Now craving!

[lena21]

Ma ne bi se ni setila nego se maman falila kako ga je pravila...

[mammy two shoes]

a što se patite kad je koh lako napraviti?3 jaja3 kašike šećera3 kašike grizakesica vanil šećeraumuti belanca sa šećerom, dodaj žumanca i grizpažljivo promešaj i uspi u podmazan pleh stavi u ugrejanu rernupeče se petnaestak minutapečen koh pospi vanilom i odmah prelij mlekom

[lena21]

Mammy, ne patim se, nego nem griza u kući, nedelja veče...pih

[mei]

a što se patite kad je koh lako napraviti?

hvala za recept :). (ni ja nemam griza nocas :-()

[mei]

a što se patite kad je koh lako napraviti?

hvala za recept :). (ni ja nemam griza nocas :-()

[mammy two shoes]

Mammy, ne patim se, nego nem griza u kući, nedelja veče...pih

posle se i meni jeo koh, ali malo komplikovanija varijanta pola mase za koh se sipa u pleh, a u ostatak se dodaju mleveniorasi pa se prelije preko žutog dela. kad se ispeče zalije retkimsirupom za baklavu. kad se dobro ohladi jede se prelivenošatoom od vina.

[Аврам Гојић]

"Na sofru dode najprije čorba, za ovim ćevab, za ćevabom nešto slatko, pa onda opet slano, pa slatko - uvijek mora slijediti za slanim, sahan slatki i obratno", zapisao je Fejzi-beg Kulinović u svom Zborniku za život i običaje Južnih Slovena. Ono što nije zapisao jeste da su se slatko i slano za bosanskih iftara izmjenjivali i do 15 puta. Uz spisak jela, koja je danas teško naći na menijima aščinica, započinjali su i završavali iftari, koje je nekada davno oglašavao top. Danas je pucnjava sporadična, a izbor hrane dovoljan za nekadašnje predjelo.Vjerovatno najstariji pisani trag nekog običaja vezanog za ramazan u Bosni i Hercegovini jeste zapis Mula Mustafe Ševki Bašeskije, zabilježen u Ljetopisu, koji je vodio od 1746. do 1804. U njemu se kaže: "Još od davnina je uobičajeno da se početak ramazanskog posta oglasi iza ikindije uoči ramazana. Medjutim, ovaj put, s obzirom da se nije vidio mladak mjesec, odredjeno je da se zaposti u utorak. Naknadno stiže vijest da je vidjen mladak, pa su zato pucali topovi u šest sahata noću i tako post poče u ponedjeljak."Činjenica je da su topovi za ramazan u Sarajevu, ali i u drugim gradskim sredinama, sve do kraja Drugog svjetskog rata pucali čak tri puta: prvi put da označe početak sehura ili ručka, drugi put da upozore kako se (kako piše Antun Hangi u svojoj knjizi Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini) "ostavlja jelo, piće i pušenje i sve ide na počinak", a treći put na kraju posta, odnosno početku iftara. Top je iz ramazana u BiH nestao nakon 1945, kao i čuvena iftarska škembe-čorba, koja se pravila u Ferhadiji i po koju bi dolazili iz svih dijelova grada. Čorba se krišom počela ponovo praviti šezdesetih na Vratniku, pa ako su vlasti koje su je zabranile i znale, pravile su se da ne znaju.Običaj koji se u BiH održao do danas jeste veliko spremanje prije ramazana. Ono je nekada podrazumijevalo krečenje, ribanje, češljanje vune u dušecima i jastucima, pranje ručnog rada, kumanje sinija (struganje pijeskom nasutim u vlažne platnene vreće) i kalajisanje svog bakarnog posudja - posebno tepsije u kojoj se spravljao kadaif. Kadaif je posebno ramazansko jelo, što, s obzirom na činjenicu kako se kadaif danas prodaje u svakoj samoposluzi, zvuči nevjerovatno. Kadaif se pripremao u bosanskim kućama i do mjesec dana prije samog ramazana, kao i bamija, koja bi se kupovala mnogo ranije, pa zatim ostavljala da se dodatno osuši.Osim kadaifa i svježe vode, na koju se u avlijama za koje se znalo da imaju dobre bunare nekad čekalo u redovima, iftari su bili nezamislivi bez somuna. Iako će se u svakom bosanskom gradu čuti kako se baš tu prave najbolji somuni, historija bilježi somune žepčanskog pekara Ibrahima Spahića. Tadašnji Ibro pravio je tzv. "patke ramazanlije", po koje bi svijet dolazio i iz drugih gradova. Elipsaste, na krajevima blago uvrnute, bile su obavezno posute ćurekotom. Pored somuna, uz ramazan su se pravili ćureci - peciva izdužena i podijeljena na dvije polovice, obrubljena vjenčićima i ukrašena tzv. šapicama, pa posipana ćurekotom. Po pekarama su prodavana i slatka peciva, tzv. ekmek kadaif, masno tijesto koje se pripremalo kao pogača i zalijevalo jakom agdom pred iftar.Postoji i nekoliko vrsta iftara. Obični iftar je onaj koji se sprema za ukućane, dok je zvanični iftar onaj na koji se pozivaju gosti. Pozivanje na iftar u Bosni ima čak i svoj protokol, odnosno, najbliža familija zove se u posljednjoj sedmici ramazana. U gradskim sredinama postojao je običaj da vlasnici zanatskih ili trgovačckih radnji u čaršiji naprave jedan iftar tokom ramazana upravo u radnji. Takav se iftar nije spremao u kući, vec bi se naručivao u čaršiji. Iako se po sunnetu (praksi Božijeg poslanika s.a.v.s.) iftar sastoji od hurme i laganog obroka, u Bosni su obroci sve samo ne lagani.Sarajevski iftar tako započinje ledenim šerbetom (šerbe se pravi od djulbešećer ruže i služi sa ledom), a nastavlja slatkim od trešanja ili narandži, travničkim sirom i bademli kolačem po izboru domaćice. Glavno jelo zapoćinje čorbom i topom, nastavlja se bamijom i finim ćevapom sa slatkim od dunja, zeljanicom, ekmek kadaifom sa kajmakom, šarenom dolmom, studenom jalandži-dolmom, toplom džanecijom, bijelim pilavom, rumenim hošaf-kompotom, a sve završava nargilom, čibucima i kahvom.Fejzi-beg Kulinović piše kako se pri svakom svečanom ručku (zijafetu) na stolu treba smijeniti od petnaest do trideset različitih jela. Dok su se u kućama spremala jela od po 13 jemeka, po aščinicama su se služili obroci koji su sadržavali i do 20 jela. Ovakav običaj bio je rasprostranjen u cijeloj BiH. Na prvom mjestu obavezno je dolazio čimbur, pa čorba. Slijedili su jače mesno jelo, pa glavno slatko jelo, a zatim tzv. "hladni sudi". Tek onda služila se bamija, dolmljena jela, koja su se razdvajala slatkim jelom i pitama, izmedju kojih bi se služili "hladni sudi". Na kraju je serviran pilav, pa opet "hladni sudi" i na kraju hošaf.Dok su iftari bili obroci u pravom smislu te riječi, na sehurima se jelo ono što je ostajalo od iftara. Nakon što čovjek samo baci oko na spisak stvari koje su se kuhale tokom dana, vrlo je jednostavno zaključiti da postaćci nisu lijegali praznih stomaka.

Edited August 12, 2009 by vasudeva418

[assück]

uhhhhda mi je da prisustvujem samo 1 ovakvom obedu

[headhunter]

a što se patite kad je koh lako napraviti?3 jaja3 kašike šećera3 kašike grizakesica vanil šećeraumuti belanca sa šećerom, dodaj žumanca i grizpažljivo promešaj i uspi u podmazan pleh stavi u ugrejanu rernupeče se petnaestak minutapečen koh pospi vanilom i odmah prelij mlekom

Kod mene se koh pravi od pirinča a ne od griza "Riž-koho"Skuva se pirinač u mleku uz šećer po želji.Odvojiti žumance od belanca ,žumance umutiti sa šećerom ,belance umutiti dok se ne napravi pena.U tepsiji se pomešaju svi sastojci ,dodati kesicu vanilin šećera i staviti u rernu.Kada je koh gotov dodati malo šećera u prahu i to bi bilo to.

[MayDay]

jede mi se jebeni taan!!! to je onaj tucani susam pa je kao neka tecna masa.ja bih to stavljala na jagode, na sladoled, na leba, na prst pa ga lizala. najbolji ukus na svetu!!!

[nisam ja]

gde se ima prokleta vanila kupit'?mozze i mauntin du

[MayDay]

strasno je koliko mi se jede salata od kiselog kupusa sa tucanom paprikom.a to mi je bas bas nedostupno.ne znam ni kad ni kako mi se javio taj nagon u sred rada.

[Indy]

Neverovatno, ali jedu mi se mrkve, sveže... A to je samo dok sam na poslu i nemam pristup frižideru, čim dođem do njega ješće mi se cheesecake, ili štogod slično. <_<

[*edited by mod]

gde se ima prokleta vanila kupit'?mozze i mauntin du

Meni je ovo fuj. Kao da je neko sipao mleko u koka-kolu.Craving sarma :(

[iDemo]

Neki 'now eating' a neki drugi 'now craving'... Je@i ga...

Slaninica samo tako.