, a u oci direktno, stiglo meso, u kuhinju!!Kiklop/zasluzen nadimak/naslov i podnaslov, gundjajuci izlazi iz auta, baca kljuceve prvompored sebe, psuje- j..m joj meso, sto uvek ja, opet ima da se usvinjim - i poslusno ulazi za Mirom > shrek & vendi ®>jelovnik jest da je postojaoali stivo nije citanosednes i pitas Miru- sta ja danas jedem?Mira nista ne odgovara, kao i uvek gleda popreko, brise ruke o kecelju, odlazi u kuhinjui,u oblaku mirisa konobar donosi rucak, spremljen za personal i zitelje kafane,a to je uvek bio prazniksta je zdrava hrana - ono sto ti hrani i dusu i telo, sto te cini sretnimfamilija je tobilaalge kuham kod kuce, o tome cu na kulinarstvu opsirnokad mi dodje, a mozda i ovdesve krenu od fotke sarme, snimljene u Grmecuto je lonac Mirine sarmemirise u virtuelnom svetu, na Trolovom topiku /...ukrckan, zacinjen, posluzen za personal, zitelje kafane i sve, uvek dobrodosle putnike namernike.

No, kafa mi nikad nije bila samo kafica, vise prica, proces emotivnog varenja, mahalanje,veza izmedju proslosti i sadasnjosti i buducnosti, elem nesto neprocjenjivo.
...
Link to comment

If I Were Blueif I were bluelike David Hockney's pooldive into me and glideunder a California skyinside your moyth and nose and eyes am Iif I were bluelike Edward Hopper's afternoonlift the sash to air the breezelet my summer flush your cheeklie supine beneath the soft and gentle seasonwould that this were thatthis is more like blackdark as darkest indigosickly sweet and ripelike nothingsmothering lightbring on the pelting rainpalpable sensual painlike Goya in his studioin the thick of nightabsence isdull and silentif I were bluea pale Picasso blueas beauty is to sorrowlet me cover you in sleepand in your melancholyI would give you peaceif I were bluehttp://www.patriciabarber.com/realmedia/verse10.rm

Link to comment
Dosta kulinarskih specijaliteta, vec poduze vremena oznacavaju radije nostalgijui gomilu uspomena (Vjekina kuhinjska slika, familijarne topline) nego samo obrok.Pura nedjeljom ujutro, sa svim holesterolskim shokom (kajmak, cvarci/preprzene kockice slanine, kiselo mlijeko/jogurt, mileram) je moj pokojni otac. Riblja corba, kao i zubatac/orada/lubin na zaruje Veliki Petak - mama, curka - Bozic i baka, sarma i rashtika - zima i okupljanje; shtrudla, karamel krem - brat...i tako, svako ko mi je ikada bio drag, moze da se uveze oko mirisa hrane.Volim ja da se sjecam, mirisem ili gledam slike i to, sa velikim zadovoljstvom.
p.s. ispricavam se na slaboj dikciji tete spikerice. tako je to kad odrasli ne citaju s razumijevanjem. al nea veze, prica o jednom crnom macicu i cetiri prosjaka ipak se nazire....
dobro ti i kazes, kako je (naglo) zahladilo nema nam druge no o bozicnici. wink.gif *je l' i u vas ovako (naglo) zahladilo? hebalo jeza, smrza san se.
bogami, jeste. nije bas jezivo, kako moj omiljeni pjesnik dunavskih ada veli, rekao bih prije, normalno za jesen. hladna jutra/veceri, topli dani (istina, danas je dosadjivala kisa, ali bice jos suncanih dana). u svakom slucaju, lijep dio godine, uz proljece meni najdrazi. ali definitivno nije vise za, staznam, odlazak u kino u kratkim hlacicama ili brckanje po dravskim sprudovima. uh, sad se sjetih kako sam skoro zaginuo pretproslo ljeto na Dravi. na ljestvici top gluposti 2006-te, ta uvjerljivo stoji na prvom mjestu. dakle, sunce upeklo, popodnevna fljaka, mi na kupanju. guzice u pijesku, noge u vodi, igramo bele. kad, ispod mosta prolazi nesto sareno. aha, neciji odbjegli luftic. evo sad cu to ja, za par sekundi (ti mijesas). proslo par sekundi (prosla i zelena bova)... i kad sam (konacno) doplivao do luftica, skontam da sam usred matice rijeke i to na potezu gdje ista prilicnom silinom udara u kontra obalu. okej, reko, sta je tu je, nema vise nazad, idem prijeko (nazad cu mostom, bar ce promijesati karte kako spada). kad, planina. jes bogami, planina (dvije teglenice bocno vezane) plovi uzvodno, ravno u mene. pa dobro, odakle si ti sad izronio? m-da, to je dakle onih "par sekundi". pristaje, naravno, tocno na onom mjestu gdje sam trebao isplivat na bent. nije mi dugo trebalo da izracunam kako me struja nosi ravno u (nepostojeci) procjep izmedju dva slepa. e jebem ti zivot, reko, ako ovako glupo zaginem, necu si to nikad oprostit (sam ti pricao o jednom tipu koji se, nakon sto mu je granata zviznula u zgradu, bacio u cosak kupatila i onako gologuz povikao: e nes me vala dok serem!) e tako neki "prkosni filing" i u mene se javio. dakle, nema druge nego nazad, u kontra smjeru. jes, to u prijevodu znaci - stoj na mjestu. kad sam bio klinjo (trenirao plivanje neko vrijeme) cesto nas je trener forsirao da plivamo u Dravi i imao si dionicu od kojih odamdesetak metara za isplivati uzvodno, uz pojas plutaca koje su oznacavale kupaliste. kad ju preplivas, gotov trening/ides kuci. netko je to uradio za pola sata, a netko je plivao cijelo prijepodne. samo, to je bilo van matice rijeke, a i tada sam bio, jelte, u kondiciji. al sta je tu je, nema sad kukanja - verglaj! e ak tada nisam dusu ispustio... eto, sreca, tih tridesetak sekundi ful gasa bilo je dovoljno da prodjem po njegovom desnom boku. onako, lagano presran od blizine (postoji onaj bocni val koji te odbija). naravno, drug Ukrajinac (kapetan) me nije uopce vidio. uostalom, nitko tuda ne pliva, to je plovni put/pristaniste. e, al zato me vidjela moja supruga, koja je, nakon sto sam isplivao vanka (dakle, na stranu odakle sam i krenio, samo kojih par stotina metara nizvodno), dok sam stajao (bolje reci, klatio se) u plicaku i pokusavao doci do zraka (drzeci onaj prokleti izduvani luftmadrac) ladno prisla do mene i zviznula mi takvu samarcinu da je odjeknulo do (po mojoj slobodnoj procjeni) usca Drave u Dunav. e reko, fala ti ljubavi, volim i ja tebe. viknem - vidi, luftic! (dok je nestajala u daljini vracajuci se ka pjescanom otoku gdje su nam bile stvari). da ti kazem, ostao sam jos dobrih pola sata u tom plicaku, vrteci film unazad. mis'im, poznajem tu rijeku, odrastao sam na njoj, znam koliko je opasna/koliko se svake godine ljudi utopi. samo, to se ne dogadja... bogami, dogadja se! to sto sam ja mislio da nisam u nekoj divljini, vec u svom gradu/na domacem terenu, pa to je bila samo moja kriva procjena. pec, pec!nego, di sam stao? a da, zahladnilo. jesen. uz proljece najljepse godisnje doba za promatranje prirode. bio prekjucer u Baranji, pomagao izvidjacima iskrcit siprazje (bagrem, topola, lijeska) iza jedne stare osnovne skole. prave Izvidjacki centar Slavonije na sjevernoj strani Banske kose (B?ni-hegys?g). da vidis ti ta sela, moj Slavene. samo starci ostali. mos kupit kucu i plac za (pazi sad, ne zezam se) deset tisuca kuna. ne eura, vec kuna. a priroda, sta da ti pricam... vocnjaci, vinogradi (odlicno crno vino, cabernet franc i merlot). pa onda oni specificni vinski podrumi iskopani u lesnom brdu (mjestani ih zovu gatori). ukratko, raj na zemlji. bice jako lijepo kad taj centar proradi. i za izvidjace i za lokalno stanovnistvo (ma ima tamo i djece, samo u manjem broju, cim putuju u skolu u drugo mjesto). ehej, jucerasnji me muskulfiber podsjetio na stara dobra vremena kad se amaterski entuzijazam cijenio. sjecas se tih vremena? cijela brda su ljudi u stanju bili, svojim golim rukama, premjestati. tko to nije vidio/dozivio, neka mi ne vjeruje (sta da mu ja radim). pa komplet Otok mladosti izvidjaci su, bez ikakvih novcanih/materijalnih naknada, uredili/napravili. to je bio impresivan generacijski projekt, na tisuce mladih je ucestvovalo. paz pjesmicu:DO OTOKA MLADOSTI PLAVO NEBO , PLAVO MORJE NA TEBE SE JEDINO Z BRODOM MORJE. NAJRAJŠI BI PEŠICE IŠEL DO TEBE DA BI BOLJ VIDEL TE MALE ZELENE BREGE. OD ŠIBENIKA POLAHKO PREK ŠIBENSKIH VRATI POLEG TVRĐAVE PONOSNE STARE. LEVO SU USPOMENE OSTALE BRODARICA IZVIĐAČKA LOUBAV STARA V SRCIMA NAŠIM ŽUROM OSTALA. SIKAK MORAM POLEG ZLARINA ITI TUJ BI SE HTEL MALO ZAUSTAVITI ČRNO VINO DOBRI LJUDI SAKI PUTNIKA RAD PONUDI. TU NAM JE DOMA SLAVEK IZVIĐAČKI VOĐA KAJ BORBU VODI ZA DOBRO IZVIĐAČKOG RODA. IDEM DALJ I DALJ V DALJINI SE NEKAJ BELI , ZELENI TO BRATEC POLEG SESTRICE STOJI TO TI JE OTOK MLADOSTI. DOŠEL SEM MALO BLIŽE AL NEMA TUJ NIKAKVE HIŽE SAMO ŠATORI ČRLJENI, ŽUTI, ZELENI Z BORIMA OKIČENI. OD SRCA DRAGI MOJ BRATEC NAJLEPŠA TI FALA KAJ PRIJEL SI V ZELENA NEDRA SVOJA DJEČICU IZVIĐAČKOG RODA.da bi danas ostali bez njega jer se vlastodrscima vise isplati prodati ga, tamo nekim Njemcima, nego ostaviti djeci za ljetovanje/logorovanje. ma evo, opet se sekiram. nego, di sam ono stao?a da - Priroda.
Link to comment

Bonjour Filipino :) & 4 prosjakaPrekrasno!Vi se decki lijepo raspisali. Bas uzivam. Ne dajte se omesti, sto dame malozabusavaju. Toca, Vjeko, Slavene, bacite 2-3 reda, uvijek neko cita.Skoro da se stidim. Bice ona 'malo macku teleca glava'. Toco, nema veze sa 'onom' glavom iz tvoje price, ovoje neko drugo ele*, iz neke druge price. Pisite o kuharicama,bakama, zvonima, srecama, jelima, shamarima, virovima, ljubama. Vrlo vazno za dikciju.Moj sin cuo iz susjedne sobe i dojurio, kaze "Je l' to moja baka?"Jok, ali je slicno.Sace kafe-kuharica elle, da doturi cokoladicu i mineralnu uz posluzenje.e:kad sam brljava; jos ce kona svasta da pomisli; nije ele, nego tele :) T/t t t t t t te-le

Edited by dodo
Link to comment

Drava voda od ljubavi shamarrechi od viraglas iz druge sobedamar pesmu svira.dosta je to ,,,mnogo je....ali kad bi ljubav za dosta znalane bi postojala.Pomalo je smesno slusati rasprave Dunavskih i Savskih ljudi , jos jedna od podela , u Beogradskim marinama.Nema tu milosti nema prelaska granice, ako si >pravi> moras se odluciti kojoj reci pripadas.Ja pripadam Dunavu,tu sam rodjen ,tu lovim, plovim, i kao svi dunavski ljudi za Savu kazem -lepa je i ona ali je mala-i jeste ,kad uplovis iz Dunava u Savu obale su preblizu, divljine je premalo.Divljina, to je rec za levu obalu Dunava, shuma stoletna ,uvale peskovite ,tajna mesta za pecanje i kotlici sa mirisnom chorbicom i pogled.Pogled na grad ,ratno ostrvo, Zemun i u njemu Gardosh desno, tvrdjava Kalemegdanska pravo, Dorcol levo.Sve je ispred tebe kao na tacni.Gusta shuma krije specificne stanovnike. Recne Ljude.Tu su brnare svih tipova ,modela, splavovi ,brodovi ,camci,jahte, alaski chunovi, mreze na obali , mali privatni restorani za stalne goste, jedan poseban klub. >>(analogije dozvoljene , na reci bi mozda vas ovako opisao)>>Dunav je uvek pun dogadjaja ,nemiran i zajeban i zna da bude opasan koliko i lep.Struje,teske barze sa peskom,brodovi , gust saobracaj , i Salauka -iznenadno nevreme -alasi taj vetar opisuju slikovito- "kad vidis da se povrsina vode zabelasa i odjednom smiri ,vadi mreze i bezi , pocinje Salauka- moze te lako baciti na obalu i nasukati .Obecavam vam da cu sve to slikati i ovde okaciti ako nas zdravlje posluzi do lepog vremena.Pre svega Dorcolsku marinu.To chudo treba videti , mutanta vremena i zaborava, nekad je tu bilo fabricko postrojenje za utovar uglja , sve masine zardjale stoje , mala marina puna brodovima do poslednjeg mesta.Neodoljivo podseca na Stalkera, to je atmosfera + jedra i voda.Nece dugo trajati , unistice je tranzicija ali prvi suncani dani i probacu da je ulovim u kameru.Nema u Dunavu plivanja, ne dopusta , nosi.Evo kako to izgleda, opisujem jedan avgustovski dan proslog leta.Prvo, isplovljavanje iz marine sa svim pripremama, onda prelazak na drugu obalu i pristajanje na peskovitu plazu.Razbacani drveni stolovi u hladu krosnji, hladno pivo ukopano u podrum male betonske kuce,zastava crvena MarKsisticka pobodena ,?, -ko zna koja asocijacija na utopiju- kazani, talandare,mreze razbacane okolo i saroliko drustvance na obali.Bivsi bokser, doktor nauka u penziji, bivsi fudbaler, sadasnji ragbista, profesor jezika, nekoliko ribara, nekoliko dece koja trce okolo, jedan sharplaninac i dva francuska buldoga koje je isti nakon puno pregovaranja ostavio u zivotu, vlasnik tog malog raja i nekoliko dama na suncanju.Sve to stoji na obali i ceka zrtvu, onog ko stigne poslednji.Taj uz gundjanje , na sta ga ostali jos vise zajebavaju, mora sve njih/nas/ da natovari u svoj camac i odveze uzvodno bar kilometar ili dva.Tu svi poskachu u vodu i onda taj sareni karavan pusti da ga nosi struja sve do mesta na kom su ukrcani,sa sve sarplanincem, decom i buldozima.Tako se pliva u Dunavu.Hm, taj prizor....smeh i nakon toga topla riblja chorba na obali.posle lov.posle rad.posle kafica kod trola.carobnica, bice, u potrazi za lekovitim travama i shamanskim receptima ,posluzenje ne kasni nego smo mi nestrpljivi ,ako i treba da smo takvi .imace sta da cita kad svrati.

Link to comment
ih, pa ja sam za supljine vazda spreman. evo ga, onda, po zelji, nesto totalno suplje.Republika Hrvatska postala clanica Vijeca sigurnosti! Konacno - The Faktor! Kandidirali se, gurali, gurali i do finala dogurali. A u finalu, u trecem setu, pobijedili ni manje ni vise vec jednu uglednu Cesku. Ko Ivanisevic kad je marnio onog Engleza (ili bijase Australac? ma nebitno - Inglez) u Wimbledonu. Kad je vidio koliko je ovaj zagrizao, Inglez jednostavno digao ruke. Vjerojatno covjek pomislio - pa evo ti ga vise, jebote i tenis i Wimbledon, jos ces mi se ovdje skljokat pa cu te na dusi nosit, nesreco. Sa druge strane, Goran u totalnom deliriju, smije se/place/rze, baulja po terenu i gleda u Nebo ne bi li Ono, ikako, prebacilo taj zadnji servis priko mrize. Prebacilo i upisalo ga zlatnim slovima u povijest svjetskog tenisa. Ma, nije mi bas neka poredba glede bitnosti, znam (oprosti Gorane), ali odgovara jucerasnjoj atmosferi na hrvatskoj dalekovidnici prigodom glasovanja Generalne skupstine Ujedinjenih Naroda. Dakle, sad se i nas pita za... staznam... recimo, Kosovo! Ojha! Lorenz, citas li ti ovo, prijatelju? Mis'im, brines li se, imalo? Ja BiH, da sam na tvome mjestu. Pazi, zna se kako prolaze oni o kojima brine Rvacka, a zna se i kako prolaze oni o kojima brine Hrvatska. Ova u Vijecu sigurnosti ti je Hrvatska, da naglasim. To ti je ona fina verzija, s preckom. Dakle, nahebali ste. Toj na pameti nisu ni vlastiti gradjani, a kamoli vi, tamo neki dole, ispod predizbornog horizonta. U biti, kako je lijepo objasnio Premijer u sinocnjem Dnevniku (na pitanje o konkretnoj koristi od nestalnog clanstva u stalnom Vijecu sigurnosti), mi Hrvati jos nismo ni svjesni znacaja jednog takvog povijesnog dogadjaja. Osim jacanja 'pregovarackih' pozicija, otvaraju nam se i brojne, neslucene mogucnosti. Recimo... staznam... na primjer... eto... uzmimo samo... i da sad ne nabrajam. Stoga ono da ste nahebali uzmi s rezervom, jer mi jos uopce nismo svjesni kakav ce nas stvarni utjecaj od 01. sijecnja 2008. godine biti na npr. rjesavanje Kosovskog pitanja. Nema dakle potrebe za sekiracijom, jer kao sto je poznato, ona dolazi u paketu s osvjescivanjem. sve u svemu, lipo je to istaknut da smo i mi postali clanovi biblioteke. eto tako. aj sad vi, malo, ako je moguce, manje supljikavo (ko prvi njemu divojka!).
Dragi moj Vjeko, Puno kasnim, no divno je citati tebe. I pre nego nastavim jedno skromno pitanje: Iako sam neke zivotne deonice proveo medju onima kojima je srpski odnosno hrvatski bio maternji jezik ja ipak ne mogu izbeci zamke onih tananih skrivenih znacenja reci koje samo maternji jezik ima. Pa ako mi se to desi, hocete se ljutiti na mene? Ili cete mi kavalirski oprostiti? Moja divna elle znam da hoce. A ostali? Pratio sam to glasanje za dvogodisnje clanstvo u SB. Naravno da je za Hrvatsku to veliko priznanje a kome ce ona naginjati kada bude slucaj Kosova stiglo na razmatranje, ne nadam se previse dobrom. Ja lijepu Hrvatsku kao takvu, dozivljavam samo kada je identifikujem sa Stjepanom Mesicem. Pokojni Tudjman nije nam bio naklonjen, sto bi rekli, dapace. Vi se necete vredjati sto tako mislim o njemu? Odoh ja u politiku, ponovo... Ustvari plasim se da ce "srpski interesi" Hrvatske biti jaci od podrske "pravednoj borbi" Kosova. Osetio sam to na sopstvenoj kozi tokom NATO intervencije. Tada sam sa svojom porodicom, nakon nasilnog izbacivanja iz svog rodnog grada, preko snegom zavejanog puta stigao do Razaja a potom za Uljcinj. Nisam previse verovao da ce crnogoska vlast izdrzati pred pritiscima Beograda, da se ukljuci u rat protiv NATO pakta. Hrvatska nam nije dozvoljavala da preko Debelog brijega predjemo na njenoj teritoriji. Molbe i ljutnja pokojnog don Branka iz Kotora nija urodila plodom. Hrvatske vlasti bile su neumolive. Imao sam jednogodisnju poslovnu vizu Nemacke pa trajektom Bar-Bari, kroz Italiju za Minhen. Prethodno molio svog prijatelja iz Zagreba za garancije koje je poslao u konzulat Hrvatske u Minhenu. Molio sam za prolaznu vizu, da bi stigao do Ceske gde mi je bio osiguran boravak za celu porodicu. Bio sam glatko odbijen sa obrazlozenjem "ne znamo kako ce se to zavrsiti" i uvredom uz to. Potom je admiral Zec ukinuo trajekt Bar-Bari i onda sam lutao po Nemackoj vise od sezdeset dana. Ostao sam duboko razocaran jer Hrvatska je prosla kroz slicne muke a nama nije verovala. Neki Albanci su ucestvovali u Domovinskom ratu. Izgleda da je pokojni Tudjman bio ljut na Rugovu sto nije prihvatio 1992. otvaranje Juznog fronta. Opis tvog spasavanja od sigurne smrti skoro da mi je zaledio krv. Nesto slicnog ali ni priblizno takvog, doziveo sam u luci Gruz neke davne godine. Uzbudljivo i opasno, ronio sam ispod nekog trgovackog broda i zamalo ostao zauvek zaronjen. Zato sam i doziveo uzbudjenje citajuci tebe. E dovoljno za ovaj put. I oprosti zbog mog naginjanja prema politici. Nisam davno putovao zeljeznicom inace bih se setio onog "ne naginji se kroz..." Pozdrav tebi i drugim kafedzijama!
Link to comment
hehe salim se Atreid tj. >pecam< Lorenza ne bi li se javio da kaze kako je .. je l' ziv i zdrav i tako to wink.gif *vrag ce uvik o politici i za i protiv
Kako bi ti kazao, jesan! Ziv i zdrav i uspeo si da me upecas... Pozdrav tebi Slavene
Link to comment

huhdragi Lorenz, a ja se bas naljutila, taka mi priroda (i drustvo i drustvo) - :) - osmeh tebi i zalost u srcu zbog svih"dogadjanja" (sa i bez duplih ovih zareza) bezumlja.Alasi kod kotlica, camci na sprudu, secanja na lita vilovita, virovita... kako vas je lepo citatisad ce (t)elle da posluzi napitkenaputke ste razradjene, dushi mila prijateljska pisma s markom, na postu po kisi.., velikodusno prostrli po trol stolnjaku, kako spadamilina

Morao sam da se oprostim od te kafane i inače. Sedeo sam za stolom za kojim sam pre dvadesetak godina upoznao i nekoliko meseci kasnije zaprosio moju predobru i strpljivu suprugu. Baš je bila slatka ta mala! Kada sam to poverio Vladi kelneru, mrtav hladan me je pitao: "Da zapakujemo za poneti?" Za tri i po decenije, koliko sam u "Grmeču" gradio ugled i sticao privilegije stalnog gosta, upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi, sa većinom se sprijateljio, a s nekima i okumio. O svakom stolu ili stolici mogao bih da napišem roman ili bar priču. O gostima takođe. To bi, verujem, mogla i većina ostalih redovnih iz "Politike" ili Radio-Beograda vičnih peru. Priznajem, mnoge priče i reportaže koje sam do sada objavio, začete su ili nastale upravo tu. Kroz ovu kafanu je, što javno, što u ilegali, prošlo više znamenitih ljudi od ugleda nego kroz bilo koju drugu instituciju u Beogradu, mnogi bez pritvorene namere da "vide i budu viđeni". "Grmeč" je bio obdanište, dnevni boravak za odrasle, jer je imao ono volšebno svojstvo da, kao i ilovača, izjednačava ljude: to je bilo jedinstveno mesto iskrenog druženja onih koje nigde drugde ne biste mogli da zamislite skupa: novinari, pesnici, taksisti, zanatlije, slikari, muzičari, glumci, političari, penzioneri, studenti, policajci, državni činovnici, lake dame pripravnice i ostali, svejedno da li su trezni ili nacvrckani, gladni ili siti, veseli ili tužni, dosadni ili zanimljivi, siromašni ili bogati kao krezovi?samo su za stolom u "Grmeču" postajali prijatelji i ravnopravni sagovornici. Telefon što je stajao na šanku bio je istinska prapreteča ovih mobilnih: telefonski broj "Grmeča" (kao i "šumatovca" i "Lipe") bio je vidno istaknut u sekretarijatima svih redakcija, a mudriji su ga štampali na svojim vizitkartama, uz sve ostalo. Kad je nastajala ona maksima - kad kažem novina, mislim "Politika", već je postojala izreka - kad kažem kafana, mislim "Grmeč" (ili druge dve iz davno posustalog beogradskog "bermudskog trougla"). Bio sam lični prijatelj sa gotovo svim upravnicima, od Voje Čokalije, preko Toplice, Zokija i Milančeta, do ovog poslednjeg, koji će ostati upamćen po tome što mu se niko ne seća imena. I sa svim kelnerima i kuvaricama, naravno? Te subote, u rano predvečerje, Jakov Grobarov je, po običaju, napravio skandal, leda je ponestalo u sedam, a piva oko osam, baš kad je stigao profesor Miodrag Rogić; svetla su uglavnom pogasili u devet, da bi nam u pola deset dobra kelnerica željka naplatila ceh pred fajront. Ispratio nas je, zviždeći kao Georgiju Zamfir bez panove frule, slikar Danče Manović, koji je redovno pomagao osoblju da zaključa ulazna vrata. Sada poslednji put kao poslednji gost. ...Miloš LAZIĆ
tu_coffee_giftset.jpg
Link to comment

novo imade da dodjoh u otadzbinu direkt iz domovine, ne svrativsi kucia gornja balalajka ima poseban shtim, kolko da se zna kase slusha i da posle ne bude, e pa to ne moz da se osvirana balalajki, kake su to kerefeke moderne digi idimidodjimi tehnologije s pogledom na uligovanog (vidim te!) inzzenjera zvuka i druge anomalije zvucnih budzenja, a nije maajkeminemoj da nisam rekla

Link to comment
×
×
  • Create New...