Jump to content
IGNORED

Ispijanje kafice i trolovanje topica


Recommended Posts

GRRRRR......Progutalo post!jedno samo ubitstvo.Ne, stvarno, totalno je sve drugacije, sad sam nervozan i ljut i sve suprotno od malopre.Dakle sve naj naj i cestitke za rodj i lepe misli i ovo i ono i nema ! nema bre!!!!Ko sad da se seti i kako?nema sanse, uhhh recimo...kako bese....ma kad nema snase sad da to zvuci pravo lepo, ukratko....jedna paralela za Ellin i Njinjin rodj...kao ja njih znam i one se tako razumeju dobro da su iste , dakle, ne moze se ostariti po zelji, moras da se rodis takav sa privilegijom da budes zreo, za sve druge nema tog nivoa u igrici.Pa onda malo pateticno nezno,,,ja slavio vas rodj bez da sam vam rekao ali vam sad kazem pa je kao efekat ...postignut.Sve u zelji da naglasim kao su one super bas jedinstvene i ja iz znam , mozda zbog toga :lol::lol: i mary sam cestitao takodje sa biranim recima da je nagradim za njinjin rodj jer to i mislim da treba...ali onda je sve to nestalo!a stvarno sam lepo zeleo da samo cestitam .da !i pomenuo sam Sokolovu rakiju (ima slika rodj topiku) kojom se trenutno bavim intezivno proucavam takodje.da ne pomisle njinja i elle slucajno taman posla da se nije nazdravilo!jeste, ali videcemo sad kako ce se sve ovo odraziti na sledeci post.

Link to comment
  • Replies 999
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • elle

    261

  • slaven

    196

  • indira

    142

  • Vjekoslav

    86

Top Posters In This Topic

Posted Images

Gledao film o Sarajevskom taksisti, naziv malo neodredjen ali sve ostalo odlicno.Radujem se domacem filmu uvek.Sarajevo...mmm..Prica skoro bez gresaka, preterivanja i opsta mesta samo mestimicno.Dobar film, skinite i uzivajte, pa da pricamo.Yugonostalgija ali nesto jos vise od toga. Jezik biti ce.Indira - lepo te videti mada za mene si uvek bila i ostala Indira. :) I Vjeku i Slavena i Atreida I Zizu , sve vas pozdravljam, ne moram to da naglasavam, ako cutim i nema me...citam, ne pricam.Pamtim zato,,, sve. U nekom trenutku pojavi se , izleti nenadano kao iz dubokog podruma rec, ne moze se spreciti jer se uvek u tom trenu otkriva i kao takva moze samo na kafici da postoji.hm...

Link to comment

Nastavljamo ciklus bosanskog filma."Duhovi Sarajeva". Hm. Ovo mozda treba prikazivati u skolama kako se ne pravi film. Prodaje se za komediju, sa gomilom prenaglasenih efekata, tako da uopste nije smesan, mozda par fazona ("vising"). Severina "glumi", a izgleda kao da je neko frontalno spucao lopatom (botox). Prica ide zbrda zdola, kraj neocekivano nikakav, mnogo nepovezanih ili nedorecenih stvari, tupo i prenaglaseno insistiranje na "sarajevskom duhu", tako da ispadne skroz falsh i susta suprotnost duhu. I dekorater se proslavio, tu je i crveni Rolls, i Humvee... Sve u svemu, ne vredi skoro nicemu, osim par fazona tu i tamo, koji su mogli zaziveti u nekom sketchu na tv-u, nije trebalo praviti dugometrazni film zbog toga...

Edited by braca
Link to comment

Oho, da...promena taktike, pa neeee nece me vise tako lako zahebati,,,pisem krace postove , hehe...Moram sad oz angry.gif biljno , pitao Vjeka.

kako to uopce vise izdrzavate, i Ti i Toca i Kinik i Diskutant i... da sad ne nabrajam sve vas koji ste u velikoj manjini, stvarno ne znam.
Jedino da kazem da ziveti u ludnici nije uvek zabavno.Ne znam tacno kako, znam ali cemu i kad toliko price i kome? Kome? kad su kreteni neopevani, pacijenti, kandidati, secanje kao u kokosaka, televizijsko tele glasacko telo. Zilavo i nesvarljivo.Ipak se cudim, gledam oko sebe i cudim se. Nema tu argumenata ,istine, realnosti, smisla, ima gluposti i zlobe pre svega.Mrzeti je lakse, lagati je bolje, svi su lopovi pa hocu i ja, zmureti je lepse, biti glup je isplativije po logici ponosnog glasaca , slucajnog sunarodnika.Izdali su mladi, e jebiga...klinac koji je igrao klikere dok sam ja uzivao u nesebicnom sledovanju suzavca zeli ponovo istim putem da krene jer ga je patriotizmu naucila Pink televizija i pevacice su najkul ribe i to je ovo drustvo danas pa ko voli neka ne emigrira u divnu i mirnu Kanadu.Izdali su stari, e jebiga ne mozes im objasniti da tu nema Tita i da je Smrad ipak samo bio lazni mali imitator , lopov koji ih je opljackao i unistio.....ma dokle ,,,kad su najvise izdali Ko? tko?Apstinenti. Oni kuliraju o da! Oni su iznad svega, i nema za njih nikoga dovoljno dobrog jer su oni sami po svom misljenju ah pa da oni su iznad tih trivijalnosti koje su samo zivot i nista drugo i nemaju kad da se bave tako minornim stvarima kao sto je glasanje..a onda kukaju i cvile i sta da kazemp... su zive i tacka.E sad, od njih zavisi, mora ih se poterati na biralista 3 feb. Naterati, pritegnuti, privesti k biralistu bez prava glasa da glasaju.Trenutak je da se odjebe i Kostunica i njegova demokraticnost i da se penzionise.Trenutak je da se nokautiraju radikali.Sve to sad jer ja necu nazad, ne dopustam, ne moze. Ko ih jebe i njih i njihove politicke tripove. Svi na izbore i kraj.Trenutak kad je zapaljena skupstina , taj dim u nozdrvama, taj pogled na ljude oko sebe, taj osecaj konacne pobede, saznanje da je gotovo!To ne dam i necu ponovo tim putem.Stajao sam na vratima skupstine i nisam zeleo da udjem jer su pocele kradje i nesto sto sa mnom nema veze ali nikad nisam bio sretniji u zivotu.Sloboda.Za to se sada glasa u Srbiji.
Link to comment

Hoce ove price o taxistima i sarajevskim autorima... samo tako... aaaaSkoro da jure s kraja na kraj svijeta. Kad bi baba (ja) imala tockove, tj dozvolu i ovlastenjekao sto ga nema, da blebece, bila bi deda oli PR individua.Ovako je samo baba, sto tapka u mjestu, kuca u drvo i govori puj, puj, puji slika/snima kad je puste. Sa pravog mjesta, kriva slika, al' men' se svidja.Ja sam prva kontra price, o navodnoj sarajevskoj skoli ovoga ili onoga, filma,muzike, knjizevnosti. Nije lijepo duvati se. Makar sa razlogom, a posebno bez njega.Onda uzmem da citam Jergovica i "Dvore", pa se predomislim. Ima tu nesto.Opet me izlude kojekakve patriote i sasvim sigurno u sebi kazem ' ma daj bjaazi, kaka ba skola'.Onda nastavim Hemona, pa opet sebi kazem 'stani malo, mozda ipak', pa red vrteske,pa Dario, pa mahniti Kusta. A jooj eno Dino hodza Merlin pjeva 'Bozic je'. 'Sofisticirao se'. Pustio bradu,zvanja valjda. Ademir, Srdjan, ona mala sto je uzela medjeda, Tanovic sto uvali medjunarodnoj zajednici.Saft je to, sto bi bratja s juga rekla - umak od dusa raznijeh. Kao kad birvaktile sretnem, kosminicu Mirsadu,koja se iz dalela prepoznaje po mirisu. U garderobi nosi bar 4 rucka istovremeno: grah, kupus, lonacand japrak. Nekad i pljeske sa lukom. Veoma jak miris. Lelulaju i burek, kao i baklava, ali vise kao silna zelja. Koliko me spopadne mukaod sveg buckurisa, kad se cula sokiraju, toliko me fascinira osjecaj domaceg,koji se 'ladno nosi u kaputu, haljini, umjesto brosa ili svilenog sala. Boli nju nanula,sta ce ko reci, jos manje pomisliti. Ja to (Carsiju, duh) uvijek osjetim kao miris duse i njenih nemira.Ali skroz blizu, poznato i neposredno.Saft. Prica. Saft.Jedna ovdasnja kriticarka kaze - 'it is in the blood my dear'.Ona to zove - slike, ja to zovem saft.dalichlx5.jpg

Link to comment
Ajd ako imaš još uvek, onu meni dragu sličicu/avatar sa riđokosom devojčicom koja skakuće uz stepenice ispostuj je meni za arhivicu... (može i link na PM mada je mnogo slatka i za javno videti). Pls!
Nemam babe, a znas da sam trazila. Nije mi u arhivi, a nikako da ju nadjem na netu. Pokusala sam i vise je nigdje nema.
1.gif...
filmcina....
jeste filmcina. sto rece Toca - pogledajte ga, pa da pricamo. samo, kako sam poceo kucati ovaj post/obecane utiske - nekako mi se zavezao jezik. bice ga zavezalo onih zadnjih pet minuta filma. lavinawp0.jpgajte vi, prvi.nabaci jos koju preporuku Braco. slobodno. ...24.01.2008Slavonija i BaranjaTropske ribice udomaćile se u garčinskom potočićuribicecgq9.jpgPiše: Franjo LepanFoto: Franjo Lepan U kanalu sela kraj Slavonskog Broda prirodni fenomenSL. BROD, GARČIN - Uputite li se od središta Slavonskog Broda državnom cestom na istok županije, nakon dvadesetak kilometara stići ćete u Garčin. Mjesto je poznato, među ostalim, i po rođenom Garčincu, povjesničaru Vjekoslavu Klaiću, ali i po arteškom bunaru iz kojeg danonoćno teče voda s dubine od tristotinjak metara, temperature oko 15 stupnjeva, karakterističnog mirisa. Kažu da je i ljekovita.Voda idealna za grah Vodu desetljećima koriste mještani Garčina, jer drugu za piće nemaju, i tako će biti sve dok se ne završi započeta izgradnja vodovodne mreže. Ali mještani Garčina kažu da će i dalje nositi vodu s arteškog bunara koja je unatoč tome što je ispred općinske zgrade još uvijek besplatna, a i grah se u njoj najbolje skuha.Ima još jedna zanimljivost uz taj arteški bunar, a ona leži u odvodnom kanalu kojim prirodno topla voda otječe prema obližnjem lateralnom kanalu. Naime, u kanalu (potočiću) tik do bunara i prometne županijske ceste žive tropske ribice raznih boja, od jarko crvene, do žute, bijele i crne.- Ribice su svojevrsna atrakcija. Slučajno su dospjele u odvodni kanal i žive u vodi nekih dvadesetak metara od termalnog izvora. Riješio se akvarijaUglavnom se drže tople vode. Prije desetak godina bilo ih je i više u drugom kraku kanala koji ide prema nogometnom igralištu, ali smo postavili odvodne cijevi tako da im je prostor sužen. Ipak, ribica će biti sve dok je tople vode iz arteškog bunara. Nadamo se još dugo - kaže Mato Grgić, načelnik općine Garčin, vjerojatno jedine općine u Hrvatskoj koja ima vlastite tropske ribice koje žive na otvorenom. Mještani pričaju da su u kanal dospjele nakon što se jedan mještanin prije dvadesetak godina odlučio riješiti svojih akvarijskih ribica tako da ih je istresao u vodu kod arteškog bunara. I one su se prilagodile novoj sredini, razmnožavaju se i sada mogu živjeti samo tu u blizini arteškog bunara, ali u akvariju više ne, u što su se uvjerili mnogi. Nakon što bi ih stavili u akvarij, živjele bi dva-tri dana i nakon toga bi uginule. Jednostavno, voda karakterističnog sastava iz arteškog bunara, desetak metara životnog prostora u potoku koji je većim dijelom nadsvođen cijevima i betonom - postao je njihov svijet kojem su se privikle i u kojem samo opstaju. Ribice su podrijetlom iz Srednje AmerikeRiječ je o vrsti tropskih ribica Xiphophorus čija zemlja podrijetla je Srednja Amerika (Južni Mexiko-Gvatemala), a u Hrvatskoj se naziva švert - koje su živorotke, dakle rađaju žive mlade. Te ribice žive u slatkoj toploj vodi temperature od 22 do 28 Celzijevih stupnjeva. u garčinskom slučaju prilagodile su se na stalnu temperaturu od 15-ak stupnjeva. Osnovna im je boja maslinasto-zelena, dok se križanjem dobivaju različite varijacije, od kojih su pretežito crvena i narančasta boja. Životni im je vijek dvije godine. Divlji primjerci se teško pronalaze i obično su veoma skupi....gdzqx6.jpgdobar dan
Link to comment
nabaci jos koju preporuku Braco. slobodno.
Prvo mora mali uvod. Ima jedna kategorija filmova koju ja zovem "bez pucanja i pevanja". Mislim, kao svaki normalno konstitusani muskarac sa malo testosterona, volim tu i tamo da odgledam neki blockbuster sa explozijama, big guns, prsatim plavusama itd., ali to obicno zaboravim posle par dana. S druge strane, posebno mi je zadovoljstvo kad nadjem na neki dobar film u kome nije ispaljen nijedan metak. Znam, sasav kriterijum. E pa u toj kategoriji sam skoro odgledao "10 Items or Less". Independent movie, mali budzet, snimili ga za 15 dana, cela radnja se desava u jednom maltene obicnom danu, nista spektakularno, ali po meni jako dobro uradjeno. Morgan Freeman glumi cheap verziju samog sebe (u pozitivnom smislu, razumeces kad odgledas), Paz Vega kad god i gde god hoce... da ne pricam dalje, odgledati pa da pricamo... Inace, ako jos nisi, film koji je elle pominjala je trenutno (zasluzeno) u centru paznje. Golden Globe je dobio, u trci je za Oskara, SAG, BAFTA (engleska verzija oskara), Cesars (francuska verzija oskara) i jos poneke nagrade i nagradice... P.S. Muzika iz "10 items" (Kemo the Blaxican) je od onih koji ti udju u uvo sa 5-6 nota i koje pevusis ceo dan posle, pogotovo kad ga vezes za pozitivan utisak iz filma. Cujes te note u glavi i odmah ti se nacrta osmeh na licu.
Link to comment

"Breaking Bad"Mrak, komedija, istina. Nije "Weeds". Mracnije i blesavije. Pocelo 21. januara.Vince Gilligan(autor) sees the show as "We take Mr. Chips and we turn him into Scarface over the course of however many episodes we get. You know, fingers crossed, we get a lot. And then he drops dead of cancer." peo20cranston01202008vfek1.jpgBryan Cranston je neodoljivo lud. Jos kao zubar kod Seinfelda, kad prica glupe viceve, koji vrijedjaju Jerry-ev smisao za humor, ilikao mis mekinjas i Malcholmov tata( M. In The Middle).breakingbad200801180458ye0.jpgCca kontra pravac kretanja, od Fude taxiste.Ja ne volim ni teske, ni dosadne, ni socijalne, ni vulgarne, ni saharin, ni explozije, niti price lisene nade ili humora, ili oboje.Testosteron nemam, estrogen na umoru, nista sisato me ne zanima. Ako bih rekla da volim"Malu Djamiju u preriji" (kanadska serija) iz samo meni poznatih razloga koji nisu umjetnicke prirode, nije neka pomoc.Svaki put kad mi neko preporuci film, predstavu, poklopim se i sutim.Kako da priznam da sa godinama postajem sve plica i plica i da me tona tjumuranad glavom, ozbiljno uznemirava. Sto je umjetnost zeshca, ili blockbuster veci, mene vise boli glava.Ziva se iskompleksiram, kako svi kazu da je zadnji 'Bourne' super, ili "No Country..." a ja izasla sa predstava.Ili odem na predstavu najpoznatijeg ovdasnjeg pozorisnog autora. Ne da je uzasno, ali strahobalnouzasno dosadno, nego se glumci jos toliko derinjaju, da posten gledalac za svoje pinjeze,ne moze ni da malo dremne.A izem ja taku zabavu. Dosta mi je u RL.Opera, ozbiljna zika lijeci, valjda zakrpi mozak ugrozen losim vibracijama.Ako ni to ne pomaze, pustim "Groundhog Day","Ghostbuster", "Indiana Jones", What About Bob". Je, moze i Bridgite Jones, ili Scoundrels.Posljednja nada je Jerry. Ili, zbaviti dvije ovce i jednog ovcara(psa) i pravac Alberta.Jednu pazi on - pas, drugu ja drzim na oku.Ako nista, vazda ima frizerski salon, gdje mogu da kazem kako Rod S. ima vise stila nego sala.pic06lc3.jpgi lagano u vikend

Link to comment

Put putuje Latif-agaput putuje Latif-agasa jaranom Sulejmanomsa jaranom SulejmanomMoj jarane Sulejmanemoj jarane Sulejmanejel' ti zao Banja Lukejel' ti zao Banja LukeBanjaluckih tefericabanjaluckih tefericakraj Vrbasa aksamlukakraj Vrbasa asiklukaGde si, da si, moj golubesto se nejavis, gde sida si moj golube sto se ne javis sto se ne javisEvo mene pored tebe zar me ne vidis evo mene pored tebe zar me ne vidiszar me ne vidis A gde ti je, stara majka ne bilo ti je a gde ti je, stara majkane bilo ti jene bilo ti jeOtisla je u djul bastu cvece da bere otisla je u djul bastu cvece da berecvece da bereCvece bere, mene kiti da sam najlepsa cvece bere, mene kitida sam najlepsa, da sam najlepsaKad bi ove ruze male Za bol moga srca znale Pustile bi suzu koju Da ublaze tugu moju Al ne znadu, al ne znadu Sto je uzrok mome jadu Samo ona dobro znade Sto mom srcu bol zadade

Link to comment

Mislio sam da je životDve - tri čase rujnog vinaVrisak žena sa kolenaI jecaji violina.Proveo sam mnoge daneMnoge noći nisam spav?oženama sam život dao A kafana mati bila.Adio mare, Adio bella NapoliAdio sole mio, Adio moja ljubavi.

Edited by slaven
Link to comment

Odakle si seledevojano mladaiz Srbije braleiz Krusevca gradaJelek, anterija i opancipo tome se znajuSrbijanciIl' ti ime Ankail' te zovu Brankaopancici kazuda si carapankaJelecence tesnokosuljica tankazar ne vidis braleda sam SrbijankaSto odelo kazene bih verovaoda te nisam selesvu noc milovaoVeć odavno spremam svog mrkova, da se prođem kasom od miline. Da obiđem staze, staze svog djetinjstva, za salašom želja da me mine.Neću više ići na tu stranu, jer ne mogu suze oku skriti. Ili moram tugom okrenuti glavu, il plakati ili se napiti. Sve je manje dobrih tamburaša, fijakera, snaša, i salašsa. sve je više konja, konja koji jure, a u stvari nikuda ne žure. Vrag nek nosi moje snove puste, divojačke duge kose guste. Vrag nek nosi tugom dobre tamburaše, fijakere, pisme i salaše.*nema vise

Link to comment

*u stvari evo jos jedna - za raju ... ono sto bi se reklo - saftno Platno bijeli Sarajka djevojka, haj na Miljacki u zlatnu ledjenu,zasukala dzanum aman,uz ruke rukave,haj a uz noge podigla salvareBijele su joj ruke od rukava,haj rumenije noge od salvaraa kad prosu, dzanum aman,po ledjima kose, haj mislio sam aman,da me vile nose*osim tebe - duso moja ah, bre .. Skadarlija

Link to comment

Uporno odstupanje od jezičnih normaZlatko VidulićSisak

Poštovano uredništvo!Gospodin je Inoslav Bešker po mišljenju mnogih jedan od najboljih naših novinara, a ističe se i njegov uzoran jezik.Nema sumnje da njegovi prilozi pokazuju da on misli na jezik, ali ujedno i to da se odlučio za uporno odstupanje od ustaljenih jezičnih norma, a lektori zbog njegova ugleda na to uopće ne reagiraju. Meni se ipak čini da bi morali reagirati, odnosno, da bi sam ugledni novinar morao čitateljima obrazložiti zbog čega je u pravopisu toliko osebujan. Nije rijetkost da u njegovu Rimovanju, a i u drugim prilozima, čitatelj zapne ili za Jeru ili za Franu, a tko će posumnjati da Inoslav Bešker ne zna da se dalmatinski (ili bolje, primorski) Jere odavna u kalendarima i leksikonima zove Jeronim, a da je Frane, ako nije npr. Bulić ili Franić, Franjo Asiški, Saleški ili možda car Franjo Josip? Desetog siječnja ove godine Beškerova je pravopisna osebujnost ponudila još jednog Franu, doduše u zagradama - nakon originala: Frane Ksaverski. Kako je pisao o isusovcima - koje on ipak zove i tako, a ne samo jezuitima - nije čudno da je spomenut i njihov poznati osnivač, ali sad je ispalo kao da je on neki dubrovački Ignjat s prezimenom Loyola, a ne, kako i sam dobro zna, Ignacije Lojolski. Kako će nam Inoslav Bešker jednom predstaviti njemu poznatoga Ignacija Antiohijskog i hoće li možda i Antun (Ante) Padovanski za njega biti Tonči? Posve sam uvjeren da će me Bešker razumjeti i kad (po sadašnjem pamćenju)spomenem njegovo pisanje riječi eklesiologija. On je klasično obrazovan pa dobro zna što je to klasičan, a što tradicionalan izgovor bilo latinskih, bilo grčkih riječi koje smo preuzeli preko latinskoga, ali u njega u tom pogledu ne vidim sustava. Po Jeri i Frani on je hipertradicionalist, po Ignjatu i eklesiologiji kao da naginje klasičnom izgovoru, ali što to na njega utječe da ga ni Italija ni čitav Zapad ne mogu odvratiti od Evrope? Čuli smo da su Bugari nekako izborili evro pa ne će li im se u tome u pravom trenutku htjeti pridružiti i Inoslav Bešker koji nikako ne želi prihvatiti Europu?

Standardni hrvatski jezik, na svoju sreću, nema samo jedan izvor Naš kolumnist odgovara čitatelju Zlatku Viduliću(kolumnist je Inoslav Besker)odgovor je zanimljiv .. valja ga iscitati do kraja .. cisto reda radi

Poštovano uredništvo,Zahvaljujući gospodinu Viduliću na lijepim riječima koje mi je namijenio u pismu Jutarnjem listu (objavljenome 15. siječnja), rado ću mu odgovoriti na pitanja koja mi je uputio. Neka od njih objašnjena su u mojoj knjizi Filološke dvoumice, ali ovdje je druga publika, pred kojom ne smijem odšutjeti.Standardni hrvatski jezik, na svoju sreću, nema samo jedan izvor. To obogaćuje njegov leksik mnogim dubletama, tripletama i inim multipletama, to je ishodište raznovrsnih stilema koji će i u najštokavskijoj formi razlikovati pisce čakavskoga jezičnog podrijetla ili odgoja (u koje se i sam ubrajam) od pisaca kajkavskoga odnosno štokavskog porijekla, a pronašlo bi se i naslijeđenih sintaktičkih finesa unutar zajedničke sintakse preuzete mahom iz bosanskog jezika (kako su Kašić i Mikalja s pravom zvali štokavsku varijantu za koju su se opredijelili i koja je kolotečinom Propagande Fide postala i stožer i kavez hrvatskog standarda). Mogao je jedan Krleža naricati nad protjerivanjem kajkavštine u geto dijalekta, mogao je i sam magistralno potaknuti preporod hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika svojim Baladama Petrice Kerempuha - ali je svejedno i on prihvatio uze standarda da bi komunicirao sa svojom publikom, koprcajući se tu i tamo ponekim kajkavizmom, ali i ponekim slavonizmom (dočecima na -isati i -ovati, na primjer, koji nisu tek srpski, a sve da su i bili, postali bi hrvatskima književnima samim time što ih je rabio jedan Krleža, kao što je ?čitalac? nesumnjivo hrvatski književni leksem pošto je riječima ?dragi čitaoče? vapio i jedan Matoš, po Tuđmanu paradigma hrvatstva: ?Dok je srca, bit će i Kroacije!?). Budući da je jezik najevidentniji pokazatelj etničke odnosno nacionalne pripadnosti, budući da su standardni jezici Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba zasnovani na istoj sintaktičkoj osnovi i dijele popriličnu količinu zajedničkoga leksičkog poklada, u mnogih pripadnika tih četiriju naroda razvio se refleks da se gruste onih elemenata koji pretežu u pripadnik? nekoga od inih naroda, kako se ne bi pomislilo da nisu dovoljno rodoljubi. Taj je refleks - kroz takozvani jezični purizam - poprilično obilježio hrvatstvo (kao i prije njega nijemstvo, ili madžarstvo, pa češtinu, finstvo itd.) U Hrvata čakavaca taj je refleks možda najmanje nazočan, jer čakavci kroz povijest nisu bili nikad ništa doli Hrvati, pa nisu razvili tako žestok etnoobrambeni refleks kao štokavci, prisiljeni da budu u istom dijasistemu s Bošnjacima, Crnogorcima i Srbima, a našlo bi ih se još (recimo Goranaca). Stoga se meni može dogoditi da birajući riječ pazim na njezin značenjski naboj, ili pak na etimologiju, a ne na to kako li će je netko obilježiti, bilo etnički, bilo politički. A etimologija nije vazda slavenska - ima u nas i bjelodanih ili zapretenih romanizama (i dalmatskih, poput jarbola, i balkanskih poput sapuna) i drugih utjecaja. Nema sumnje da su oblici ?čitatelj?, ?kat?, ?sat?, ?sustav? itd. i te kako standardni u hrvatskome, pa će se tek ponetko uopće sjetiti da Vuk Karadžić u svome Srpskom rječniku ima ?kat? a nema ?sprat?, da ima ?sustav? a nema ?sistem? itd.; da će tek ponetko opaziti da su dočeci na -telj upali u hrvatski standard zajedno s ukrajinskom revizijom staroslavenskih crkvenih knjiga, pa ćemo i u Marulića i Kavanjina, i u Stulića i u Ivekovića naći ?štioca? ali nipošto ?štitelja?; da će tek ponetko primijetiti da su ?kat? i ?sat? turcizmi (za razliku od pojma ?sprat? koji je preferirao šulek, da ne spominjemo ?boj? ili ?pod?, već sasma zabačene, odnosno za razliku od romanizma ?ura? ili slavenizma ?čas?); bit će ih više ipak koji su čuli da su i ?tisuća? i ?tatba? u Dušanovu zakoniku, da su u Marulića ?hiljada? i ?drum? (da se sada ne bavimo dosjetkama o Kruševcu u Srbiji i Hlebinama u Hrvatskoj, jer tu su etimologije malo zapletenije)? Sve u svemu, dvosjekla može biti praksa etničkog atribuiranja pojedinih leksema, ortografskih, odnosno ortoepskih solucija. A nije baš ni osobito kulturna, u najkolokvijalnijem značenju tog pojma. Unutar istoga standardnog jezika, unutar njegova leksičkog poklada (sadržanoga ne samo u djelima ranijih pisaca, nego i u aktualnoj komunikaciji žive čeljadi, jer jezik jest živ organizam kojemu jedne stanice odumiru a druge se rađaju), moguće je i dopušteno da pisac (pa i potpisani) izabere riječ koja mu je u tom trenu kongenijalnija, bez obzira na to je li najuobičajenija, i bez obzira na to koju će političku konotaciju u njoj prepoznati jezični policajci. Osobito kada mu se pruža prilika da korištenjem i jedne i druge dublete smanji monotoniju. Upitan zašto piše i ?hiljadu? i ?tisuću?, Krleža je rekao da bi rabio i treću inačicu kad bi je znao. Bogu hvala da imamo i ?isusovca? i ?jezuita? da bismo mogli varirati. Ako je ?jezuit? nepodoban oblik, što ćemo sa zagrebačkim Jezuitskim trgom?Francesco, prvo oznaka podrijetla a tek zatim ime, ušao je među Hrvate prvo kao Frane i Fran, odnosno Frano, a tek nazadnju kao Franjo. Fran Krsto Frankapan i Fran Kurelec, Frano Supilo i Frane Bulić, kao i Zlatovićeva knjiga ?Franovci države presvetog Odkupitelja? svjedoče o stanovitoj baštini. Prezimena Vranić i Vranjić upućuju na još dvije varijante recipiranja svečeva imena. Crkva i samostan svetog Frane stoje na splitskoj Rivi nekih osam stoljeća, vazda pod tim imenom. Nemam pod kapom nebeskom ništa protiv toga da tome svecu drugi prevode ime kako im diktira njihov običaj, ali lijepo molim da se meni dopusti da se držim te kratke, beznačajne, ali meni mile osamstoljetne tradicije, ako svecima imena uopće treba ?pohrvaćivati?. U svijetu koji je posve informacijski premrežen i gotovo globaliziran meni je sasvim prihvatljiv Francesco Assiški, Francisco Javier (ili Xavier), Francesco Paolski (mjesto se zove Paola a ne Paula, onako usput), Fran?ois Saleški, jer mi se čini da je dobro znati da pripadaju i konkretnim kulturama, talijanskoj, baskijskoj navarskoj, frankofonskoj švicarskoj? Ali ako je već tradicija da se u nas ta imena prevode, onda mi dopustite da ih i prevodim u skladu s tradicijom. A naša je nešto dulja.To isto vrijedi i za vladare nad Hrvatima. Čovjeka su otac i mati nazvali Franz Joseph. Česima je František Josef, Srbima Franja Josif, Madžarima Ferenc J?zsef, Talijanima Francesco Giuseppe, ne vidim zašto ne bi smio biti Frane Josip? Uostalom, od prevođenja vladarskih imena se u nas uglavnom odustalo, nitko više neće napisati Ljudevit XIV, niti će mu Juan Carlos biti Ivan Karlo (kako je pisalo u Općoj enciklopediji), još se jedino drži Elizabeta (Elizabeth). Tako bi i za pretposljednjega dalmatinskog kralja bolje bilo koristiti ime Franz Joseph. Ali ako već prevodimo, prevodit ću kako ja hoću, uz punu slobodu svakome, ne samo u Banskoj Hrvatskoj, da prevodi u skladu sa svojom tradicijom.Zanimljivo je da gospodin Vidulić posve prirodnim smatra hipokoristik Ante (kad je posrijedi Antun Padovanski) i ne primjećuje da je tvoren ama baš po istoj logici kao i ime Frane (ili Brne, ili Stipe, ili Jure itd.), tvorbenim dočetkom -e. Ali, naravno, Ante je oblik zasvjedočen u hrvatskoj politici, kanoniziran koliko i Franjo, s njim se nije šaliti. A sveti Jere eto može biti predmetom ruganja, premda je za svjetsku kulturu važniji od gotovo svih inih naših zemljaka.Ukorijenjenost Jerina imena u hrvatsko jezično tkivo vjerojatno je dulja nego i imena Frane. Napokon, i pustinja (eremitaža) svetog Jere na Merjanu ima tradiciju možda tek nešto kraću od Sv. Frane na Rivi. Čovjek se zvao Hyeronimus Eusebius, bio je Dalmatinac (u širem smislu tog pojma), a baš u Dalmaciji (onoj užoj), a i u Istri, uvriježilo se da se to njegovo ime čita Jerolim, pa je tako zasvjedočeno i u toponimiji (pogledajte otok Jerolim kod Hvara i otok Jerolim među Brijunima). Nosili su ga i neki viđeniji ljudi: Jerolim Papalić, Jerolim Kavanjin, Jerolim Brtučević, Jerolim Martinčić, Jerolim Blaž Bonačić, Jerolim Miše, fra Jerolim Luigi Vrdoljak, pa športaš i znanstvenik Jerolim Karadža - zna li naš čitatelj Zlatko Vidulić da je među njima i zadarski hrvatski pjesnik petrarkist Jerolim Vidulić? ) Jeronim je svakako šire poznat oblik: nose ga Slovenci (Jeronim Noni žunec) i Albanci (Jeronim De Rada), ali ga je teško naći u Hrvata prije poodmakla XX stoljeća. Otkad je u kalendarima i leksikonima Jeronim - drugo je pitanje. Ne bunim se protiv tog oblika, ali ne vidim razloga da se radi njega zabaci ili - ne daj Bože - cenzurira i zabrani oblik zasvjedočen u tradiciji ponajprije Hrvata. Naravno da ne bih nikada pisao: Tonći (kako mi podmeće gospodin Vidulić). Piše se: Tonči. Osnivač Družbe Isusove zvao se pak Ińigo de Loyola. Nesumnjivo se to ime može prevesti i kao Ignacije, ako je uopće nužno prevoditi (a moglo bi se, nešto hrvatskije, prevesti kao Ognjen, jer latinski ?ignis? i hrvatski ?oganj?, tako mio ognjištarima,, kao i sanskrtski ?agni?, potječu od istog korijena - ali to bi vjerojatno zbunilo poneke Hrvate). Vrag me natentao da u zagradama prevedem kao Ignjat, što je nekako najstandardniji oblik u Hrvata, toliko uvriježen da je grad Zagreb hrvatskom piscu, koji se sam na svojoj knjizi potpisao kao Injacijo Gjorgji, dao ulicu Ignjata Đorđića. Ignjat, naime, nije dubrovački oblik, kao što se pričinilo gospodinu Viduliću. Istina je, međutim, da je nekim hvarskim, dubrovačkim itd. piscima uspon na hrvatski Parnas bio dopušten samo pod uvjetom da im se ime ?pohrvati? (jer očito naknadnim Hrvatima nisu bili dovoljno Hrvati, pa je tu sramotu trebalo nekako prikriti). Tako je Petre (Hektorović) postao Petar, Gjivo ili Đivo (Gundulić, Bunić) Ivan, Gjono ili Đono (Palmotić) Junije itd. - a Injacijo (Gjorgji ili Đurđević) Ignjat. Otkuda sam, poslije tog iskustva, mogao pretpostaviti da će to ime (koje su nosili, među inima, Ignjat Job, Ignjat Brlić, Ignjat Martinović, a u literaturi fiktivni Ignjat Glembay, ne baš listom Dubrovčani) tako ražalostiti gospodina Vidulića? Ime Ignacije je ipak rijetko u Hrvata, barem onih znamenitijih: pored Gjorgjija/Đurđevića na um mi pada samo moj sugrađanin Ignacije Bulimbašić. Ta verzija, uostalom, poprilično odiše talijanštinom (Ignazio). O tradiciji svakako i jest riječ. Pojmovi koji se u njoj nisu ukorijenili mogu se pisati u skladu s klasičnim izvorima, pa se to odnosi jamačno i na eklesiologiju i na disertaciju, i na Euridiku, Euripida i onu mitsku Europu s kojom je Zeus nešto imao. Ali da je održavanje tih dvaju dvoglasa sveto pravilo hrvatskoga, ne bismo imali Pavla nego samo Paula, svaki bi Mavrović bio Maurović, a nedjeljom bi se u crkvi čitalo euanđelje. Baš kao za inat, naši su preci, došavši u kontakt s tim grčkim ili latinskim dvoglasima, čuli ih prije kao ?ev? ili ?av?, pa je Paul postao Pavl, a onda, uskakanjem ?nepostojanog a? Paval (bez kojega ne bismo imali uvalu Supaval), i napokon štokavski Pavao; Maur je postao tako Mavr, pa Mavar (bez kojega ne bi bilo ni Mavrovića ni Mavarštice). Tako je i ?euaggelo? (što su Grci vjerojatno izgovarali ?evangelo?) dalo u latinskome ?evangelium?, odakle naše ?evanđelje?. Pa sad razmislimo: je li geografski pojam ?Europa? u nas izgovaran kao trosložna ?Evropa? ili kao četverosložna ?Europa?? Ne vjerujem da sam dužan ama baš za svaku riječ koju odaberem davati obrazloženje. Ali kad su pitanja već objavljena u Jutarnjem listu - evo i odgovor?. O vlastitu smislu za jezik, o svrsi, ili naprosto o raspoloženju, može ovisiti hoćemo li napisati da su odgovori bili zatraženi, zahtijevani, zaiskani ili što ino. Ideja po kojoj bi samo jedna od tih riječi bila ispravna hrvatska, a svaka druga u manjoj ili većoj mjeri proskribirana, ne pripada logici jezika, nego politike, kao i svaka proskripcija.

Link to comment
×
×
  • Create New...