Jump to content
IGNORED

Ratno vazduhoplovstvo Srbije


Muwan

Recommended Posts

Supergaleb je u operativnu upotrebu uveden još u prvoj polovini 80-ih. Soko je prestao sa radom 1992. godine (do tog trenutka vojsci je isporučeno oko 90 Supergalebova) tako da smo u sastavu imali neke G-4 koji su bili proizvedeni 90-te ili 91-ve, a isto tako i neke starije. Avion na kojem je leteo major Kanas bio je 1989. godište, s tim da je bio u potpunosti remontovan i sa resursom produženim do 2015. godine ili tako nešto.Sad, koliko su nam tačno stari Supergalebovi koje danas koristimo, nije mi poznato. Nekoliko ih je oboreno iznad Hrvatske, a pravi masakr su doživeli 1999. godine kada je NATO uništio više od 20 komada na zemlji, na aerodromu Golubovci. Posle toga nam je ostalo oko 30 operativnih, sada ako se ne varam imamo još desetak.
Soko je otvorio predstavnistvo ovdje (fr) 86' tako da je taj galeb tek kasnije bio napravljen. Sto se tice firme znam kada i kako se sve dogadjalo te 92' i to je jedna zalnosna ratna prica za sve radnike i inzenjere koji su tamo radili.Inace galeb je odlican skolski avion. Projektovan je u Zarkovu na osnovu podataka dobijenih od galeba 2 i galeba 3. Ovaj zadnji je jedini avion projektovan u Mostaru (sto se nije bas svidjelo ovima iz Zarkova). Uzeli su trup galeba 2 i krila jastreba (ili obrnuto ne sjecam se vise) i napravili prototip koji se zvao G3.Malo je poznato da je Galeb 2 bio prodat Nigeriji i to je bio pozamasan ugovor. Ugovor je potpisan u Lagosu i to se dosta slavilo. Sedam dana kasnije desio se drzavni udar i ugovor je propao. Nigerija je kasnije kupila ceske avione (koji su slicni galebu pa sam se malo zabuinio kada sam ih vidio na aerodromu u Kano). Edited by borris_
Link to comment
Dobro, onda da se držimo onoga što je rečeno.Tvoja početna primedba je glasila: "Slava mu. Poginuo je uvežbavajući patkometrijsku paradu svoje zemlje."Moje mišljenje je za drugom rečenicom jednostavno nije bilo potrebe. Ja sam prethodno hteo samo da odam počast najboljem srpskom pilotu, bez da razvijam diskusiju u ovom ili onom smeru. Razlog je jednostavan: major Kanas nije juče počeo da se bavi akrobatskim letenjem na vojnim avionima. Taj čovek je još krajem 80-ih bio član "Letećih zvezda", čuvene akro-grupe ratnog vazduhoplovstva SFRJ. U to vreme JNA nikome nije morala bilo šta da pokazuje i dokazuje, pa je ipak imala svoju akrobatsku grupu i aeromitinge. Kanas je tokom ratova obavljao borbene letove za svoju zemlju a posle istih je nastavio sa akrobatskim letenjem. Pri tome je bio opitni pilot, a to ti je najrizičnija moguća profesija u vazduhoplovstvu. Opitnim pilotima je pogibija praktično u opisu radnog mesta. Napominjem da je uprkos toj činjenici veoma teško napraviti selekciju jer se ogroman broj pilota prijavljuje, budući da se opitno letenje u njihovom gildu smatra vrhunskom čašću i izazovom - pravilo koje važi u svakom ratnom vazduhoplovstvu na svetu. Tu se opet vraćamo na majora Kanasa koji je bio komandant opitne eskadrile srpskog RV, jednom rečju najhrabriji i najsmeliji pilot kojeg smo imali u službi. Ne znam da li kapiraš šta hoću da kažem, govorimo o čoveku koji je imao 20 godina akrobatskog i borbenog letenja iza sebe. Jednostavno smatram da smo mogli da mu uputimo poslednji pozdrav bez da pričamo o državnoj patkometriji i kako, eto, on ne bi poginuo da nije seo u avion.Svet sigurno ne bi propao bez aeromitinga. Isti su, međutim, sastavni deo avijacije kao roda vojske. Pogledaj na Wikiju priče o stravičnim udesima u Ramštajnu (italijanska akro-grupa Frecce Tricolori) ili Ukrajini (80 mrtvih, pri čemu je SU-27 krilom bukvalno presekao jedno 30 ljudi iz publike na pola). Videćeš svakojake ocene i izveštaje ali ne i konstataciju da se radi o patkometriji na državnom nivou. To je naprosto deo vazduhoplovne tradicije, ne znam kako drugačije to da ti predstavim. Veoma rado bih diskutovao na tu temu ali zaista mislim da ovo nije trenutak za to.
Još jednom, apsolutno mi je jasno da je čovek voleo da radi taj rizični posao. A to što se u ocenama i izveštajima sličnih i još većih tragedija ovo ne naziva patkometrijom je druga stvar, za ovu priču abitna, barem ako se to povlači kao argument u raspravama. A svašta je deo različitih tradicija; u tradiciji ima i nekih dobrih, ali i loših stvari. Uostalom, tradicije su tu da se ruše. Tradicija u našem narodu je da žena ne seda za astal, nego stoji pored ako treba doliti rakije, pa to ne veličamo nego osuđujemo.I još jednom, nisam napisao da je pokojni pilot merio patku sa bilo kim, nego da je "patkometrija" pristup kojim se rukovode političari i vojni vrh kada organizuju ovakve ili slične manifestacije.što se mene tiče, više od ovoga nemam šta da dodam, ali ću naravno pročitati eventualni odgovor. Ja ionako nisam imao nameru da ovo postane nekakva diskusija koja bi umanjila žaljenje zbog smrti pilota. Ovde su neki prepoznali u mom prvom komentaru da ja njega ne žalim, što je potpuno pogrešno.
Link to comment
Sad, koliko su nam tačno stari Supergalebovi koje danas koristimo, nije mi poznato. Nekoliko ih je oboreno iznad Hrvatske, a pravi masakr su doživeli 1999. godine kada je NATO uništio više od 20 komada na zemlji, na aerodromu Golubovci. Posle toga nam je ostalo oko 30 operativnih, sada ako se ne varam imamo još desetak.
17 komada G4 se i danas nalazi na aerodromu Golubovci, jer ih vojska nije povukla odande pre razdruživanja i tamo sad skupljaju prašinu, jer vojna avijacija Crnoj Gori nije potrebna (logično, jel). Vojska Srbije ima u sastavu nešto više od 20 komada G4, ako se ne varam.Povodom borrisove priče - ja se sećam da je negde 1990. godine Libiji prodato čak 150 aviona tipa J21 Jastreb i to po ceni od 400.000 dolara po avionu. U to vreme je Jastreb već bio povučen iz upotrebe u JNA.
Link to comment

Ovo za nigeriju je bilo negdje oko 1984 i nije bio G2 u pitanju nego bas G4. Trebali su prodati 100 aviona. Tadasnja cijena jednog G4 je bila milion i po dolara.Libiji je bilo prodato negdje oko 130 G2 sedamdesetih godina.

Link to comment

U jbt, to je onda baš veliki posao bio u pitanju. Određeni broj G4 je svojevremeno bio prodat Mianmaru, ali ne znam o koliko je se količini radi.Inače, ova prodaja Jastrebova Gadafiju, dogodila se dosta kasnije, negde pred sam početak rata, kad je Jastreb već bivao izbacivan iz redovne upotrebe, pa je i vojsci odgovaralo da ih uvaljaju i dobiju neke pare.Malopre iz prašine izvadih i pročitah jedan tekst o nastupu i prezentaciji G4 na sajmu na Le Buržeu 1991. godine, kada je u pokaznom programu letela i akrogrupa "Leteće zvezde". Mislim da smo negde u to vreme kanili uvaliti Supergaleba Amerikancima, koji su raspisali konkurs za kupovinu školskog aviona, ali G4 nije izabran iz više razloga (da l' beše izabran Hawk ili Alpha jet, više se ne sećam). Tu je naravno i priča o čuvenom projektu "Yu supersonik". :D

Edited by Ivo Petović
Link to comment
U jbt, to je onda baš veliki posao bio u pitanju. Određeni broj G4 je svojevremeno bio prodat Mianmaru, ali ne znam o koliko je se količini radi.Inače, ova prodaja Jastrebova Gadafiju, dogodila se dosta kasnije, negde pred sam početak rata, kad je Jastreb već bivao izbacivan iz redovne upotrebe, pa je i vojsci odgovaralo da ih uvaljaju i dobiju neke pare.Malopre iz prašine izvadih i pročitah jedan tekst o nastupu i prezentaciji G4 na sajmu na Le Buržeu 1991. godine, kada je u pokaznom programu letela i akrogrupa "Leteće zvezde". Mislim da smo negde u to vreme kanili uvaliti Supergaleba Amerikancima, koji su raspisali konkurs za kupovinu školskog aviona, ali G4 nije izabran iz više razloga (da l' beše izabran Hawk ili Alpha jet, više se ne sećam). Tu je naravno i priča o čuvenom projektu "Yu supersonik". :D
Bio sam tu i gledao ga :) (iako mi se cini da je to bilo 1989).Pisao sam ovdje o Yu supersonicu. Modifikovan rafale koji je radjen u kooperaciji sa francuzima.Inace tada je Soko Mostar vec polako pocinjao da postaje fabrika za civilne avione i imali su odlicnu saradnju sa airbus-om.
Link to comment
U jbt, to je onda baš veliki posao bio u pitanju. Određeni broj G4 je svojevremeno bio prodat Mianmaru, ali ne znam o koliko je se količini radi.
Radi se o 12 G-4.Inace Vojska je najavila da ce izvrsiti modernizaciju G-4 i u poitanju je pristojan novac. To bi trebalo da se radi u Utvi samo Utva prvo mora da odradi motoranjke za Irak pa ako to urade kako treba precice verovatno i na posao modernizacija G-4.
Link to comment
  • 7 months later...

Da malo oživim svoj omiljeni topik... Danas u 22h na RTS ide drugi deo dokumentarca "Niko nije rekao NEĆU", o pilotima iz 127. LAE "Vitezovi", koji su 1999. godine uzleteli u borbena dejstva. U poređenju sa većinom prethodnih dokumentaraca koji su rađeni na ovu temu, ovaj i nije toliko loš. Ima dosta autentičnih snimaka i audio komunikacije, svi preživeli piloti su tu i govore bez ikakvog ustezanja jer više nema šta da se krije na tu temu. Jasno je i na više mesta podvučeno u kakvom su inferiornom položaju bili i kolike su im bile šanse da makar jednu raketu ispale na avione NATO.U prvoj epizodi govorili su Iljo Arizanov i Slobodan Perić. Posebno je zanimljivo kako se Arizanov, koji je oboren iznad Kosova, dva dana peške probijao do Prištine jer nakon katapultiranja, u brzini da što pre napusti mesto prizemljenja, nije uspeo da sa sobom ponese komunikacionu opremu. Čovek je oboren 24-og uveče, a pojavio se 26-og ujutro i naravno svi su ga već uveliko bili prežalili.Slobodan Perić je imao zanimljiv deo u kojem kaže da bi u bliskoj borbi ispod 5km udaljenosti možda i bilo neke šanse jer su ruske rakete sa toplotnim navođenjem R-73 bile dosta bolje od AIM-9 koje su nosili avioni NATO. Ali, da bi se ovima prišlo na 5km bila je potrebna mnogo modernija taktika od poluslepog navođenja sa zemlje, koje čak nije uspelo da obezbedi da naša PVO ne puca u naše avione dok lete...Opisi katapultiranja su veoma upečatljivi i donekle zastrašujući.Prikazano je i mesto (neka šumica) na kojem je pronađeno telo Zorana Radosavljevića. Prilično tužan deo.Scena opkoljavanja Slobodana Perića od strane do zuba naoružanih seljaka (bosanskih Srba), i njegovi pokušaji da im objasni ko je i šta je, potpuno je antologijska.Sve u svemu, prva epizoda je bila uglavnom ok. Za dalje ćemo videti. Inače, dostupna je na YouTube koji uz nju izbacuje i "Let u smrt" - ranije rađenu emisiju o pogibiji pukovnika Milenka Pavlovića, komandanta "Vitezova" koji je oboren iznad Valjeva u akciji tipa 1 na 100, koju je naredio onaj vepar Smiljanić i njemu slična udbaška bagra. Sagovornici u toj emisiji su odlični, ima i potresnih momenata, a kada čovek čuje da je pilot nastavio let uprkos tome što mu je odmah po poletanju otkazao generator naizmenične struje na avionu, dođe mu prosto da nekog od tadašnje rukovodeće ekipe okrene na ražnju.

Link to comment

iako koristan i zanimljiv film je mogao mnogo bolje da se uradi i rezira, da sad ne ulazim u detalje. steta je sto se za ovako nesto nije zainteresovao neko od nasih vaznijih reditelja recimo Dragojevic ili Kusturica.

Link to comment

da, Kusturica bi verovatno napravio da piloti sada lete u krevetima, sa belim mackama i crnim macorima all over the place, a Dragojevic stavio neku reklamu na krila aviona... njih dvojica imaju veze sa dokumentarnim filmom kao ja s pilotiranjem 29tke. mozda i manje...al da ne kvarimo topicsluzio sam na Bataji '96 i sa vecinom ovih likova bio u direktnom kontaktu. vrhunska ekipa! verovatno najveca muda (kolektivno i pjedinacno) u Srbiji 20tog veka...cak su i piloti koji su uzletali 6. 4. 1941. i narednih dana imali vece sanse protiv Luftvafea, nego ovi momci. iako su bili zrtvovani (a oni su najbolje znali koliko su tehnoloski i takticki inferijorni) od strane rezima, od mene ce uvek imati kapu dole!

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...