Jump to content
IGNORED

Vadjenje pasosa


Viloticka

Recommended Posts

Dal su vasi u Srbiji skoro vadili pasos?Svekar treba da izvadi taj neki novi pasos i procedura je sledeca: veceras ode pred SUP i zanoci tamo da bi sutra ujutro bio na pravom mestu kad budu delili brojeve za taj dan. E onda ode kuci i dodje u zakazano vreme da ceka na red jos ko zna koliko e da bi konacno predao za novi pasos. Onda dodje da ga pokupi.Potrefilo se u isto vreme da smo najboljem sinu na svetu vadili Ozi pasos. Otisli i na jednom mestu obavili fotografisanje, zakazivanje termina za predaju dokumenata i pokupili smo papire da popunimo. Otisli kuci, popunili papire, sutradan sam ja otisla da sve to predam (dete nije ni trebalo da bude prisutno, al raspust je pa mali isao samnom). Kazu pasos je gotov za 10 radnih dana, 10-tog radnog dana dobijem email da je pasos zavrsen i da je poslat preporucenom postom. Sutradan (11 radni dan od kada smo predali papire) je pasos i stigao.Ukupno potroseno vreme pred salterom: 20-25 minuta, sa sve cekanjem u redu.E sad, da mi neko kaze zasto mora da se noci, zasto mora da se covek namuci ko Isus i kada ce poceti u Srbiji da cene Coveka a ne Proceduru?Koliko to moze da bude komplikovano da se stvar organizuje da se ljudi ne muce? Ne mogu da shvatim tu logiku, nisam mogla ni dok sam zivela tamo a kako godine prolaze kapiram sve manje. Pa ne radi se ni o pameti da su sad ovi ovde nesto pametnji niti je to neka mudrost omoguciti da se u svakoj posti mogu predati dokumenta i da se u svakoj posti moze fotografisati i obaviti sve na jednom mestu.Tretman administracije u Srbiji prema Coveku me uvek izbaci iz takta.

Link to comment

Vadio pre nekoliko meseci srpski pasoš za dete u konzulatu u DE. Sve bilo gotovo za 15-20 minuta bez ikakvog zakazivanja - došao sa papirima u rukama i izašao iz konzulata sa novim pasošem u ruci. Hteo šlog da me strefi. Jedino šta je bilo nepromenjeno je to što mi se službenik (gubeći se u novom softveru koji stalno crkava) požalio da mu dete dobija loše ocene u školi zato što je Srbin.

Link to comment
Vadio pre nekoliko meseci srpski pasoš za dete u konzulatu u DE. Sve bilo gotovo za 15-20 minuta bez ikakvog zakazivanja - došao sa papirima u rukama i izašao iz konzulata sa novim pasošem u ruci. Hteo šlog da me strefi.
U, je :mellow: I nisi ni platio neku masnu "taksu"?
Jedino šta je bilo nepromenjeno je to što mi se službenik (gubeći se u novom softveru koji stalno crkava) požalio da mu dete dobija loše ocene u školi zato što je Srbin.
:lol:
Link to comment
Vadio pre nekoliko meseci srpski pasoš za dete u konzulatu u DE. Sve bilo gotovo za 15-20 minuta bez ikakvog zakazivanja - došao sa papirima u rukama i izašao iz konzulata sa novim pasošem u ruci. Hteo šlog da me strefi. Jedino šta je bilo nepromenjeno je to što mi se službenik (gubeći se u novom softveru koji stalno crkava) požalio da mu dete dobija loše ocene u školi zato što je Srbin.
Ja mislim da je sve to laž, i da je nemoguće, u Srbiji(pošto je konzulat srpska teritorija, jel). To je moguće samo u zemljama kakva je Australija. Australija je najbolja u svemu pa i u izdavanju pasoša.Zamisli, matorac hoće da ima nov pasoš da bi pokazao komšijama, pa kao i gomila drugih matoraca dreždi u redu, umesto da, ako mu pasoš treba zarad putovanja, lepo izvadi plavi pasoš bez čekanja, pa kad splasne oduševljenje novim pasošem, da lepo ode i kad se sistem uhoda, na zakazan termin dobije pasoš. Pa, nek dreždi. Ko ga jebe kad nije australijanac, jer da jeste, kao državljanin najbolje države, čekao bi ispred PC-ja e-mail.PS. da ne zaboravim: Australija je najbolja. Srbija je najgora.
Link to comment
Ja mislim da je sve to laž, i da je nemoguće, u Srbiji(pošto je konzulat srpska teritorija, jel). ...
Pa jeste, bilo je kao san, ali samo zato što je to prvi privremeni pasoš novorođenog deteta. Sa tim pasošem treba otići u Srbiju i tamo izvaditi "pravi". E sad, pošto se to ne radi u toj savršenoj Australiji, tome prethodi cela tragedija upisa deteta rođenog u inostranstvu u matičnu knjigu rođenih, državljana itd. Službenice koje u opštini nemaju pojma kako tačno ide procedura u različitim slučajevima (ako je jedan roditelj stranac, recimo), zovu koleginice koje takođe nisu sigurne, ali misle da ne bi bilo loše da dođe taj stranac da popuni dodatne izjave, overi ovde ili onde, usput provere u kojim sve opštinama si prijavljen(a) - ne bi li te kao problematični slučaj prosledili nekom drugom i to već nakon završenog ping-ponga između MUP-a, opštine i koga sve ne. Iako imaš sve moguće papire i deteta i oba roditelja (od izvoda iz matične knjige rođenih, venčanih, državljanstava - domaći, strani, prevedeni, overeni), uvek ti zatreba pored roditelja i par svedoka, kao i Sai Baba da naknadno zatražene stvari materijalizuje (ali ne starije od 6 meseci). Negde u celoj toj španskoj seriji se Alfonso budi iz kome, ali ako dođeš do te epizode dobar si.Edit:U svakom slučaju, ovi iz konzulata su bili mila majka u poređenju sa ovima u domaji (koji se uporno trude da vrate sve u ravnotežu, izgleda). Edited by Razzmatazz
Link to comment
Dal su vasi u Srbiji skoro vadili pasos?Svekar treba da izvadi taj neki novi pasos i procedura je sledeca... Potrefilo se u isto vreme da smo najboljem sinu na svetu vadili Ozi pasos...
mozda 'oce da vide da li je stari 1 ilegalac u srbijici za razliku od ovih u oziju?edit: mozda je mali imao 1 mullet, a zvao se Lachlan Yoffanovich Edited by TBoneSteak
Link to comment
Vadio pre nekoliko meseci srpski pasoš za dete u konzulatu u DE. Sve bilo gotovo za 15-20 minuta bez ikakvog zakazivanja - došao sa papirima u rukama i izašao iz konzulata sa novim pasošem u ruci. Hteo šlog da me strefi.
Ambasada u Briselu - sve je bilo gotovo za 15-20 minuta ali je u pitanju bilo - objavljivanje nevezecim pasose koji si ukradeni u Luxembourg-u (ukrali mi novchanik, unutra bio moj i muzevljev pasos, para nije bilo..) izdavanje novih uz produzenje.
Jedino šta je bilo nepromenjeno je to što mi se službenik (gubeći se u novom softveru koji stalno crkava) požalio da mu dete dobija loše ocene u školi zato što je Srbin.
ispostavilo se da je svekar sluzbenice iz ambasade bio moj profesor na fakultetu :)
Link to comment

Interesantno...Citam sta sam napisala i uopste ne vidim da je poenta na dobro je ovde lose je tamo. Cak se i eksplicitno pitam zbog cega se toliko ne postuje Covek a postuje se Salter.A onda se mislim... svako ko procita moj topik mecuje sa svojim database-om. Prema tome onaj ko vec ima backlog slicnih impresija sa donesenim ocenama samo upari kad naidje na nesto nalik tome. Znaci ne mora da bude isto, moze da bude samo nalik. Rodjeni database nadoda ruke od lakata kipovima.Whatever.Samo da kazem for the record dve stvari: onaj ko ovo vidi kroz Treskove naocare omasio je temu.I drugo izvinjavam se zbog miksa dva lengvidza stvarno lici nakaradno al ne bi ga sad prepravljala pa da mi zivot zavisi :P

Link to comment
... onaj ko ovo vidi kroz Treskove naocare omasio je temu.
Meni je licno mnogo zabavno kako iritiras Treska s time da je sve bolje u Australiji (sto i jeste tako, pogotovo kada se uporedi sa Italijom :P)
Link to comment
Interesantno...Citam sta sam napisala i uopste ne vidim da je poenta na dobro je ovde lose je tamo.
a ja sam opet mislila da je tema:dobro je ovde:
Potrefilo se u isto vreme da smo najboljem sinu na svetu vadili Ozi pasos. Otisli i na jednom mestu obavili fotografisanje, zakazivanje termina za predaju dokumenata i pokupili smo papire da popunimo. Otisli kuci, popunili papire, sutradan sam ja otisla da sve to predam (dete nije ni trebalo da bude prisutno, al raspust je pa mali isao samnom). Kazu pasos je gotov za 10 radnih dana, 10-tog radnog dana dobijem email da je pasos zavrsen i da je poslat preporucenom postom. Sutradan (11 radni dan od kada smo predali papire) je pasos i stigao.Ukupno potroseno vreme pred salterom: 20-25 minuta, sa sve cekanjem u redu.
lose je tamo:
Tretman administracije u Srbiji prema Coveku me uvek izbaci iz takta.
Mojih par kontakata sa administracijom u Srbiji u poslednjih par godina su bili izvrsni, cak me i zachudila ljubaznost (ok, efikasnost je daleko manja) Administracija u Luxembourg-u je na primer i manje ljubazna i ni malo vishe efikasnaUtorak - produzivanje boravisne dozvole ili ako hocu da platim taksu za kera ili stan idem u jedno selo (gde mi chinovnik pise PRIZNANICU RUKOM!!!! da sam dala 29 za licnu kartu i 24 za kerasa tim priznanicama idem u lokalnu komunu, koja se nalazi u trecem selu gde se svi ti dokumenti kopiraju, jedan dosije ide policiji, drugi ministrastvu za imigraciju, treci poreskoj sluzbi i chetvrti ministrastvu ekonomijecela procedura ce da traje najmanje par mesecipre par godina (kad su mi ukrali novchanik) chekala sam tri meseca na lichnu kartu (nije bilo papira) u medjuvremenu mi je policija nashla novchanikAmbasada Srbije je pasose ukradene zajedno sa LUx lichnom kartu izdala za 1 dan (20 minuta)
Link to comment
a ja sam opet mislila da je tema:dobro je ovde:lose je tamo:Mojih par kontakata sa administracijom u Srbiji u poslednjih par godina su bili izvrsni, cak me i zachudila ljubaznost (ok, efikasnost je daleko manja) Administracija u Luxembourg-u je na primer i manje ljubazna i ni malo vishe efikasnaUtorak - produzivanje boravisne dozvole ili ako hocu da platim taksu za kera ili stan idem u jedno selo (gde mi chinovnik pise PRIZNANICU RUKOM!!!! da sam dala 29 za licnu kartu i 24 za kerasa tim priznanicama idem u lokalnu komunu, koja se nalazi u trecem selu gde se svi ti dokumenti kopiraju, jedan dosije ide policiji, drugi ministrastvu za imigraciju, treci poreskoj sluzbi i chetvrti ministrastvu ekonomijecela procedura ce da traje najmanje par mesecipre par godina (kad su mi ukrali novchanik) chekala sam tri meseca na lichnu kartu (nije bilo papira) u medjuvremenu mi je policija nashla novchanikAmbasada Srbije je pasose ukradene zajedno sa LUx lichnom kartu izdala za 1 dan (20 minuta)
Mene iritira kad neko uporno i non-stop blati nešto bez mnogo osnova. I moji kontakti u poslednje vreme sa administracijom u Srbiji su pozitivni. Naravno, efikasnost ne može da bude još uvek onakva kakva je u zemljama koje ogromne svote novca ulažu u razvoj administracije.Kad reče boravišna dozvola. Novi sistem u Italiji koji važi već skoro dve godine: predaš poštom 15 kilograma papira koje si, istovetne predao i prethodni put(koje su skenirali i imaju u sistemu), onda čekaš pet meseci da te pismeno pozovu da odeš u policiju i ostaviš digitalne otiske prstiju, koje si već ostavio prethodni put, a onaj pre toga i u mastilu na kartonu. Onda kad to uradiš, čekaš još dva meseca da u njihovoj kovnici novca porode parče plastike.U odnosu na administraciju u Italiji, administracija u Srbiji je suvo zlato.Sad što neki čiča hoće prvi da ima novi pasoš koji mu u stvari i ne treba, osim da ga ima u fijoci regala, to me baš zabole, i uopšte ne govori ništa o kvalitetu administracije.
Link to comment

Jes' da nije pasos, ali za LK je mozda i gore - svima je potrebna (a i mesto je indikativno, obrati paznju ;) ). A nisu potrebne 23 godine, "samo" oko 10. :ph34r:

Dnevnik jedne sugrađankeLična karta svačija mukaPiše Marija StanojlovićČetvrtak, 17. julNoćas smo spavali pored otvorenog prozora. Nije bilo trovačine. Možda i jeste, ali ja nisam reagovala. Lep, svež i prohladan vazduh – neobično za ovaj grad.Ustala sam rano. Čeka me neverovatna, možda čak i nemoguća misija – vađenje nove lične karte. Danas tata vodi decu u vrtić. Ne samo da ih vodi nego ih i budi i sprema. To već zvuči dobro. Probuditi Kostu prava je umetnost, dok je izbor odeće pravi dobar trening za živce, kojih je vrlo malo ujutru, a još manje uveče. Sve što mu prvo predložim da obuče, momentalno se odbija sa: „Ne tooo!” Zaboravila sam da pomenem da je Kosta četvorogodišnjak. Budući da sam provalila da je kreatorski nadaren, dopuštam mu da sam bira šta želi da obuče. Nisam ni ja od juče. S Martom je mnogo jednostavnije, ona ove jeseni kreće u školu. Moram da priznam da je postala veoma razumna, a bila je baš kao što je njen brat sada. Ona je kao modni element imala i suknju i, još važnije, haljinu, tako da smo tokom zime imali večite rasprave oko toga da se haljine nose leti, a zimi samo kad je neki rođendan. Martu je jedino teško odvojiti od TV-a. Znači, danas sam pošteđena jutarnje torture oko spremanja za vrtić.Odlazim do SUP-a. Ispred je takva gužva da nemam gde da parkiram bicikl.Ubacujem se u gužvu i pitam ljude kakva je procedura. Oni sležu ramenima. Kažu, dele se neki brojevi, ali maksimalno 28, znate, lična karta ima ČIP! Red za broj pravi se još oko 3 sata. Smejem se, ali kiselo.Uzimam bicikl i krećem na posao. Najbliže mi je da presečem od Bolnice preko Ulice doktora Žarka Fogaraša do Žarka Zrenjanina, ali shvatam da je sve raskopano i da mi je mnogo lakše i brže da idem okolo, glavnim, „predivno” sređenim ulicama.Petak, 18. julNe odustajem, doći ću do lične karte na ovaj ili onaj način. Ubeđujem policajca da ja vadim l. k. zbog njih, a ne zbog sebe, dok on insistira na tome da to radim zbog sebe. Kažem mu: „Valjda ja znam ko sam, ne moram to da proveravam u ličnoj karti”. Dobro, bar sam ga nasmejala.Ispred SUP-a je najmanje sto ljudi, a dele svega 28 brojeva. Razgovaram s nekima od njih. Glavni sam bundžija. Sklapam poznanstva i sa „sapatnicima” pravim strategiju. U gužvi čujem da je broj dva stao u red još prethodne večeri u 22 sata, čekao je čitavu noć i pio, što se i videlo i osetilo. Šta čovek drugo da radi!? Zabavlja me sve ovo (tešim se).Pitanje je da li će oni koji dođu u 3 sata dobiti broj. Neko je izračunao da će uz ovakav tempo trebati 23 godine da stanovnici čitave opštine Pančevo dobiju lične karte. Žali se jedna gospođa da joj je ovo treće noćno bdenje. Ovog puta je uspela, srećnica. Predaće dokumenta, samo da proradi sistem. Sinoć je padala kiša pa je sistem u trenutnom kolapsu. Opet ništa, više sreće idući put. Odlazim u atelje da radim. Tamo me čeka puno posla. Jelena i Jelica, moje saradnice, spremile su mi brdo keramike koju moram da iscrtam i izrezbarim. Sve prija posle one nebuloze ispred SUP-a.Dolazi vikend, taman da zaboravim na nevolje s ličnom.Subota, 19. julProzor je greškom ostao otvoren. Petak na subotu je idealno vreme za trovanje. Osećam se kao da sam spavala na oblaku... dima.Ovog vikenda je moto-skup, vikend visokog rizika i adrenalina. Srećom, grad je raskopan pa na svojim ljutim mašinama ne mogu da jure okolnim, već samo glavnim ulicama i kroz park. Rizično je preći ulicu s dvoje male dece. Motori na sve strane. Ne želim mnogo da komentarišem; ko se našao u centru, brzo je iz njega pobegao. Čitave noći turiranje, živa treš muzika iz „Perle”, repertoar poznat, grad živi, ključa.Nedelja, 20. julMirno jutro, svi spavaju i motoristi i „perlaši”. „Perležani”, kako kaže moja ćerka Marta. Danas uživancija. Vožnja čamcem po Tamišu, gledamo grad iz drugog ugla, nije loše. Ipak smo rešili da odemo do Bele stene. Na reci se nimalo ne oseća vrućina, veoma je prijatno. Dunav je, kao i uvek, moćan i jeziv. Moram da priznam da me plaši. Nedelja je bila pogrešan dan za Belu stenu. Beograđani su otkrili to mesto, koje je uvek bilo nekako pančevačko. Ipak je Beograd milionski grad, što se videlo i na Beloj steni. Nisu izostale ni jahte (nisam ljubomorna, nekako mi ne ide jahta uz Belu stenu), ni narodnjaci, ni smeće. Vikendom više ne idem na Beljak. U povratku smo se smrzli na čamcu, a grad je i dalje ključao na 35 stepeni. Od kula, malo prema Pančevu, nalazi se „izlaz” za gradsku kanalizaciju. Nije neophodno da se to zna, to se oseti. Neko je dodao da bi Kinezi već odavno tu podigli neko postrojenje za pravljenje energije iz kanalizacije i time, na primer, osvetljavali Sodaru, ili napravili torbe, cipele…Čitav svet (mislim na onaj svet koji nije opterećen ratovima, bolestima, siromaštvom i politikom), pati se s otpadom. Moram priznati da sam i sama bila šokirana kako to izgleda u Italiji, koju sam pre mesec dana posetila sa svojom porodicom. U toj zemlji sve smeće razvrstava se do najsitnijih delova. Svaka kuća dobije besplatne kante (to ih časte), i to šest komada, koje se razlikuju po boji: žuta je za papir, plava za staklo, crvena za pet ambalažu, siva za organski otpad iliti pomije (moj predlog je bio da kupe jednu svinju na nivou zgrade i tako se reše jedne kante). Kanta koju Italijani mrze je zelena. Ona je neprijatelj broj jedan. U nju skupljaju otpad koji se ne razlaže: baterije, plastiku, metal, štapiće za uši, tetrapak ambalažu… Godišnje smeju da napune samo šest zelenih kanti i za sve njih plaćaju 260 evrića godišnje. Ako ih bude više, kazne su ogromne. Ona se zove „sako” i kada izgovaraju tu reč, Italijani obično prave grozne face. Ako slučajno ili namerno pomešaš smeće, kazna je 150 omiljene nam valute. Naravno da sam pitala da li su imali neki kurs na tu temu. Odgovor je bio potvrdan. Naš domaćin Fabio svake večeri dok s nama ćaska, razvrstava smeće nakupljeno tog dana; meni je sve to zabavno, učestvujem i razmišljam o prosečnom Srbinu koji rovari po sopstvenom smeću kako ga ne bi uhvatila smećarska komisija. Pomislim na one naše probne kontejnere za reciklažu, pa se rastužim. Ruku na srce, nismo mi za Evropu. Evo šta nam se dešava kada zbog zakona EU moramo da čipujemo lične karte i pasoše.Ponedeljak, 21. julVrtić, pa SUP. Naravno da je gužva. Ulazim u masu, počinjem da negodujem, okupljam oko sebe klan nezadovoljnih. Izgleda da imam liderske sposobnosti. Brojevi su podeljeni. Raspravljam se s policajcem da nam podeli brojeve za sutradan, ali on nije ovlašćen da to uradi. Dobro. Odlazim u atelje, počinjem da telefoniram. Prvo zovem naš SUP, razgovaram s raznim faktorima, zatim zovem Ministarstvo unutrašnjih poslova u Beogradu, moj slučaj prosleđuju s jednog činovnika na drugog, iz jednog sektora u drugi, i na kraju saznajem da l. k. ipak može da se produži. Vraćam se na svoje omiljeno mesto, odlazim u sobu broj pet i sve završavam za dva minuta. Policajac kome sam već poznata čestita mi na upornosti.Imaću ličnu kartu. Jesam li ja to dobila neku nagradu na lutriji pa sam srećna?Utorak, 22. julŽivot se normalizuje. Vrtić, atelje, vrtić, park, kuća, pa opet park, druženje. Deca su zadovoljna. Volim Pančevo. Ako izuzmem sve stvari koje me nerviraju, mogao bi da bude idealan grad za život. Možda za deset godina kad završe sve što je raskopano, kad se ova nova deca „okulture” i nauče nas da budemo to isto. Postajem patetična umesto da sam srećna – imaću sutra ličnu kartu u novčaniku!P. S. Večeras je uhapšen Karadžić.Sreda, 23. julU ovom gradu ima toliko stvari koje mi smetaju da bih zauvek mogla da popunjavam ovu rubriku „Pančevca”.Možda će nekome moje iskustvo pomoći. Za sve probleme u vezi s administracijom ključ je telefon. Telefonirati svim mogućim službama i gnjaviti ih do besvesti. Na kraju, isto to oni rade nama.Nije da se pravim važna, ali čula sam da ko dođe ispred SUP-a do 7 i ne dobije broj za taj dan, stave ga na spisak za idući. Sećate se da je to bio moj predlog ili je to najlogičniji mogući?Autorka ne gleda španske serije jer bi volela da ih živi

Edited by FranziskaKafka
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...