Jump to content
IGNORED

Trčanje


Pixie

Recommended Posts

54 minutes ago, goofs said:

Kakvoj lutriji, o cemu vi to?!

 

Na berlinski maraton se automataki upada jedino ako imas bas brzo vreme (za moju grupu, zene izmedju 18 i 44 godine, je to ispod 3 sata), ili valjda ako ucestvujes preko nekog sponzora, a mi obicni smrtnici mozemo da dobijemo mesto samo ako nas izvuku na lutriji. Berlin je previse popularan, ima previse prijavljenih i ne mogu svi da dobiju mesto, tako da se izvlaci na lutriji. 

Link to comment
28 minutes ago, Tolaa said:

 

Na berlinski maraton se automataki upada jedino ako imas bas brzo vreme (za moju grupu, zene izmedju 18 i 44 godine, je to ispod 3 sata), ili valjda ako ucestvujes preko nekog sponzora, a mi obicni smrtnici mozemo da dobijemo mesto samo ako nas izvuku na lutriji. Berlin je previse popularan, ima previse prijavljenih i ne mogu svi da dobiju mesto, tako da se izvlaci na lutriji. 

 

Au, svaka cast, nisam znao za to. Nek vam je sa srecom onda :thumbsup:

Link to comment
  • 2 weeks later...

Zavrsen je maraton u Ljubljani, koji je ujedno i moja poslednje trka u ovoj kalendarskoj godini. To nije rezultatski bio moj najbolji maraton do sada, ali je vredno iskustvo iz koga se nadam da cu nauciti sto vise.

 

Neka retrospektiva dogadjaja pocinje u februaru sa trkom na Malti, gde sam ostvario svoj najbolji rezultat do sada. Nazalost dobru formu od tada nisam preneo u ostatak godine. Traziti izgovore zbog cega je se desilo sta je se desilo nema svrhe, realnost je da sam bio lenj i spavao na lovorikama, a tek deset mesta iza su posao i neke turbulentne promene u zivotu koje su dovele do toga da sam manje trenirao. Nakon tog maratona usledile su trejl trke na Kozari (39km), a zatim i neuspesan pokusaj ultra maratona na Staroj Planini (107km ako se uopste dobro secam), gde sam odustao zbog povrede. Plan je i pre toga bio da se odrade dva klasicna maratona i dva trejla u 2018-oj pa je kalendarski 28.oktobar i Ljubljana savrseno legla. 

 

Ambiciozno sam krenuo u program priprema za istrcavanje maratona ispod 3:30, a samo par nedelja kasnije shvatio sam da je zalogaj ipak prevelik. Pad forme, brzine i izdrzljivosti u odnosu na pocetak godine bio je evidentan. Poceo sam da prilagodjavam brzine nekom realnijem rezultatu i pokusao da uskladim treninge sa poslom i zivotom. Nije bas islo. Nedelje su letele, trka je se priblizavala, a ja sam sebi delovao daleko od potrebne forme. U Sloveniju sam na kraju krenuo sa planom da pokusam da istcim trku za 3:35 ili da propadnem i samo je zavrsim. 

 

O trci u Ljubljani sam cuo dosta lepih prica i ljudi nimalo nisu preterivali. Organizacija, podrska grada i stanovnistva su nesto odakle bi Beograd imao puno da nauci. Jedino sto je kvarilo uzitak je bila kisa. Pljusak je bio konstantan, sa izuzetkom od nekih pola sata suvog perioda, lilo je kao iz kabla. Trka je ogromna, zajedno startuju i maratonci i polumaratonci. Postoji pokusaj stavljanja ljudi u vremenske blokove, ali nisam primetio da se nesto preterano postuje. Ipak zbog sirokih ulica guzve nema i ja sam odmah na startu uspeo da uhvatim korektan ritam. Prve kilometre sam trcao od 5:05 do 5:09. Prosla je desetka i dve okrepe, a ja sam bio na dobrom putu. Nastavio sam da vrtim ista vremena i 21k sam prosao 1:47h. Telo je delovalo dobro, disanje jos bolje. Sve vreme sam se preispitivao kako se osecam i da li cu uspeti da odrzim ritam. Negde oko 25og kilometra poceo sam da osecam prve lose znake, onaj gadan osecaj umora koji cini da se misici nogu skamene. Trcao sam sa nekim Sarajlijom koga sam usput pokupio na stazi pa smo se drzali zajedno da nam bude lakse. 28 i 29 km ja dosta usporavam, na 5:30 pace, a Bosanac Davor nastavlja dalje.

 

Prva jaka kriza me hvata posle 30og kilometra. Everyone has a plan, 'till they get punched in the mouth, sto bi rekao Tajson. Ja sam moj upravo morao da otpisem i pocela je borba samo da prezivim na stazi. Promenio sam ekran na satu da prikazuje samo distancu i vise nisam gledao vremena. Znao sam da sam jako spor, bio sam sam i neprekidna hladna kisa je ucinila da se osecam jos bednije, ako je to ikako bilo moguce. Taj deo staze je bio neki ekvivalent Tosinom bunaru i blokovima i znao sam da moram da se vratim do grada gde ce mi biti lakse. Ipak pored staze je i dalje bilo ljudi povremeno i njihova podrska me je gurala napred. Hteo sam da stanem u jednom trenutku, ali sam naisao na orkestar od nekih 30 ljudi koji su stajali sakriveni od kise na pumpi i svirali. Bilo me je sramota da me vide da se predajem pa sam nastavio dalje. Nisam neki vernik, dugo godina se deklarisem kao ateista, ali sam u tim trenucima molio koga god gore ima da me ne uhvate grcevi i da se dovucem do cilja. Poceo sam da ulazim u grad 39, 40, 41km. Znao sam da je to to, zavrsicu trku. Na cilju me je cekala Milica, devojka koju sam upoznao na trci na Malti, a sledece godine 19og oktobra bice i moja supruga. Zbog nje sam uspeo da izvucem i polu sprint u poslednjih 300 metara, prolazno vreme je bilo tanko, pa da barem zavrsim sa stilom. Na kraju 3:48:10, 5:30 minuta losije od personal best, ali idemo dalje. Sledeca stanica je najverovatnije posle dve godine pauze april i Beograd. 

 

IMG_1528.jpg

wet and miserable

Edited by Aleksandar88
Link to comment

Odvaja se njihova staza negde na dvadesetom kilometru, a zavrsavamo svi na istom mestu. Nego sam ja po oznakama pored puta i na satu video da sam presao pola :).

 

RurJrS4.jpg

 

Ovu sliku sam hteo da okacim gore uz "wet and miserable" komentar, ali je edit istekao. Odlicno opisuje kako je izgledala trka i kako sam se osecao.

Edited by Aleksandar88
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...