Jump to content
IGNORED

Istorija: 2 svetski rat u Jugoslaviji


nesha taxista

Recommended Posts

A što znači i prije Aćimovića i Nedića koga neki  dovode u vezi sa stradanjem Jevreja u Srbiji.

 

Pa pazi, bilo je progona Jevreja jos i u srednjem veku a sto znaci i pre Hitlera koga neki dovode u vezi sa stradanjem Jevreja u Evropi. Ali samo bi zlonameran debil pokusao iz toga da iskonstruise da to znaci da Hitler sa stradanjem Jevreja nema nista.

 

Kako te nije sramota!

Edited by Radoye
Link to comment

Čedomir Antić


Mislim da je reč o relativizaciji koja je tako zgodno, istovremeno neophodna trima danas vrlo uticajnim političkim snagama Tokom proteklih decenija mnogo se govorilo i pisalo o fašističkom nasleđu u Srbiji. Još od vremena realnog socijalizma Nezavisna Država Hrvatska i okupirana Srbija predstavljani su kao državne pojave istog karaktera i kapaciteta. Posle nabrajanja satelitskih država sila Osovine i užasa holokausta kome su doprinele, odnedavno obavezno sledi i podatak o tome kako je Srbija 1942. označena kao zemlja u kojoj više nema Jevreja. Jedan od vođa nevladinog sektora u Hrvatskoj u emisiji RTS-a je izjavio da četnički pokret vidi kao fašističku organizaciju. U Srbiji slavljeni nemački povesničar poglavlje o diktaturi kralja Aleksandra naslovio je sa „jedan kralj, jedan narod, jedna država”, dakle Jugoslavija je imala svog (srpskog) firera nekoliko godina pre nego što je nemački narod izabrao sopstvenog. U inače veoma dobroj knjizi o Drugom svetskom ratu na prostoru zapadnog Balkana, britanski istoričar se unosi u procene koliko je vlada Milana Nedića doprinela holokaustu. Zaključio je, na osnovu netačnih podataka, da je okupaciona vlast skrivila negde 20 odsto žrtava holokausta u Srbiji. U uglednom pariskom dnevniku jedna intelektualka pisala je pre nekoliko godina o potcenjivanju uloge Srbije u fašističkom svetu budući da je ona zloglasna po dva, a Hrvatska (samo?) po jednom koncentracionom logoru. U priručniku za nastavnike koji bi, prema mišljenju pojedinih naših intelektualca, Srbija trebalo da prihvati pre svih kako bi se umirio region Balkana, veliki prostor dat je propagandnom plakatu u kome je pripadnik Srpske državne straže predstavljen kako se sa ostalim saveznicima Osovine bori protiv boljševizma na frontu. Zašto je dokazivanje snage fašizma i uloge srpskog naroda u holokaustu toliko politički važno? Zašto je danas tako bitna razlika između pokolja koji sprovede neki od zapovednika savezničke gerile ili istog tog masakra koji bi upravo taj izvršio kao kolaboracionista? Mislim da je reč o relativizaciji koja je tako zgodno istovremeno neophodna trima danas vrlo uticajnim političkim snagama. Prvo, nacionalizmi susednih naroda, koji su u Drugom svetskom ratu većinom sarađivali sa Osovinom i sproveli genocid nad srpskim narodom, nastoje ne samo da fašizacijom Srbije uspostave ravnotežu već i da objasne korene srpske krivice u ratovima iz devedesetih. Ta krivica bi na taj način postala neupitan deo „zločinačke vertikale”. Za razliku od NDH, Mađarske, Rumunije, Bugarske i Albanije, Srbija i Grčka bile su okupirane teritorije. Nedićeve oružane formacije bile su višestruko malobrojnije i neuporedivo slabije naoružane od recimo vojnih snaga NDH. Zločini četničkih snaga nad drugim narodima neuporedivi su po opsegu ne samo sa ustaškim genocidom nad srpskim narodom već su u tom odnosu manji nego zločini hrvatskih i muslimanskih snaga prema srpskom narodu iz nedavnog rata. Konačno, licemerno je optuživati Nedićevu vlast za Sajmište, logor koji se nalazio na teritoriji NDH, koji su u celini vodili Nemci. Drugo, interes velikog dela političke, ekonomske i kulturne elite u Srbiji, poteklog iz rukovodstva komunističke Srbije i Jugoslavije, nalaže temeljnu fašizaciju drugih strana u ratu. Pošto je ideološki i socijalni koncept njihovih političkih predaka u potpunosti propao, komunistički režim moguće je objasniti samo kao nužno zlo. U tom slučaju, logično je: da žrtva terorističke zavere iza koje su stajali Musolinijeva Italija i Hitlerova Nemačka – kralj Aleksandar postane „monarho-fašista”; da najveći srpski istoričar i pravni pisac, koji je rat proveo u prognanoj vladi u savezničkom Londonu, bude kolaboracionista; da ministar u istoj vladi do juna 1944. godine postane čisti fašista; da holokaust postane srpska krivica pošto, reče jedna beogradska profesorka, na ulicama Beograda nisu organizovane demonstracije kako bi isti bio sprečen! Treće, i svakako ne i najmanje važno, tu su i države koje su vodile savezničku koaliciju u Drugom svetskom ratu. Prihvatiti istinu o stanju u Srbiji tokom Drugog svetskog rata, o antifašističkoj prirodi Jugoslovenske vojske u otadžbini, o činjenici da je Nedićev režim sličan okupacionom režimu u Grčkoj, a ne satelitskim režimima u NDH i „Velikoj Albaniji”, nametnulo bi pitanje krivice saveznika. I odgovornosti velikih sila za sudbinu srpskog naroda posle 1945. a posebno njihove uloge u izbijanju ratova iz devedesetih godina u kojima su bile u savezu nacionalizama koji su oduzimali prava srpskom narodu. Konačno, ako nije bio fašistički, možda bi četnički pokret teoretski i sâm u slučaju drugačijeg ishoda rata imao opravdanje da u nekim slučajevima primeni ono jako sumnjivo i duboko nečovečno pravo koje je za progon dvanaest miliona Nemaca iz Istočne Evrope pružila Konferencija u Potsdamu?

Edited by Josip Broz 1980
Link to comment
  • 4 months later...

Citat iz clanka objavljenog na sajtu Gradjanin.rs:
 

Tridesetak američkih aviona obasipa bombama i mitraljezima sovjetsku kolonu, kao i građane u centru tek oslobođenog Niša, koji je proslavljao Oktobarsku revoluciju. Gnevni zbog pogibije ljudi, među kojima je bio i jedan gneral, Sovjeti uzleću sa nekoliko aviona, i obaraju eskadrilu napadača.. To nije bio hladnoratovski scenarij kao povod za treći svetski rat, već istinit događaj pre nešto više od pola veka. Bila je to posledica nedovoljne koordinacije saveznika pred konačno oslobođenje Srbije u Drugom svetskom ratu.


Ali, to je i samo jedan od prizora iz knjige „Vazdušna bombardovanja Niša u Drugom svetskom ratu“ Dragoljuba Ž. Mirčetića.

 

 

Ja prvi put cujem za ovo. Da li se nesto slicno stvarno odigralo ili je autor ljubitelj masnije zaprske?

Link to comment

ovo u najboljoj tradiciji propagande iz 90ih, toliko je kretenski da ne znam kakav komentar moze da se napise :lolol:

 

zli amerikanci po obicaju bombarduju nas srbe a pored njih i bracu sovjete ruse ali hrabri sovjetski ruski piloti uzlecu (odakle uzlecu, sa kog vojnog aerodroma?) i sa nekoliko aviona obaraju celu zlikovacku americku eskadrilu. uau.

Link to comment

Htedoh da napisem da lici na propagandni film iz sovjetske B produkcije (koji nije emitovan), al ajd nisam nikakav poznavalac vazdusnih akcija u II sv. ratu, pa sam se suzdrzao. 

Link to comment

Bio je sukob izmedju americkih i sovjetskih aviona u okolini Nisa 1944, postoji i spomenik poginulim pilotima u njemu, ali se nije odigrao ovako kako je opisano gore.

 

Pisem po secanju, nemam vremena sada da trazim konkretne podatke, ali desilo se otprilike ovako - americki P-38 su poleteli iz Italije sa zadatkom da napadnu nemacku kolonu koja se preko Srbije povlacila iz Grcke. Zbog navigacione greske oni prebacuju jedno stotinak kilometara i udaraju sojetsku kolonu koja je isla paralelno nemackoj koloni prema severu. U napadu gine i sovjetski general. Sovjeti dizu Jakove sa niskog aerodroma i dolazi do bitke u kojoj (valjda) stradaju 2 sovjetska pilota i 4 amerikanca, pre nego sto obe strane shvataju nesporazum i svaki odlazi na svoju stranu.

 

Ovo je samo jedan od nekoliko slicnih primera tokom zavrsnih operacija u ratu, bilo je jos vazdusnih sukoba izmedju zapadnih Saveznika i Sovjeta, narocito iznad Nemacke.

Link to comment

Hvala, Radoye. Posto si pomenuo spomenik, malo sam progooglao naokolo:

 

Niš: Spomenik sovjetskim vojnicima
Izvor: Tanjug

Niš -- Ispred Logora na Crvenom krstu u Nišu počela je izgradnja spomen obeležja sovjetskim vojnicima poginulim u savezničkom bombardovanju, 7. novembra 1944. godine.

U bombardovanju savezničkih američkih aviona na kolonu sovjetskih vojnika poginula su 23 pripadnika sovjetske armije. Sovjetski vojnici pružili su otpor i sa niškog aerodroma uzleteli su sovjetski avioni. U sukobu su poginula dva sovjetska pilota.

Spomen tablu, na mestu gde će biti postavljen spomenik, otkrio je učesnik NOB-a i predsednik Gradskog odbora Saveza boraca u Nišu Miodrag Tričković. Spomenik će biti otkriven 9. maja 2015. godine.

Otkrivanju spomen table prisustvovala je delegacija Srpsko-ruskog humanitarnog centra koju je predvodio Viktor Viktorovič Safjanov.

Safjanov je rekao da oslobodilačke tradicije dva bratska naroda treba da nastave mlade generacije i "da se neće dozvoliti rat i fašizam u naše vreme".

On je zahvalio Nišu što čuva uspomenu na poginule sovjetske vojnike u oslobođenju zemlje. Kad se neko žrtvuje za drugi narod i drugu zemlju nema uzvišenije žrtve od te, rekao je zamenik gradonačelnika Niša Ljubivoje Slavković.

On je dodao da se ne može sakriti ponos i tuga, ponos zbog žrtvovanja bratskog naroda za oslobođenje naše zemlje i Niša", a tuga što su položili živote na samom pragu slobode.

Piloti sovjetske armije Krivonogi Petrovič i potporučnik Šipulja Mitrofanovič poginuli su u tim sukobima i sahranjeni su na Crvenom krstu, a njihovi zemni ostaci preneti su 1966. godine na groblje crvenoarmejcima koje se nalazi u Jagodini. U knjizi niškog istoričara i publiciste Dragoljuba Ž. Mirčetića "Vazdušna bombardovanja Niša u Drugom svetskom ratu 1941 - 1944", uz citiranje memoara stranih autora, domaće i strane istorijske građe, kao i svedoka tih događaja, iznosi se dilema o tom događaju u naslovu "Zabuna ili namera".

 

Nadjoh i clanak Obračun Rusa i Amerikanaca iznad Niša (Vecernje Novosti valjda ne linkujemo) gde se pored ovog dole moze procitati jos dosta toga (teorije o namernom napadu na Sovjete, tajna misija "Rendzer", sta o sukobu kaze sin poginulog generala...itd...), pa koga interesuje moze da potrazi.

 

AKTUELNA potraga Ministarstva odbrane SAD za američkim pilotima nestalim u akciji iznad Srbije krajem Drugog svetskog rata podsetila je na zataškanu istinu o pogibiji generala Crvene armije Grigorija Petroviča Kotova, komandanta Šestog gardijskog streljačkog korpusa. Njega je ubila "prijateljska vatra" iz američkih "lajtninga" koji su napali rusku vojnu kolonu 7. novembra 1944. nedaleko od Ražnja.

 

Ruski avioni su uzvratili i u vazdušnom sukobu saveznika je oboreno po nekoliko letelica s obe strane. General Vilson, glavnokomandujući savezničkih snaga na Mediteranu, posle incidenta je morao da odleti u Sofiju i lično se izvini maršalu Tolbuhinu, komandantu Trećeg ukrajinskog fronta.

Zvanični američki izvori i danas navode da su piloti pogrešili u navigaciji, pa su umesto nemačke kolone Grupe armija E u klisuri Ibra, napali crvenoarmejsku kolonu u dolini Morave. Međutim, izveštaji istrage Crvene armije iz 1944. pokazuju da Rusi u to objašnjenje nisu verovali. Svedok bitke, ruski pilot Boris Smirnov, u memoarima otkriva da je u olupini američkog aviona pronađena mapa na kojoj je grad Niš označen kao pravi cilj napada.

 

Edited by Nesh
Link to comment
  • 1 month later...

Ne, šira i duža saradnja je u pitanju, iako je posleratna istoriografija to više volela da naziva - razmena zarobljenika.

S obzirom na spominjanje Vilibalda Nemečeka i Pisarovine, radi se o zajedničkim aktivnostima u periodu od februara 1944 pa do pocetka 1945.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...