Jump to content
IGNORED

Stanje u IT sektoru


Svarog

Recommended Posts

On 19.7.2022. at 16:41, Moonwalker said:


Menjanje je posledica «nemogucnosti» da se povecaju plate ili beneficije u firmi. Nije to samo do pojedinca, do kulture i dinamike biznisa je kao takvog. Vernost se ne isplati na dugi rok.

 

Bukvalno to. I firme to znaju, da se ne lažemo. Npr. PsTech/Endava zaradjuje od toga da upošljava juniore, eventualno mediore i pušta ih da odu kad postanu seniori, jer su im preskupi. Jedne godine sam došao do podataka - 100 zaposlenja i 70 odlazaka. Tako i ja došao kao medior, imao sjajne prilike da naučim od iskusnijih kolega, 3 godine kasnije, bio najsenior lik medju 30ak ljudi koji su radili za klijenta, zadnjim godinu dana molio menadzment da mi poveca platu barem malo da sustignu ponude koje sam dobijao sa strane.

U sadašnjoj firmi mi na početku dali 1000 evra više nego sam tražio. Posle toga i povišice redovne, nikada mi nije palo na pamet da sam tražim povišicu. Jeste, dobijem i ja ponekad ponudu za max 500 evra veću od trenutne plate (ne ide više od toga, jer mi je i sadašnja plata poprilično market value), al znajući za sve prednosti rada ovde, da me ne vuku kao magarca da prekovremeno radim, ne pada mi na pamet da menjam posao.

Druge pogodnosti kad si tražena roba, konačno se osetis cenjen kao radnik. Ako se desi da duže od mesec dana traje stresni period zbog release-a ili tako nečeg što @Svarog navodi, menadžeri samoinicijativno smišljaju strategiju kako da smanje workload, da li novim zaposlenjem, outsorcingom nekih manje bitnijih elemenata našeg posla ili tako nešto.

Najneverovatnija stvar u celoj priči - mi imamo barem 2 sedmice više godišnjeg nego naši USA menadžeri (i naše američke kolege). Stalno su u fazonu, opet godišnji, stalno zaboravljamo kako je vama dobro :)

  • +1 1
Link to comment
3 hours ago, Spooky said:
On 19.7.2022. at 17:41, Moonwalker said:


Menjanje je posledica «nemogucnosti» da se povecaju plate ili beneficije u firmi. Nije to samo do pojedinca, do kulture i dinamike biznisa je kao takvog. Vernost se ne isplati na dugi rok.

 

Bukvalno to. I firme to znaju, da se ne lažemo. Npr. PsTech/Endava zaradjuje od toga da upošljava juniore, eventualno mediore i pušta ih da odu kad postanu seniori, jer su im preskupi. Jedne godine sam došao do podataka - 100 zaposlenja i 70 odlazaka. Tako i ja došao kao medior, imao sjajne prilike da naučim od iskusnijih kolega, 3 godine kasnije, bio najsenior lik medju 30ak ljudi koji su radili za klijenta, zadnjim godinu dana molio menadzment da mi poveca platu barem malo da sustignu ponude koje sam dobijao sa strane.

 

Ovo je cesta pojava i tu nema nekog resenja. Budzet je ogranicen na neki procenat prihoda pa iako se prave kojekakvi 1-3-5 godisnji planovi svi su svesni da se zivi od danas do sutra. Onda tu postoji spektar ponasanja firmi od YOLO all in do primeceno je da se mnogo trosi kafa i ostavlja svetlo u hodniku. Tamo gde je siroko, cesto i pukne, tamo gde je tesno, propustaju se prilike, sve se radi s kasnjenjem i sporo.

 

Tu je onda i faktor hijerarhije gde, realno logicne korekcije, prave karambol u celoj strukturi pa se ili izbegavaju ili rade ispod zita gde nastaje zatrovana atmosfera + karambol kad se sazna. Ili se izmisljaju specijalni slucajevi dok svima ne dodje iz dupeta u glavu da su i oni specijalni pa opet karambol. 

 

Pored toga, budzet x potrebe definisu broj i skillset ljudi, iz toga proizilazi neka hijerarhija, gde ako te hoce skupis sposobne i vredne i za koju godinu prerastu to sto im je sasiveno a nema gde i onda realno i treba da idu. A moze i hire/fire medjutim to unistava moral i koheziju. Sto moze da se tretira (ali ne i leci) parama neko vreme.

 

U praksi, ambiciozni i bez prtljaga skacu dok ne ubodu nesto wow (redje jer uvek ima more wow) ili dobiju prtljag (cesce). Inertni i uvezani sede di su, cekaju neki tsunami a on se desi s vremena na vreme. Havarije, odlazak kljucnih ljudi, disbalans budzeta i stanja na marketu i onda plima dize sve.

Link to comment

Da dodam i mojih dva centa. 

 

Radim ceo radni vek (nekih 12 godina) kao prvo sistem inzenjer kod sistem integratora i posle sistem administrator (ovo je malo cudan razvojni put ali o tome kasnije). Dakle, nisam programer, ali eto mozda nekog bude interesovalo kako izgleda posao nas koji keep the lights on :)  

 

1. Prva dva posla sam radio kod sistem integratora. To su firme koje implementiraju resenja za druge firme. Moj deo posla je bio virtualizacija (moja velika ljubav VMware), storidz sistemi, bekap resenja, serveri... To je vrlo zanimljiv posao. Radite sa najnovijim tehnologijama, implementirate resenja drugim kompanijama kao konsultanti, specijalizirate se u odredjenim vodama... Med i mleko. Tj. bilo je dok sam radio u inostranstvu. Ono sto nije med i mleko je taj rad u Srbiji (ne moze se sve - i ziveti u domovini i imati posao kao kod stranaca:D). Tu ima i svastarenja, poslovi se dobijaju uglavnom preko veze a ne jer inzenjeri dobro rade posao, prodaja obecava i sta moze i sta ne moze da se uradi a sefovi postavljaju nerealne rokove. Ono sto je dobro, kao svuda u ITu, je da nije lako naci dobrog zaposlenog pa mozes ostati svoj - uprkos prodaji, mozes pricati istinu sa klijentom, uprkos sefovima, mozes raditi svojim tempom. Plate za seniore su uglavnom od 2000 do 3000 evra neto.

 

2. Druga dva posla sam radio kao sistem administrator. Tu je posao potpuno drugaciji - nema toliko rokova niti projekata, vise radis na tome da drzis stvari da se ne raspadnu i odradjujes svakodnevne stvari. Tu si na onoj primajucoj strani - tebi dolaze razni mrski konsultanti i uvaljuju ti njihova najnovija resenja, taman kad si se privikao na staro. Radi se veoma siroko, svastari i ne mozes postati ekspert ni u cemu jer si pretrpan razlicitim proizvodima koje odrzavas i procedurama koje moras da pratis. Medjutim, posla kod sistem integratora nema toliko u Srbiji tako da je mnogo lakse naci zaposlenje kao sistem administrator. Plate su sada cini mi se slicno kao i kod integratora - 2000 do 3000 evra sa tim da su manje u raznim drzavnim i paradrzavnim firmama. E sad, u tim firmama vlada u 90% slucajeva potpuno rasulo i nerad (svaka cast izuzecima) tako da i to ima neke ljude kojima se to svidja. 

 

 

Zasto sam menjao firme?

 

1. U prvoj firmi sam bio 5 godina, to je sistem integrator u Africi. Uzivao sam u poslu, imao najboljeg sefa ikad, sjajne kolege ali jbg nedostajala mi Srbija tako da sam se teska srca rastao od njih. 

2. U drugoj firmi sam bio 2 godine, sistem integrator u Srbiji. Imali ludog kolegu sa kojim niko nije izlazio na kraj i koji je iz nekog razloga bio neotpustiv. Otisao zbog toga. Kasnije cuo da je jos 10tak ljuda u narednih par godina otislo zbog njega. On i dalje radi u istoj firmi Krsti Se Boze Sticker - Krsti Se Boze Boze Sacuvaj Stickers

3. U trecoj firmi sam bio 2 godine, sjajna atmosfera, odlicne kolege ali pretrpanost poslom (ovde sam se zaposlio kao sistem administrator ali sam realno radio 80% vremena kao helpdesk). Otisao u potrazi za laksim poslom. 

4. I sad sam u cetvrtoj firmi vec 3 godine kao sistem administrator. Dobar tim, ok sef, dobri benefiti. Jedino sto se svastari a bas danas sam saznao da hoce da zamene moj VMware sa KVMom. Mozda promenim i ovu. A mozda je vreme da priznam da je nesto i do razmazenosti jednoj ITjevca :D 

 

 

Sta donosi buducnost za ove pozicije?

 

Za sistem integratore se ne brinem, potrebni su jer velike firme i dalje vole da imaju svoja datacenter resenja. Mnogo je nezgodnije pitanje za sistem administratore. Sve se vise koristi Cloud i ova vrsta prakticno odumire. Sada firme zaposljavaju helpdesk za jednostavnije stvari i onda odmah DevOps za ono sto su nekad sluzili sistem administratori. Medjutim biti DevOps je mnogo komplikovaniji zivot, koristi se puno vise toolova, potrebno je znanje Clouda, potrebno je i dobro programersko znanje radi automatizacije itd.. (ovo je kako ja to vidim ovako spolja, kao neko ko je samo zagrebao Cloud). Takodje, spolja, cini mi se da je to stresniji posao od sistem administratora ali mozda necu imati izbora, sobzirom da moj poziv izumire a DevOps postaje novi standard. Ili da probam da se preselim na zapad ili u USA, tu je moguce naci posao u bilo kojoj nishi.

 

Al sam se raspisao... Ako nekog jos nesto zanima rado cu odgovoriti :) 

 

 

  • +1 3
  • Hvala 3
Link to comment
19 hours ago, Svarog said:

Meni je krivo što je ovaj topik, očekivano, skliznuo u priču o parama i platama.

Verovatno sam i ja kriv jer sam mu dao takav neki mračni ton uvodnim postom. (Ali ovo je takav forum, mračenje nam je obrazac, zar ne?) A upozorio sam Radišu na onom drugom topiku da sam pun neke gorčine ovih dana i da može da bude pogrešno ako ja otvorim topik :D :sad:

 

Elem... ovaj posao može da bude mnogo dobar kada se radi sa pravim ljudima u pravom okruženju. Kroz dosadašnju karijeru sam upoznao neke sjajne i prepametne ljude. I mnogi od njih su napravili sjajne internacionalne karijere. Ovo je jedan od retkih poslova koji ti daje šansu da iz Srbije budeš globalno konkurentan. Da budeš uvažen. Da odavde dobiješ odgovornost da vodiš ljude i timove, pa i čitave firme, iz drugih zemalja, i to ne iz nekih Svazilenda i Tunguzija već i iz EU i Amerike. Sjajan osećaj. Ne moraš da se preseliš u Dansku ili UK da bi bio ostvaren globalno.

 

Ono što isto volim kod ovog posla je što je transparentan. Posao je urađen ili nije. Softver/hardver radi ili ne radi. Nema skrivanja iza nekih tupavih opravdanja ili eksternih faktora. Vrlo je jasno ko je dobar u onome što radi ili ne. I vrlo je čisto i opravdano kada neko napreduje, nema tu da se nešto pravda ili neko drugi da osporava da je to bilo preko veze ili štagod. Nama kada bi doveli na posao nekog iz stranke ili direktorovog sestrića pa sutradan bi se svi pokupili i otišli negde drugo. Nema tih sranja. Ok, izuzetak su naravno IT odeljenja pri državnim institucijama ili firme koje rade na državnim projektima. Al njih baš i ne doživljavam(o) kao deo "IT sektora", to je "državni posao". Iz iskustava nekih svojih bliskih ljudi znam kakav je pakao raditi sa tim domaćima, pa čak i sa ovom "Kancelarija za IT i eUpravu". Ne možeš se spustiti na taj nivo i raditi sa njima nakon što naučiš da radiš posao kako treba kroz karijeru sa stranim/međunarodnim firmama, bar ne tako da sačuvaš živce i razum.

 

I ovaj posao, kada se radi sa pravim ljudima u pravom okruženju, je stresan. Moderan rudnik. Stalno neki pritisak da se mora stići deadline, da se mora što pre live zbog konkurencije, da se poprave bagovi, da se izađe u susret klijentu... Uglavnom, zadnjih 20ak godina od kada je Agile postao standardni model rada, se radi u ciklusima od 2-3 nedelje i na kraju svakog ciklusa se radi review urađenog i analizira zašto se "proklizalo" (uvek se "prokliza", jbg). Analize, diskusije, unapređenja procesa, kuracpalac... Sve je preoptimizovano. Tačno se zna koliko posla X inženjera može da isporuči za Y dana. I ako se "prokliza" onda frka. Meni se ljudi javljaju kada tokom dana moraju da se isključe na kratko, traže odobrenje... Prosto su naučeni da moraju da rade. I onda ja, naravno, popizdim kada mi neko dođe i kaže "lako je vama u IT-u, vi zarađujete...". I to mi obično kaže neko čiji radni dan zvanično počinje u 8, al on pije kafu na poslu do 9, u 9 izađe na doručak, posle ide do pijace/katastra/krojača, pa malo radi, pa izađe i sedne na kafu... Ja kad prođem nekad gradom u radno vreme i vidim toliko ljudi kako cevči pića prosto ne mogu da se zapitam kako je to moguće, i gde ja grešim sa svojim životom pa ja nemam vremena za to.

 

I mora stalno da se uči. Tehnologije toliko brzo napreduju. Vreme može da vas pregazi. Ne samo da se pojavljuju novi jezici i platforme, već se koncepti menjaju. Pre 20 godina cloud nije postojao, a to je sad primarni pristup razvoja u većini industrija. Mobile (Android, iOS...) nije bio tu. Itd... Naravno, ima posla i za ljude koji imaju znanja iz opskurnih legacy tehnologija i to što su retki papreno naplaćuju to onima koji ih trebaju (vidi recimo ovu ekipu: http://cobolcowboys.com/ :D ). Ali taj posao je posebno krvav i, meni bar deluje, užasno nezanimljiv.

 

Jedini problem sa platama u IT-u je što visoke plate primaju i neki koji ih ne zaslužuju, ne isporučuju ono što bi očekivao za taj novac. Oni samo zbog tržišta imaju plate koje imaju. Tako da... jbg, opet sam nekako stigao do toga da pričam o platama. Jbg.

Sve potpisujem, osim ovog boldovanog gde imam dijametralno suprotna iskustva. Ja se nikada nisam stresirao zbog Agile - niti bi po teoriji trebalo da je tako. Agile je upravo osmišljen da nas oslobodi pritisaka. Jer niko spolja ne daje rokove, nego ih zadajemo sami sebi i cilj je da u proseku budu realni. Da, negde se proklize, negde se uradi pre vremena, s vremenom pocnes poprilicno realno da planiras.

Ali agile retrospektiva za mene nikada nije bila stresni trenutak i frka i pravdanje za proklizavanje, npr. i ako proklizemo, mada to je retko jer proklizati na jednom tasku, ali biti ispred na drugome pa opet zavrsiti proklizani task na ustrb ovih koje si uradio ranije i nije proklizavanje, kazemo proklizali smo sto nismo realno procenili, nismo uzeli u obzir X, Y. Ili nedostaje nam znanja iz Z, W, mozemo posvetiti neko vreme u budućnosti da naučimo. Ili meni omiljeno, Task je uzeo više vremena nego planirano, ali nam je poslužio kao learning opportunity za ovu novu tehnologiju/pristup što će dati pozitivne rezultate u budućnosti.

Agile retrospektiva treba da bude gotovo zen momenat gledanja u prošlost i izvlačenja nekih korisnih zaključaka. I obavezno i poneka pohvala za nekog člana tima, menadzmenta ili spoljnih saradnika da se svi na kraju osjećamo pomalo sretnim.

Edited by Spooky
  • +1 2
Link to comment

Dosta je tu i individualno do članova tima, kulture kompanije, a nekad i do implementacije agile principa.

 

Po definiciji bi agile trebalo da prouzrokuje manje stresa u IT-a od waterfall-a između ostalog jer je mnogo bolji upravo za hendlovanje proklizavanja. Podvuče se crta tokom sprint review-a i retrospketive i ulazi se svež u novi sprint. Nema višemesečnog stresa jer se već sada zna da će se jako teško ispoštovati rok koji je za 3 meseca, ako su agile metode implementirane  kako treba. 

 

Sa druge strane, dobro izveden agile drastično povećava transparentnost i to ne odgovora svakome. Ima ljudi kojima nabija pritisak to što svi znaju koji devoloper šta radi u kom trenutku, koliko mu treba vremena, to što na svake dve nedelje neko iz biznisa i ceo tim evaluiraju to što je uradio i tako dalje. Neke ljude, zapravo solidan broj njih, ceo taj proces više smara nego što im nabija pritisak. Opet, znaju da je agile prava stvar i ne bune se.

 

Traži se predvidljivost, da brzina tima bude manje više konstantna, a transparentnost omogućava brzo paljenje lampica, čim tim podbaci jednom- dva puta i to donekle poveća pritisak na ljude. 

 

  • +1 2
Link to comment

Na to sam između ostalog i mislio pod "implementacija".

 

Ima firmi koje primenju nešto što liči na SAFe i očekuju od timova da isplanariju celu iteraciju, recimo 5 sprintova, u napred i da onda samo to odrađuju, pa još traže da im se objasni kada se nešto promeni u nekom trenutku :D agilnost haha Samo toga ima sve manje, ovaj primer je iz auto industrije i firma je nedavno počela da primenjuje agile i potrebno je vremena pre svega menadžmentu da se navikne.

 

  • +1 2
Link to comment

Ima i idiotluka gde velika banka želi da pređe na agile, sad i odmah, pa još sve s chapterima po ugledu na spotify metod, a agile sprint se radi tako što imaš npr. 5 storya u sprintu (2 nedelje) i radi se tako što gotovo svi članovi tima rade na jednom storyu, pa kad se obavi taj story može da se pređe na sledeći..

 

Kosa ne stiže da mi osedi, več rapidno opada od gluposti :D s obzirom da učestvujem u toj agile transformaciji jer im treba pomoć.

 

A da ne spominjem kako se koristila i za šta automatizacija testova...

 

Sad je malo bolje stanje.. ali i dalje daleko od idealnog...  

Edited by Have_Fun
  • +1 3
Link to comment

Kod agilnih metoda je dobro što se posao grupiše u iteracije sa konkretnim i merljivim ciljem na njihovom kraju, što natera ljude da razmišljaju malo više o strukturiranju posla i strateškom razvoju njihovog proizvoda, i to je nešto što dođe do svakog člana tima. Realno se i formalizuje uobičajen razvoj putem pokušaja i pogrešaka. :rolleyes: Izazov je motivisati ljude da učestvuju u tim ritualima planiranja, grumiranja, retrospektiranja... U ovo doba korona remote rada sve to je postalo teže, bar meni, mnogo mi je lakše išlo dok sam imao ljude u istoj prostoriji.

Nažalost, agile je postao i idealno stanište za birokrate koji trkeljišu metrike, crtaju šeme na virtuelnim tablama i traže analizu za svaki skok i neporavnatu liniju na dijagramima itd. što dovodi do tog pritiska koji ludi osećaju. Opet, počišćena jira tabla ume baš da oraspoloži ljude, a posebno ako to znači da je nešto proradilo. Posao se obavlja transparentno, vidi se ko je radio na čemu i koliko. Dalje je sve pitanje timske psihologije i veštine vođe tima (kako god da mu je titula u procesu) da sa tim izađe na kraj.

 

  • +1 2
Link to comment

Taj deo da članovi tima dolaze u kontakt sa širim kontekstom mi se baš dopada. Ritual da product manager/owner ili idealno klijent na svakih nekoliko nedelja daju feedback inženjerima je odlična stvar. 

 

Ovo za birokratiju si u pravu. Scrum master / agile coach postaje dobrim delom birokratska funkcija od trenutka kada tim uđe u performing fazu. Ima uvek prostora za napredak, ali proklamovani cilj je napraviti self organazing team i ako SM radi dobar posao postaje sve manje značajan. I onda ljudi počnu da preteruju, što iz najbolje namere što da bi opravdali svoje postojanje. Govorim o by the book implementaciji scrum-a. Ako SM usput i programira/testira ili je ne daj bože i PO, to je druga priča. 

 

Ja sam radio kao full time agile coach, ali sam  posle dve godine promenio posao baš zato što sam želeo da imam uticaj na više od birokratskih tj. procesno-organizacionih pitanja. To iskustvo mi je pomoglo i u CV-u jer sam imao nešto što je ipak neka liderska uloga i suštinski jer zbog tog iskustva bolje razumem procese i biznis aspekte. Preskočio sam dve stepenice zahvaljujući tome. Da je bilo duže od dve godine moguće da bi mi bio problem da se vratim u ekspertsku ulogu, ovako je ispalo super.

Edited by Heaviside
  • +1 3
Link to comment

Pored svega sto ste napisali, ima jos jedna prednost “agilnog” procesa, ako se dobro odradi: kvalitet.

 

Ako tim izabacuje tehnicki krsten inkrement svake 2 nedelje, to znaci da je ovladao automatizacijom (build, sve vrste testova, hotfixing), i da se radi dobar code review. Naravno da je poslovno ponekad besmisleno raditi release svake 2 nedelje, ali u mom iskustvu ova tehnicka dvonedeljna kadenca prosto tera tim da investira u automatizaciju, posto je iole netrivijalan softver inace nemoguce rucno pustati svake dve nedelje. Vazi opazanje dakle i za one koji eksterno releasuju svaka 3 meseca pa i jednom godisnje. Ako interno rade kakav takav release svake 2 nedelje, mnogo manje problema imaju na kraju.

 

E da, i treba imati mgmt koji razume ovo gore napisano i koliko „kosta“ investicija da se napravi takav pipeline.

  • +1 3
Link to comment
On 19.7.2022. at 15:59, Svarog said:

 

Potreba za ljudima je dovela do toga da se broj ljudi globalno duplira na 5 godina (pogledati predavanje Bob Martina - https://www.youtube.com/watch?v=ecIWPzGEbFc). U istom ovom predavanju Bob lepo konstatuje i sledeće: broj seniora u industriji koji mogu da apsorbuju broj juniora koji ulazi je neadekvatan. On ima celu priču o efektima ovog trenda. Ukratko, suština je - strašan pad kvaliteta. Prosto je nemoguće da izdržite ovakav upliv a da kvalitet, globalno, ne bude na gubitku. Kod nas u Srbiji ovo rezultira poplavom škola, školica, kurseva… za programere. Uglavnom proizvode krš kadar. Tu i tamo ispliva neko sjajan, ali je to zaista mali %. Dodatno u Srbiji imamo ogroman broj prekvalifikacija. Ljudi ulaze u IT bukvalno da bi imali bilo kakav posao. Ja sam do sada radio sa farmaceutima, političarima, vajarima, tehnolozima, ekonomistima… Ima sjajnih ljudi tu, koji naprave i respektabilne karijere. Ali… Ali to prosto ne može da nosi posao.

 

Rešenje koje je, globalno, industrija smislila je apstrakcija programiranja. Dakle, sve je lakše i lakše. Nivoi apstrakcije su veći. Programeri danas ne moraju, a većina zaista i ne zna, kako suštinski radi HTTP, čemu služe indeksi na bazi, kako threadovi dele CPU… Njima to ne treba, slažu blokove apstrakcije i proizvode savršeno (ovo "savršeno" uzeti s rezervom) proizvode koji zadovoljavaju potrebe klijenata ili im omoguću da izađu na tržište. Problem? Pa čim treba nešto da se napravi za šta mora da se siđe ispod sledećeg nivoa apstrakcije njihove mogućnosti nestaju, ljudi prosto ne umeju da reše takve probleme. Dodatno, scale (ono kad ti raste broj korisnika) uglavnom se postiže tako što moraš da rešiš nešto komplikovano. Ima zanimljiv tekst generalno o kvalitetu inženjeringa, koji spominje i šta su moderni frameworks doneli kao side effect - https://tonsky.me/blog/disenchantment/

 

Dakle, potreba za ljudima raste, kvailtet opada… Rezultat? Šizofreno stanje gde (određeni) ljudi znaju da ne moraju da se trude, da ne moraju da se ponašaju po pravilima, a da ne možeš da ih zameniš. Ovo je vrlo primetno kod mlađih generacija, čak i ovih koji izlaze sa respektabilnih fakulteta...

 

I meni je ova tema zanimljivija od plata i birokratije. Sećam se toga šta je pričao Martin, ali i toga da je tako bilo uvek, od kada je on počeo da radi. I iz tog ugla gledano, nema ništa posebno novo danas u odnosu na situaciju pre 10, 15, 30 godina. Početnici su nadobudni, malo znaju, mnogo hoće, prave sranje. Možda je novo da mogu da idu gde hoće danas, ali to nije suštinski bitno. Mislim da je frustracija nekog ko je dugo u poslu više vezana za to da čovek očekuje da će vremenom posao biti lakši, ali ispada da to nije tako. Skoro sam pročitao knjigu "The Soul of a new Machine" kako je jedna kompanija u rekordnom roku završila novu 32-bitnu mašinu krajem sedamdesetih. Jedan od načina kako su to izveli je bio da su posao prepustili juniorima, jer oni nisu znali šta ih čeka. To je rekao mislim i Linus Torvalds -- da nije mislio da je Linux vikend projekat, ne bi ga nikad ni počeo. U tom smislu početnici mogu da budu i feature, a ne bug. Osim toga, upečatljivo u knjizi je kako je i danas uglavnom sve isto kao i tada - nerealni rokovi, gomila budženja, workarounds, debugging do duboko u noć...

 

Šira je tema što mislim da smo u nekom smislu u ćorsokaku. Postoji ogromna potreba za stručnim ljudima i zato se sve pojednostavljuje, ali "programer" i dalje mora da govori vrlo specifičnim jezikom koji normalni ljudi ne razumeju. Ne čudi me poplava no code rešenja poslednjih godina, mada sam skeptičan da taj pristup može da uspe. Pre ili kasnije, programiranje mora da postane mainstream u nekom obliku, problem samo mora da se sagleda iz prave perspektive. Treba nam nešto kao Excel, ali ne samo za brojeve. Jedan od glavnih problema za mene u svim projektima je što ljudi s idejama ne razumeju kod, a ljudi koji razumeju kod, često ne razumeju ništa drugo. Cinično mislim da IT ljudi često stvari prekomplikuju da normalnim ljudima ne bi palo na pamet time da se bave. Pokojni Joe Armstrong je jednom rekao da programeri treba da dobiju orden od kongresa koliko su radnih mesta izmislili. Ali sad kad postoji potreba za stotinama miliona developera, cela stvar postaje previše skupa i neefikasna.

  • +1 1
  • Hvala 1
Link to comment

Meni je u srpskom IT.ju neobjašnjiva razlika u kvalitetu izmedju (generalno) izvanrednih inženjera i jako kilavog rukovodstva.

 

Iz nereprezantivnog uzorka programera koji dodju da rade za nas, kao i team leadova, product ownera i product managera koje sam intervjuisao iz svake pore izbija o-ruk pristup razvoju i održavanju proizvoda. Sve je navodno agilno i skram i po knjizi, ali čim se zagrebe ispod površine, vidi se da je agilnost bila samo izgovor za manjak organizacije.

 

Istina, ovo nije problem samo našeg IT.a. Drugar koji radi za strani E-Commerce kaže da svake godine ceo (poveliki) tim provede bar tri meseca praveći novi a stari checkout. Nakon par tura, prekinuli su da čiste kod od starih i nepotrebnih metoda i klasa, jer znaju da će se ta varijanta vratiti već sledeće godine :)

Link to comment

Od ovih 10%  navodno je minimalno software engineera uglavnom rekruiteri, support, middle management.

 

Meni je nesto drugo neverovatno iz ovih zadnjih earnings izvestaja:

 

1. Facebook: Headcount was 83,553 as of June 30, 2022, an increase of 32% year-over-year.

2. Google: Headcount was 174,014as of June 30, 2022, an increase of 20% year-over-year.

 

Znaci Facebook je zaposlio oko 20.000 (380 sedmicno) a google oko 30.000 (570 sedmicno) globalno u zadnjih godinu dana.

 

To su neverovatni brojevi. Pogotovo kad se uzme koliko im je sam proces dug i komplikovan. Dodatno je zanimljiva logistika nabavke opreme za tolike ljude. :)

 

Ne treba cuditi kada krenu pipovati narednih meseci...

 

Edited by bags
  • +1 1
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...