Jump to content
IGNORED

Near Death Experience


Buck Naked

Recommended Posts

  • Replies 72
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Buck Naked

    6

  • mustang

    6

  • nisam ja

    3

  • Hermetico

    3

you naughty little bastard :) pa jebiga, kad si plavusa uvek imas prednost :D salim se... ljudi u mom okruzenju mogu da kazu kako delujem na ljude. malo mi je neprijatno da ja pricam o sebi. pri tom, verovatno mi ne bi verovali....ali mogu da kazem samo ovo....kad me covek vidi, definitivno postojim ako tako zelim. sto bi rekli ameri ...imam presence. drugo, moj odabir drustva (sa kojim sam sazrevala) je bio moj svestan izbor, iz ciste dosade, i zelje da vidim tu psihologiju. padavicari mi definitivno nisu bili interesantni jer su moji najbliskiji prijatelji bas bili oni tj. one.

Link to comment

ajd da ispricam i ovu tragediju mozda nekom nesto bude znacila..... oni sa slabim zelucom da ne citaju.igalo plaza....obratite paznju gde covek ulazi u vodu.lezim na peskiru. voda je skroz braon jer se ljudi kupaju i igraju u plicaku. prilazi decko, stariji od mene. imam 12 godina, jos sam sitna (najniza u odeljenju, jos nemam ni boobies da pupe...krecem u sedmi razred)presladak decko, lepo razvijan prilazi ivici (zena sa prekrstenim nogama sto sedi na obali, ispod plavog suncobrana Igalo plaza)skace na glavu. pomislim u sebi da je dobar plivac ako tu skace na glavu jer je mnogo plitko. ja mogu u plicaku da skacem na glavu i da ne zaronim ispod vode. decko izranja iz vode. pocinje da mase glavom, vidim da tamno crvena boja izlece iz njega. ljudi oko njega pocinju da beze. on mase glavom napred-nazad. vise nikog nema oko njega. svi gledaju skamenjeno. deo glave mu je otvoren, nesto izlazi iz lobanje. otrcavam i upadam u vodu da ga iznesem. noge mi se tresu. srce mi uzasno jako lupa. prilazim mu, oslanja se na mene. ja sam mu do pazuha. vicem ljudima 'pomozite mu!'... mislim da mi suze idu na oci. ljudi stoje. kao mumije su. kao da je sve stalo. decko nesto mumlja nista ga ne razumem. plazom prolazi ciganin sto prodaje maslinovo ulje. ostavlja korpu sa svojim bocicama, trci ka nama (ostalo mi je jos dobrih pet metara do ivice), pretezak je za mene. utrcava ciganin obucen, i odvlacimo ga do obale. dizemo ga gore. decko leze na ledja. lobanja mu je otvorena, deo mozga mu izlazi napolje, krv je svuda. trcim do gore (tamo je uvek milicija). dvojica njih samo sto su me videla pocnu da trce ka meni, a ja krenem nazad i pokazujem im rukom. u stvari, cini mi se da nisam mogla da izustim od izgubljenog daha i shokova (slike ljudi kako stoje nepomicno i njihovo ne reagovanje na moje povike da pomognu, decka koga ne razumem sta prica, mozak koji ispada napolje)...milicaijci sa ciganinom nose decka do njihovih kola i odnose ga. vracam se pod tus, krv se sliva niz mene. dolazim do mog peskira, kupim moju mladju sestru, i dreknem ljudima 'sram da vas sve bude!'.... --------------nikad se ne zna ko ce ti priteci.

Edited by mustang
Link to comment

E da, i te situacije sa raznim napadima(u vidu pretnje smrću), to nisam računao, samo ove kad baš potpuno slučajno ili poluslučajno nisam poginuo.Elem, koncert Faith No More u Pragu '97, mi se šetamo po gradu pre koncerta, neki lik nas čuje kako govorimo srpski i vidi da ortak nosi šal sa srpskom zastavom(budaletina), i kako je stajao ispred neke kafane, pozove nas da uđemo. Mi uđemo, mislimo čovek sreo zemljake pa nas zove, obradovao se... Počnemo priču, odakle smo mi, iz Bg-a, odakle je on, iz Peći, nas trojica oduševljeni Pragom(i neki esid je bio u igri, ništa strašno, ali malo hej haj...), kaže mu ortak kako mu je sigurno super u Pragu, on se nekako pritajeno smrkne, neka senka peko lica i kaže: što? Pa super je meni i u Peći... I tu meni postane krajnje sumnjivo, osvrnem se malo i vidim albansku zastavu na zidu birtije, raširenu lepo. Odmah mi je bilo sve jasno, ali ne smem da brzam ni da se nerviram nego polako ja ortacima sugerišem da treba da krenemo. Oni ni da čuju, ništa ne kapiraju, njima super, zemljak... I ja smislim neki razlog, kao, ja bih da krenemo svakako polako, hvala gospodine(jedno: ništa, ništa, sa iskusnim smeškom), i mi nekako krenemo. Čovek krene za nama, polako, ja ovima objasnim u tri slova šta se dešava, ok, svi su bili prisebni, grad pustinja, nigde nikoga, pojavljuje se nova skupa mečka iza ugla i ja skapiram da je on zvao i prijatelje u međuvremenu. I taj automobil ide pored nas, on u nekoj socijala šarenoj trenerci, ovi u odelima svi, i vade niklovane pištolje, dvojica, i sve vreme nas gledaju i kao drže nas na nišanu a mi samo idemo polako, prepušteni milosti božijoj... Uglavnom, on požuri i ja kažem ovima da ga pustimo da nas stigne, da ne bežimo, kapiram da je ipak bolje praviti se lud nego da ih pustimo da se igraju sa nama mačke i miša i da se lože još više, ionako je zajebano. I on nas stigne ubrzo, a ovi nas samo drže na nišanu, a mi se pravimo kao da to sve ne primećujemo , neka totalno nebulozna situacija. I on uhvati tog najmlađeg ortaka, dečka od 15-16 godina, i krene da ga šamara, pa ga malo bije, mi kao: pa nemojte, pa što, kao ne kapiramo mi ništa šta njemu smeta, ovi i dalje sede u kolima, ne mrdaju. I budalaština, on prebije njega, nama ispsuje majku srpsku i kaže da će sad sve da nas pobiju, mi mirno podignemo tog ortaka i vučemo ga i pomažemo mu da hoda, ali svi i dalje mirno odmičemo i ćutimo samo. On nam pretio, psovao nas, išao za nama, ovi u kolima isto pored nas voze polako i ne reaguju... I ništa, izašli mi iz te ulice, tamo već malo drugačije ima nekih ljudi i mi odemo. Posle smo malo skrpili ovoga, a koncert je bio najbolji na kome sam bio u životu, objektivno i nezavisno od te situacije, tamo smo sve zaboravili posle...Ali ja to ne računam baš u near death jer nekako nisam verovao da će nas stvarno pobiti, ni sad ne verujem da bi nas pobili...Ali eto, neka bude near near death...:)

Edited by Hermetico
Link to comment

Tri godine unazad, povratak sa svadbe u Požezi. Kola puna, petoro unutra, u rasponu od 5 do 85 godina. Vreme oko osam uveče, polumrak. Posle Čačka i Rudnika, pretičem rastresenu kolonu, opušteteno, sa nekih devedeset na sat, brzina kretanja kolone oko 60km/h. Sastav kolone, nekoliko kamiona dva putnička automobila. U daljini, blaga krivina, na nekih 500-600 stotina metara. Iz nje izlazi nešto srebrno, primećujem, ali ne reagujem. Ostalo mi je još dvoje kola da prestignem. Bacam pogled udesno da vidim dokle sam stigao, vraćam pogled napred i shvatam da se razdaljina između vozila iz suprotne trake i nas smanjila za više od polovine razdaljine u tih sekund ili dva. Istovremeno shvatam da se objekat približava tolikom brzinom da nas od sudara dele sekunde. Ležem na kočnicu do daske, čovek u kolima sa desne strane u čijoj sam ravni bio, spašava i nas, i ludaka iz suprotnog pravca, time što je shvatio šta se dešava, i umesto da počne da koči, dodaje gas. Cimam volan u desno i upadam u nišu koja se stvorila.Srebrni duh proleće pored nas, ne sporije od 200 na sat. Ljuljamo se dodatno od vazdušnog udara.Kočim polako i stajem pored puta, noge mi se toliko tresu da nisam u stanju da koristim pedale. Ne toliko od straha za sopstveni život, koliko od saznanja da nas je sve od smrti delio možda najviše jedan jedini sekund.šta je bilo u glavi vozaču vozila iz suprotnog smera, nikada neću saznati. Bio bi pokojni isto koliko i mi.I još jedno interesantno zapažanje; svadba je bila u subotu, u petak sam promenio prednje gume, zamenio jabučice, spone i odradio reglažu trapa. Kada sam onako krvnički legao na kočnicu, auto se nije ni zaneo.

Link to comment
  • 2 weeks later...

Citajuci ovo prisetio sam se situacije koju sam totalno potisnuo.Na letnjem raspustu izmedju drugog i treceg razreda gimnazije zavrsio sam kurs za spasioca na vodi. To leto nisam radio jer sam bio maloletan, a kasnije me nije previse interesovalo. Jednog dana, negde u avgustu dosao sam na Adu, i dok sam trazio neku svoju ekipu koja je vec bila na plazi naletim na drugara koji je radio kao spasilac, a sa kojim sam zajedno zavrsio obuku. Stanem da popricam sa njim, i krenem da ga zajebavam da ce neko da se udavi. On pizdi, ali je sve u domenu zajebancije. U jednom trenutku mu preporucim da obrati paznju na dve klinke koje su krenule da preplivavaju jezero, i kranem da licitiram sa kladionicarskim kvotama u kom delu jezera krecu da se dave. U jedno trenutku jedna od njih stvarno krece da se davi, i povlaci i drugu sa sobom. Krecemo da plivamo prema njima. On ima onaj plovak koji dotura jednoj i rutinski je izvlaci na obalu, a ja idem prema drugoj. Znam da bi trebalo da joj pridjem s ledja da me ne bi uhvatila i potopila, ali joj ipak prilazim s preda, malo iskosa. Ona se uhvatila za mene i panicno pocela da me davi. Stigao sam nekako da udahnem, i krenuo da zaranjam dublje i povukao i nju sa sobom. Tu sam uspeo nekako da je savladam zahvaljujuci dzudo tehnici, napravio sam joj polugu i polomio joj ruku, ali sam uspeo zivu da je izvucem na obalu. Naravno i ja sam uspeo da ne zavrsim na dnu jezera.

Link to comment
  • 3 weeks later...
. U jedno trenutku jedna od njih stvarno krece da se davi, i povlaci i drugu sa sobom. Krecemo da plivamo prema njima.
Prezo, brate mili, dokle?
Da, i mene interesuje dokle je doplivala....
Link to comment
  • 2 weeks later...

Ovo mozda nije realno za Near Death Experience, ali mojim prijateljima i meni je tako delovalo u tom trenutku. Iskreno, nikada se u zivotu nisam uplasila za svoj zivot (sve pod devizom "nece grom u koprive") ali tada sam se odsekla.LM, isla ja letos sa drugom i drugaricom na Hvar. Otisli na par dana, proveli se nikad bolje. Upoznali smo ljude iz cele EX YU, druzili se, zezali, pevali "po pepublickom kljucu", i sve tako nesto.. Provod nikad bolji! Isli smo iz Beograda kolima sa italijanskim tablicama, ko velimo, nece biti nikakvih problema. Zaista nismo imali nikakvih problema "na nacionalnoj osnovi" (sta god to znacilo a to me jako nervira i odbijam da verujem da tako nesto ikom moze da se desi) ali su nas upozorili da izbegavamo Sinj, jer po recima nasih prijatelja iz Hrvatske, Sinjani su.. kako bih rekla.. previse nacionalno ostrasceni (ili kako se to vec zove, al razumete poentu). Obzirom da smo ostali bez para pa nismo isli autoputem nego starim karlovackim putem do Zagreba (nismo imali vise ni za benzin a kamoli za putarinu), a samim tim smo morali proci kroz Sinj.Nekako nadjosmo auto koji smo parkirali u Splitu i krenusmo nazad za Beograd. Drugarica (atraktivna plavusa) vozi, ja sedim napred, drug pozadi. Na ulazu u Sinj, iz nekog puteljka nailazi pandur na motoru, gleda u nas auto, tj. gleda u drugaricu, odmahuje glavom i pretice nas. Posle par minuta mase rukom da stanemo. Mi uredno stanemo.. i tu krene maltretman. Drugarica (po obicaju nije vezana) a pri tom se zezne i kaze da ima i hrvatski pasos pored srpskog. Kaze pandur, 500 kuna za pojas i 500 kuna jer nema hrvatsku vozacku dozvolu. Krece preganjanje da ne mora da ima njihovu dozvolu jer ima medjunarodnu, on nam cita zakon, ne popusta ni malo. Mi imamo oko 400 kuna svi zajedno, sto je nedovoljno i za benzin do granice (al to kako je vec druga prica). Sve u svemu, prica traje oko pola sata.. zapalio on covek sa nama i cigaru i sve super.. Mislimo se mi, sad je nas! Pustice nas! Ali, avaj.. Kaze on: sve je to lepo i krasno, ali posto nemate pare morate samnom kod sudije za prekrsaje pa sta o n kaze, tako ce biti a drugarici ce oduzeti putovnicu. Mi se smorili. Seda on na motor i daje nam znak da ga pratimo. Kakav bre sudija za prekrsaje nedeljom u 18h??!!! Odsekli se zivi! Ne disemo, ne progovaramo.. Ide on nekim ulicicama, mi za njim, svi mu masu, pozdravljaju ga, mi ocajni! Staje on u jednom trenutku, pokazuje nam gde da parkiramo.. Mi vec tri zombija. Ulazi Vasa (tako se zove) u jednu zgradu, nigde obelezja suda, vec na vratima slike hrvatske reprezentacije, ljudi u hrvatskim dresovima.. mi se vec u mislima pozdravljamo sa najmilijima i gledamo se suznih ociju. Vasa mase rukom da udjemo, mi stojimo na ulici ukoceni. Izlazi Vasa i kaze: Sta je?? Sta ste se usrali?? I ja sam bio mlad! Ajd, sta ce te popit'?!! Tup, tup, tup.. tri kamena, ma sta kamena, STENE!!, popadale sa tri srca..I tako.. sedeli sa covekom sat vremena (al nam nije bilo svejedno). Dolazi konobar, pita sta cemo popiti, kaze moj drug "kaFu BEZ mLeka", drugarica u tom prica nesto i kaze BRE, ja ne verujem!! Kaze Vasa u poverenju: samo bez "bre" i tih izraza da ne bismo dolazili u situaciju da moram da pripucam. Ovo vam je jedinstvena prilika da budete na ovom mestu a da vam se nista ne desi. (jako ljubazan covek). Bio covek i u ratu, pricao nam kako je bilo..Na rastanku se izljubismo, dao nam cak i hemijske olovke sa znakom hrvatske policije. Bas pazljivo od njega..

Link to comment

Ja sam pre 15-ak godina zamalo imao bliski susret sa vozom. Bila zima, mnogo snega, mi svi sa onim nindza kapama i nismo ga culi do nekih 50 metara od nas. I dok su ostali - sasvim logicno - samo zastali ispred pruge, ja sam u toj frci preleteo istu ispred voza i kasnije pretrcao jos jedno 200-300 metara... Posle me matori prebio k'o macku jer me odrukala jedna komsinica, koja je bila u autobusu koji je cekao na pruzi. Osim toga, bilo je jos par situacija, uglavnom vezanih za vodu (jer sam neplivac). Sve u svemu, nista posebno.S druge strane, prosle godine sam otprilike spasao jednom drugu zivot. Pravili smo kod mene u stanu turnir u fudbalu na Soniju dvojci i jedan drug je pobedio drugog, krupnijeg (njih dvojica se znaju povrsno a taj veci od ranije nije podnosio ovog malo manjeg), i, dok sam se vracao iz kuhinje, vidim scenu da ga covek 'ladno davi a ovaj pokusava da vrsiti. Tu sam se bacio izmedju njih i ovaj je poceo da nas trese obojicu ali bar nije mogao da ga zadavi jer sam ja ovome gurnuo glavu dalje... Mislim, meni je tada sve to bilo smesno ali sam skapirao da je bilo ozbiljno kad sam ispratio ovog druga davitelja a i vratio se u stan - ovaj jadnik nije mogao ni da dise ni da progovori minut-dva, samo je nesto mrmljao uz brze uzdahe, da bi mi posle rekao da ga je ovaj stegao svom snagom, kao divljak. Inace, taj drug davitelj je dobar k'o 'lebac i ucinio bi ne znam kakve usluge ali je malo "sajko", tj. malo vise... Malo se to smirilo otkad se ozenio i dobio dvoje dece ali ga jebe sto radi kao cuvar u mitrovackom zatvoru a tamo su skoro svi debili + na nekim drogama/steroidima. Ja sam mu uglavnom dupe pomerao svaki put kad ga dobijem na soniju ali smo bas dobri pa me valjda zato nikad nije zesce spopadao, samo jednom nismo pricali dve nedelje... a zna da sam i ja blagi psihopata pa mu mozda nije svejedno, iako realno moze zubima da me nosi :unsure:

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...