Jump to content
IGNORED

Brza hrana - meso


yolo

Recommended Posts

DobroIdem na licino mesto da proverim čim stignem. Nekako mi nije s nogu, pa nisam bio tamo još od otvaranja pre 5-6 godina.Evo u spojleru tekstić iz Danasa da pročita koga ne mrzi. Ovo u BG fensi pekaricama jednostavno ne prave.

Do Soluna sto somunaterazije_3.jpg Novi Pazar - Od Pazara do Soluna sto somuna. Tako se nekada davno, kad su se u ovom gradu ukrstali trgovacki putevi, merilo vreme za koje moze da se predje put do Soluna. Na dugackoj trgovackoj dzadi, koja je pomalo kacila i carsku, od Novog Pazara do Soluna - pojede se stotinu somuna. Somun je vrsta hleba koja se tradicionalno proizvodi u novopazarskim pekarama. Poseban miris i ukus imaju hleb i peciva koji se "vade" iz pekara u kojima se za podlaganje peci koriste drva. Ranom zorom, radnim i neradnim danima, praznicima siri se miris okruglog res i obicnog pecenog hleba, somuna, simita, velikih i malih pitica (lepinja), kifli i cahija. Miris taze ispecenog hleba koji se siri iz starih pekara za Novopazarce je obavezan jutarnji miris, za putnika namernika izazov kojem ne moze da se odoli. Stare pekare su na svojim mestima i po vise od sest decenija, u njima su sada druge, trece i cetvrte generacije starih majstora. Pored naziva na cenovnicima uredno su poredjana majstorska pisma predaka i potomaka. Stariji hleb kupuju "na pekaru" "nadgrad", u Bukresu, Cukovcu, kod Avdije, Curkica, kod Zahita ili Rasima. Srednja generacija hleb kupuje u pekari kod potomaka starih pekara na istim ovim mestima. Za mladje Novopazarce pekare se dele po naseljima ili imenima sadasnjih vlasnika. Nekad bese Avdijina pekara sad je Beskova, Rasimova pekara bila je Sinanova sada je Dzemkova i Reskova ili jos jednostavnije, pekara na Hendeku i bas tako joj pise u nazivu "Pekara Hendek". Stari majstori su za svoju "nauku" dobijali majstorsko pismo. Njihovi potomci su prvo izucavali neke druge skole, "zlu ne trebala drzavna sluzba", a tek potom su izucavali pekarski majstorluk. Kad je u pitanju pekarsko obrazovanje, u secanjima starijih stanovnika ovog grada jos zivi prica o cuvenom majstoru Rafu i njegovom polaganju drzavnog ispita odmah posle Drugog svetskog rata. Majstor Rafo pred novom narodnom vlascu trebalo je da prica o narodnom ustavu. Duboko se zamislio stari majstor pa ispitivacima rece da su on i njegov ortak "mesili i vadili hlebove, somune i simite, ali taj ustav nit su mesili nit su vadili". Lako mogu da se prebroje stare pekare koje uspesno drze trku sa novom tehnologijom. Gase se samo na nekoliko dana kada se radi najneophodniji remont. Sve su pod zastitom drzave - sazidane od cerpica ili kamena, pokrivene ceramidom. Najvise ih ima u Staroj carsiji smestenoj na nekadasnjoj carskoj dzadi. Ispred pekara nekada su bila "tovarna drva" doterana na konjicima iz okolnih sela. Sada su se stare pekare "modernizovale", pa se koriste "drva na metrazu" (kupuju se po kubnom metru). Tajna ukusnog hleba skrivena je u "maji" (majstorluku), a to se uci od predaka, jer treba nauciti da se hleb pravi i bez kvasca - "zdrava hrana sto posto". - Stari nacin mesenja hleba zadrzali su "cistokrvni Pazarci", a oni su i nase stalne musterije - kaze Besim Kolasinac, vlasnik pekare "Besko" u Staroj carsiji. On je druga generacija cuvenog pekarskog majstora Avdije cija se radnja na istom mestu nalazi od 1941. godine. On se najpre spremio za cinovnicko zanimanje. Zavrsio je Upravnu skolu, a onda i pekarski zanat. Njegov sin je zavrsio gimnaziju, upisao fakultet, ali pored oca uci i pekarski zanat, da se tradicija ne prekine. - Nekada smo maju pravili od ?melja (hmelja). Susilo se i kuvalo i od te vode pravili smo testo - otkriva samo delic tajne Besim koji je u pekarskoj karijeri prosao i period raznosaca pisermi. Piserma je posebna delatnost starih pekara. U velikim pecnicama peku se pite, mantije, jagnjad, krckaju djuvec I, "prste da polizes", baklave. . . Sve to uz simbolicnu naknadu. Tako se baklave i jaganjci peku po ceni od 300, a djuvec od 100 do 150 dinara. Stare pekare ovo rade kao dodatni posao, a samo jednoj je to stalni posao. Nekada su domacice u svojim kucama mesile hlebove, a onda ih slale u pekare na pecenje. Pekarski segrti su tada na dugim daskama raznosili piserme po kucama uz nadoknadu od jednog perpera. Svaka domacica je dobijala svoj hleb koji je bio obelezen kockom secera na sredini, drvcetom sa grane ili metle, a one pismenije stavljale su svoje inicijale. Trajalo je dugo i svima je bilo lepo. Ostala su samo secanja i tradicija malobrojnih pekarskih porodica "cistokrvnih Pazaraca". U Novom Pazaru rano ustaju osnovci i pekari. Prvi da izuce skole u prenatrpanim klupama i budu bolji od roditelja, a ovi drugi da u tri sata potpale peci i koji sat kasnije "povade lebove i pitice". Hleb ima nepromenjen miris, ali na ulicama u to vreme nema radnicke klase koja se u pauzama krepila svezim piticama koje su dobro ususkane u "cahate" drzale toplotu. Svi se sa setom secaju tog vremena, iako se u pomesanim mirisima pitica i cevapa nista nije promenilo. Kvalitet i tradicija ne daju se novom vremenu.

Link to comment

naravno. normalno da se u beogradskim fensi pekarama ne peku sarajevski, novopazarski ili ciji vec somuni. u beogradskim fensi pekarama se ne peku ikakvi somuni. jer se to verovatno slabo kupuje. ali se u beogradskim starim pekarama peku sasvim dobri somuni. svakako bolji od 3 dana starog sarajevskog. kad taj tip pocne avionom da dobija taj leba iz sarajeva, tek cu onda poverovati u suverenu nadmoc sarajevskih pekara.

Link to comment
naravno. normalno da se u beogradskim fensi pekarama ne peku sarajevski, novopazarski ili ciji vec somuni. u beogradskim fensi pekarama se ne peku ikakvi somuni. jer se to verovatno slabo kupuje. ali se u beogradskim starim pekarama peku sasvim dobri somuni. svakako bolji od 3 dana starog sarajevskog. kad taj tip pocne avionom da dobija taj leba iz sarajeva, tek cu onda poverovati u suverenu nadmoc sarajevskih pekara.
antiglobalisto... <_<
Link to comment

Ne znam dali je neko preporučio Banjalučki ćevap iz Kneza Miloša, pored zgrade JRBa. Sjajni su. Nemaju nikakve veze sa ostalim Banjalućkim ćevapima. Tu veliku istinu sam saznao danas posto sam bio zapanjen odvratnošću BĆa iz Nemanjine. Minusi su im mali lokal i slab izbor priloga. Plusevi su higijena, pristojna cijena (120 din za pola somuna) i ukus.I da, izbjegavajte BĆ u Nemanjinoj. Odvratni su.

Link to comment
daj,daj..., sta si se stis'o... :) za neupucene, cim se iz Marsala Tolbuhina skrene u Sime Milosevica (skretanje iza Oraca)..., lokal je u novoj zgradi za desne strane...
ponovo radi mara :wub: vidim u mom novom komshiluku mnogo razloga za nekuvanje :D
Link to comment
  • 4 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...