Jump to content
IGNORED

Klasična muzika


Amelija

Recommended Posts

  • 2 weeks later...

Iz različitih razloga sam propustio ostale večeri 50. BEMUSa, pa mogu samo da prenesem utiske sa sinoćnjeg nastupa Brodski kvarteta na Kolarcu.

 

Najpre, nisam imao utisak posebne atmosfere koja bi možda pratila jubilarno izdanje festivala. Na jubilej zapravo podsećaju samo negde-negde okačeni plakati sa (meni) neatraktivnim logom 50. festivala, a sala je bila tek nešto više od pola popunjena.

Takođe, sa leve i desne strane bine u sali su direktno na zid okačeni plakati od par metara visine koji su mi dodatno smetali - zar nisu mogli da budu postavljeni u nekakav ram? I da li je bar visina tih plakata mogla da bude usklađena sa visinom galerije, pa da ne štrče koliko jesu? Uz dva displeja koji gore visoko okačeni ionako ruže koliko-toliko pristojan izgled ove sale, koncertnim klavirom (jer večeras neće biti potreban) gurnutim u stranu zajedno sa sa, čini se zaboravljenim drvetom od prethodne dekoracije, trud da se sezonskim cvećem i šarenim bundevama ukrasi bina kao da je bio uzaludan.

 

Kada sam danas otvorio b92 stranu i zatekao naslov Danijel Roulend: "Isidora Žebeljan je jedna od najvažnijih muzičkih figura", pomislio sam da je današnji, međutim radi se o jučerašnjoj vesti.

A mislio sam tako, zato što je Brodski kvartet na jedan od čak tri bisa odsvirao fragment muzike naše kompozitorke i pozvao je, zapravo baš Roulend koji je bio zadužen za komunikaciju sa publikom, da se publici i pokloni.

Dakle, članovi Brodski kvarteta su nakon regularnog programa nagrađeni serijama aplauza, na koje su se odazval isa tri bisa i pružili publici još malo uživanja.

A nije na početku baš tako izgledalo, jer smo nakon smeštanja na mesta, dobili kratku najavu, nakon koje su muzičari stupili na scenu i odmah nam servirali vrlo, vrlo kompleksnog Šostakoviča, Mislio sam da je do mene, ali reakcija publike nakon izvođenja, koja je bila malo suzdržana, mi kaže da nisam bio jedini. Pri tom se muzičarima nema šta zameriti na preciznosti, ili posvećenosti izvođenju, moguće da je izbor ovog dela za sam početak nastupa, možda preambiciozan.

Nakon aklimatizacije, sa Betovenom je već išlo mnogo lakše, a zatim je usledila kratka pauza.

Ako se vratimo na linkovani intervju, Roulend o programu govori na sledeći način: "Kompozicije koje ćemo svirati večeras izašle su direktno iz srca i duše Šostakoviča, Betovena, Tanake i Mendelsona. Lična tragedija kompozitora povezuje sva četiri dela bilo da se radi o gubitku nabližih ili ljubavnim jadima i verujem da će večerašnji koncert biti jako emotivan za nas na sceni, ali i za publiku u Kolarcu", Sinoć je čak rekao da je (paradoks!) takvu muziku teško izvoditi javno, odnosno, kao da nije ni pisana za javno izvođenje.

Nakon pauze, sledi kratka, lirska Tanakina kompozicija, kao perfektan uvod u Mendelsona.

Kompleksnost Betovenovog i Mendelsonovog kvarteta nimalo ne zaostaju za Šostakovičem, ali muzičari kao magijom uspevaju da tu kompleksnost iznesu, iskoriste je da tako kažem, zaspu nas hiljadama briljantnih pasaža i povremeno ostave bez daha.

 

Brodski na Kolarcu- bez zadrške - dragoceno iskustvo!

 

Bonus: Daniel Rowland and the Stift Festival Orchestra sviraju Isidoru Žebeljan

 

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment

Dragi baholjupppci, tmurna je subota, preludijum u E duru kao pozitivni kontra teg na svojevrsnom repeatu već skoro čitav sat pa reko' da podelim sa vama šta sam sve našao.

 

Krećemo sa jednim, jedinim, najboljim i neponovljivim izvođenjem...

 

On 10.2.2018. at 22:22, peralozac said:

Nestvarna izvedba za sva vremena. Mislim da bi Bah bio zadovoljan. Posle silnih godina druženja, danas saznam da je dragi Maestro Melbourne born :)

 

 

 

...a onda slede sva ostala, poredana po nivou egzotičnosti, od violine i klavira do usne harmonike i čaša.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
2 hours ago, peralozac said:

Dragi baholjupppci....(.....)

 

 

 

Pero, opravdavaš svoj nik. Naložio si me da zavrtim stare ploče i da čeprkam po prašnjavim folderima.

Bahovi Brandenburški koncerti su mi, odmah posle A Passion Play od Jethro Tull. temeljno promenili život u vreme dok sam još bio nežni i neiskvareni klinac.

 

I nije meni toliko do različitih izvodjenja. Kompozitor je bitan, ako izvodjači pogode većinu nota, to je to. Čuće se šta treba.

 

 

 

Ali, ipak ima i izuzetaka. Ima jedan Bahov koncert koji mi se mnogo više svidja u transkripciji za flatu nego za violinu ili čembalo, kako li je već bio  izvorno zamišljen.

 

 

I izvodjenje na ploči sa koje sam ga otkrio ima tempo malko brži i ponekad akcente na drugačijim mestima od ovoga.

I  uvek me je čudilo kako se speed metalci iz sredine osamdesetih nisu setili da obrade treći stav. Bio bi hit.

 

Kao i što Ingvi Malmstin nije obradio Violinski u D duru Čajkovskog. To bi mu baš leglo.

Postoje tri čuvena D Major violinska koncerta. Betovenov, Bramsov i ovaj Čajkovskijevljejevljevov.

I njegov je nekako najgitarskiji  

 

Smiley01-1.gifc20052141016168f68ed.gif

 

 

 

 

 

Link to comment
2 hours ago, Bujodrag said:

ako izvodjači pogode većinu nota, to je to. Čuće se šta treba.

 

Preludijum iznad baš ne leži duvačkim instrumentima. Našao sam transkripcije i za trubu i saksofon i frule neke, pogođene su note sve do jedne, ali na žalost ne čuje se lepo ono preplitanje u najvažnijim delovima. Suviše ravno. Flauta koju sam okačio ima isti problem. Usni harmonikaš pride i ne pogađa sve note, ali briljira u kategoriji egzotika pa sam ga morao ostaviti :)  

 

Drago mi je što si okačio nešto sa Perlmanom. Bila mi je mrtva trka između njega i Ferrasa za preludijum, pobedio je Francuzen za dlaku.   

Edited by peralozac
Link to comment

Veruj mi, nisam ni gledao čije je izvodjenje, samo sam pustio početak da čujem je l' to to. Pogadjaju većinu nota.

 

E sad, preludijum na drombuljama bi bio ipak preveliki zalogaj čak i za mene  :D 

Link to comment
6 minutes ago, peralozac said:

 

Preludijum iznad baš ne leži duvačkim instrumentima.

 

 

I to je tačno.

To su sve stavovi svite  a oni su uglavnom za mali kamerni orkestar ili za čembalo i, kasnije, gitaru.

 

Svi ti stavovi od kojih je nastala svita su bili, u ranoj muzici, kompozicije za igru. Žiga, gavota, sarabanda, menuet i svašta nešto. I to je svirao kako je ko umeo. Ne zna se ni izvorni baso kontinuo jer se u to vreme retko zapisivao, on se prosto podrazumevao. Tada je muzika još uvek imala mnogo zanatskih elemenata. Danas su za nas i Bah i Čajkovski Veliki Umetnici ali u svoje vreme, Bah je pre svega vidjen kao dobar zanatlija, dobar orguljaš za uposliti u crkvi ili kod nekog bogatog kneza. S Betovenom se tek pojavljuju umetnici sa velikim U. I svoj pun razvoj doživljavaju u romantizmu devetnaestog veka, veka transgresije.

 

Probaj samo da zamisliš Ukletog Pesnika koji mora umreti mlad u doba Dantea ili Petrarke. Ne ide. 

A u romantizmu se to već podrazumevalo.

Link to comment
  • 2 weeks later...

 :D Dobar je mali sankadžija. Treba ga gledati full screen sa što više inča (naravno zvuk do daske), tek se onda čovek totalno uživi. Neka ne zameri Ludwig van, biram donju vožnju, obećava a malenky bit bolji adrenalin.

 

 

Link to comment
  • 4 weeks later...

Jak je Mozart!

 

Salu na stranu, ovako ogoljen u aranzmanu Czernyja Requiem je za mene jednako caroban. Doduse vazan deo atmosfere je izgubljen, nema velicantvenosti hora i, zapravo, ako probas da u glavi ne cujes glasove uz muziku (a to ide vrlo tesko), ovaj aranzman zvuci kao potpuno drugo muzicko delo.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...