Jump to content
IGNORED

Umetničke slobode


Indy

Recommended Posts

ja se u velikoj meri slazem sa tobom, osim sto mislim da drustvene okolnosti uticu na to kruzenje sa medija na medij, ili su pak, samo indikator tog kruzenja...
.. moze biti i jedno i drugo - napretkom tehnologije sirio se dijapazon i kvalitet medija, a od medija je zavisio preovladjujuci stil ili poetika. Na primer, platno je bilo veliki izum - dopustilo je mnogo vece formate. Pronalazak uljane boje takodje. Upotreba perspektive itd. Medjutim, sve to ostaje na nivou forme, dok se sustina ne menja: jake dijagonale, suprotstavljene povrsine, promeljiva linija koja se cas gubi cas pretvara u masivnu povrsinu ... Ako se vratimo na perspektivu - mnogi umetnici su je u nasem veku ignorisali da bi napravili odlicna dela. Dakle, nije "pronalazak" perspektive bio napredak, vec neka medjufaza kojoj ce neko da se vrati, a neko drugi da je ignorise i uvrne prostor u svrhu jace snage slike ili crteza. Nema napretka, ima samo ponovnog otkrivanja.
pa i napisao sam ti da se oslanjam na sopstveni dozivljaj, a sto se tice fakata koje si pobrojao, pa i tu se slazemo :lol: ali ja ne mislim da ih je wallinger u svom radu zanemario... ono sto je mozda drugacije, je sto je u njegovom slucaju narativnost naglasenija... ne znam da li sam jasan, a i ne znam da li znas o kom radu govorim? na youtubu ga nema
Znam ponesto, mada nisam pratio njegov rad - da ne budem previse iskljuciv, nije da nema snagu ono sto on radi, ali ja na to gledam kao na dosetku.
dakle, ja mislim da on dobro nakapava boje ali to je sad vec stvar ukusa, a ono sa cime bismo se verovatno slozili je da je njegov javni nastup 'slikam pijan, prodajem trezan' bio i marketing u izvesnoj meri...
Mozda bi ti nakapavao bolje, uz malo vezbe i inspiracije ... zar se ne igramo svi putanjom meda kada ga zahvatamo iz tegle? Ili, ako si ikada farbao ogradu (namerno banalizujem) zar se nisi igrao onom gustom bojom, punom pigmenta? Polok je otkrio da ta igra moze da pravi i neke jace, organizovanije stvari - ali to danas radi svaki VJ na rejv partiju - pravi random animacije uz ritam, igra se bojama, formom - laka zabava. Zaista, ne otpisujem ga kao interesantnu pojavu , ali mi je preambiciozno da ga stavim u isti kosh sa El Grekom ili Ensorom.
postenomeni je abstrakcija logican nastavak impresionizma i oko toga se verovatno nikad necemo sloziti...kao sto ne mislim da je umetnost odvojena od filozofije i psihologije recimo...
Uh ... jeste logican nastavak, ali moze da bude i logicna stranputica, zasto ne bi ostavio tu mogucnost? Okreni se oko sebe, pogledaj koliko je apstrakcije - zar da ti je izmisljaju neki slikari? Senke na zidu, ivice stola, tekstura platna naguzvana naborima ... zasto bi se neko dodatno bavio time?
... umetnicki kod.
Nista prejako i onostrano - mada vrlo tesko za objasniti. Pokusacu malo kasnije, kada nadjem vremena. Edited by CowBoy
Link to comment
  • Replies 66
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Caligula

    21

  • Indy

    13

  • Aion

    10

  • mioba

    7

Top Posters In This Topic

.. moze biti i jedno i drugo - napretkom tehnologije sirio se dijapazon i kvalitet medija, a od medija je zavisio preovladjujuci stil ili poetika. Na primer, platno je bilo veliki izum - dopustilo je mnogo vece formate. Pronalazak uljane boje takodje. Upotreba perspektive itd. Medjutim, sve to ostaje na nivou forme, dok se sustina ne menja: jake dijagonale, suprotstavljene povrsine, promeljiva linija koja se cas gubi cas pretvara u masivnu povrsinu ... Ako se vratimo na perspektivu - mnogi umetnici su je u nasem veku ignorisali da bi napravili odlicna dela. Dakle, nije "pronalazak" perspektive bio napredak, vec neka medjufaza kojoj ce neko da se vrati, a neko drugi da je ignorise i uvrne prostor u svrhu jace snage slike ili crteza. Nema napretka, ima samo ponovnog otkrivanja. ...nije da nema snagu ono sto on radi, ali ja na to gledam kao na dosetku.
ok, mislim da je sustina naseg razmimoilazenja u sledecem: da li je, po tebi, dosetka, ili koncept sastavni deo umetnickog dela ili ne?po meni, jeste.npr. pomenuo si perspektivu. nije li u srednjem veku odsustvo perspektive bilo upravo odraz promisljanja same slike, a ne zanemarivanje likovnog elementa? ukratko, postoji tumacenje po kome freske i ikone imaju kontra perspektivu jer je ideja da posmatraca smesti unutar slike, a ne izvan, kao sto je to slucaj sa renesansnim slikarstvom. posmatrac je subjekt, u renesansi, kasnije objekt. isto tako, odsustvo senki na freskama objasnjava se tadasnjm shvatanjem da predstavljanje senke nije politicki korektno, tj. da je senka odraz necastivog i sl. meni je to tumacenje blize nego da prihvatim da srednjevekovni slikari, prosto, nisu znali kako da objasne prostor...da skratim pricu, pontijak je na susednom topicu naveo neke okolnosti koje su prethodile pojavi dadaizma i readymadea kao njegovog izraza. one nisu beznacajne i ja bih se nadovezao na to, ali mislim da sustina nije u politickim turbulencijama, vec u npr. nicheovoj recenici "bog je mrtav", a i razvoju psihoanalize. tada se stvara prostor da se umetnici okrenu svetu oko sebe u svom najbanalnijem obliku i pocnu da se bave najobicnijim stvarima i da te stvari-pojmove redefinisu i od njih prave umetnicka dela. prisutna je jedna ekspanzija kolaza (mislim na kurta schwittersa) i asemblaza (kao 3d varijante istog). e sad, ni ja ne mogu biti iskljuciv i tvrditi da je u pisoaru prisutna likovnost, kada je i sam autor tvrdio da ju je svesno amputirao. prosto, gledam na to kao na neko granicno podrucje umetnosti (a mozda i prelazak granice?) gde je ideja u potpunosti prekrila realizaciju. disan je verovatno imao argumenrte za tako nesto, a, po meni, nekada je dekonstrukcija cin stvaranja. e sad, da li je taj princip obelezio citavu umetnost 20. veka? pa, ne znam, moze biti, ali ja pre mislim da je problem u hiperprodukciji i demokraticnosti citave price. da me neko ne shvati pogresno, prosto na to gledam kao i na pojavu digitalne tehnologije, vise mogucnosti za rad=vise mogucnosti za gresku. sve u svemu, tesko mi je da disana i pollocka stavim u isti kos, a kamoli da prihvatim da su se rukovodili istim nacelima u svom radu, tj. prodaji istog....
Uh ... jeste logican nastavak, ali moze da bude i logicna stranputica, zasto ne bi ostavio tu mogucnost? Okreni se oko sebe, pogledaj koliko je apstrakcije - zar da ti je izmisljaju neki slikari? Senke na zidu, ivice stola, tekstura platna naguzvana naborima ... zasto bi se neko dodatno bavio time?
pa sto da ne? ostavicu i tu mogucnost i to pre svega zbog mog, relativno kratkog, bavljenja slikarstvom i grafikom, tokom kog sam, ipak, primetio jedno revidiranje sopstvenih stavova spram figurativnog slikarstva i upravo, prihvatanje znacaja fakata kako si ih ti nazvao. ipak, bicu iskren 100%. trenutno su meni i pollock i mondrian daleko zabavnijji i uzbudljiviji od, ne znam, rjepina npr. :D zasto je tako? pa valjda je stvar licnih afiniteta, pollockove slike dozivljavam kao portret ljudske podsvesti, a uvek je veci izazov u haosu pronaci smisao. senke i nabori i sve te beznacajne konstante su mi jednako bitne. da me ne shvtais pogresno, meni je morandi sa svojim mrtvim prirodama, tu na istoj ravni. a vec sam napisao, meni je umetnost, neodvojiva od psihologije.sve u svemu, slepa ulica i kraj puta da, stranputica, zasad ne. mislim, i slepe ulice ulaze u urbanisticki plan, ne? :)posto smo vec otisli izvan topica i dekonstruisali ga :) , da te pitam ovde: sta mislis o nekim autorima 20. veka koje sam pomenuo u prvom postu, a koji su se drzali figuracije, konkretno hockney, freud, bacon?a mogao bi aion da baci jos kojeg gurskog, naravno, ako moderacija dozvoli :D Edited by McCabe
Link to comment
ok, mislim da je sustina naseg razmimoilazenja u sledecem: da li je, po tebi, dosetka, ili koncept sastavni deo umetnickog dela ili ne?po meni, jeste.
Tacno, tu je kljuc (mada koncept i dosetka nisu isto, koncept imas kod svakog kompletnog um. dela) - ja mislim da nije, jer ni na koji nacin se ne nadovezuje dotadasnju umetnicku praksu - ne menja se samo forma (expresionizam, impresionizam, renesansa, barok etc.) vec sustina - iz nekog razloga, umetnost se izmesta van umetnosti, i otkrivamo vrucu vodu: "ovo nije lula", ovo nije pisoar, krecemo u razbijanje figurativnog ulaskom u apstrakciju - kao da El Grekove ili Van Gogove slike nisu u sustini apstraktne - a cak i slike fotorealista (jos jedna krzljava stranputica) vriste od svoje apstraktne sustine - sve oko te apstrakcije je samo opticka varka, degradiranje. Od ove zadnje recenice su i krenuli apstraktni slikari, ne shvatajuci da ce svojom naopakom logikom slikarstvo degradirati jos vise.Jer, najveca dela ne komuniciraju svojom formom tipa: Devica Marija drzi u narucju malog Hrista - ne, ta slika komunicira finim dijagonalama, medjuodnosom masa, velika masa stiti manju, usmerene linije draperije ukazuju na vaznost te manje mase - da bi (eventualno) dosli do spoljasnje price o Madoni, Hristu i andjelcicima1_54_128353112_10c2a2b1dd.jpg1_54_128353112_10c2a2b1dd-1.jpgTesko da je Dostojevski provodio sate pred ovom slikom zbog andjelcica - cak i da je mislio da je tako, ono sto ga je privuklo je apstraktna arhitektura slike.edit: ovu pored koju sam upravo napravio neki Maliqi bi mirne duse izlozio u galeriji. Mada, ruku na srce, zaista je likovno zanimljivija od njegovog Jasharija.
npr. pomenuo si perspektivu. nije li u srednjem veku odsustvo perspektive bilo upravo odraz promisljanja same slike, a ne zanemarivanje likovnog elementa? ukratko, postoji tumacenje po kome freske i ikone imaju kontra perspektivu jer je ideja da posmatraca smesti unutar slike, a ne izvan, kao sto je to slucaj sa renesansnim slikarstvom. posmatrac je subjekt, u renesansi, kasnije objekt. isto tako, odsustvo senki na freskama objasnjava se tadasnjm shvatanjem da predstavljanje senke nije politicki korektno, tj. da je senka odraz necastivog i sl. meni je to tumacenje blize nego da prihvatim da srednjevekovni slikari, prosto, nisu znali kako da objasne prostor...
Mislim da je kamera opskura i, pre nje, slikarsko pomagalo sa koordinatnom mrezom od konca uticalo na "logicnije" predstavljanje prostora - sto je apsolutno nebitan "izum", ako se ne koristi u sklopu nekog umetnickog koncepta. Jer, kao sto obrnuta perspektiva coveka uvlaci u sliku, tako i linije realne perspektive mogu, kao strele, da ukazuju na bitan deo kompozicije.
da skratim pricu, pontijak je na susednom topicu naveo neke okolnosti koje su prethodile pojavi dadaizma i readymadea kao njegovog izraza. one nisu beznacajne i ja bih se nadovezao na to, ali mislim da sustina nije u politickim turbulencijama, vec u npr. nicheovoj recenici "bog je mrtav", a i razvoju psihoanalize. tada se stvara prostor da se umetnici okrenu svetu oko sebe u svom najbanalnijem obliku i pocnu da se bave najobicnijim stvarima i da te stvari-pojmove redefinisu i od njih prave umetnicka dela. prisutna je jedna ekspanzija kolaza (mislim na kurta schwittersa) i asemblaza (kao 3d varijante istog).
Ma ja to ne sporim - aktivnosti idu svojim tokom, novo vreme mora da ima nove odgovore - upravo i tvrdim da je umetnost u jednom svom segmentu iskoracila iz sebe jer je tako bilo logicno, novo vreme i novi covek su to trazili od nje - ali i dodajem da je iskoracivanjem iz sebe prestala da bude umetnost.
e sad, ni ja ne mogu biti iskljuciv i tvrditi da je u pisoaru prisutna likovnost, kada je i sam autor tvrdio da ju je svesno amputirao. prosto, gledam na to kao na neko granicno podrucje umetnosti (a mozda i prelazak granice?) gde je ideja u potpunosti prekrila realizaciju.
Upravo. I tu su pronasli svoju sansu svi oni koji nemaju umetnickog talenta, ali su zato dobri u advertajzingu. Nebo je granica.
e sad, da li je taj princip obelezio citavu umetnost 20. veka?
Naravno da nije - umetnicki dinosaurus Pikaso ("posle Altamire sve je dekadencija") nije mnogo koketirao sa konceptom. Da ne govorim o opstem procvatu talenta sirom sveta - gde je bolji standard dozvolio svakome ko je talentovan da se bavi umetnikim radom. Mada, kao sto si i sam rekao, u hiperprodukciji ima i puno kukolja.
sve u svemu, slepa ulica i kraj puta da, stranputica, zasad ne. mislim, i slepe ulice ulaze u urbanisticki plan, ne? :)
Haha, pa naravno da ulaze, ali se u planu za njih ne tvrdi da su magistrale.Pomenuo si Morandija - on je matematicar u slikarstvu,morandi-giorgio-natura-morta-ii-2801772.jpgsvaka njegova slika je (kao kod Rubljova) jednacina. Ali, daleko je to od apstrakcije, u njegovom radu ima supstance koliko i u slikarstvu npr. Sezana.
posto smo vec otisli izvan topica i dekonstruisali ga :) , da te pitam ovde: sta mislis o nekim autorima 20. veka koje sam pomenuo u prvom postu, a koji su se drzali figuracije, konkretno hockney, freud, bacon?a mogao bi aion da baci jos kojeg gurskog, naravno, ako moderacija dozvoli :D
Nismo otisli van topika bas sasvim, mislim da je pocetna prica posredno povezana sa ovom.Bekon mi je ovde hajlajt - Freud je takodje interesantan, a Hokni vec nije po mom ukusu:). Ovo je, naravno, licni sud Edited by CowBoy
Link to comment

fotograferus fotoshopikus je trebalo da ne zamagli i drugi crveni rog, onaj na djevicinoj aljini :P

1_54_128353112_10c2a2b1dd.jpg1_54_128353112_10c2a2b1dd-1.jpgTesko da je Dostojevski provodio sate pred ovom slikom zbog andjelcica - cak i da je mislio da je tako, ono sto ga je privuklo je apstraktna arhitektura slike.
Link to comment
nisam siguran da li ovo retrogradno, anticivilizacijsko, nehumano shvatanje pojma 'drustva' treba da shvatim kao protivargument ? pobogu, pa da bi cak i to i takvo 'uze drustvo' koliko toliko funkcionisalno i napredovalo od antickih vremena pa sve do pada Bastilje - trebao mu je oslonac, najnizi, obespravljeni sloj, nazovi ga kako hoces: robovima, kmetovima ili shudrom.
ne, nisam davala vrednosni sud, samo sam konstatovala da je javno artikulisano društvo u ono vreme podrazumevalo znatno uži opseg
naravno, to jeste pravilno opisan odnos umetnosti i politike - no to ne menja cinjenicu da se u evropskoj umetnickoj i drustveno-politickoj tradiciji za takve slobode upravo trebalo boriti, a da najcesce nisu bile ups for grabs.
sklona sam naivnom uverenju da se promene prvo dešavaju u teoriji, pa tek onda na terenu, u umetnosti ili politici
sve to sto si navela, iz perspektive nove umetnosti danas nisu relevantna dela. to jeste deo umetnickog nasledja. ali nije isti pogled na umetnost epohe 50, 300 i 500 godina po okoncanju epohe, pobogu ! ti pricas o njima kao o velikim umetnicima iz perspektive od pre 100 godina, pricas ono sto bi pricali tvoj otac ili deda o umetnosti
ne, davala sam primere onih dela oko čije vrednosti postoji opšti konsenzus, upravo da bih naglasila različitost konteksta/pogleda/perspektive u kojima su nastajala. pojednostavljeno, rekla sam da je svanulo, a ti mi savetuješ da upalim svetlo. suvišno
dobro de ajd sad, use your imagination. siguran sam da u 'strucnoj literaturi' postoji makar jos 5 konotacija objektivizma pored ovog koji si navela [samo si ti igrom slucaja upoznata sa filozofskom]. ne pristajem na takav terminoloski monopolizam/hijacking kako u nekim ozbiljnijim prilikama, tako ni na webforumima [cak je ovde to malcice apsurdno, zar ne?]. sto naravno nikako ne znaci da nisam ozbiljan -> samo trazim minimum slobode u svom izrazavanju. zamisli samo kako bi nas neki istoricar umetnosti iskidao za sve ovo pojmovno razmahivanje na ovom threadu.
važi, ali ako sloboda izražavanja podrazumeva ležeran odnos prema pojmovima, ubrzo ćemo se naći u nemogućoj situaciji. recimo, tvoja sledeća replika bi mogla da glasi, pa kad si rekla da je svanulo, mislio sam da hoćeš da kažeš da je mrak. no go.nije monopol, samo osnovni okvir za razumevanjeali, objektivizam/objektivno, kakogod - tanak led u 20. veku, that was my point
ovo nije pisoar, krecemo u razbijanje figurativnog ulaskom u apstrakciju - kao da El Grekove ili Van Gogove slike nisu u sustini apstraktne - a cak i slike fotorealista (jos jedna krzljava stranputica) vriste od svoje apstraktne sustine - sve oko te apstrakcije je samo opticka varka, degradiranje. Od ove zadnje recenice su i krenuli apstraktni slikari, ne shvatajuci da ce svojom naopakom logikom slikarstvo degradirati jos vise.
pa ne znam baš da li je ?ovo nije pisoar? smisao fontane, i kako je to r. mutt razbio formu ulaskom u apstrakciju? apstraktno slikarstvo je apstraktno upravo po realizaciji ovog primera koji si dao, ispituje odnose i oblike bez obzira na sadržaj, a sadržaj je starima bio veoma bitan, zato nisu apstraktni i nikad neće ni biti, štagod ti se učinilouvek ću se složiti da u umetnosti ima dobrih i loših, uspešnih i besmislenih. ali nikad i nikako nema naopake logike i stranputica. jer ne postoji jedna logika i jedan put
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...