Jump to content
IGNORED

Nobelova nagrada za knjizevnost


cyberwor/L/d

Recommended Posts

  • 1 year later...

Zanimljivo je da je od nasih i Charles Simic cak i ove godine imao solidne sanse, iako je americko pesnistvo nagradjeno prosle godine, pa ja tesko bilo verovati da ce ponovo. A ima i taj neki Ivan Vladislavic, Juznoafrikanac, treca generacija Hrvata (mada kaze da su oni sebe uvek zvali Jugoslovenima), nisam do danas cuo za njega.

Link to comment
15 hours ago, Kampokei said:

Zanimljivo je da je od nasih i Charles Simic cak i ove godine imao solidne sanse, iako je americko pesnistvo nagradjeno prosle godine, pa ja tesko bilo verovati da ce ponovo. A ima i taj neki Ivan Vladislavic, Juznoafrikanac, treca generacija Hrvata (mada kaze da su oni sebe uvek zvali Jugoslovenima), nisam do danas cuo za njega.

 

Nisam ni ja. Mislim da je Dubravka jedina koja zalsuzuje kad se uzmu u obzir godine, kvalitet, kvantitet, raznovrsnost, konstantnost, prevodjenost, nagrade, drustveni angazman, zivot u egzilu. She ticks all the boxes. S druge strane to ocigledno sve manje znaci. U poslednje 2 decenije polovina su bili maltene random dobitnici. Nikad nisi cuo za njih ranije, a kad zaviris u ono sto su pisali, pa ne znam, meni je dobar deo toga 'nako. Ok literatura, ali fali momenat izuzetnosti.

 

S jedne strane nesto na silu pokusavaju da izadju iz okvira, kao sa Dilanom, ali to uvek ode u pogresnom pravcu. Ako vec zele da prosire vidike, propustili su ogromnu sansu sa LeCarreom i Leguinovom. A sa Johnom Bergerom tek.

 

Meni je Naipaul vec prilicno bezveze, a ovog Gurnaha opisuju kao naslednika. Mnaa...

Link to comment
10 hours ago, chandra said:

 

kad se uzmu u obzir godine, kvalitet, kvantitet, raznovrsnost, konstantnost, prevodjenost, nagrade, drustveni angazman, zivot u egzilu

david albahari. 

a što se tiče, dubravke ugrešić, ona i bora ćosić su mi najtragičnije figure jugoslovenske književnosti. 

nikad u životu nisam osećala tugu kada umre neki od mojih omiljenih pisaca. ukratko, zauvek žive u mojoj glavi.

a ovo dvoje, iako su oboje živi, izazivaju kod mene pravu ožalošćenost za pokojnikom. bukvalno mi se stegne srce. kao da su umrli 1990. i kad čitam ono što su napisali posle, kao da mi neki njihovi prijatelji pričaju o tom užasnom gubitku. 

Link to comment
2 hours ago, slepa živana said:

david albahari. 

a što se tiče, dubravke ugrešić, ona i bora ćosić su mi najtragičnije figure jugoslovenske književnosti. 

nikad u životu nisam osećala tugu kada umre neki od mojih omiljenih pisaca. ukratko, zauvek žive u mojoj glavi.

a ovo dvoje, iako su oboje živi, izazivaju kod mene pravu ožalošćenost za pokojnikom. bukvalno mi se stegne srce. kao da su umrli 1990. i kad čitam ono što su napisali posle, kao da mi neki njihovi prijatelji pričaju o tom užasnom gubitku. 

 

Nisam citao ni Albaharijeve ni Cosiceve romane iz poslednje dve decenije. Albahari je meni ostao u secanju kao majstor kratke price i ono sto sam citao od romana funkcionisalo je kao produzene price. Znas sta mislim? Za Cosica razumem to osecanje tragicnosti, za Dubravku bas i ne. Koliko su im negde slicni egzili (i ponesto drugo), toliko su njih dvoje razliciti. Dubravka mi deluje kao borac na barikadama, a Boru je uvek okruzivala (bar u mojoj glavi) neka slika povucenosti. Jesi li citala ove dnevnike skoro objavljene?

 

U kontekstu Nobela, bilo bi lepo da neko od njih troje dobije, ali mislim da jedino Dubravka tu ima realne sanse. Premda, pitanje je da li "sanse" tu vise ista znace.

Link to comment
14 minutes ago, chandra said:

 

Nisam citao ni Albaharijeve ni Cosiceve romane iz poslednje dve decenije. Albahari je meni ostao u secanju kao majstor kratke price i ono sto sam citao od romana funkcionisalo je kao produzene price. Znas sta mislim? Za Cosica razumem to osecanje tragicnosti, za Dubravku bas i ne. Koliko su im negde slicni egzili (i ponesto drugo), toliko su njih dvoje razliciti. Dubravka mi deluje kao borac na barikadama, a Boru je uvek okruzivala (bar u mojoj glavi) neka slika povucenosti. Jesi li citala ove dnevnike skoro objavljene?

 

U kontekstu Nobela, bilo bi lepo da neko od njih troje dobije, ali mislim da jedino Dubravka tu ima realne sanse. Premda, pitanje je da li "sanse" tu vise ista znace.

sad ne mogu da se setim, čini mi se da je david u kanadi uglavnom pisao romane, te kratke. imam samo jednu knjigu priča iz tog perioda, svake noći u drugom gradu. osim možda pijavica i gec i majer, svi ti ostali romani su kratki ali fenomenalni, brat, ćerka, kontrolni punkt, životinjsko carstvo. ja nisam ljubitelj onih prvih koji su se još ticali tog leša od zemlje, mamac, cink... ali ovi zadnji su stvarno za svaku preporuku. ne verujem da će on još nešto tako napisati. mislim da je sad već previše bolestan.

 

za boru ni ne znam da li je od 90. pisao nešto osim eseja i dnevnika. kupila sam prošle godine te dnevnike 2013-2020. liči na one dnevnike apatrida iz devedesetih. tu i tamo zablista na sekundu onaj njegov duh iz osamdesetih, ali uglavnom tuga.

ni ne upoređujem ja njega i dubravku, nego mnogo volim oboje do 90. a posle su se pretvorili u nešto skroz drugačije, pa mi oboje nedostaju na isti način.

  • +1 2
Link to comment
19 minutes ago, ultra plasticni said:

Oduvek me je interesovalo Zivana koliko naslova broji tvoja privatna biblioteka?!

nemam mnogo. oko 100-150. uglavnom sam uzimala iz biblioteke.

 

 

  • +1 1
  • Hvala 1
Link to comment
On 8.10.2021. at 21:52, slepa živana said:

sad ne mogu da se setim, čini mi se da je david u kanadi uglavnom pisao romane, te kratke. imam samo jednu knjigu priča iz tog perioda, svake noći u drugom gradu. osim možda pijavica i gec i majer, svi ti ostali romani su kratki ali fenomenalni, brat, ćerka, kontrolni punkt, životinjsko carstvo. ja nisam ljubitelj onih prvih koji su se još ticali tog leša od zemlje, mamac, cink... ali ovi zadnji su stvarno za svaku preporuku. ne verujem da će on još nešto tako napisati. mislim da je sad već previše bolestan.

 

za boru ni ne znam da li je od 90. pisao nešto osim eseja i dnevnika. kupila sam prošle godine te dnevnike 2013-2020. liči na one dnevnike apatrida iz devedesetih. tu i tamo zablista na sekundu onaj njegov duh iz osamdesetih, ali uglavnom tuga.

ni ne upoređujem ja njega i dubravku, nego mnogo volim oboje do 90. a posle su se pretvorili u nešto skroz drugačije, pa mi oboje nedostaju na isti način.

 

Pa da, David je majstor kratke forme. Meni su i Mamac i Cink odlicni.

 

S Borine wiki strane:

Nepotpun popis dela:

  • Kuća lopova, 1956.
  • Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
  • Sodoma i Gomora, 1963.
  • Priče o zanatima, 1966.
  • Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
  • Tutori, 1978.
  • Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
  • Doktor Krleža, 1988.
  • Dnevnik apatrida, 1993.
  • Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
  • Carinska deklaracija, 2000.
  • Pogled maloumnog, 2001.
  • Tkanje, 2001.
  • Nulta zemlja, 2002.
  • Irenina soba, (poezija), 2002.
  • Izgnanici, 2005.
  • Consul u Beogradu, 2007.
  • Put na Aljasku, 2008.
  • Zapadno od raja, 2009.
  • Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
  • Doručak kod Majestica, 2011.

Nista posle Dnevnika apatrida nisam citao. Poceo sam Konzula, ugrabljenog s police na nekom letovanju, ali toliko mi se nije dojmilo par procitanih stranica da sam zaboravio i da sam poceo i da je Cosicevo delo.

 

 

Link to comment
  • 11 months later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...