Jump to content
IGNORED

Nostalgija


MrX

Recommended Posts

11 hours ago, zorglub said:

Kome je Grbović bio "gromada i ljudina" jbt? :laugh:

Začudio bi se. Počev od saigrača iz Borca i Partizana koji su se naprosto kleli u njega kakva je drugarčina i karakter, pa sve do osoba koje su osamdesetih dolazili u kontakt po drugim osnovama. Međutim, kada se vratio iz pečalbe (po rečima onih koji su igrali sa njim u IMT-u jednu sezonu) nekako se prozlio i postao krajnje osoran.

Tokom leta 1988. godine sam se lično uverio kako ima izuzetno kratak fitilj kada su i potpuno bezazlene stvari u pitanju. Partizan je bio na pripremama na Zlatiboru, tako je i on  bio sa timom, iako je tražio klub u inostranstvu gde bi nastavio karijeru. Napravila se gužva pred ulazom u tada jedinu tamošnju diskoteku, nekakav napola pijan-napola blentav lokalac se potkočio rekavši on lično ne dozvoljava Grobarima da uđu. Nastalo je objašnjavanje, preganjanje sa njim i okupilo se nas podosta znatiželjnih. U jednom momentu se pojavio i Grbović, pa uhvatio tog tipa za vrat i bacio ga na travnjak kao krpu.                                          :tongue:

Link to comment
19 hours ago, BWA said:

I mene je nerviralo njegovo i Acino ponašanje

Mene je narocito nerviralo Acino ponasanje. Drazen je uvek imao 'supstancu' - kad igra za nas (reprezentaciju) - nista mu nije falilo a kad igra protiv nas (za Cibonu) - boze pomozi al' je uvek imao supstancu. Aco je (bio) shaban - mahom bez neke narocite supstance... 

Link to comment
  • 3 weeks later...

Paspalj o devedesetima. 

 

http://rs.n1info.com/Sport-Klub/Kosarka/a600524/Paspalj-Sve-smo-upropastili-normalnom-je-tesko-objasniti.html

 

Čudan intervju na nekim mestima, mislim da Paspalj ovde ima neke rupe u sećanju.  

 

Quote

 

"Mi 1992. nismo bili na tom nivou. Ja bih imao 26, Dražen malo više, ovi drugi su bili mlađi. Verovatno u Barseloni ne bi bilo ništa, ali već 1994, Svetsko prvenstvo kod nas, ili 1996. na Olimpijskim igrama… Tu je već druga priča. Bilo je prerano za 1992, a i oni su morali da reaguju posle nekoliko neuspeha. Shvatili su da se nešto dešava i drugde i da ako ne pošalju samo najbolje, ‘na keca’ će im se ponoviti 1988”.

Ostalo je upamćeno da je Paspalj baš protiv selekcije SAD u finalu Olimpijskih igara 1996. odigrao najbolje poluvreme.

“Nije to posledica jedne utakmice. Te godine kroz Panionios i pripreme sa reprezentacijom, bio sam u mnogo dobrom psihičkom i fizičkom stanju. A kada se tako osećaš, onda može da se desi i dobro poluvreme, adekvatno protivniku. Kažem, te 1996. smo bili ipak spremni, znalo se šta će biti, nije bilo dileme. Recimo, Litvanci su došli u istom sastavu kao godinu dana pre kada smo igrali finale, ali nisu nam bili ni blizu. To smo bili pravi mi. Zato je Evropsko prvenstvo 1995. Bilo toliko posebno. Na Olimpijskim igrama jedini adekvatan protivnik mogli su da nam budu Amerikanci. Jedini je opterećenje mogao da ima Željko Obradović, da nas ne opale 40 razlike. A nije baš tako bilo. Na kraju jeste 26 razlike, ali sa naših 17 promašenih slobodnih bacanja, što se nikada nije desilo ovoj generaciji. Imali smo 30 minuta dobre igre, ali razlika od šestog igrača nadalje bila je ogromna, nisi to mogao da istrpiš”, naglasio je Paspalj za Žurnal.

 

Polufinale sa Litvanijom sam sinoć pogledao na yt, uz neki čudni komentatorski kombo Dobrosava Gajića i onog preteče Laze Bakmaza sa BK.  Glavni utisak mi je da mi je ta utakmica skroz izvetrila - jedino se sećam povrede Savića zbog koje je propustio finale. Valjda u glavi ima mesta samo za jednu utakmicu sa tog turnira :)

 

Ovu utakmicu bi Paspalj verovatno voleo da zaboravi, jer je odigrao dosta loše. Toliko loše da je presedeo celo drugo poluvreme na klupi, a čak je povređeni Savić morao da se vrati pred kraj, jer Divac gotovo da nije izlazio iz igre a Rebrača nije mogao skroz da krpi na četvorci. Dalje, mi smo tu utakmicu dobili u poslednja dva minuta - do tog trenutka rezultat je bio egal, malo sa njihovim vođstvom malo sa našim. MOžda je to drugačije delovalo iz pozicije igrača (na klupi), ali meni nije delovalo da smo tu utakmicu dobili išta lakše nego finale 1995. 

Link to comment

ne

zeljko je vodio tim, iako je imao ulogu trenera, a ivkovic je postao selektor

 

palja je sve upravu osim za 92

odvalili bi ih vec tad :fantom:

cuj mladi

msm jesu bili mladi ali vec itekako zreli

 uzeli 6 od 8 poslednjih el titula, u one preostale dve godine bili u 4

ubedljivo uzeli poslednja 2 ep, uzeli sp pred tu 92

 

divac godinu pre igrao finale nba, drazen "procvetao" te godine, drugi u ligi u sutu za 3 u po prosek preko 24p

Link to comment
On 3.5.2020. at 19:43, Božo Crveni said:

 

Malo ko zna i da je Duško Ivanović želeo u Partizan tokom prelaznog roka u leto 1987. godine, ali je Dujan imao neke druge planove. 

 

Dujan je pre nekoliko godina pričao da mu je to bila velika greška.

Link to comment
On 22.5.2020. at 11:49, pbg12345 said:

ne

zeljko je vodio tim, iako je imao ulogu trenera, a ivkovic je postao selektor

 

palja je sve upravu osim za 92

odvalili bi ih vec tad :fantom:

cuj mladi

msm jesu bili mladi ali vec itekako zreli

 uzeli 6 od 8 poslednjih el titula, u one preostale dve godine bili u 4

ubedljivo uzeli poslednja 2 ep, uzeli sp pred tu 92

 

divac godinu pre igrao finale nba, drazen "procvetao" te godine, drugi u ligi u sutu za 3 u po prosek preko 24p

     

       Jel moguće da ima još ljudi koji ovo misle? Ajde Duda, on se sili u prazno, ali obični ljubitelji košarke, c, c, c

Edited by fandorin
Link to comment

:D

pa sto da ne verujem

mnogo je jak bio taj sfrj tim, a najbolje godine su im tek dolazile

96 nista timski slabiji americki sastav, pa je srj igrala skoro 30minuta egal i to bez savica

velika prednost sfrj u odnosu na hrvatsku, srj. litvaniju sto je imala dubinu, dok su svi nabrojani imali 3,4, eventualno 5 igraca sposobnih da igraju protiv amera, sfrj je imala dve petorke

 

mozda ih ne bi dobili, ali ne bi bilo nikakvog odvaljivanja, igrala bi se egal utakmica

Link to comment

 Ne bi bio egal, zašto se zaluđivati. Imala bi ta ekipa dubinu, to nije sporno, ali svaki njihov igrač je bio bolji od svakog našeg, neki i mnogo bolji. Zapravo, samo sa Lejtnerom smo mogli da se merimo i da prevagne na našu stranu. Ok, uigranost, zonska odbrana bi bili određena prednost, ali ono je bio najbolji košarkaški tim u istoriji.

Link to comment

oni su pre svega tim sastavljen od vrhunskih igraca, ali ako ekipa nikad nisu nastupali zajedno

dzordan i pipen su dolazili iz bulsa, meloun i stokton iz jute i to je to od konekcija

svi sa statusom prvog i ova dvojica trojica drugih igraca ekipe

vrlo losa hijerarhija, zapravo bez hijerarhije

pogotovo sto su 2 od 3 najveca igraca vec bili penzioneri

veliko je pitanje kako bi oni reagovali ako se rezultat ne bi odvijao po njihovom planu

 

zona, ali i uopste fiba pravila nikako nisu zanemariva, pa ni cinjenica da se igralo u evropi

 

bilo bi njih veoma tesko uvuci u problem, ali ako je iko imao potencijala za to, to je ta sfrj reprezentacija

nista van amerike nije ni uporedivo sa tom ekipom

i u klupskoj i u reprezentativnoj kosarci su uzimali sve prethodnih godina, u reprezentativnoj obicno tako sto bi se prosetali kroz takmicenje

jako bitan momenat je sto su dugo igrali zajedno od 86 i to ne samo u seniorskoj reprezentaciji

brojne su konekcije medju svim tim igracima i trenerima/selektorom

 

sve ove reprezentacije koje su tad bile u vrhu su imale problem sto su imali mali broj igraca koji se na prvom mestu nije plasio dzordana i ekipe

taj strah je veliku razliku u individualnom kvalitetu cinio jos vecom

pricao je loncar o tome kad su igrali one mekdonalds turnire, uostalom vidi se to i na samim utakmicama lepo

mozda najbolje kod hrvata 1992

 

ova sfrj reprezentacija ne da nije imala taj problem, vec upravo suprotno, imali su dovoljnu dubinu kvaliteta, rezultata iza sebe i medjusobnog poverenja da su tu rrazliku u individualnom kvalietu cini manjom

 

jos jedna jako bitna stvar je odbrana. litbanija i hrvatska tu nisu ni priblizno mogli odigrati sto sfrj

mi, kompletni donekle da, ali opet ne naravno kao ta sfrj ekipa

to se najbolje vidi 96, koju razliku pravi izlazak divca

Link to comment

Sve i zamislimo hipotetičku situaciju da bismo sastavimo najbolju moguću ekipu (tim sa EP 1991 gde bi umesto Sretenovića ili Komazeca igrao Dražen, a umesto Jovanovića uleteo Stojko Vranković), svi bili zdravi i u najboljoj formi, uzevši u obzir FIBA pravila, zonu u odbrani i do tada viđeni voljni momenat kod nas, Dream Team iz 1992. godine je napravljen tako da bismo u najboljem slučaju da izgubimo onoliko malom razlikom koliko bi oni dopustili. Ne bi se zasigurno poigravali sa nama, pritisli bi u odbrani, bili odgovorni u napadu, no to opet ništa suštinski ne menja.

Trebalo bi da se poklopi mali milion stvari kako bismo mogli da ih dobijemo jednom u 20 ili 50 utakmica: da nas prokenja šut iz daljine kao nikada; da četvorka naših visokih (Rađa, Divac, Savić i Vranković) bude ravnopravna njihovom (Juing, Robinson, Barki i Meloun); Paspalj i Kukoč u defanzivi uštopaju šut distance Birda i Malina, a u napadu iskoriste njihovu sporost; da bekovi izdrže nalete Medžika, Džordana, Drekslera i Pipena...

Previše aždaja u njihovim redovima, najbolji tim ikada viđen. Jeste ŠBB KBB naklapanje, ali ma koliko svako od nas bio zaljubljen u tu SFRJ generaciju - SAD je okupio taj sastav kako bi bez dileme pobedio bilo koga na svetu.

 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...