Jump to content
IGNORED

kritika savremene umetnosti


Caligula

Recommended Posts

Eee, pa niste fer, o Marini se može i lepo pisatiBiće da nije baš isto odgledati nešto i pročitati tekst o tome. :)Bez želje da agitujem za savremenu umetnost, mislim da se pravi greška kada se potencira oštar jaz između nje i klasičnih majstora (a neka svako za sebe odredi dokle ti "klasični" sežu). Tačno je da nema odgovora na pitanje - šta je umetnost - ali kao što se na njega ne može odgovoriti danas, ne može se odgovoriti ni u odnosu na prošlost. Da li je Rafaelo umetničkiji od Karavađa? Glupavo pitanje, zar ne? Pa opet, u 18. veku su mislili da je Rafaelo genije, a Karavađo nula od čoveka i umetnika. CowBoy je za Leonarda rekao da isijava i treperi (i to pre podosta vremena, ali ja tek sada pročitah, šta da radim). To je subjektivni doživljaj, ništa loše u tome, ali ne pruža odgovor, objektivan odgovor, na pitanje šta umetnost jeste. Kladim se da postoje oni kojima Leonardo ne isijava, kojima poprilično ide na živce. ( :blush: ). Istorija umetnosti nema odgovor, nema definiciju umetnosti. Jadna nauka, znam, nema definisan predmet ptoučavanja, pa sve dolazi u obzir. I Leonardo, i afričke maske, pećinski crteži, braća Čepmen, Marina Abramović... Ali, ako ne možemo reći šta umetnost jeste, kako možemo reći šta nije? Pitam ja sad, koja je to suštinska razlika između Berninija i Kunsa, recimo? I jedan i drugi počivaju na dosetkama, Bernini često nije sam izvodio svoje radove, mada, moram priznati, češće je dokazivao svoj talent od Kunsa, obojica zavise od konteksta, obojica su bili miljenici moćnika. Pa u čemu je razlika? Mogu li se uopšte porediti? Ja osećam da postoji neki suštinski nesklad između te dvojice, ali ne umem da ga definišem, i ne umem da se nosim sa Kunsom. Često se zbunjeno osećam pred delima savremene umetnosti. Problem je, čini mi se, u nedostatku obrazovanja. Ne mislim na posmatrače, nije na njima da poznaju istoriju umetnosti. Nije ni na umetnicima, oni stvaraju u skladu sa svojim talentom i idejama. Problem je u kustosima, galeristima, onima kojima je istorija umetnosti struka, ili bi to trebala biti. Često su u pitanju priučeni amateri, koji dozvoljavaju da se topla voda otkrije po milioniti put. (Da ne bi bilo neke zabune, ja apsolutno nisam nikakav ekspert).I samo u vezi dosetki, koje se spočitavaju ovim savremenim umetnicima. Panovski ima lepu studiju o ideji, o istoriji odnosa različitih epoha, od antike do XVII veka, prema ovom pojmu. Ono što je CowBoy nazvao dosetkom, bilo je osnova i nekih ranijih umetničkih stilova (epoha?), kao što je manerizam.Nemojte ubiti novajliju

Link to comment

Inace, tvoja teza koja zagovara pomirenje izmedju savremene umetnosti i klasicne umetnosti, koja je pritom, sasvim komplementarna tvojoj Marino-apologetici, bi u normalnim okolnostima bila dovoljna da me odbije od bilo kakve dalje rasprave, no probacu da se artikulisem i moj mali doprinos razjasnjavanju art fenomena Marine Abramovic koji se vec xyz put pominje na ovom forumu.Doticni clanak je milionito besmisleno prezvakavanje vec milion puta prezvakane Marinine perpetualne reinterpretacije cele te price [a bogami i cashing in-u na istoj], cija je ona bila jedan od mnogobrojnih potpuno nebitnih savremenika. Bez ikakve zelje da zagovaram radikalni feminizam ili pak da posegnem za vrstom retorike negde na nivou "pa kakva umetnost iz SFRJ, pa mi smo zabit uvek bili uvek ostali" and so on, no jedina stvar koja razdvaja Abramovicku od mnostva nebitnih savremenika jeste to sto se zabavljala sa Ulay-em, u to vreme velikim nemackim performance artistom i pritom bila istocno-evropska egzotika za priglupe art-world zapadnjake. Mislim, ako hocemo da izdvojimo neke cice koje su nesto valjale, hajde da to ne budu one koje su do uspeha dosle preko necije postelje [because we do don't do womankind a favour]. Neka to bude nesto sasvim autenticno i autohtono tipa Vali Export. Ili ako hocemo da pricamo o domacoj umetnosti, hajde da usvojimo sopstvenu vizuru onog sto valja i sta ne valja kod nas, umesto onog sto nam priglupi artworld konzumenti iz Tate Galerije kazu da valja. Neka to budu zapadnom art-svetu sasvim nepoznati Jesa Denegri ili Rasa Todosijevic koji su u lokalnom kontekstu, minijaturan koliki jeste, vrlo interesantni za interpretaciju. Cemu oduzimanje umetnicke legitimnosti ovim ljudima samo zato sto stvaraju ne pricaju kao Marina univerzalnim jezikom globalizac.. ooovaj kolonizacije.. ooovaj, internacionalim jezikom ? Cemu vazda traziti verifikaciju na Zapadu? Ili hocete da pricamo o njenom legatu van ovih banalnosti na osnovu kojih se proslavila [sto ja mislim da je ne samo neodvojivo od njenog korpusa, vec sinonimno]:

Marina Abramovic - Rhythm 10Marina Abramović - How we in the Balkans kill rats(u cemu se ovo zadnje po bilo kom kriterijumu razlikuje od jednog prezrenog Kusturice?)Za mene ljudi koji oce da pricaju o Marini i nekom njenom umetnickom legatu su zapravo ljudi koje umetnost ne zanima ili ih "zanima" na nivou na kome upravo ljude koji vole Kustu zanima film, ljude koji vole Pina Bausch zanima balet, ljude koji vole Tolkina zanima fantasy zanr, itd,itd.. Mislim cemu sve to vodi ? Jel zna neko uopste nekog sa nekim autenticnim interesom za bilo sta danas ili cemo svi da se masemo opstim mestima i pokojom opskurnijom referencom zarad zamazivanja tragova?
Link to comment
Inace, tvoja teza koja zagovara pomirenje izmedju savremene umetnosti i klasicne umetnosti, koja je pritom, sasvim komplementarna tvojoj Marino-apologetici, bi u normalnim okolnostima bila dovoljna da me odbije od bilo kakve dalje rasprave, no probacu da se artikulisem i moj mali doprinos razjasnjavanju art fenomena Marine Abramovic koji se vec xyz put pominje na ovom forumu.Doticni clanak je milionito besmisleno prezvakavanje vec milion puta prezvakane Marinine perpetualne reinterpretacije cele te price [a bogami i cashing in-u na istoj], cija je ona bila jedan od mnogobrojnih potpuno nebitnih savremenika. Bez ikakve zelje da zagovaram radikalni feminizam ili pak da posegnem za vrstom retorike negde na nivou "pa kakva umetnost iz SFRJ, pa mi smo zabit uvek bili uvek ostali" and so on, no jedina stvar koja razdvaja Abramovicku od mnostva nebitnih savremenika jeste to sto se zabavljala sa Ulay-em, u to vreme velikim nemackim performance artistom i pritom bila istocno-evropska egzotika za priglupe art-world zapadnjake. Mislim, ako hocemo da izdvojimo neke cice koje su nesto valjale, hajde da to ne budu one koje su do uspeha dosle preko necije postelje [because we do don't do womankind a favour]. Neka to bude nesto sasvim autenticno i autohtono tipa Vali Export. Ili ako hocemo da pricamo o domacoj umetnosti, hajde da usvojimo sopstvenu vizuru onog sto valja i sta ne valja kod nas, umesto onog sto nam priglupi artworld konzumenti iz Tate Galerije kazu da valja. Neka to budu zapadnom art-svetu sasvim nepoznati Jesa Denegri ili Rasa Todosijevic koji su u lokalnom kontekstu, minijaturan koliki jeste, vrlo interesantni za interpretaciju. Cemu oduzimanje umetnicke legitimnosti ovim ljudima samo zato sto stvaraju ne pricaju kao Marina univerzalnim jezikom globalizac.. ooovaj kolonizacije.. ooovaj, internacionalim jezikom ? Cemu vazda traziti verifikaciju na Zapadu? Ili hocete da pricamo o njenom legatu van ovih banalnosti na osnovu kojih se proslavila [sto ja mislim da je ne samo neodvojivo od njenog korpusa, vec sinonimno]:
Marina Abramovic - Rhythm 10Marina Abramović - How we in the Balkans kill rats(u cemu se ovo zadnje po bilo kom kriterijumu razlikuje od jednog prezrenog Kusturice?)Za mene ljudi koji oce da pricaju o Marini i nekom njenom umetnickom legatu su zapravo ljudi koje umetnost ne zanima ili ih "zanima" na nivou na kome upravo ljude koji vole Kustu zanima film, ljude koji vole Pina Bausch zanima balet, ljude koji vole Tolkina zanima fantasy zanr, itd,itd.. Mislim cemu sve to vodi ? Jel zna neko uopste nekog sa nekim autenticnim interesom za bilo sta danas ili cemo svi da se masemo opstim mestima i pokojom opskurnijom referencom zarad zamazivanja tragova?
Jel si ti to uporedio Kustu i Tolkina :o No salu na stranu,Rasa nije nepoznat na medjunarodnoj umetnickoj sceni. Stavise, on je umetnik sa barem dve naslovne stranice Art Foruma. S druge strane ni Marina sada nije ono sto je bila kada je pocinjala pa sve do raspada braka sa Ulajem. Radikalnost njenih performansa u istorijskom kontekstu SKC-a sredine sedamdestih je zaista vrlo zanimljiva kao i njena uloga u organizovanju anti-salona 1971 godine. Ova prica o njoj kao nekome ko je samo glupi bimbo i ko mucavo govori jezikom 'kolonijalizacije' (kada? 70-tih) je dosta resentimanska i najcesce se svodi na bradato-musku mizoginiju (ona je uspela jel je zena) i posmatra istoriju umetnosti kao konjske trke. Drugim recima, ni ja ne volim Milicu Tomic pa necu misliti kako je Dragan Papic pogodio u sridu sa svojom sovinistickom kritikom iste. Pri tome da ne ostanemo na zenama ovde su i drugi bili izlozeni slicnom toplom zecu. Dugo godina ovde gotovo da nisi smeo da pomenes ime Gorana Djordjevica da pojedinci ne bi dobili napad gusenja.Ovo nije napad na tvoj post i ja ne mislim dobro o Marininom art uopste ali vise pokusaj da se cela ta prica malo stavi u kontekst. Edited by kim_philby
Link to comment
Boze, zar ima neko ko ne voli Milicu Tomic? Jedino ako je bas TOLIKO dobro poznajes.
I ja to ne razumem ali sto bi rekao Kant 'Morao sam da iz sebe ocistim razum kako bi napravio mesta za veru'.Dakle VERUJEM da ima neko ko ne voli Milicu Tomic ;)
Link to comment
Ja bih voleo da nosim dzemper koji je isplela Milica Tomic. To mi je vrhunac partizanskog arta.
Navodno su dzemperi bili deo projekta kada je slikala proletere sa svim svojim zemaljskim posedima. Koliko se secam ili je barem tako Cubrilo pisala.Vrhunac partizanskog arta je ipak Overpopulation projekat u saradnji sa Rozom El-Hassan. overpopulation1.jpg Edited by kim_philby
Link to comment
jbt koja fotka, 2 bimbo lika i 1 makro lik :isuse: umetnost je cudo :lol:
Hej! Makro je cuveni austrijski politicar sada pokojni a nije Bruno Krajski. I kakve bimbojke ti vidis. Nije Marina Abramovic u kolima!
Link to comment
Jel si ti to uporedio Kustu i Tolkina :o No salu na stranu,Rasa nije nepoznat na medjunarodnoj umetnickoj sceni. Stavise, on je umetnik sa barem dve naslovne stranice Art Foruma. S druge strane ni Marina sada nije ono sto je bila kada je pocinjala pa sve do raspada braka sa Ulajem. Radikalnost njenih performansa u istorijskom kontekstu SKC-a sredine sedamdestih je zaista vrlo zanimljiva kao i njena uloga u organizovanju anti-salona 1971 godine. Ova prica o njoj kao nekome ko je samo glupi bimbo i ko mucavo govori jezikom 'kolonijalizacije' (kada? 70-tih) je dosta resentimanska i najcesce se svodi na bradato-musku mizoginiju (ona je uspela jel je zena) i posmatra istoriju umetnosti kao konjske trke. Drugim recima, ni ja ne volim Milicu Tomic pa necu misliti kako je Dragan Papic pogodio u sridu sa svojom sovinistickom kritikom iste. Pri tome da ne ostanemo na zenama ovde su i drugi bili izlozeni slicnom toplom zecu. Dugo godina ovde gotovo da nisi smeo da pomenes ime Gorana Djordjevica da pojedinci ne bi dobili napad gusenja.Ovo nije napad na tvoj post i ja ne mislim dobro o Marininom art uopste ali vise pokusaj da se cela ta prica malo stavi u kontekst.
Postovani druze Filbi,Naravno da Rasa nije nepoznat nekom koga zanima cela prica, no izvadjen je gore iskljucivo kao zdrava kontrateža u kontekstu u maksimalne nahajpovanosti Marine u najmondenskijim art krugovima, tj. kao neceg sto bi valjalo vise eksploatisati i popularisati na ovim prostora kao vrednost. A, Goran Djordjevic kao teoretski utemeljitelj svega onog sto su NSK sproveli u delo zasluzuje nista sem najdubljeg i najiskrenijeg odd hush kada mu se spomene ime. Iako bi mu se mogle prilipeti optuzbe za bradatost ili makar non-p.c. nesaosecajnost tipicnog 60es male artista. Mozda sam ja mizogin, al ja bih voleo da vidim autonomniju i samoizgradjeniju zenu na predavanju "Zene u umetnosti 20 veka" od Marine Abramovic. Vali Export sam uzeo kao kontratežu svega onoga sto je Marina nije, a oduvek je zelela da bude [koliko li je puta samo izvodila Valine trademark performance zarad hommage-a performance artu], kao zena koja je imala tu autonomnost, slobodu i nije se bojala da je izrazi.Kusturica i kolonizacija, tj. jezik kolonizacije su tu jer se meni cini da Marina, kao i Kusta, zadnjih 30 godina profitira na prilicno banalnoj, uproscenoj interpretaciji lokalno mentaliteta, tj mentaliteta zemlje iz koje dolazi, serviranjem lokalne kulture i tradicije priglupim zapadnjacima na sledeci nacin: "Stavite svi roze, po/mo naocare kad gledate Srbiju, things are constantly wacky out here." Njih dvoje su kao neki plemenski kulturni emisari koji prevode narodne bajke, verovanje i mitologiju porobljenog naroda na jezik Imperije, kojim s strane kulturoloske razmene cine veliko zlo jer je fokus njihove prevodilacke aktivnosti na upravo one stvari koje nas cine slicnijim plemenima, [nasuprot onim koji nas cine slicnijim "civilizaciji"], namesto onih stvari kojim bi kulturnu razmenu ucinile koliko je moguce ravnopravnijim. Drugim recima, fokusom na pogresne stvari ne samo da perpetuiraju visedecenijske i visevekovne stereotipe o ovom podneblju, vec i zaradjuju na njima.Sve ovo parazitiranje na stereotipima bi bilo ok da time u isto vreme ne postoji nus-efekt njihovih stetocinskih radnji, tj. da u ovom drustvu ne postoje takvi kulturni cinioci koji ne da ne zasluzju da budu sagledani kroz jednu tako banalnu prizmu. Mozda je to sve moje dranje na stereotipe uzaludno, jer se negde podrazumeva da mehanizmi s dve strane kulturne barijere tako funkcionisu, jer su tako uvek funkcionisali, no ne mislim da se taj deo price moze slucajno zapustiti, ako se vec prica o umetnosti Marine Abramovic.Ko je Milica Tomic ?
Link to comment
Postovani druze Filbi,Naravno da Rasa nije nepoznat nekom koga zanima cela prica, no izvadjen je gore iskljucivo kao zdrava kontrateža u kontekstu u maksimalne nahajpovanosti Marine u najmondenskijim art krugovima, tj. kao neceg sto bi valjalo vise eksploatisati i popularisati na ovim prostora kao vrednost. A, Goran Djordjevic kao teoretski utemeljitelj svega onog sto su NSK sproveli u delo zasluzuje nista sem najdubljeg i najiskrenijeg odd hush kada mu se spomene ime. Iako bi mu se mogle prilipeti optuzbe za bradatost ili makar non-p.c. nesaosecajnost tipicnog 60es male artista. Mozda sam ja mizogin, al ja bih voleo da vidim autonomniju i samoizgradjeniju zenu na predavanju "Zene u umetnosti 20 veka" od Marine Abramovic. Vali Export sam uzeo kao kontratežu svega onoga sto je Marina nije, a oduvek je zelela da bude [koliko li je puta samo izvodila Valine trademark performance zarad hommage-a performance artu], kao zena koja je imala tu autonomnost, slobodu i nije se bojala da je izrazi.Kusturica i kolonizacija, tj. jezik kolonizacije su tu jer se meni cini da Marina, kao i Kusta, zadnjih 30 godina profitira na prilicno banalnoj, uproscenoj interpretaciji lokalno mentaliteta, tj mentaliteta zemlje iz koje dolazi, serviranjem lokalne kulture i tradicije priglupim zapadnjacima na sledeci nacin: "Stavite svi roze, po/mo naocare kad gledate Srbiju, things are constantly wacky out here." Njih dvoje su kao neki plemenski kulturni emisari koji prevode narodne bajke, verovanje i mitologiju porobljenog naroda na jezik Imperije, kojim s strane kulturoloske razmene cine veliko zlo jer je fokus njihove prevodilacke aktivnosti na upravo one stvari koje nas cine slicnijim plemenima, [nasuprot onim koji nas cine slicnijim "civilizaciji"], namesto onih stvari kojim bi kulturnu razmenu ucinile koliko je moguce ravnopravnijim. Drugim recima, fokusom na pogresne stvari ne samo da perpetuiraju visedecenijske i visevekovne stereotipe o ovom podneblju, vec i zaradjuju na njima.Sve ovo parazitiranje na stereotipima bi bilo ok da time u isto vreme ne postoji nus-efekt njihovih stetocinskih radnji, tj. da u ovom drustvu ne postoje takvi kulturni cinioci koji ne da ne zasluzju da budu sagledani kroz jednu tako banalnu prizmu. Mozda je to sve moje dranje na stereotipe uzaludno, jer se negde podrazumeva da mehanizmi s dve strane kulturne barijere tako funkcionisu, jer su tako uvek funkcionisali, no ne mislim da se taj deo price moze slucajno zapustiti, ako se vec prica o umetnosti Marine Abramovic.Ko je Milica Tomic ?
Samo da razjasnim: ne tvrdim da te vi mizogeni. Naprotiv. Iz vaseg prethodnog posta je vise nego jasno da niste. Goran Djoredjevic je verovatno za mene najznacajnija umtenicka pojava u poslednjih 30 godina i jedan susret s njim u potpunosti menja neciji pogled na umetnost (i to ne samo savremenu).Meni je samo bitno da se kritika Marine Abramovic postavi na pravo mesto odnosno da se izvede iz kruga SKC resentimana. To su te price da je ona jedina sa te scene ostvarila uspeh zbgog toga sto je zensko. Carsijska naklapanja kakvih ima na svakoj sceni pa i ovoj.Milica Tomic je Srpkinja!No, ozbiljno u pitanju je video/konceptualna umetnica iz Srbije koja je najvecu popularnost ostvarila na prelasku iz XX u XXI vek. Poznata po svojim navodno beskompromisnim levicarskim stavovima i bavljenjem mehanizmima zaborava i potiskivanja traumaticnih 90tih. Mnogi je optuzuju kao jednog od vodecih predstavnika Soros-realizma (kovanica Miska Suvakovica koja je jako problematicna).Overpopulation je njen rad. U poslednje vreme radi kao deo grupe Spomenik koja se bavi gotovo ekskluzivno ratnim zlocinima na teritoriji Bosne i Srebrenickim masakrom (sto bi rekao Badiou pre no sto me neko optuzi za srpski nacionalizam).PS. Kusturica je daleko promucurniji od Marine. Edited by kim_philby
Link to comment
Eee, pa niste fer, o Marini se može i lepo pisati
O njoj se uglavnom lepo i pishe. Tu lezi problem.
CowBoy je za Leonarda rekao da isijava i treperi (i to pre podosta vremena, ali ja tek sada pročitah, šta da radim). To je subjektivni doživljaj, ništa loše u tome, ali ne pruža odgovor, objektivan odgovor, na pitanje šta umetnost jeste. Kladim se da postoje oni kojima Leonardo ne isijava, kojima poprilično ide na živce. ( :blush: ). Istorija umetnosti nema odgovor, nema definiciju umetnosti. Jadna nauka, znam, nema definisan predmet ptoučavanja, pa sve dolazi u obzir. I Leonardo, i afričke maske, pećinski crteži, braća Čepmen, Marina Abramović... Ali, ako ne možemo reći šta umetnost jeste, kako možemo reći šta nije?
Ovo u boldu: podsetilo me na Radovana treceg i Jelenka: " ... Tacit, Od Gore de Balzak, braca Stamenkovic ... sta ste procitali od tih pisaca?" :)Ja uopste (moje pravo) ne upadam u zamku da Leonarda stavim pored, na primer, Marine . To je kao da izjednacis po profesiji neurohirurga i seosku babu koja sapuce (ima u tekstu koji si linkovala) nad bolesnim detetom/mrtvim zecom, vatever. Razlicita im je vokacija, razlicite su im ciljne grupe - razliciti su im i ciljevi. Leonardu je bio cilj da u kamenu ili na platnu/zidu artikulise, a Marini - da bude umetnica. Leonardo nije razmisljao o svojoj ciljnoj grupi - on se usredsredio na rad. Imao publiku ili nemao - udarao je po kamenu (glacao, milovao, oblikovao) verovatno pre svega sebe radi. Marina je, sa druge strane, u grcu - razmisljajuci o svojoj ciljnoj grupi - jer, ako nema "onih koji se osecaju posebnim", nema ni publike. Cemu onda (ako nema publike) citavo visednevno proseravanje?Leonardo je umetnik. Marina je marketinshki akaunt koji zeli da je zovu umetnikom. To ih potpuno razdvaja - kao da zive u dva razlicita kosmosa.
Često se zbunjeno osećam pred delima savremene umetnosti.
A ti se onda ugledaj na (obrazovanog) Aleksandra Popovica:"Pre 20 - 25 godina na Bitefu je gostovalo pozoriste iz Slovenije.U to vreme Slovenci su vazili za hrabre i ekscentricne, pa se pozorisna publika prilicno uzbudila, narocito oni koji sebe smatraju posebnim. Puna sala, oseca se miris iznenadjenja u vazduhu.Negde u sredini sedi Aleksandar Popovic (onaj sto ne zna broj svojih komada i sto je sedam godina koristio svoju kucu kao pozoriste, jer mu na drugom mestu nije bilo dozvoljeno).I pocne spektakl.Jure glumci, publika bez daha i treptaja. Odjednom, scenom protrci kokoska, glumac je stigne i scepa, i za potrebe predstave - otkine joj glavu. Pojuri krv iz tela i dok leti perje, publika ni ne stigne da reaguje, nemocna pred udarcem umetnosti.Ali, ne i Aleksandar Popovic. On ustaje, stavlja pesnicu na celo i prekida predstavu: "smrt fasizmu!" Okrece se i izlazi na ulicu... "edit: dobrodosla :) Edited by CowBoy
Link to comment

Nijedna životinja nije povređena tokom kucanja ovog posta.

Inace, tvoja teza koja zagovara pomirenje izmedju savremene umetnosti i klasicne umetnosti, koja je pritom, sasvim komplementarna tvojoj Marino-apologetici, bi u normalnim okolnostima bila dovoljna da me odbije od bilo kakve dalje rasprave, no probacu da se artikulisem i moj mali doprinos razjasnjavanju art fenomena Marine Abramovic koji se vec xyz put pominje na ovom forumu.
Na raskrinkavanju Marininog lika i dela hvala, sasvim je u kontekstu ove teme, pošto se ja zapitah na osnovu čega se nešto vrednuje kao umetničko, a ne pade mi na pamet da tu gossip column igra ogrooomnu ulogu. Kad ne pratim. Zaista nisam imala nameru da promovišem Marinu, pogrešan izbor linka, ništa drugo.I ne zastupam tezu pomirenja, jer nema šta da se miri. Ne negiram da se 60ih, kada se sa dela prešlo na reči, odigrao oštar rez, ali taj rez ima svoju predistoriju kao što ima i jasne ograničavajuće posledice. Moguće je da određen broj savremenih umetnika negira autorefleksivne okvire tog toka u umetnosti i uporno mu veštački održava život, ali se taj tok ne može izdvojiti iz celokupne povesti umetnosti kao nekakav neuspeli eksperiment i zanemariti, ni u odnosu na prošlost ni u odnosu na budućnost.
Razlicita im je vokacija, razlicite su im ciljne grupe - razliciti su im i ciljevi. Leonardu je bio cilj da u kamenu ili na platnu/zidu artikulise, a Marini - da bude umetnica.
Ih, kažeš to kao da ima nečeg lošeg u tome biti umetnica. I Leonardo i Bojs (originalni šaptač, mrsko mi više da napišem ime na M) se mogu posmatrati u odnosu na vreme u kom su stvarali. Leonardu je cilj bio da odgovori na zahteve svojih patrona, pre svega. A ti zahtevi su podrazumevali poznavanje čitavog sistema referenci u okviru jedne epohe, a ne puko stvaranje zarad stvaranja. I bez poznavanja tog sistema, mi o Leonardu ne možemo govoriti sa pozicije nauke o umetnosti. Isto je i sa Bojsom. Ono što ja vidim kao zajednički imenitelj ove dvojice je želja da se publici (bez koje nema ni jednog ni drugog) prenese lična interpretacija određenog sadržaja, koji je kod Bojsa ispunjen onim što zovu tradicionalna simbolika. Moguće je da su mene u nekom periodu života preobratili, ne sporim, mada je meni mnogo bliža umetnost novog veka od moderne umetnosti. Možda je moj stav o modernoj um. uslovljen nekim moranjem da prihvatim ono što piše po knjigama, ali mi to ne pada teško, pa se tešim da sam sebi dosledna.Da se ne ukopavam dalje, nisam ovo pisala sa željom da kršim ljudska prava, odnosno da bilo koga u bilo šta ubeđujem. Neću više da mešam babe i neurohirurge, obećavam.Hvala za citat :), hvala za dobrodošlicu, i sloboda narodu! (zanela sam se na kraju, el da?) Edited by jelkica
Link to comment
Ih, kažeš to kao da ima nečeg lošeg u tome biti umetnica. I Leonardo i Bojs (originalni šaptač, mrsko mi više da napišem ime na M) se mogu posmatrati u odnosu na vreme u kom su stvarali. Leonardu je cilj bio da odgovori na zahteve svojih patrona, pre svega. A ti zahtevi su podrazumevali poznavanje čitavog sistema referenci u okviru jedne epohe, a ne puko stvaranje zarad stvaranja. I bez poznavanja tog sistema, mi o Leonardu ne možemo govoriti sa pozicije nauke o umetnosti. Isto je i sa Bojsom. Ono što ja vidim kao zajednički imenitelj ove dvojice je želja da se publici (bez koje nema ni jednog ni drugog) prenese lična interpretacija određenog sadržaja, koji je kod Bojsa ispunjen onim što zovu tradicionalna simbolika.
A zasto ponovo upadas u gresku - poredis Leonarda i Bojsa?Ako zelis da uporedis Bojsa sa nekim prohujalim covekom - uzmi nekog astrologa ili okultnog teoreticara - gde se bas uhvati za umetnika? Kakve veze Bojs ima sa umetnoscu - sem sto sebe naziva umetnikom? Tako ja mogu da budem i astronaut, baba-sera ili profesionalni indijanac.Nije Leonardu bio cilj da odgovori na zahteve svojih patrona - to je bilo sredstvo do cilja.Jedno pitanjce (pitao sam to i Julijanu u slicnoj raspravi): jesi li ikada nacrtala/naslikala/izvajala nesto? Znas li koliko je tesko napraviti nesto zaista dobro? Hocu reci, u odnosu umetnik-medij nema mesta za patrona. Patron mu tu dodje nesto kao nuzno zlo.edit: ili, da citiram jednu slikarku: "dok sam radila slike za salon, nisu ih primali. Sada, kada ih slikam za sebe, traze ih za salon".
Hvala za citat :), hvala za dobrodošlicu, i sloboda narodu! (zanela sam se na kraju, el da?)
Pa jesi. Ispalo je too much. Edited by CowBoy
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...