Jump to content
IGNORED

Najbolje preporuke


Marvin (Paranoid Android)

Recommended Posts

2 hours ago, adam said:

posto sam u ovom cudnom vremenu negde izmestio mozak, doslo vreme za reset. uzeo dikensa little curiosity shop i ne da se nisam zajebao nego najtoplije preporucujem svima kao lek za ovo ludilo. 

 

malo je vrhunskih pripovedaca ciji likovi se vole kao rod rodjeni, onih koji vole ljude koliko god nesavrseni i koji znaju tu svoju ljubav preneti na citaoca bez patetike i pizdarija. i kad se nadju, treba im se vracati - posebno u ovo ludo vreme kad smo globalno liseni prisnosti.

 

vec vidim da cu provesti zimu iscitavajuci dikensa i copica.

 

2 hours ago, Skyhighatrist said:

Jedna od onih knjiga koju mogu da čitam bilo kad :thumbsup:

+1

Za Dikensa uvek, svuda i na svakom mestu...

 

I, kada ga vec pomenuste: (The Life and Adventures of) Martin Chuzzlewit...

 

Em Knjiga, em aktuelna: neverovatno dobar osvrt na americku demokratiju... :D 

Vredan ponovnog citanja narocito danas...

Link to comment
  • 1 month later...

"okrutan i smešan,ciničan i iskren, čas duhovit, čas očajnički. ove stranice su vrhunske, pisane inteligentno i emotivno, ponekad veoma potresne."

prepisano sa poleđine korica a prevedeno iz "figara"

 

upravo čitam sjajan roman "čovek koji je plakao od smeha" frederika begbedea. oktav, blebetalo u radio programu pariskog radija luta od jednog do drugog lokala u 8. arondismanu između večeri i jutra. pored tekućih događanja saznajem i šta misli o žutim prslucima i makronu, o ljudima s kojima se sretao i družio (žao mi je što mi je većina ličnosti nepoznata - neko ko živi u francuskoj a čita ovu knjigu je u boljem položaju), o svom prošlom i budućem životu, o.........

 

morate da pročitate. neizostavno.

 

prošle godine sam pročitao njegov "francuski roman" provokativan i, isto tako sjajan. 

  • +1 1
Link to comment

morao sam ovo da prekucam iz begdebeove knjige. toliko mi je blisko.

Spoiler

U detinjstvu vreme prolazi tako sporo da deluje kao da stoji. Kako se približavamo zrelom dobu, tempo se ubzava, ali ga još uvek ne primećujemo, jer smo opsednuti budućnošću, tim neiscrpnim nalazištem. A onda stiže i samo zrelo doba, tad vreme leti punom brzinom,poput strele iz luka koji od rođenja napinjemo do same krajnosti, pa odjednom otpuštamo. Vreme tada juri takvom brzinom da godine prolaze poput minuta. Kao da je Bog pritisnuo „fast forvard“. Ređaju se sahrane, kao i rođendani. Odjednom nečije bebe završavaju srednje škole, polažu za vozačku, venčavaju se ili umiru.Posle pedesete godine, ubrzanje prema grobu postaje vrtoglavo. Budućnost više nije beskonačno bogatstvo. Srećemo drugare iz tinejdžerskog perioda koji su postali ćelavi poput senatora. Izborani smo od napornih pokšaja da usporimo vreme, to je kao kada bi raširivši ruke hteo da zaustaviš Nijagarine vodopade.

Dok tri puta pucneš prstima, gotovo je.

 

  • +1 1
Link to comment

TARTAREN-TARASKONAC-Alfons-Dode.jpg

Samo, mozda, na prvo citanje, a bice da je u drugoj polovini 20. veka bilo i do takozvanih drustveno-politickih okolnosti, Tartaren je prica o zivotu malog provincijskog rentijera, nekada se govorilo i sitnog burzuja.

Na drugo, a ova knjiga, trilogija tacnije, zasluzuje ih i vise, ovo je prica, poema o zivotu provincije, njenom miru, nikako ucmalosti, hommage teznji mirnih trbusastih gradjana da se daju u avanturu.

Ali, mozda i pre svega, prica o jednoj Evropi koja decenijama nije znala za rat i koja se - ne racunajuci neke tamo daleke zemlje - nadala, bila sigurna da rata vise biti nece, ne moze da bude.

I konacno, prica, posveta francuskom jugu pa i juznjacima uopste, tom cudnom soju sklonom preterivanju, recitom, sklonom svakojakom ићу i пићу, pesmi, igri i veselju, cak i kada je bos i odrpan, soju koji se razlikuje od strogih, ustogljenih severnjaka...

I -pisana rukom majstora.

  • +1 1
Link to comment
  • 2 months later...

Moze, treba i ovde: knjiga koja se cita k'o - sto se kaze - najnapetiji roman, ne ispusta iz ruku...

2 minutes ago, namenski said:

Neubauer-Book-002.jpg

 

Trazilo se, trazilo i na kraju naslo, doduse u prevodu na engleski: Alfred Neubauer, Speed was my Life, u originalu Manner, Frauen und Motoren: Die Erinnerungen des Mercedes-Rennleiters Alfred Neubauer, prvo izdanje sa sve predgovorom Stirlinga Mosa.

Memoari ne samo glavnog i odgovornog Mercedesovog lika za trkanje, nego i mnogo vise od toga: slika jednog nestalog sveta i ljudi kojima - kako losi novinari umeju da kazu - kojima venama umesto krvi ide benzin...

Nema imena od znacaja u periodu od pre WW1 do nesrecne Mercedesove Le Mans 1956. godine koje nije ostalo zabelezeno, itekako, u secanjima ovog coveka, nema trika, taktike, diplomatije, pa i politike - sa sve Adolfom i njegovim produciranjem nemacke tehnike kao najbolje na svetu - koje nije taknuto-maknuto...

Od poletarca Ferdinanda, preko Karacole, broja im se ne zna...

I nadasve - zivi ljudi, a ne hodajuci bilbordi...

neubauer1.jpg

 

Svojevremeno je, negde pocetkom, sredinom 70-ih, slovenacki Auto Magazin, sa sve izdanjem na srpskom, objavljivao odlomke, a knjiga je, koliko znam tada prevedena i na slovenacki...

Link to comment
  • 2 weeks later...
Quote

The last clear definite function of man—muscles aching to work, minds aching to create beyond the single need—this is man. To build a
wall, to build a house, a dam, and in the wall and house and dam to put something of Manself, and to Manself take back something of the wall, the house, the dam; to take hard muscles from the lifting, to take the clear lines and form from conceiving. For man, unlike any other thing organic or inorganic in the universe, grows beyond his work, walks up the stairs of his concepts, emerges ahead of his accomplishments. This you may say of man—when theories change and crash, when schools, philosophies, when narrow dark alleys of thought, national, religious, economic, grow and disintegrate, man reaches, stumbles forward, painfully, mistakenly sometimes. Having stepped forward, he may slip back, but only half a step, never the full step back. This you may say and know it and know it. This you may know when the bombs plummet out of the black planes on the market place, when prisoners are stuck like pigs, when the crushed bodies drain filthily in the dust. You may know it in this way. If the step were not being taken, if the stumbling-forward ache were not alive, the bombs would not fall, the throats would not be cut. Fear the time when the bombs stop falling while the bombers live—for every bomb is proof that the spirit has not died. And fear the time when the strikes stop while the great owners live—for every little beaten strike is proof that the step is being taken. And this you can know—fear the time when Manself will not suffer and die for a concept, for this one quality is the foundation of Manself, and this one quality is man, distinctive in the universe.

 

Link to comment
On 2.12.2020. at 23:52, namenski said:

TARTAREN-TARASKONAC-Alfons-Dode.jpg

Samo, mozda, na prvo citanje, a bice da je u drugoj polovini 20. veka bilo i do takozvanih drustveno-politickih okolnosti, Tartaren je prica o zivotu malog provincijskog rentijera, nekada se govorilo i sitnog burzuja.

Na drugo, a ova knjiga, trilogija tacnije, zasluzuje ih i vise, ovo je prica, poema o zivotu provincije, njenom miru, nikako ucmalosti, hommage teznji mirnih trbusastih gradjana da se daju u avanturu.

Ali, mozda i pre svega, prica o jednoj Evropi koja decenijama nije znala za rat i koja se - ne racunajuci neke tamo daleke zemlje - nadala, bila sigurna da rata vise biti nece, ne moze da bude.

I konacno, prica, posveta francuskom jugu pa i juznjacima uopste, tom cudnom soju sklonom preterivanju, recitom, sklonom svakojakom ићу i пићу, pesmi, igri i veselju, cak i kada je bos i odrpan, soju koji se razlikuje od strogih, ustogljenih severnjaka...

I -pisana rukom majstora.

 

Jel ovo ono minijaturno izdanje za jedva citljivim malim slovima? Tu je valjda izaslo i Posle 20 godina, A. Dima (trazio sam tu knjigu na nasem decenijama nemajuci pojma kako je izdata, a kad mi je stigla na kraju je nisam procitao - presitno, slova siva na pozutelom papiru, ubija svako zadovoljstvo).

Link to comment
13 hours ago, chandra said:

 

Jel ovo ono minijaturno izdanje za jedva citljivim malim slovima? Tu je valjda izaslo i Posle 20 godina, A. Dima (trazio sam tu knjigu na nasem decenijama nemajuci pojma kako je izdata, a kad mi je stigla na kraju je nisam procitao - presitno, slova siva na pozutelom papiru, ubija svako zadovoljstvo).

Koliko znam, nije, mada sa sitnim slovima jos uvek nemam problem, hvala bogu... :D 

Mada, bacio si me u rebus: izdanja/prevoda ima onoliko i pre i posle WW2.

Ja sa zapoceo, a sa cim bih:

TARTAREN.jpg

Mad nekompletno, ovo izdanje je OK.

Da bi se sakupila cela trilogija, vredi se pomuciti: interesantno je, ili se meni barem tako cini, da su predratni prevodi bolji, sto je, mozda, dobar pokazatelj da percepcija knjige poprilicno zavisi od vremena i drustvenih okolnosti - prica o provincijskom francuskom rentijeru sigurno je drugacije percipirana pole WW2, ali je sreca sto je Tartaren - sto cesto promice - univerzalan i sto je mozda i kao takav izmakao kritickimtm analizama sa bilo koje strane takozvanog politickog spektra.

Dode je, bice, imao srece sto ga nisu dovoljno ozbiljno shvatali.

Alfons-Dode-Tartaren-na-Alpima.jpg

 

Alfons-Dode-Tartaren-na-Alpima023.jpg

 

 

Link to comment

Kada vec preturam(o) po Francuzima, setih se, mozda sam i preporucivaotm:

Nadnica-za-strah-Zorz-Arno.jpg

 

Beograd, 1953, povodom Kluzoove pobede u Kanu sa filmom po knjizi: prevod mozda malo krataktm sto se tehnike tice, ali knjiga uobicajeno jaca od filma, kako to vec biva sa filmovanjem...

Link to comment

@chandra :D kad mi vec dade gas da preturam po matorim Francuzima:

Tjer-01.jpg

 

Tjer-02.jpg

 

Kada sam pronasao, naleteo, nisam verovao svojim ocima: Tjer, Istorija francuske revolucije, privatno izdanje, Leskovac, 1929.

U 6 knjiga, savrsen prevod, ne znam u kolikom broju primeraka je stampan, tek primerci kojih sam se ja dokopao imaju rukom samog prevodioac ispravljane stamparske greske, posebno ono obavezno ceduljce na kraju sa ispravkama...

A, sve na stranu, takozvani kapitalac, jedna od najkompletnijih istorija Francuske revolucije, od Karlajla do danas, priznata i priznavana od Engelsa :D koji Tjera kao ubicu Komune i politicara nije mogao da smisli do NYT :D 

I istoricarski i literarno remek delo, u ravni sa najvecima poput Gibonsa, Preskota, Morisona..., da ne nabrajam: prava je steta i kulturna sramota da se neko nije poduhvatio da izda na srpskom, recimo kada je bila ona proslava 200 godina...

 

Edited by namenski
Link to comment
3 hours ago, namenski said:

Koliko znam, nije, mada sa sitnim slovima jos uvek nemam problem, hvala bogu... :D 

Mada, bacio si me u rebus: izdanja/prevoda ima onoliko i pre i posle WW2.

Ja sa zapoceo, a sa cim bih:

TARTAREN.jpg

Mad nekompletno, ovo izdanje je OK.

Da bi se sakupila cela trilogija, vredi se pomuciti: interesantno je, ili se meni barem tako cini, da su predratni prevodi bolji, sto je, mozda, dobar pokazatelj da percepcija knjige poprilicno zavisi od vremena i drustvenih okolnosti - prica o provincijskom francuskom rentijeru sigurno je drugacije percipirana pole WW2, ali je sreca sto je Tartaren - sto cesto promice - univerzalan i sto je mozda i kao takav izmakao kritickimtm analizama sa bilo koje strane takozvanog politickog spektra.

Dode je, bice, imao srece sto ga nisu dovoljno ozbiljno shvatali.

Alfons-Dode-Tartaren-na-Alpima.jpg

 

Alfons-Dode-Tartaren-na-Alpima023.jpg

 

 

 

Cekaj, ali ovo nije isto izdanje kao ono koje si postavio iznad. Bacio si me u zbun. Ono prvo sto si postavio, gledam sad, jeste isto gde je izasao Dima. Nasao sliku na googleu, a neko je, ocigledno jednako zapanjen bednim formatom, slikao pored olovke. :)

 

Posle-dvadeset-godina-II-knjiga-A-Dima-R

 

A vidim i da je knjigu neko nedavno reizdao kod nas, kao i jos neke Dimine klasike. Korice deluju zastrasujuce odvratno, ali ako nisu usrali prevod, to bih voleo da nadjem.

Link to comment
6 minutes ago, chandra said:

ocigledno jednako zapanjen bednim formatom, slikao pored olovke.

Onda je moja greska, izvini: mislio sam da trazis Dodea/Dimu u bilo kom obliku.

Inace, ova minijaturna izdanja su meni OK, zao mi sto sada nisam u prilici da fotografisem vise naslova.

Po mojoj kategorizaciji :D spadaju u putna, dalje idu plazna, neprikosnovena, ona koja se ne iznose iz kuce ni pod kakvim uslovima i ma ko da je u pitanju, itd, itd...

 

Inace, mislim da je, pored zaista mase kvalitetnih prevoda Dime koji je na srpskom/srpskohrvatskom izdavan onoliko, i pre i posle WW2, greska rizikovati sa novim izdanjima, osim ako se radi o reprintima ili piratskim izdanjima starih prevoda cega ima poprilicno.

Sigurnije je uteci se polovnimtm knjigama....

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...